Referendum i obavijesno-promidžbena mreža Trećeg

30

Glas je koncila početkom siječnja 2012. godine započeo s objavljivanjem zanimljiva feljtona pod nazivom Slobodni izbori i dirigirana sloboda.

Taj je povijesni feljton temeljem disertacije dr. Gordana Akrapa nadopunio brojnim dokumentima (od kojih je i iskaz Radenka Radojčića – Ljudevita, agenta KOS-a) i u dvadesetak nastavaka uredio Tomislav Vuković. Dr. Gordan Akrap je djelatnik hrvatske obavještajne agencije, obnašao je, između ostalih i dužnost šefa njezine operative, dužnost ministra-savjetnika u veleposlanstvu RH u Berlinu, itd., a Tomislav Vuković je bivši hrvatski diplomat i novinar Glasa Koncila.

Tema je feljtona aktualna, naslov disertacije također (‘Informacijske strategije i operacije u oblikovanju javnog znanja’), a i obojica autora- diplomata zanimljivih su biografija. Iz ovih bi nekoliko činjenica slijedio zaključak kako je urednik GK prepoznao vrijednost disertacije i nemalog truda urednika feljtona i da su svi koji su čitali ili feljton ili spomenutu disertaciju usvojili ne samo vrijedna povijesna otkrića, nego i logiku stvaranja privida, način i metodologiju oblikovanja javnog mnijenja, odnosno vođenje i zavođenje puka.

Ali, tko bi se sjetio 2012. godine, brojnih događaja, o feljtonu da se i ne govori, kada je političko pamćenje kraće od godinu dana? Tko bi se sjetio još događaja od prije desetak, petnaest godina, iz 2003., ili 2000. godine, ili važnih događaja iz 1998. godine a da ne konzultira arhiv, stvarni ili virtualni?

1998.

– A te se 1998. godine okončala mirna reintegracija hrvatskog ozemlja, te je godine umro ratni ministar Gojko Šušak, te su godine prvaci oporbe u Washingtonu usvajali plan preuzimanja vlasti. Šestorici lijevih prvaka za boravka u Americi od osoblja Walter Reeda nisu trebali naknadni dokazi o zdravlju državnog poglavara, CNN je ’96. bio objavio planetarnu vijest da je Tuđman iz bolnice otpušten s dijagnozom karcinoma. Te je 1998. godine državni poglavar – svjestan svog zdravstvenog stanja i prilika u zemlji – dovršavao plan sveobuhvatne obnove, između ostalog i duhovne, znao je da je destrukciji izvorište komunističko nasljeđe u supoziciji sa ‘žutim, crvenim i zelenim faktorom’ pa je planirao s novim ljudima, dokazanim u ratu na nov način i na dugi rok braniti državu od svih ugroza nadajući se pomoći duhovnog vodstva Crkve u Hrvata.

Ali! Nade se nisu ispunile, pa će se 1998. godinu pamtiti kao godinu ‘grijeha struktura’; iako se radilo o božićnoj poruci zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića iz ’97. g. njezin se eho protegnuo u ’98.: ‘Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi’, ustvrdio je nadbiskup, ‘kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice’.

Ova će se poruka posredovanjem medija u stotinjak interpretacija proširiti zaprepašćujućom brzinom. Mediji iz Sorosovog sektora nisu mogli doći k sebi: Pa, to je to!, to smo trebali!, nismo naručili, nismo platili ali smo inducirali godinama tu parolu i evo, ona je izrečena s najuzvišenijeg crkvenog mjesta i osvanula na svim naslovnicama!

Ali nitko tu parolu, vijest, osobu i poruku nije zgrabio čvršće od Nacionala. Tjednik kojeg je novcima i kadrovima utemeljila Kontraobavještajna služba JNA u svom je prvom broju nakon ‘grijeha struktura’ naslovnicu posvetio zagrebačkom nadbiskupu, dao prostora i priliku tumačima crkvenih poruka da o grijehu struktura kažu svoje. Izvorni sadržaj nadbiskupove božićne poruke više nitko i nije proučavao jer je medijska buka i zvonjava zbunila i razborita čovjeka koji voli svoju Crkvu a istodobno daje povjerenje bez ostatka poglavaru države: ‘Zar je udaljenost od Kaptola do Pantovčaka doista bila takva da ga tajna crkvena diplomacija nije mogla prepoznati, prijeći i upozoriti koga treba upozoriti na taj fenomen grijeha? Zar crkvena diplomacija nije uočila CNN-ovu vijest, zar nije spoznala da je prvi hrvatski predsjednik globalna protuobavijesna meta?

