Pratite nas

Hrvatska

Referendum o izbornom sustavu – što se točno traži?

Objavljeno

na

Stvar je zapravo vrlo jednostavna: ako ste zadovoljni ovakvim “narodnim zastupnicima” i političkom scenom – nemojte potpisati. Ako niste, potpišite.

Na istoj liniji su se ovaj put našli HDZ, koji se protivi referendumu, portal Index, koji inače ne podnosi HDZ, ali objavljuje članak pod naslovom “Evo zbog čega trebate reći ‘ne’ novom referendumu Željke Markić”, SDP, Jutarnji, HRT, skoro sve stranke u Hrvatskoj, većina medija, građanske udruge, GONG, HDSSB, Novi List… Peđa Grbin i Vlado Šeks se nadopunjuju, uz potporu ustavnih stručnjaka: svi su složni da je referendum jedno veliko zlo.

Na suprotnoj strani stoji velik dio biračkog tijela, biskupi, HSS, poneki rijetki nezavisni intelektualac, i… pa, zapravo nitko više.

Zapravo je tragično da na lijevoj strani hrvatskog političkog spektra nema apsolutno nikog, ni među pojedincima, ni u medijima, ni u politici, tko bi podržao promjene koje nesporno idu u smjeru pravednijeg i transparentnijeg izbornog sustava. Ljevica se voli dičiti svojom demokratičnošću i uvažavanjem različitosti, ali samo ako su te različitosti u okviru Dogme (dakle, smijete imati drugu boju kože ili seksualnu sklonost, ali ne i različito mišljenje o bilo čemu što je propisano Dogmom). Najčešći argument lijevo orijentiranih građana je “ne dam potpis onoj homofobnoj katolibanki”.

Ljevice nema na braniku promjena

Tako na braniku demokratskih promjena u Hrvatskoj ostaje uglavnom organizacija koju se inače najviše proziva zbog nedemokratičnosti – RKC. Što zapravo više govori o hrvatskom društvu nego o crkvi. Žalosna je zemlja u kojoj demokratizaciju izbornog sustava zastupa tek šačica uglavnom krajnje desnih stranaka. Tim više što prijedlog ide u smjeru izbornog sustava kakav postoji u Švedskoj, Danskoj i drugim zemljama koje su nesporno demokratski mnogo zrelije, i imaju mnogo kvalitetniji izborni sustav, dok mainstream politike i medija i ljevica brane izborni sustav koji je uspostavio Franjo Tuđman ratnih devedesetih, i koji je zapravo zastario i neadkvatan, te pogoduje velikim strankama i korupciji, te onemogućava biračima da imenom i prezimenom znaju za koga su točno glasali, tko je točno njihov zastupnik u Saboru, i kome se točno trebaju obratiti.

Njihovi razlozi su različiti. Index je protiv jer je Markić “homofobna i želi vlast”, a na istoj liniji je “Novi list” i onaj siroviji dio lijeve scene. Odnosno, njihov argument je da bi predložene promjene “omogućile crkvenoj desnici da lakše dođe u parlament” i da “ne zastupaju interese građana nego svoje”. Taj argument nije samo nevaljan, jer suština demokracije je da u njoj svatko smije zastupati svoje interese legalno i legitimno i ne mora se skrivati iza “interesa javnosti”. On je i smiješan, i podsjeća na prve demokratske izbore kad se spočivatalo HDZ-u da “želi vlast”, kao da je smisao osnivanja stranke išta drugo! No, te tvrdnje nisu ničim potkrijepljene: nema naznaka da bi Željka Markić planirala karijeru u Saboru, osnivala stranku, ili bilo što slično. Uostalom, za to joj ne treba nikakva promjena izbornog zakonodavastva. To se očekivalo i nakon uspjeha prvog referenduma, što bi bio idealan trenutak za ulazak u politiku, ali kako se Markić tada nije kandidirala niti osnovala stranku, a nije se ni kandidirala za predsjedničke izbore kako se često spekuliralo, nije naročito vjerojatno da to namjerava i ubuduće.

HDZ protiv zbog “preniskog praga” i dijaspore

Većina primjedbi ide na to da bi se spuštanjem izbornog praga uveo nered, te da i ovako ima previše stranaka u Saboru. To je i jedan od deklarativnih razloga zašto je HDZ odlučio ne podržati inicijativu.

