Razvukla se harmonika od Melbourna pa sve do Čemerluka

4
Rahatluku nigdje kraja nema, lijepa Zilha mezetluke sprema. Bosna jadna opet pala u sevdah. Odmah da se razumijemo, za mene su sevdah i fado nešto najljepše na svijetu. Ali treba postojati mjesto i vrijeme za sevdah. Također, moraš biti ili totalno kokuz ili totalno bogat da bi mogao uživati u tim ljepotama. Ali kad se harmonika pojavila na Grand Slamu u Melbourneu, ostao sam šokiran. Mislim da je to prvi put da se pojavila harmonika na teniskim terenima. Jadni Ivan Dodig na onoj vrućini. Kad je još čuo harmoniku, u jednom se trenutku vjerojatno počeo osjećati kao u nekom od diskaća u zapadnoj Hercegovini. Dobro dečko nije umro.

Što ovo pišem? Gledao sam malo Damira Džumhura. Izvanredan je potencijal i izvanredan uspjeh je napravio. Ali se opet došlo na balkanski sindrom i onu od Ivana Cankara ”Zastidio se majke”. Tenis je gospodski sport, tu je apsolutna tišina kad se igra. Možda bih mogao shvatiti da je to negdje na golf-terenu jer tamo ima i jezera i rječica, pa da su Ćirni bosančerosi napravili zeničku ćumurijadu.

Ubi ga prevelika ljubav. Vrlo dobro znam, jer sam i sam igrao tenis, o kakvim se tu odricanjima radi kako bi ušao u prvih 100. Mali Damir je na pravom putu, jer ako s 21 godinom već nisi ušao među prvih 100, prestaješ se baviti tenisom. On je uhvatio zadnju šansu, ali opet pravi grešku. Vraća se u Sarajevo. Da su mu tamo htjeli pomoći, uradili bi to. Jer, bez barem milijun maraka ulaganja ne možeš ući u društvo najboljih, a Damir to može. Pametnije bi mu bilo da je ostao u Australiji i za godinu dana bi igrao s Tomićem i Hewittom koji proživljava drugu mladost u reprezentaciji Australije. Ili, s obzirom da svi mi patimo od te nostalgije, najbliže Sarajevu je mogao otići u Monako.

[vsw id=”7P3UuIOHxzM” source=”youtube” width=”625″ height=”380″ autoplay=”no”]

Ovako će zbog našeg balkanskog primitivizma morati strepiti na koju god zračnu luku sleti. Pitat će ga je li ponio harmoniku, i na kraju će u Wimbledonu postaviti znak zabrane: ne može pas, ne može mobitel…, i bit će nacrtana prekrižena harmonika. Zato, moj Damire, tko igra za raju i ne poznaje taktiku, ne završi dobro. Bolje ti je navrijeme bježi, jer u Bosni je pravilo – svaki cvijet koji raste više trave, ostaje bez glave.
Tako je bilo s glumcem Nazifom Mujićem, dobitnikom i Zlatnog i Srebrnog medvjeda. Sad sa ženom i djecom traži azil u Berlinu. Ali ne može ga dobiti, jer po svim standardima BiH je sigurna zemlja, a još je i antifašistička. Ja bih zato Damiru poručio da posluša doktora za Balkan i balkanske marifetluke Ćiru Blaževića koji se vratio u Tuzlu; U Bosnu se čovjek samo vraća kad je zemlji blizu, ili, kako je Ćiro rekao, kad mu je sve passe, a posebno ona stvar, kad mu ni kilo viagre ne može pomoći.

3+1 jahača apokalipse kod Duške Jurišić
E sad, da vidimo malo što se događa u zemlji u koju se Damir vratio. Budući da je Inzko rekao da će biti izbora, jer će on opet prekršiti sve odluke Ustavnog suda te nametnuti izbore po starom Izbornom zakonu, Duška Jurišić je odmah napravila emisiju s četiri kučibabe ili jahača apokalipse, da prognoziraju rezultate izbora. Još su na kraju zapečatili kuverte sa svojim predviđanjima da bi se krajem godine opet sastali i vidjeli tko je što pogodio. Svi ti gosti zajedno imaju toliko godina da možda zajedno imaju svega dva-tri prirodna pišanja koja će moći ručno odraditi. I oni su zabrinuti za budućnost mladih?!
Malo ćemo obraditi strukturu tih gostiju. Prvi je fina sarajevska raja, gospodin Jakob Finci, poznatiji pod nadimkom ”Sejdić-Finci”. Čovjek sve zna. On zna rezultate izbora 3014. da ne govorimo 2014. On je informiran, ali ovaj put nije želio ništa prognozirati, jer nije bio po veleposlanstvima, a veleposlanstva kreiraju rezultate izbora. Zapravo, iz tog razloga bi puno poštenije bilo da se na izbore mogu prijaviti stranke, primjerice njemačkog veleposlanstva, turskog veleposlanstva, engleskog ili francuskog…

Finci je bio nezadovoljan jer su legalni predstavnici Hrvata bili izbačeni iz vlasti. A kao pravi Sarajlija, on je jako svjestan kako se u tom gradu nikad ne zna kad će netko povući hepek i kad će opet Židovi ostati opkoljeni. Zadnji put su bili spašeni iz Sarajeva preko slobodnog teritorija HVO-a, te su u Grudama, preko predsjednika Mate Bobana, dobili sve papire s kojima mogu ići na slobodni teritorij Europe i Amerike. I dan-danas u kući Bobana, ako netko želi vidjeti, stoji zahvalnica sarajevskih Židova, za pomoć 1992.

Finci će, normalno, pogoditi rezultate i ovih izbora i pokupit će lovu od tri intelektualca koja su zajedno s njim gostovala kod Duške Jurišić. Prvi je meni najdraži bošnjački intelektualac, jedini čovjek koji je nakon proteklih općih izbora bio protiv Lagumdžije, majorizacije Hrvata i lažne socijaldemokracije – Enver Kazaz. Dobar je bio u emisiji, jako realan. Ali me nedavno razočarao u emisiji TV1, kad je bio u jednom sasvim drugom okruženju, gdje su sjedili intelektualci koji vjeruju da Bog postoji. Vidio se taj nedostatak transcendentalnog i vertikalne analize kod Kazaza, tako da ga je bivši sandžački muftija Muamer Zokorlić ispepao. Mene je čak bilo stid, pa sam prebacio. Ali, Enveru dobro zdravlje.


E sad, o drugoj dvojici. Škola Branka Mikulića; To su profesor marksizma Mile Lasić i nekadašnji ministar Žarko Papić. To je ekipa koja je dio Foruma Bosna čiji je predsjednik bošnjački ideolog, prof. dr. Rusmir Mahmutčehajić. Čovjeka u javnosti nisam vidio ima 15 godina, bio je ideolog koji je pravio program za čitavu bošnjačku politiku – da je umjesto Jugoslavije samo Bosna. Budući da na prostorima pod srpskim nadzorom nemaju puno prostora za djelovanje, to rade u Federaciji BiH i u Zagrebu.

Uglavnom, Lasić i Papić su bili jako zabrinuti i sva njihova funkcija je bila promovirati Martina Raguža i HDZ 1990., jer se glavni junak Zlatko Lagumdžija umorio te ga sada treba zamijeniti Željko Komšić, koji će praviti građansku BiH, isto kao što se umorio Haris Silajdžić pa ga zamijenio Fahro Radončić.
Bio sam šokiran kad sam vidio da piše kako prof. dr. sc. Mile Lasić na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predaje europske integracije. Čovjek koji je čitav život pjevao ”Amerika i Engleska, bit će zemlja proleterska”, koji nas je čitav život učio da su kapitalizam i demokracija zlo, učit će našu djecu o europskim integracijama. A kako oni to zamišljaju? Nema posla, mladi idu vani, nađu posao, šalju lovu, kad malo ojačaju, naprave kuću roditeljima, pa kad za Božić ili Uskrs dođu da ih obiđu, uzmu im putovnice i još ih ucjenjuju. To su integracije koje Lasić predaje. Mene samo zanima koja ga je partijska komunistička ćelija vratila u Mostar kako bi našoj djeci to predavao. Jer, dok ljudske ćelije izumiru, komunističke to ne rade, one su vječne.

No, ključna stvar jeste da su ti intelektualci zadužili jadnog Martina Raguža da u roku od osam mjeseci kod Hrvata od etničkog napravi građansko. Osmanlije to za 415 godina nisu uspjeli napraviti. Austro-Ugarska to nije uspjela za 40 godina, a Kraljevina Jugoslavija za 20. Drugi svjetski rat, fašizam-komunizam, ne računam, jer je to svakako hrkljuš bio, ali onda dolazi ovaj komunizam koji još traje. Uporno se traži način kako od Hrvata napraviti da nemaju svoj identitet, da su obični građani te da eventualno idu u crkvu ako im dopuste. To bi trebao napraviti Raguž. Da sam na njegovu mjestu, rekao bih čiko nemoj me više braniti te bih otišao na savjetovanje kod doktora za balkanske marifetluke Ćire, kako bih vidio gdje dalje nastaviti karijeru.

Hrvati, Srbi, Bošnjaci…, mijauu
Sva ova politika meni nije jasna. Što svatko nekoga želi prevariti, povali, majorizira…? Mislim da sam neki dan došao do odgovora. Jedan profesor u Americi, dr. John Bradshaw je u svojoj knjizi ”Cat sense” znanstveno dokazao da mačke vide nas kao druge mačke, a ne kao ljude. I onda sam to pokušao primijeniti na ova tri naroda koja ovdje žive – Hrvate, Srbe i Bošnjake. Svi su oni bolovali od te bolesti. Srbi i Hrvati su dobro bolovali, ali mi se čini da su sada izliječeni.

Primjerice, kod Srba ta bolest potiče još od Načertanije i Ilije Garašanina. On je sve ovdašnje narode vido kao druge Srbe. Ta ih je politika dobro koštala. To danas vjeruje samo Šešelj i vjerojatno još jako malo ljudi. U nas Hrvata je ta politika počela od Ante Starčevića koji je sve do Drine vidio kao druge Hrvate,  a ne kao ljude sa svojom osobnosti. Ta je politika i nas Hrvate dobro koštala u povijesti. Sad su takvi Hrvati svedeni na jednog zastupnika u Hrvatskom saboru te jednog zastupnika u Parlamentu BiH.
Zanimljiva je nacija koja se počela formirati u posljednjih 20 godina, bošnjačka. Ideolog joj je, kao što sam naveo, Rusmir Mahmutčehajić, čovjek koji savršeno govori i piše hrvatski, ali razmišlja na bosanskom, intelektualac iz Stoca, iz rodnog mjesta Mustafe Golubića. Bošnjaci nas vide kao druge Bošnjake, a ne kao ljude. Mislim na Hrvate, a vjerojatno je to slučaj i sa Srbima. Zato nas uporno pokušavaju majorizirati, preglasati… To je problem, i ne znam čime se to liječi. Imao ga i je i Alija Izetbegović koji je čitavu BiH vidio kao zelenu, neke dijelove kao svjetliju nijansu, neke kao tamniju, ali u biti – zelenu!
Ja mislim da BiH više nije problem za političare, pa čak ni za doktore medicine, nego je više problem za veterinu. Jer, što više analiziram, počinjem shvaćati kako se ova zemlja može shvatiti jedino kroz La Fontainove basne, pa možda on to riješi.

Osamljeni cuko-puko
I da zaključim. Nedavno sam gledao film o posjetu nekadašnjeg predsjednika SSSR-a Hruščova Americi. Bio je tamo jako dobo primljen, ali nikad nije Amerikancima oprostio što mu nisu omogućili posjet Disneylandu. Umalo nakon toga nije počeo treći svjetski rat. Tek sada shvaćam tog čovjeka. Meni možeš od Amerike uzeti sve, ali ako mi uzmeš njihove crtane filmove, ja ću se ubiti. Ja obožavam Walta Disneyja. Kod mene idu: Isus, Nikola Tesla i Walt Disney. To su ljudi svih vremena.
Zato ću ovu kolumnu završiti citirajući legendarnog Sida iz Ledenog doba, a to će biti poruka i za Damira Džumhura i za Martina Raguža, jer bi to mogle biti i njihove posljednje riječi ako ne promijene svoju logistiku: ”Osjećam se sam i napušten kao osamljeni cuko-puko.”

Marin Topić /pogled.ba

facebook komentari

  • “Tko ne skače mrzi bosnu hej hej hej” ! ma jeli maaajketii!

  • “Tko ne skače mrzi bosnu hej hej hej” ! ma jeli maaajketii!

  • peppermintt

    mogu reć, Marin nešt posebno nadahnuto piše u zadnje vrime:))

  • peppermintt

    mogu reć, Marin nešt posebno nadahnuto piše u zadnje vrime:))