Odgovor je važan, bit će još važniji.

Odgovor se mora temeljiti na iskustvu tog događaja, jer, analiziraju li se sve medijske i druge operacije usmjerene na rušenje poglavara države jasno je da je i ova sintagma o grijehu struktura dovela Washingtonsku šestoricu do pobjede na izborima trećeg siječanja 2000. godine. I više od toga. Medijski je reinterpretirana sintagma ‘grijeh struktura’ izazvala svojevrsnu zarazu u sferi kognitivnog, poput virusa prouzročila autoimunu bolest, pa još hara i harati će u izvornom ili nekom modificiranom obliku. Sumnjate? Počnite priču o privatizaciji i vidjet ćete na koga će se pokazati prstom.

2000.

– Ta tko bi se sjetio događaja iz 2000 g., od prije petnaestak godina, kada je političko pamćenje kraće od godine dana a da ne konzultira arhiv, stvarni ili virtualni. Te je godine nadbiskup Bozanić u Oplencu obišao grob Karađorđevića, te je godine Stjepan Mesić dobio izbore na paroli kažnjavanja grješnika i progonu struktura upravo onih iz božićne poruke zagrebačkog nadbiskupa. (Jesu li mislile na ovaj slučaj jedne ugledne talijanske novine nakon izbora 2000 tvrdeći da se ništa u Hrvatskoj ne događa bez blagoslova Katoličke crkve?) Na vlast je došla Mesić-Račanova struktura koja će po mjeri međunarodne zajednice kažnjavati grijehe‘tuđmanizma’, naravno i one iz Domovinskog rata, a na medijsku scenu s neograničenim autoritetom promarširat će haaški službenici od najnižeg do najvišeg ranga. Treba li uopće spominjati što su pisali te 2000. godine i godinu kasnije mediji koji izlaze u Hrvatskoj kako bi se opravdala politička strast lova i progona suradnika prvog hrvatskog predsjednika, takozvanih Tuđmanovih ljudi? Ništa začuđujuće za čovjeka koji zna na čijoj su ideološkoj i materijalnoj skrbi bili i jesu Feral (danas Novosti), Nacional (danas Aktual), Globus, Slobodna Dalmacija, Jutarnji i Novi list, itd. Međutim, začuđujuće je bilo i pisanje Glasa Koncila.

Evo što je tih ‘davnih’ godina komentator Glasa Koncila pisao: Olakotna je pak okolnost upravo u tome što su optuženici, jer zasigurno nemaju osobne moralne krivnje već samim time što su pozvane na sud – žrtve i junaci. Nije im bilo lako u ratu se žrtvovati, nije im lako ni sada prinijeti novu žrtvu za svoju domovinu, ali to je pitanje časti i ta se žrtva neizbrisivo ugrađuje u boljitak hrvatskog naroda i hrvatske države. Optuženici, ukoliko su časni hrvatski vitezovi, prinijet će tu veliku žrtvu, spremno za dobro Hrvatske proživjeti poniženje u očima onih koji bezobzirno istjeruju svoje interese, te bi mogli čak svojom dragovoljnom žrtvom postati kvasac zarastanja pukotina i polarizacija u hrvatskom biću. (GK 28/2001, 15. 7. 2001.)

Začuđujuće, strašno i mučno – da mučnije ne može biti!