U Udruzi to demantiraju. U Hrvatskoj je izborni prag 5%, ali za jednu izbornu jedinicu, ne na nacionalnoj razini. Tako u Sabor ulaze i regionalne stranke, koje dobivaju sve svoje glasove unutar jedne ili dvije izborne jedinice. Prijedlog ide za time, kako je dolje navedeno, da se “okrupne” izborne jedinice, a ostavljena je i mogućnost da cijela Hrvatska bude jedna jedina izborna jedinica. Time bi zapravo prag u praksi ostao manje-više isti, ali uz manje rasipanje glasova. U udruzi to obrazlažu time što je na prošlim izborima propala četvrtina glasova – otišli su strankama koje nisu ušle u parlament, a njihovi glasovi su pribrojeni HDZ-SDP-u, uglavnom. U udruzi smatraju da bi takav izborni sustav, s većim izbornim jedinicama, nižim pragom, i strožim uvjetima za isticanje stranačkih lista, bitno smanjio broj “propalih” glasova, i da bi sastav Sabora bolje odražavao volju biračkog tijela.

Prijedlog usto, što je prošlo gotovo nezamijećeno u medjima, sadrži klauzulu po kojoj bi svaka stranka koja izlazi na parlamentarne izbore morala prikupiti 3.000 potpisa. U startu bi se time počistile izborne liste od desetaka mikrostranaka koje mahom ne dobiju niti 0,2% glasova, ali dobivaju javni prostor na uštrb ozbiljnih kandidata. Time bi se neozbiljne stranke eliminiralo. U većini izbornih jedinica, oko 70% stranaka koje su se kandidirale osvojile su manje od 1% glasova birača na prošlim parlamentarnim izborima!

Usto, ističu da se  do sada iz svake izborne jedinice biralo fiksno po 14 zastupnika unatoč tome što su postojale razlike i preko 30% u broju birača između izbornih jedinica. Zbog toga glasovi birača u nekim izbornim jedinicama vrijede mnogo manje nego u drugim izbornim jedinicama. Prijedlog ide u smjeru ujednačavanja važnosti svačijeg glasa. Objašnjavajući svoje protivljenje referendumu, Karamarko je istaknuo da udruga U ime obitelji nije mislila na hrvatsku dijasporu koja će opet biti zakinuta. Naveo je primjer da oko 450.000 birača u Hrvatskoj izabere 10 do 12 zastupnika, dok isti broj birača u dijaspori može izabrati samo tri zastupnika. Ponovio je da HDZ-u nikako nije prihvatljivo da se zabranjuje predizborno koaliranje te da se izborni prag spusti na tri posto. To bi, po njemu, značilo destabilizaciju zemlje jer bi u Saboru bilo puno stranaka koje se nikako ne bi mogle dogovoriti.

Dijaspora i elektroničko glasovanje

Na to iz udruge uzvraćaju da nisu oni srezali broj zastupnika dijaspore na tri, što je zapravo protivno Ustavu u kojem, u članku 45,. stoji da  “hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo”. Smatraju da je trenutno to pravo građanima koji ne žive u Hrvatskoj praktički uskraćeno. Oko glasanja dijaspore je u Hrvatskoj inače bilo mnogo prijepora, iako je praksa manje-više svugdje da se građane ne smije diskriminirati prema mjestu stanovanja. To se uglavnom pravdalo time da “ne plaćaju porez ovdje”, međutim ustavno načelo ravnopravnosti građana nigdje ne spominje koliko poreza točno i kome treba platiti da bi se imalo građanska prava: Ona, po ustavu, pripadaju svima.

U “incijativi” također demantiraju da  traže zabranu predizbornih koalicija. “Poželjno je da stranke najave s kime će koalirati nakon izbora. Tražimo pravedniji nastup u izbornoj utrci jer smatramo da nije pošteno da više stranaka na jednoj kandidacijskoj listi mora zadovoljiti iste uvjete kao i stranke koje pojedinačno nastupaju. Primjerice, zajednička lista 10 stranaka mora prijeći izborni prag od sadašnjih 5 % isto kao i stranka koja samostalno nastupa”, kažu. Ono čemu se protive su – zajedničke liste više stranaka. “Sporazumi koalicijski i dogovori su dopušteni, ali zajednička kandidacijska lista je nepravedna i nepoštena, jer ne znate koliko biračko tijelo stoji iza koje stranke u toj koaliciji”, kažu. Napominju da je to zabranjeno i u mnogim drugim državama EU, jer dovodi do toga da stranke bez ikakve potpore birača imaju nesrazmjerno velik utjecaj, poput HNS-a. Time pravdaju i prijedlog da se spusti izborni prag, jer, kažu, uz ovakav prag i zabranu zajedničkih izbornih lista, samo tri stranke u Hrvatskoj bi ušle u Sabor. Zato kažu da je smanjenje praga dio cjelovitog rješenja.

Također demantiraju navode Karamarka da bi birači u dijaspori bili zakinuti – naprotiv, kažu da bi uvođenjem elektroničkog glasovanja upravo oni najviše profitirali, jer ne bi morali odlaziti u konzularna i diplomatska predstavništva. Upinju prstom u to da je samo 1,5% birača u dijaspori glasovalo na prošlim izborima. Zapravo, o prijedlogu elektronskog glasovanja se gotovo nitko nije izjasnio, iako je on do sad uveden gotovo svugdje, no očito establishmentu u Hrvatskoj ne odgovara.

Nesporno je svima tek preferencijalno glasovanje

Najmanje je pak prijepora oko preferencijalnog glasovanja, koje izgleda nikom nije pretjerano sporno. No, sve ostalo je manje – više izvrtanje “pile naopako”: dok oponenti upozoravaju da bi se “otvorio politički prostor marginalcima”, dotle oni koji inicijativu podržavaju upućuju da je upravo suprotno, da sadašnji izborni sustav pogoduje opstanku duopola HDZ-SDP, onemogućuje dolazak novih snaga na političku scenu, i cementira trgovinu glasovima preko predizbornih zajedničkih lista. HDZ je svjestan da neki njegovi partneri, HSLS recimo, ne bi samostalno mogli prijeći čak ni sniženi izborni prag ukoliko bi se povećale izborne jedinice, a HSLS morao izaći sa svojom listom. Slično je kod SDP-a.

Na kraju, hoće li referendumska inicijativa uspjeti prikupiti dovoljan broj glasova, unatoč tome što imamo najrestriktivniji zakon o referendumu u Europi, koji bi mnogi željeli učiniti još restriktivnijim i tako posve onemogućiti referendumsko izjašnjavanje građana, iako su se nedavno još kleli u švicarski model demokracije, da bi ga danas pljuvali kao “anarhiju”? I unatoč tome što su sve političke snage i mediji protiv njih? Prve informacije o prikupljenim potpisima, kojih po nekim neprovjerenim i neoficijelnim informacijama već ima blizu sto tisuća iako je prikupljanje potpisa tek počelo, su ohrabrujući.

Stvar je zapravo unatoč svim spinovima vrlo jednostavna: ako ste zadovoljni ovakvim “narodnim zastupnicima” i političkom scenom – nemojte potpisati. Ako niste, potpišite.

 

Referendumsko pitanje


U Ustavu Republike Hrvatske članak 73. mijenja se i sada glasi:

„Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine.

Zastupnici se u Hrvatski sabor, osim zastupnika nacionalnih manjina, biraju prema sustavu razmjernog predstavništva.

Birač može glasovati za jednu od predloženih lista kandidata i može označiti do tri kandidata koji imaju prednost pred ostalim kandidatima na listi za koju je glasovao (preferirani glas).

Izabrani se kandidati s pojedine liste utvrđuju isključivo na temelju najvećeg broja preferiranih glasova. Ako su dva ili više kandidata dobila isti broj preferiranih glasova ili se izbor kandidata ne može utvrditi na temelju preferiranih glasova, tada se izabire kandidat koji je prije po redoslijedu na listi kandidata.

U svakoj izbornoj jedinici se bira najmanje 20 zastupnika. Izborne jedinice ne smiju dijeliti zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija Republike Hrvatske. Zastupnička će se mjesta raspodijeliti između izbornih jedinica na temelju izračuna odnosa broja birača u svakoj izbornoj jedinici i ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

O područjima izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se poseban zakon.

Ako se ne donese zakon o područjima izbornih jedinica iz prethodnog stavka, Republika Hrvatska činit će jednu izbornu jedinicu.

Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj biraju zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici.

Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju kandidacijske liste koje su na izborima dobile najmanje 3% važećih glasova birača. U slučaju da Republika Hrvatska čini jednu izbornu jedinicu za izbor zastupnika, pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju kandidacijske liste koje su na izborima dobile najmanje 2% važećih glasova birača.

Pravo predlaganja stranačkih i neovisnih lista za izbor zastupnika u Sabor imaju sve političke stranke koje imaju zastupnike u Saboru na dan objave odluke o raspisivanju izbora te političke stranke i skupine birača koji prikupe najmanje 3000 potpisa birača.

Nisu dopuštene zajedničke kandidacijske liste dviju ili više političkih stranaka.

Birači na izborima mogu glasovati: na biračkom mjestu, dopisnim ili elektroničkim putem.

Način izbora zastupnika nacionalnih manjina uređuje se zakonom kojim se uređuju prava nacionalnih manjina.

Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.”

 

  • Autor: Marcel Holjevac

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Svi uhićeni u aferi Agrokor na slobodi; istražni zatvor za Ivicu Todorića

Objavljeno

na

Objavio

Preokret u slučaju Agrokor. Odluka istražnog suca glasi: Svi osumnjičeni i privedeni su slobodni i večeras mogu svojim kućama. No, to se ne odnosi na Ivicu Todorića kojemu je određen istražni zatvor.

To znači da Todorićevi sinovi mogu doći u Hrvatsku dati svoj iskaz, neće biti pritvoreni.

Odvjetnici osumnjičenih iznimno su zadovoljni odlukom istažnog suca. Razlog takvoj odluci leži u tome da je prošlo šest mjeseci od početka afere te da nema straha od utjecaja na svjedoke. Svi odvjetnici slažu se u jednom – ovo je poraz Državnog odvjetništva.

Za sada se zna da Ante Todorić dolazi u Hrvatsku. Za Ivicu Todorića nemamo potvrdu da će doći i pristati na istražni zatvor.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

Svi osumnjičeni terete se za više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i nezakonito vođenje poslovnih knjiga.

Moj branjenik je, kao što govorimo već dva dana, izvan Republike Hrvatske. On je na putu prema Hrvatskoj. Stupio je u kontakt jučer u poslijepodnevnim satima s djelatnicima policije. Od njega je zatraženo da dođe u Republiku Hrvatsku i on je obećao da će doći. On je čovjek koji drži svoja obećanja i doći će. – Kad će doći? – Vrlo vjerojatno tijekom sutrašnjeg ili najkasnije preksutrašnjeg dana. – Je li krenuo ili nije? – Krenuo je. – A gdje je sad? – Ne mogu vam to reći, ja vam nisam ni u ova dva dana ni u jednom trenutku potvrdio da je on u Londonu, rekao je Fran Olujić, odvjetnik Ante Todorića, javlja HRT

Todorić javio policiji: Sutra se vraćam u Hrvatsku

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Todorić javio policiji: Sutra se vraćam u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

U četvrtak sam u Zagrebu, poručio je policiji Ivica Todorić, doznaju 24 sata iz izvora bliskih istrazi. Javio im se na broj koji je ostavio svom odvjetniku.

Ante Todorić navodno je već krenuo u Hrvatsku te bi i on sutra tijekom dana trebao stići u Zagreb.

Odluka o istražnom zatvoru osumnjičenima u slučaju Agrokor trebala bi biti objavljena u 19,30 sati, doznaje se na zagrebačkom Županijskom sudu.

Nešto prije podneva 12 uhićenih dovedeni su pred suca istrage Zorana Luburića koji bi trebao odlučiti o zahtjevu da se uhićenima, ali i nedostupnima Ivici, Anti i Ivanu Todoriću odredi istražni zatvor.

Njihovi odvjetnici najavili su prije ročišta da će umjesto zatvora predložiti određivanje zamjenskih blažih mjera. U prvom redu se radi o zabrani pristupa svjedocima, s obzirom da je tužiteljstvo kao glavni razlog pritvaranja navelo upravo opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, vještake i sudionike postupka.

Odvjetnik Piruške Canjuge, Anto Nobilo, kazao je da će sucu istrage, uz zabranu pristupa svjedocima predložiti i mjeru zabrane napuštanja doma te da će s obzirom na nedavne izmjene zakona pokušati mijenjati postojeću praksu.

I odvjetnik Ivana Crnjca, Ljubo Pavasović Visković, podsjetio je da u hrvatskom zakonodavstvu postoji i mogućnost pritvora u domu koji se rijetko koristi.

Posljednjim izmjenama Zakona o kaznenom postupku otežana je, primjerice, mogućnost izlaska na slobodu uz jamčevinu koja se sada može odrediti jedino ako se pritvor traži zbog opasnosti od bijega.

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je na svojoj internetskoj stranici izvijestilo da je odluku o istražnom zatvoru donijelo nakon ispitivanja 12 od ukupno 15 osumnjičenih u ovom slučaju, a ističu i da im je troje osumnjičenih nedostupno. Uz osnivača koncerna Agrokor Ivicu Todorića nedostupni su i njegovi sinovi Ante i Ivan čiji su odvjetnici u više navrata tvrdili da nisu u bijegu te da će se na poziv vratiti u Hrvatsku.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

Odvjetnik Ante Todorića i prilikom dolaska na sud je ponovio da njegov branjenik dolazi u Hrvatsku te da ga je policija kontaktirala na britanski broj telefona koji su im ranije ustupili.

Svi osumnjičeni terete se za više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i nezakonito vođenje poslovnih knjiga.

facebook komentari

Nastavi čitati