Pratite nas

BiH

Razvukla se harmonika od Melbourna pa sve do Čemerluka

Objavljeno

na

Rahatluku nigdje kraja nema, lijepa Zilha mezetluke sprema. Bosna jadna opet pala u sevdah. Odmah da se razumijemo, za mene su sevdah i fado nešto najljepše na svijetu. Ali treba postojati mjesto i vrijeme za sevdah. Također, moraš biti ili totalno kokuz ili totalno bogat da bi mogao uživati u tim ljepotama. Ali kad se harmonika pojavila na Grand Slamu u Melbourneu, ostao sam šokiran. Mislim da je to prvi put da se pojavila harmonika na teniskim terenima. Jadni Ivan Dodig na onoj vrućini. Kad je još čuo harmoniku, u jednom se trenutku vjerojatno počeo osjećati kao u nekom od diskaća u zapadnoj Hercegovini. Dobro dečko nije umro.

Što ovo pišem? Gledao sam malo Damira Džumhura. Izvanredan je potencijal i izvanredan uspjeh je napravio. Ali se opet došlo na balkanski sindrom i onu od Ivana Cankara ”Zastidio se majke”. Tenis je gospodski sport, tu je apsolutna tišina kad se igra. Možda bih mogao shvatiti da je to negdje na golf-terenu jer tamo ima i jezera i rječica, pa da su Ćirni bosančerosi napravili zeničku ćumurijadu.

Ubi ga prevelika ljubav. Vrlo dobro znam, jer sam i sam igrao tenis, o kakvim se tu odricanjima radi kako bi ušao u prvih 100. Mali Damir je na pravom putu, jer ako s 21 godinom već nisi ušao među prvih 100, prestaješ se baviti tenisom. On je uhvatio zadnju šansu, ali opet pravi grešku. Vraća se u Sarajevo. Da su mu tamo htjeli pomoći, uradili bi to. Jer, bez barem milijun maraka ulaganja ne možeš ući u društvo najboljih, a Damir to može. Pametnije bi mu bilo da je ostao u Australiji i za godinu dana bi igrao s Tomićem i Hewittom koji proživljava drugu mladost u reprezentaciji Australije. Ili, s obzirom da svi mi patimo od te nostalgije, najbliže Sarajevu je mogao otići u Monako.

[vsw id=”7P3UuIOHxzM” source=”youtube” width=”625″ height=”380″ autoplay=”no”]

Ovako će zbog našeg balkanskog primitivizma morati strepiti na koju god zračnu luku sleti. Pitat će ga je li ponio harmoniku, i na kraju će u Wimbledonu postaviti znak zabrane: ne može pas, ne može mobitel…, i bit će nacrtana prekrižena harmonika. Zato, moj Damire, tko igra za raju i ne poznaje taktiku, ne završi dobro. Bolje ti je navrijeme bježi, jer u Bosni je pravilo – svaki cvijet koji raste više trave, ostaje bez glave.
Tako je bilo s glumcem Nazifom Mujićem, dobitnikom i Zlatnog i Srebrnog medvjeda. Sad sa ženom i djecom traži azil u Berlinu. Ali ne može ga dobiti, jer po svim standardima BiH je sigurna zemlja, a još je i antifašistička. Ja bih zato Damiru poručio da posluša doktora za Balkan i balkanske marifetluke Ćiru Blaževića koji se vratio u Tuzlu; U Bosnu se čovjek samo vraća kad je zemlji blizu, ili, kako je Ćiro rekao, kad mu je sve passe, a posebno ona stvar, kad mu ni kilo viagre ne može pomoći.