Da su oni u Hrvatskoj i izvan nje koji ‘bezobzirno istjeruju svoje interese’ domišljali strategiju odnosa s Haagom i taktiku postupanja haaških istražitelja, ovoj se poruci žrtvovanja hrvatskih generala nikad ne bi domislili. Na ovoj su ‘genijalnoj’ humanoj konstrukciji svi drugi – od Haaga do Zagreba – mogli graditi svoje parole i ‘kršćanske’ poruke (ako je nevin i ako je časnik neka se preda) ne misleći da time uz generale poniženje moraju doživjeti i svi oni kojima su ti generali zapovijedali, pa i čitava nacija. Na stranu činjenica što komentator GK nije razumio da se nije radilo o osobnoj odgovornosti nego o ‘udruženom zločinačkom pothvatu’, on je porukomoblikovao veliki dio vjerničke javnosti koja je na taj način postala politički suradnik trećesječanjske vlasti i Haaga podjednako: ‘Oni koji se ne odazovu pozivu na predaju kukavice su, a oni – ukoliko su časni – neka budu žrtve i junaci’.

Ovo je Miklenićevo proroštvo bijegom od progonitelja obezvrijedio upravo onaj na koga se proricanje odnosilo; onaj  koji je izdan najzaslužniji je za obranu časti i rušenje pred sudom optužnice za udruženi zločinački pothvat. Bijegom je odgodio sudski postupak, u međuvremenu dočekao kapitalni pravorijek iz sudske presude Martiću i Mrkšiću, svojoj obrani osigurao vrijeme za prikupljanje dokumenata i pripremu za uspješnu obranu.

2003.

– Sjeća li se tko događaja 2003. godine? Te su se godine u listopadu održali peti po redu parlamentarni izbori. Ni tada komentator Glasa Koncila nije propustio komentirati važan događaj, ishod izbora:

‘Birači su veliku packu dali pojedinim ambicioznim političarima koji su, da bi imali prvu fotelju, osnivali svoje stranke ne mareći što su – ne ulazeći ovdje je li opravdano ili neopravdano – izgubili u javnosti dobar glas. Za hrvatsku politiku bilo bi vrlo korisno kad bi političari shvatili jasnu poruku birača i dobro promislili nije li možda došao čas za njihovo povlačenje s političke scene. (…) Konačno, birači, željni stvarne promjene, nagradili su Hrvatsku demokratsku zajednicu za njezine napore da očisti svoje redove od onih koji su spremni hrvatstvo iskoristiti za svoj interes, dajući joj novu priliku nakon koje će sigurno još strože prosuđivati nego li dosada’.(GK, 48/2003, 30. 11. 2003., Traganje za stvarnom promjenom).

Iz prvog se čitanja teksta vidi da je autor nekorektan i pristran, teološki nakaradan jer opravdava klevetu; on, kao ‘čovjek crkve’ daje povoda za medijsku difamaciju političara koji mu nisu po volji, daje povoda da ih se ne samo klevetom nego i bombom može zapriječiti i strahom udaljiti iz politike bez prava na istinu i javnost, on opravdava čin klevete kao način na koji se dolazi do političke koristi. Tko su ti političari iz komentatorovog komentara kojima su birači dali veliku packu ako nisu Ivić Pašalić i Miroslav Tuđman? Ako jedno ovakvo ‘mišljenje uvaženog teologa’ kao prosuditelja politike korisnog i nekorisnog nije oblikovanje vjerničke javnosti, što jest?

2012.

– Koji su događaji obilježili 2012. godinu, lakše je se sjetiti. Te se 2012. godine u siječnju između ostalog održao referendum o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Ni jedan događaj na nacionalnoj razini nije medijski pripremljen i nadziran kao spomenuti referendum. Ni jedna jedina riječ se nije smjela oteti, reći, napisati i odaslati koja bi bila protiv ulaska Hrvatske u EU. I Glas je Koncila tome apsolutno nadziranom medijskom pothvatu dao svoj prilog. Intervjuom dr. Zvonimira Lauca naprimjer . Ovaj je osječki profesor – voditelj Katedre ustavnih i političkih znanosti na Pravnome fakultetu u Osijeku – tjedan dana uoči referenduma poručio: ‘ Iziđite na referendum. Slobodnom voljom odlučite o sudbini, imajući u vidu koja je alternativa’. A, alternative – kao što je Sanader u sveopćoj medijskoj orkestraciji ponavljao – nije bilo.

Nije samo GK dao svoj prilog kampanji. Nadbiskupijski pastoralni institut Zagrebačke nadbiskupije u suradnji s Centrom za europske studije FPZ Sveučilišta u Zagrebu, organizirao je okrugli stol na temu: Katolička crkva i europske integracije na kojoj je između ostalih uvodničara bio i dr. Damir Grubiša. Zanimljiv uvodničar, nema što, diplomat, kulturni ataše u Americi, što god se pod tim podrazumijevalo, predsjednik Ideološke komisije CK SKH u zadnjem mandatu postojanja SK čija je supruga Tatjana Burjačenko Grubiša pred hrvatskim sudom branila agenta KOS-a Radenka Radojčića Ljudevita autora dokumenta s početka ove priče.

Kada se kampanji za referendum pridoda i Vesna Pusić koja je zaprijetila strahom od neisplate mirovina i crnom budućnošću ako referendum ne prođe, onda puk priprosti zaključi da Hrvatska doista ‘nema alternative’. Čak bi u ovome kontekstu bilo suvišno spominjati pravno nasilje kako bi referendum prošao i stvaranje Saveza za Europu kojemu su pripadale sve parlamentarne stranke – sve uz blagoslov Kaptola kad je ulazak Hrvatske u EU riječ. Obrazac zastrašivanja kojim se poslužila Vesna Pusić je univerzalan, koristio ga je u svom Škotskom predreferendumskom nastupu i bivši britanski premijer Gordon Brown. Zastrašivanje gubitkom egzistencije se ide kada sve druge tehnike uvjeravanja ne pomažu.

– Sada je zakonski okvir, kroz koji su Savez za Hrvatsku i Kaptol odvukli RH u EU, postao okvir izravne demokracije u svakom pogledu pa tako i u pogledu Inicijative U ime obitelji da se na referendumu donese Ustavni zakon o izmjeni ustava Republike Hrvatske.

2014.

Kakav je to prijedlog dosta? Što je u njemu prihvatljivo, što prijeporno, što nejasno? Ili je u njemu sve prihvatljivo, ništa prijeporno i sve jasno!

Povjerenje koje je Inicijativa zadobila u jednoj društvenoj misiji, sada ‘falce flag’ pristupom ulaže u misiju posve drugačije naravi, pa bi bilo primjerenije da se za potrebe nove misije udruga preimenovala u Inicijativu u ime birača? Uostalom, nije jasno što kvalificira Inicijativu UiO da se odvažila na politološko-pravni pothvat, odnosno da izravnom demokracijom dođe do Ustavnog zakona.

Svjesni da je referendumsko pitanje zakučasto i da će ga mali broj ljudi u cjelini i jasno shvatiti, Inicijativa je pribjegla promidžbi svojega prijedloga pod nazivom Birajmo svoje predstavnike imenom i prezimenom i formulirala ga u nekoliko cjelina:

Preferencijalno glasanje bez cenzusapropagira želju da birače predstavljaju sposobni a ne podobni zastupnici koji bi bili odgovorni ‘nama a ne vodstvu stranaka’; propagira i načelo da ‘ni predsjednici stranaka neće imati osigurano mjesto u Saboru, jer će i o tome odlučivati birači.

Ovo je mit. Tko smo to mi kada idemo na biralište nego stranački opredijeljeni birači, opredijeljeni za njezino vodstvo i program i listu njezinih kandidata koju upoznajemo tijekom promidžbene kampanje. Radi se o povjerenju koje može biti iznevjereno ili potvrđeno. Može li stranačko vodstvo unaprijed znati hoće li kandidat kojega predlaže iznevjeriti ili će za šaku škuda prebjeći u drugi tabor? Znaju li to unaprijed birači koji biraju imenom i prezimenom?  Tko to normira sposobnost i podobnost? Na jedan način stranačko vodstvo, na drugi način mediji a na treći jedni i drugi uz zavedeni ili pak razboriti puk. Komu se može vjerovati? Na kraju, ne mogu li kandidati istodobno biti sposobni i podobni, odani stranci i vodstvu koje ih je nominiralo? Zašto se lojalnost krivotvori u podobnost? Ako su sposobni pojedinci uvjereni u svoje sposobnosti zašto se ne afirmiraju izvan stranaka? U pozadini je ovoga prijedloga – kako ga obrazlažu – mogućnost discipliniranja predsjednika stranaka. Opet, otkud je najednom svim pobornicima ovakvog referenduma poznato da bi se sam predsjednik stavio na prvo mjesto na izbornoj listi? Bi li uopće bio na listi?

– Smanjenje izbornog praga s 5 na 3 posto – propagira lakši prolaz za manje stranke jer je ‘izborni prag od 5 posto prevelik svima’, tvrde u Inicijativi, ‘osim onim najvećim’.

– Kada su ovo pročitali protivnici referenduma i ustvrdili da će zbog nižeg izbornog praga u parlament ući poveći broj manjih stranaka što bi možda otežalo funkcioniranje vlasti, pobornici su referenduma pribjegli računanju pa su utvrdili da bi u Saboru bilo manje stranaka ako bi se primjenjivao izborni zakon kojega predlažu. Kontradikcija u prvom koraku! Zbog čega?

Stranke svoju izbornu strategiju planiraju prema zakonu koji je na snazi. Kada bi pobornici referenduma vidjeli što im se pred očima događa (prestrukturiranje političke scene s Bandićem, Čačićem i OraH-om na jednoj strani i koaliranje Hrasta i HDZ-a na drugoj strani) shvatili bi da im je besmisleno računanje mandata na temelju rezultata izbora iz 2011. godine. Da je Bandićeva lista veća od 5 posto, zar bi sam Bandić pledirao za 3 posto? Ili Čačić?

Najmudrije su učinili Karamarko i Ilčić. HDZ je postojećoj koaliciji pridružio stranku od 3-4 posto, a Hrast se vezao uz veliku stranku izbjegavajući rizik od neuspjeha. HDZ će dobiti svježinu, Hrast utjecaj, a Savez za Hrvatsku iz kojega je Hrast izišao izgubiti će jedno i drugo.
Prijedlog izbornog praga od 3 posto je srednja granica, dobro procijenjena za stranke srednjeg puta, primjerice za stranku koja to tek treba postati, OraH, koju modelira i koju će zelenim pokretima i strankama osnažiti Žarko Puhovski. Da nije tako, zašto bi CroDemoskop napuhivao popularnost Mirele Holly i stranke koja još nema svoj politički program? Uostalom, kakav je to krimen pred očima javnosti ako veća stranka koalira s manjom za koju se ne zna prelazi li izborni prag?

Veće izborne jedinice i biranje 20 zastupnika ili više, ovisno o broju birača propagira načelo pravedne zastupljenosti birača s obzirom na veličinu izbornih jedinica koja se postiže nižim izbornim pragom i manjim brojem teritorijalnih jedinica, po veličini većih, ali zapostavlja načelo ravnomjernog demografskog i gospodarskog razvitaka svih dijelova domovine. Zaključak se odnosi i na slijedeći prijedlog Inicijative koji predlaže:

Ujednačavanje vrijednosti glasova birača u izbornim jedinicama – argumentiran je podatkom da su razlike u broju birača pojedinih izbornih jedinica do 30 posto, pa se Ustavnim izmjenama predlaže da Zakonodavac domisli zakonska rješenja kojima bi se ujednačila ‘vrijednost’ glasova u svim izbornim jedinicama.

Traži se ujednačivanje vrijednosti glasova u izbornim jedinicama, a zapostavlja se izjednačivanje svih državljana u biračkim pravima što je slučaj s dijasporom i nacionalnim manjinama. Traži se preuređenje sadašnjih izbornih jedinica na pet, što ide u prilog autonomašima i njihovim idejama o pet regija.

Iz ovoga se prijedloga ne naslućuje tko bi to mogao biti Zakonodavac, hoće li to učiniti i kako će to učiniti jer se Ustavnim izmjenama to ničim ne uvjetuje.

Glasanje dopisnim putem i elektroničkim putem omogućilo bi svim državljanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj da lakše ostvare svoje biračko pravo.

Ali, dijaspora ima samo tri mandata, isto kao i srpska manjina neovisno koliko će ih birača birati e-poštom, pa je ovo načelo – iako najprikladnije za promidžbu referenduma – u biti nesvrhovito.

Pravilo koaliranja stranaka – samostalno na izbore udruživanje nakon izbora – načelo predlaže onemogućavanje zajedničkih kandidacijskih listi dviju ili više političkih stranaka i obrazlažući prijedlog slučajem koaliranja HNS-a i SDP-a.