3+1 jahača apokalipse kod Duške Jurišić
E sad, da vidimo malo što se događa u zemlji u koju se Damir vratio. Budući da je Inzko rekao da će biti izbora, jer će on opet prekršiti sve odluke Ustavnog suda te nametnuti izbore po starom Izbornom zakonu, Duška Jurišić je odmah napravila emisiju s četiri kučibabe ili jahača apokalipse, da prognoziraju rezultate izbora. Još su na kraju zapečatili kuverte sa svojim predviđanjima da bi se krajem godine opet sastali i vidjeli tko je što pogodio. Svi ti gosti zajedno imaju toliko godina da možda zajedno imaju svega dva-tri prirodna pišanja koja će moći ručno odraditi. I oni su zabrinuti za budućnost mladih?!
Malo ćemo obraditi strukturu tih gostiju. Prvi je fina sarajevska raja, gospodin Jakob Finci, poznatiji pod nadimkom ”Sejdić-Finci”. Čovjek sve zna. On zna rezultate izbora 3014. da ne govorimo 2014. On je informiran, ali ovaj put nije želio ništa prognozirati, jer nije bio po veleposlanstvima, a veleposlanstva kreiraju rezultate izbora. Zapravo, iz tog razloga bi puno poštenije bilo da se na izbore mogu prijaviti stranke, primjerice njemačkog veleposlanstva, turskog veleposlanstva, engleskog ili francuskog…

Finci je bio nezadovoljan jer su legalni predstavnici Hrvata bili izbačeni iz vlasti. A kao pravi Sarajlija, on je jako svjestan kako se u tom gradu nikad ne zna kad će netko povući hepek i kad će opet Židovi ostati opkoljeni. Zadnji put su bili spašeni iz Sarajeva preko slobodnog teritorija HVO-a, te su u Grudama, preko predsjednika Mate Bobana, dobili sve papire s kojima mogu ići na slobodni teritorij Europe i Amerike. I dan-danas u kući Bobana, ako netko želi vidjeti, stoji zahvalnica sarajevskih Židova, za pomoć 1992.

Finci će, normalno, pogoditi rezultate i ovih izbora i pokupit će lovu od tri intelektualca koja su zajedno s njim gostovala kod Duške Jurišić. Prvi je meni najdraži bošnjački intelektualac, jedini čovjek koji je nakon proteklih općih izbora bio protiv Lagumdžije, majorizacije Hrvata i lažne socijaldemokracije – Enver Kazaz. Dobar je bio u emisiji, jako realan. Ali me nedavno razočarao u emisiji TV1, kad je bio u jednom sasvim drugom okruženju, gdje su sjedili intelektualci koji vjeruju da Bog postoji. Vidio se taj nedostatak transcendentalnog i vertikalne analize kod Kazaza, tako da ga je bivši sandžački muftija Muamer Zokorlić ispepao. Mene je čak bilo stid, pa sam prebacio. Ali, Enveru dobro zdravlje.


E sad, o drugoj dvojici. Škola Branka Mikulića; To su profesor marksizma Mile Lasić i nekadašnji ministar Žarko Papić. To je ekipa koja je dio Foruma Bosna čiji je predsjednik bošnjački ideolog, prof. dr. Rusmir Mahmutčehajić. Čovjeka u javnosti nisam vidio ima 15 godina, bio je ideolog koji je pravio program za čitavu bošnjačku politiku – da je umjesto Jugoslavije samo Bosna. Budući da na prostorima pod srpskim nadzorom nemaju puno prostora za djelovanje, to rade u Federaciji BiH i u Zagrebu.

Uglavnom, Lasić i Papić su bili jako zabrinuti i sva njihova funkcija je bila promovirati Martina Raguža i HDZ 1990., jer se glavni junak Zlatko Lagumdžija umorio te ga sada treba zamijeniti Željko Komšić, koji će praviti građansku BiH, isto kao što se umorio Haris Silajdžić pa ga zamijenio Fahro Radončić.
Bio sam šokiran kad sam vidio da piše kako prof. dr. sc. Mile Lasić na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predaje europske integracije. Čovjek koji je čitav život pjevao ”Amerika i Engleska, bit će zemlja proleterska”, koji nas je čitav život učio da su kapitalizam i demokracija zlo, učit će našu djecu o europskim integracijama. A kako oni to zamišljaju? Nema posla, mladi idu vani, nađu posao, šalju lovu, kad malo ojačaju, naprave kuću roditeljima, pa kad za Božić ili Uskrs dođu da ih obiđu, uzmu im putovnice i još ih ucjenjuju. To su integracije koje Lasić predaje. Mene samo zanima koja ga je partijska komunistička ćelija vratila u Mostar kako bi našoj djeci to predavao. Jer, dok ljudske ćelije izumiru, komunističke to ne rade, one su vječne.