S bezbroj se načina ovo načelo može izigrati pa ga uopće nema smisla opisivati. Zar SDP nije mogao na svoju listu staviti bilo koga s imenom i prezimenom neovisno koje je stranke član ili simpatizer, ako je uvjerenja da mu to koristi? I što bi priječilo mandatara i izbornog pobjednika da raspodjeljuje bilo koga s takve liste u bilo koje tijelo vlasti?

Ali Inicijativa ne mari za nejasnoće, prijepore stručnjaka, ne mari za podijeljenu javnost oko referenduma, 150 000 potpisnika je već tu, vrijeme je da se pokrene nešto.

Rujan, 2014. Napokon!

Kucnuo je čas’, naslov je komentara u kojemu komentator Glasa Koncila (GK38,2100, 21.9.2014.) upozorava da je “Bitno zapaziti kardinalovo isticanje da ‘prilike ne dopuštaju odgađanje’, da je ovo povijesni trenutak u kojem se moraju početi događati promjene za opće dobro. Taj jasan crkveni stav sigurno se ne će svidjeti političkim strankama koje se protive referendumu i nužnim promjenama izbornoga sustava pa obmanjuju javnost.“

“Koliko god mediji odvraćali pozornost javnosti od brojnih neriješenih problema u suvremenoj Hrvatskoj i koliko god baš zbog toga svakodnevno nametali predizbornu kampanju za predsjednika države, koja uopće nije raspisana, niti je poznato tko će se sve službeno natjecati za tu funkciju, ne mogu potpuno ignorirati inicijativu građanske udruge »U ime obitelji« za referendum za biranje političara s imenom i prezimenom.“

–  Nekorektno. Pristrano. Politički nepismeno. Ne preostaju drugi zaključci, jer je iz komentara jasno kako urednik GK nije prepoznao vrijednost spomenute disertacije s početka teksta i nemalog truda urednika feljtona i da nije razumio logiku stvaranja privida, način i metodologiju oblikovanja javnog mnijenja, odnosno vođenje i zavođenje puka jer je sam pao u ‘beskonačnu petlju stvorenih privida’ jednog događaja za kojeg svatko u Hrvatskoj zna.

Od komentatora nekorektno, jer spominje stranke a ne navodi im ime, tvrdi da se protive referendumu a ne navodi zbog čega, tvrdi da se protive nužnim promjenama izbornoga sustava što nije točno – jer ne obmanjuju stranka javnost ako obrazlažu svoj stav. Ako se pojedina stranka protivi referendumu s ovakvim pitanjem, to ne znači da se da se protivi svakom prijedlogu i nužnim promjenama izbornog sustava.

Od komentatora pristrano, jer nije problem sviđa li se kome ili ne sviđa izneseni crkveni stav u pogledu referenduma, nego se radi o razložnosti onoga što se referendumom želi i može u ovom trenutku postići.

Od komentatora politički nepismeno, jer tvrdi da mediji odvraćaju pozornost od referenduma, ne vidi da je upravo suprotno – mediji skreću pozornost s brojnih neriješenih problema i predsjedničkih izbora na referendum. Komentator nadalje tvrdi da kampanja za predsjednika države uopće nije raspisana, niti je poznato tko će se sve službeno natjecati za tu funkciju. To tvrdi jer ne zna kako brojanjem doći do zadnjeg datuma do kojeg se izbori po zakonu moraju raspisati i održati, to tvrdi jer ne zna da s tom kalkulacijom Josipović ostvaruje probitak jer se ne propituje njegov mandat nego se raspravlja o referendumskim inicijativama, njegovoj, Gongovoj i onoj Željke Markić.

Komentator ne vidi da je Željka Markić medijska zvijezda, ne vidi da ‘mini revolucija samo što nije počela’, ne vidi da su naslovnice njezine; svaki drugi dan po jedan veliki intervju, novinski, radijski, svaki dan po jedna velika priča za nju, oko nje, oko Inicijative, rade se izborni modeli i programiraju simulacije, na Ruđeru gonetaju ‘božju česticu’ u referendumskom pitanju, na njemu ovjeravaju model Edvarda Lorenza i Teoriju kaosa, nema više istraga o skupim vilama, gradnji na crkvenom zemljištu, nema istraga o dobrim poslovnim vezama, nema poreznog nadzora nad tvrtkama njezina brata; Iskorak se ne pokreće Kontra ne kontrira, zaključuju kako mogu skupit 3000 potpisa za jedan dan bez parade i ponosa; predsjednici Udruge UiO sva su medijska vrata otvorena, crkvena i protucrkvena, žuta, crvena; Stiryia i EPH raskriljuju prostor nad njom, nad Inicijativom, nad prelatima koji je podupiru, nad hadezeovcima bez mandata; po informativnim redakcijama Radmanove medijske kuće se ne šegače s ‘Markićkom’, njezinim stilingom, sada je to dr. Željka Markić, ne spominje se big-mama, ne broje joj djecu, ne propituju se donatorske relacije, jer se eto, desnica kako kažu Bandić i Raspudić prestrašila njezine pojave, od straha smrzla pred njom pa sada polako kopni i nestaje, jer … sve tako dobro ide – da ne može bolje!

Ta ‘Kucnuo je čas’ piše komentator Glasa koncila kao da je Hrvatska na putu putu epohalnogzaokreta kako nam uz kafu dotiskuje i tumači veliki pisac slabe misli Raspudić, visoki predstavnik nino-konzervativizma i zvijezda dugih noćnih razgovora, hipnotizirajućih sjedeljki, na kojima se priča o svemu i svačemu a od čega imaju koristi samo lijevi mjesečari i desni besposličari.

Ono što komentator GK ne vidi, a drugi vide da je po srijedi riječ o prijedlogu skupine solidnih pravnika bez političkog iskustva, vide da je riječ o pokušaju da se preko Inicijative učini ‘ono nešto’ kako bi se vlast promijenila, kako bi se politička bipolarnost za račun trećeg puta narušila, o pokušaju kojeg je po Josipovićevoj i Gongovoj mjeri formatirao profesor Podoljnjak. Ako se SDP-snizio za račun OraH-a, u odnosu na koga bi s trebao HDZ poniziti pa da im računica bude dobra?

Doista, vlast može biti stabilna kako kažu mnogi a ne samo u Inicijativi – a da država propada. Treba učiniti ‘ono nešto’, a to je da se konačno rastvori sustav do zadnje ćelije, sustav koji nam je oduzimao čast, ime i prezime. To se jednostavno može i na predsjedničkim izborima, potom na parlamentarnim.

Jedini je uvjet da udruže snage oni koji to doista znaju i hoće.

Ivan Mihael Ban/hrsvijet

kamenjar

facebook komentari

  • tvigi

    Izvrstan tekst. Vrijedi procitati svako slovo

  • peppermintt

    hm………….

  • Povijest će se uveliko imati čim (po)zabaviti za napisati pravu, pravcetu i živu istinu o hrvatskom u povijesti PRVOM POGLAVNIKU dru. Anti Paveliću i PRVOM PREDSJEDNIKU RH. To će se moći ostvariti tek onda kadas se troskot hrvatskog antifašizma iskorijene. Još nekoliko mjeseci i troskoti više neće biti.

  • Ljuta Trava

    Ban je jednostavno izvrsan .

    • peppermintt

      trava ako sam dobro shvatila, sve ovo što piše o Željki Markić, provlači tezu kako je njena inicijativa zapravo od početka ( i od potpisa Za brak ) samo ubačeni igrač ?!!??

      • Ljuta Trava

        Samo je pitanje za koga se igra?

        • peppermintt

          hm..jer ispade ovako , brak je između muškarca i žene, a vladajući donesoše zakon o životnom partnerstvu , i po tomu vuk sit i ovce na broju….

          ali trava ja nisan nikako fan Karamarka, ipak je on bio mesićev čovik

          • Ljuta Trava

            Nisu li Hrvati birali Mesića za predsjednika čak dva puta . A što se tiče Karamarka , mogao bih se zakleti da je pravi čovik.Kada bi znala što su mu radili i kako je izgubio posao , promijenila bi mišljenje .Tko bi mogao jednog Željka Glasnovića staviti za isti stol sa nekim tko nije potpuno čist što se tiče Mesića , ili Antu Gotovinu???Ali zar nije malo čudno da HDZ-u popularnost raste prema svim anketama dok istodobno rejting Karamarka proporcionalno tome pada ?

          • Ida Galić

            Malo čitam tamo na Narodu, ali ne mogu još komentirati! Tamo piše jedan naš “Lisica” i opasno udara po Crnoj Vrani, koja je skroz po……zdio od muke, i misli da si t iza tog nicka Lisica!

          • Ljuta Trava

            Hajhaahhaahhahahahahaha
            A što ćeš ,tako im se priviđala i podrška naroda i Crkve pa su SAD malo u śoku

          • Hoćemo li poslat nekoga odavde tko nije baniran da se tamo ‘oglasi’?

          • Ljuta Trava

            Šalji
            HahahhahahahahahHaah
            Bilo bi zgodno da Šešelj lajka Kardinala ili npiskac.

          • Herceg-Bosna

            šta lijo kujete urotu na narodu i na hkv, ha cccccc

          • Malo sam se našalio! ma jok, nema urote! Žao mi je samo što su naše kolege tamo banirane, i ne mogu doprinositi raspravi! U jednom trenutku sam mislio otić tamo i kazat im što ih spada 😉

          • Herceg-Bosna

            a dije ko baniran,
            mene još nisu, fala bogu,,

          • peppermintt

            ida, triba znati da je i cilj specijalaca uvući se i praviti razdor. I ne viidm razloga za svađe na osobnim razinama bilo koga, druga stvar je pravo na svačije promišljanje 🙂

          • peppermintt

            jesu trava, dio Hrvata jest ga birao, ja ne bih ni u ludilu.
            ali Karamarko je bio njegov čovik, je bio operativac, to su činjenice. Isto kao što je Marijana Petir bila u izbornom stožeru Mesića i s tim činom za mene završena priča.
            Nego mene bi zanimala priča koju plasiraju neki o načinu izborne prijevare Karamarka na izbornom saboru HDZ. Koliko zapravo ima tu istine a koliko podmetanja ??

          • Ljuta Trava

            Čista izmišljotina iz tabora Ega velikog kao Biokovo .Nije bilo Glavaša a ni Borbaša da to urade .Takve priče su zgodna tema kod gubitnika koji moraju naći opravdanje za poraz .

          • Ljuta Trava

            E SAD ti mene navlačiš da napišem nešto što ne smijem .Da su takve glasine istinite pa već bi se radile specijalke na tzv.HRT-u a EPH bi doslovno dijelio YUtarnji od sreće.
            No očekujem još takvih pokušaja ,trk je počela kampanja ,ali takve stvari bi im se mogle vratiti kao bumberang i to vrlo bolno.

          • peppermintt

            ta priča je bila aktualna dan nakon izbora stranačkih, navodno bilo je i fiz obračuna …..

          • Ljuta Trava

            Gluposti ,nikakvih obračuna nije bilo ,mediji su bili pokrili svaki ćošak Lisinskog .A znao bih ja za to jer sam bio jako jako blizu.

          • wolf

            odman da si napisa 😀

          • Ljuta Trava

            Ne smijem ali ima puno lipi stvari

          • wolf

            Nosi ti u sebi,tako je jedan propuka 😀

      • Ida Galić

        Kako interesantno, I ja sam malo prije upravo o tom razmišljala! Oni su taj referendum o braku dopustili, iako su imali dosta instrumenata, da ga spriječe! Malo su nešto galamili, ali to je bio “teatar” Oni su željku tako progurali kao trojanskog konja da im uradi mnogo važnije stvari, a to ona radi upravo sada!

        • peppermintt

          ida na to sliči , ali uvik ima ali…što ako i je namjera navesti nas na takvo mišljenje…hm..

        • Možemo reći da im se taj prvi referendum ‘omakao’, previše je potpisa skupljeno da bi ga ignorirali.

      • Tako je! Prvi ‘referendum’ stoji! Ali ovo sad je čista josipovićeva igra

    • Upravo pročitah tekst! Svaka čast Banu! Odlično, fino i jasno elaborirano!

  • Herceg-Bosna

    hm malo previše slova za čitat,
    da se meni čitalo .čitala bi u školi a ne bižala iz nje
    a vi dajte manje objave pišite,,