No, ključna stvar jeste da su ti intelektualci zadužili jadnog Martina Raguža da u roku od osam mjeseci kod Hrvata od etničkog napravi građansko. Osmanlije to za 415 godina nisu uspjeli napraviti. Austro-Ugarska to nije uspjela za 40 godina, a Kraljevina Jugoslavija za 20. Drugi svjetski rat, fašizam-komunizam, ne računam, jer je to svakako hrkljuš bio, ali onda dolazi ovaj komunizam koji još traje. Uporno se traži način kako od Hrvata napraviti da nemaju svoj identitet, da su obični građani te da eventualno idu u crkvu ako im dopuste. To bi trebao napraviti Raguž. Da sam na njegovu mjestu, rekao bih čiko nemoj me više braniti te bih otišao na savjetovanje kod doktora za balkanske marifetluke Ćire, kako bih vidio gdje dalje nastaviti karijeru.

Hrvati, Srbi, Bošnjaci…, mijauu
Sva ova politika meni nije jasna. Što svatko nekoga želi prevariti, povali, majorizira…? Mislim da sam neki dan došao do odgovora. Jedan profesor u Americi, dr. John Bradshaw je u svojoj knjizi ”Cat sense” znanstveno dokazao da mačke vide nas kao druge mačke, a ne kao ljude. I onda sam to pokušao primijeniti na ova tri naroda koja ovdje žive – Hrvate, Srbe i Bošnjake. Svi su oni bolovali od te bolesti. Srbi i Hrvati su dobro bolovali, ali mi se čini da su sada izliječeni.

Primjerice, kod Srba ta bolest potiče još od Načertanije i Ilije Garašanina. On je sve ovdašnje narode vido kao druge Srbe. Ta ih je politika dobro koštala. To danas vjeruje samo Šešelj i vjerojatno još jako malo ljudi. U nas Hrvata je ta politika počela od Ante Starčevića koji je sve do Drine vidio kao druge Hrvate,  a ne kao ljude sa svojom osobnosti. Ta je politika i nas Hrvate dobro koštala u povijesti. Sad su takvi Hrvati svedeni na jednog zastupnika u Hrvatskom saboru te jednog zastupnika u Parlamentu BiH.
Zanimljiva je nacija koja se počela formirati u posljednjih 20 godina, bošnjačka. Ideolog joj je, kao što sam naveo, Rusmir Mahmutčehajić, čovjek koji savršeno govori i piše hrvatski, ali razmišlja na bosanskom, intelektualac iz Stoca, iz rodnog mjesta Mustafe Golubića. Bošnjaci nas vide kao druge Bošnjake, a ne kao ljude. Mislim na Hrvate, a vjerojatno je to slučaj i sa Srbima. Zato nas uporno pokušavaju majorizirati, preglasati… To je problem, i ne znam čime se to liječi. Imao ga i je i Alija Izetbegović koji je čitavu BiH vidio kao zelenu, neke dijelove kao svjetliju nijansu, neke kao tamniju, ali u biti – zelenu!
Ja mislim da BiH više nije problem za političare, pa čak ni za doktore medicine, nego je više problem za veterinu. Jer, što više analiziram, počinjem shvaćati kako se ova zemlja može shvatiti jedino kroz La Fontainove basne, pa možda on to riješi.

Osamljeni cuko-puko
I da zaključim. Nedavno sam gledao film o posjetu nekadašnjeg predsjednika SSSR-a Hruščova Americi. Bio je tamo jako dobo primljen, ali nikad nije Amerikancima oprostio što mu nisu omogućili posjet Disneylandu. Umalo nakon toga nije počeo treći svjetski rat. Tek sada shvaćam tog čovjeka. Meni možeš od Amerike uzeti sve, ali ako mi uzmeš njihove crtane filmove, ja ću se ubiti. Ja obožavam Walta Disneyja. Kod mene idu: Isus, Nikola Tesla i Walt Disney. To su ljudi svih vremena.
Zato ću ovu kolumnu završiti citirajući legendarnog Sida iz Ledenog doba, a to će biti poruka i za Damira Džumhura i za Martina Raguža, jer bi to mogle biti i njihove posljednje riječi ako ne promijene svoju logistiku: ”Osjećam se sam i napušten kao osamljeni cuko-puko.”

Marin Topić /pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati