Pratite nas

Hrvatska

Referendum – zašto sam PROTIV

Objavljeno

na

Malo je tko pročitao referendumsko pitanje o izmjeni pravila za izbor saborskih zastupnika u cijelosti. Još ih je manje koji su ga pročitali s razumijevanjem. A najmanje je onih koji su svjesni posljedica izmjena na ključna politička zbivanja koja nas očekuju u bliskoj budućnosti. Ovaj tekst pišem u vjeri kako nalazim mjesto među ovim posljednjima.

markic Od svih točaka koje pitanje sadrži u znatnoj će mjeri na raspored snaga u Saboru utjecati samo dvije: smanjenje izbornog praga i zabrana zajedničkih kandidacijskih lista. Simulacija ova dva elementa koju sam proveo na stvarnim rezultatima zadnjih parlamentarnih izbora održanih 2011. godine pokazuje kako bi obje varijante predloženog smanjenja izbornog praga (prva na 3% uz odgovarajuću preraspodjelu izbornih jedinica i pričuvna na 2% tako da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica koja se automatski aktivira ako se stranke ne dogovore oko prve) nužno rezultirale povećanjem broja stranaka koje tvore saborsku većinu. U blažem slučaju (prag 3%) za najmanje jednu stranku, a u onom radikalnom (prag 2%) za barem dvije i k tome bi još ta nova većina bila manja od one dobivene po postojećim pravilima.

Za razliku od stvarnih rezultata po kojima zbog komotne većine Vlada u trenutku sastavljanja uopće nije ovisila o dvije stranke vladajuće koalicije (HSU i IDS), u slučaju novih pravila Vlada bi ovisila o svakoj stranci (za najmanje jednog ili dva nova člana proširene) Kukuriku koalicije osim IDS-a. Sve ostale stranke bile bi u prilici igrati ulogu kakvu danas igra HNS. Uslijed povećanog manevarskog prostora za ucjenjivanje teško je vjerovati da bi takvo što smanjilo broj uhljeba u državnom aparatu i općenito prostor za trgovinu i korupciju. Štoviše, elementarna logika govori posve suprotno. Jasno je i da bi takav odnos stranaka u vladi otežao i usporio donošenje bitnih mjera, o nekakvom zaokretu da ni ne govorimo. Dakle, stabilnost i efikasnost vlade ovisi upravo o broju stranaka vladajuće koalicije koje uskraćenjem potpore same mogu srušiti vladu a ne o ukupnom broju stranaka u parlamentu što je posve nepotrebno ušlo u žarište površnih i besplodnih referendumskih rasprava. Ukratko, po referendumskom prijedlogu saborska većina se teže postiže i manja je u odnosu na trenutna pravila što pogoduje rastu broja stranaka koje same mogu srušiti vladu, time i njezinoj nestabilnosti.

U javnoj diskusiji nerijetko se čuje i „argument“ kako je stabilnost vlade i tako nebitna uz obrazloženje da trenutna Vlada, iako stabilna, loše radi. Pritom se olako zanemaruje kako stabilnost predstavlja tek nužan preduvjet da bi se stvorilo potrebno ozračje za uspješan rad svega pa i vlade, nikako i dovoljan. Slično npr. nestabilnost poreznog sustava sigurno ne utječe povoljno na ulagačku klimu u poduzetništvu no ni njegova stabilnost ne bi mogla jamčiti uspješnost gospodarstva u cjelini, jer to ovisi i o drugim čimbenicima. Dakle, ova Vlada ne radi loše zato što je stabilna, nego jer je kadrovski siromašna, nesposobna, neodlučna i lišena bilo kakve identitetske i emocionalne veze s narodom kojim vlada.

Potreba za smanjenjem izbornog praga često se obrazlaže zavodljivom pričom o pravednoj preraspodjeli saborskih mandata koja bolje reprezentira volju biračkog tijela. Ne dijelim mišljenje da je to pravedno. Da bismo mogli procijeniti je li nešto pravedno ili ne, pred očima moramo imati svrhu promatranog. Svrha parlamentarnih izbora nije što reprezentativniji prikaz volje birača u parlamentu (jer kad bi tako bilo, čemu uopće bilo kakav prag ?), već kreiranje funkcionalne vlasti za što je u sustavu parlamentarne demokracije nužan stabilan parlament. Pritom je neobično da udruga U ime obitelji koja se na prethodnom referendumu o braku s pravom pozivala i na argument akumuliranog iskustva prethodnih generacija, po ovom pitanju tako lako zanemaruje iskustvo onih demokracija koje je u ovoj problematici uslijed povijesnih prilika bogatije od našeg. A neke bi moglo iznenaditi kako simulacija prethodnih izbora u novim uvjetima pokazuje da bi predložena izmjena udio glasova nepredstavljenih u Saboru smanjila s trenutnih 25,7% na tek 18,4% (glavna varijanta s pragom od 3 %) i još uvijek nemalih 11% (alternativna varijanta s pragom od 2% koja služi više kao pritisak na stranke da se dogovore oko strukture novih izbornih jedinica u prvoj varijanti).

I dok je u pitanjima koja smo razmotrili referendumski zahtjev vrlo radikalan i drastično otežava vladanje pobjedniku slijedećih izbora, u nekim drugim točkama neočekivano je suzdržan. Primjerice, inicijativa ispravno primjećuje kako su državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u inozemstvu (XI. Izborna jedinica) prethodnim ustavnim izmjenama onemogućeni u glasovanju uslijed otežanog pristupa biračkim mjestima. Predložena mogućnost dopisnog i elektronskog glasovanja otklonila bi taj problem no i vrlo izgledno otvorila novi koji se mogao predvidjeti i riješiti prijedlogom. Naime, pitanje ne predviđa promjenu članka 45. Ustava koji za XI. Izbornu jedinicu propisuje fiksna 3 zastupnika, bez obzira na broj dobivenih glasova. Temeljem odaziva birača u toj jedinici iz vremena dok im je još pristup glasovanju bio manje ograničen, razložno je pretpostaviti da bi izlaznost birača nakon uvođenja dopisnog glasovanja bila takva da bi broj glasova po izabranom zastupniku bio veći od toga broja za zastupnike izabrane u Republici Hrvatskoj. To bi značilo da su hrvatski državljani izvan Hrvatske diskriminirani u odnosu na ostale jer bi njihov glas vrijedio manje, a što bi predstavljalo dobar temelj za tužbu Ustavnom sudu. U najboljem slučaju to bi bilo riješeno tek za izbore 2019. godine. Zbog čega su organizatori u kontekstu referendumskog pitanja posve nelogičan članak 45. ostavili netaknutim i tako onemogućili da se efekt dopisnog glasovanja vidi već na izborima dogodine teško je procijeniti. Moguće ih je sputala u dijelu javnosti raširena netrpeljivost prema Hrvatima izvan Hrvatske koju je svih ovih godina praćen medijskim fanfarama potencirao vladajući društveno-politički ustroj baštinjen iz doba komunističkog totalitarizma.

bandic josipovicZanimljivo, referendumski prijedlog sasvim zaobilazi pitanje zastupnika nacionalnih manjina čiji je izbor zajamčen neovisno o broju birača. U praksi, to znači da glas njihovog birača vrijedi višestruko u odnosu na glas običnog hrvatskog birača. Radi se o čak 8 zastupnika što predstavlja više od 5% mjesta u Saboru. U uvjetima novih izbornih pravila koja kako smo vidjeli vrlo vjerojatno vode ka kreiranju „tankih“ saborskih većina, značaj ovih zastupnika rapidno raste. Usuđujem se reći kako u najvećem broju scenarija postaje ključan. Inače, ovaj anakronizam, proturječan temeljnom demokratskom načelu o jednakoj vrijednosti svakog glasa ostavština je iz vremena kad su Hrvati uživali takvu reputaciju da su trebali svijetu dokazivati kako nisu ljudožderi. Radi se o zlosretnoj interpretaciji izvorišnih osnova Ustava koja Hrvatsku kroz prizmu izbornih pravila definira de facto kao federalnu zajednicu Hrvata i nacionalnih manjina. Referendumski prijedlog posredno ojačava ovu drugu „federalnu“ jedinicu. Zadnji koji je o toj temi javno nešto ozbiljnije prozborio bio je Mato Arlović pred nekih desetak godina nakon čega je ekspresno premješten na pričuvni položaj u Ustavni sud. Otad je na snazi zavjet šutnje.

Od vladajućih elita u ovom stoljeću nekako smo i navikli da njeguju kalkulantski i poltronski duh Bakarićeve SR Hrvatske. No, kako se isti uselio u građansku inicijativu koja je prethodnim referendumom Hrvatima vratila nadu i dostojanstvo ostaje nepoznanica ali i ostavlja dva iznesena „zašto“ neodgovorenima. Šaljiva izmotavanja tipa „nismo to mogli jer su se tako dogovorili HDZ i SDP“ na licu neutralnog promatrača mogu izmamiti tek suosjećajni smiješak (ova druga pravila koja se smiju mijenjati nisu dogovorili HDZ i SDP, je l’?).

S druge strane, mišljenja sam kako nije pošteno a ni pravedno mijenjati izborna pravila u vrijeme tako blizu parlamentarnim izborima na koje se odnose. Jednostavno, boreći se za vlast na slijedećim izborima, u razdoblju od 4 godine stranke stvaraju i pokušavaju realizirati vlastite strategije i savezništva što je uvjetovano važećim izbornim pravilima.

Pogleda li se u retrovizor, na početku tekućeg međuizbornog razdoblja vodeća stranka oporbe, HDZ našla se na optuženičkoj klupi i u moralnom bankrotu. Na prvoj provjeri (izbori za Europski parlament 2013. godine), još uvijek tretirana kao okužena, uspjela je oko sebe okupiti niz manjih, dijelom i sasvim nepoznatih stranaka kako bi se stekao dojam kakvog takvog zajedništva. Suprotno anketama o istraživanju javnog mnijenja koje su do tada još vrijedile kao relevantne i za prognozu izbornog rezultata, birači pokazuju kako cijene zajedništvo pa ta koalicija iznenađujuće pobjeđuje. Kako to obično biva, pobjednik privlači i nove suputnike u svoj tabor pa na slijedećim izborima za Europski parlament održanim ove godine desna koalicija uvjerljivo pobjeđuje nadmašivši obje vodeće lijeve opcije zajedno. Kako u broju mandata tako i u ukupnom broju glasova. Uvidjevši kako u zajedništvu i pojedinačna snaga slabijih raste, u pobjednički vlak uskaču nove opcije povećavajući time izborni potencijal koalicije i već sad čineći izbornu pobjedu gotovo izvjesnom. Naravno, kad bi na snazi ostala postojeća izborna pravila.

Primjećujem kako referendumska inicijativa nimalo ne uvažava trenutnu arhitekturu odnosa među strankama na političkoj sceni. Čak ju se u revolucionarnom zanosu na krilima infantilnih emocija svjesno ruši po principu „ajmo mi sve to razbucat’ pa kud puklo da puklo“ bez uvida u dubinu i dalekosežnost posljedica. Nova pravila bi poremetila već dogovorenu programsku (moguće i kadrovsku) platformu među koalicijskim partnerima te značajno usporila, ako ne i sasvim onemogućila stvaranje vladajuće većine. Jer neki bi ispali iz igre a druge bi trebalo privući u koaliciju a i tako skrpana većina po svoj prilici bi se smanjila u odnosu na onu koja bi se dobila po trenutnim izbornim pravilima. U tim uvjetima bi i mali partneri pojedinačno imali velik značaj.

Na početku teksta vidjeli smo s kakvim bi se dodatnim teškoćama suočavala vladajuća Kukuriku koalicija da su nova pravila vrijedila na prošlim izborima. I to u okolnostima kad je u vrijeme predizborne kampanje na glavnog protivnika vođena nesmiljena sudska i medijska hajka a takva će pomoć pravosudnog aparata drugoj strani pred slijedeće izbore zacijelo izostati. Zato nije realno očekivati da će desni blok na slijedećim izborima pobijediti uvjerljivije nego što je to učinio lijevi na prethodnima. Stoga će se, u slučaju promjene izbornog zakona, pri pokušaju formiranja i održavanju vladajuće većine suočiti s još većim teškoćama nego što bi lijevi blok da su na prošlim izborima vrijedila nova pravila.

Sad kad smo se uvjerili tko je glavni gubitnik i što je sve na kocki provede li se referendumski zahtjev u djelo, možda i nije tako neobično što se taj gubitnik niti blesavo smješka odobravajući referendum, niti šuti kao da je sve u redu i nada se da inicijativa nekako već sama od sebe propadne. Štoviše, ne bez rizika, usuđuje joj se i otvoreno protiviti. A gdje ima gubitnika, tu su i dobitnici pa svrnimo pogled i na njih.

Bez sumnje, najveći dobitnik je Ivo Josipović kao predsjednički kandidat i to bez obzira na uspjeh inicijative. Nakon što je za kandidaturu osigurao formalnu podršku ali i infrastrukturu SDP-a, u interesu mu je što manje vezati se (drugim riječima slikati) uz nepopularnu vladajuću stranku u stalnom padu. Zato je medijski kartel dobio zadatak „okrečiti“ jedno staro lice i prikazati ga novim pa tako stvorio Orah, „sjenovitu stranku u uzletu“ vezivanje uz koju predsjedničkom kandidatu nimalo ne škodi. S druge strane, referendumska inicijativa uspjela je svojim prijedlogom spojiti nespojivo: HDZ i SDP, i suprotstaviti ih narodu. Malo je reći kako je time Josipoviću pala sjekira u med. Na tom valu i on predlaže ustavne promjene uz reformu izbornog zakona kojom će potkresati krila Saboru, dakle SDP-u i HDZ-u, i povećati svoje ovlasti. Njegov je prijedlog, naravno, sveobuhvatniji i potpuniji od onog inicijative U ime obitelji a uz to i racionalizira troškove jer predviđa smanjenje broja saborskih zastupnika i u pogodnom trenutku bit će ga jednostavno predstaviti kao nadogradnju. Time postiže dva cilja u jednom: u „HDZ=SDP“ klimi stvorenoj referendumom plasira primamljivo izborno obećanje ali i skreće pozornost s mogućih neugodnih pitanja o rezultatima i sadržaju svog prvog mandata.

Već sam spomenuo kako novim izbornim pravilima  drastično raste značaj 8 zastupnika nacionalnih manjina, većina kojih se okuplja oko Milorada Pupovca kao neformalnog lidera. S obzirom na malu vjerojatnost uvjerljive pobjede bilo kojeg ideološkog bloka prema novim pravilima, dalajlama iz Ceranja Donjeg bi lako mogao postati jezičac na vagi pri stvaranju vladajuće većine. Isprva bi se malo pravio da se nećka jer ne može on prihvatiti takvu odgovornost, a onda bi popustio samo da se uštede troškovi novih izbora koji i tako ne bi ništa promijenili u „ovoj teškoj ekonomskoj situaciji“. Kome bi se priklonio, možda i nije tako teško predvidjeti. Onome tko da više i bude se manje opirao puzajućoj agresiji na Vukovar.

Postoji još jedan igrač koji bi mogao odigrati ulogu pivota, nesvrstan poput lika mu na bedžu, Milan Bandić. Nova pravila kao da su mu pisana „na kožu“ pa, između ostalog, izričito predviđaju kako cijeli Grad Zagreb mora biti unutar jedne izborne jedinice. Stoga je prirodno da se čovjek prihvatio pokroviteljstva nad inicijativom. Uspije li Bandić po novim pravilima ostvariti barem 5 mandata, skoro je sigurno da se o tome tko sastavlja vladu ne će ništa pitati niti Karamarka, ni Milanovića. Makar oni osvojili i po 10 puta više glasova, ključevi Markova trga bit će u rukama Bandića i(li) Pupovca. Možda je baš ovdje pravo mjesto upitati se koliko su nova pravila poštena. Ili možda pravedna ?

Napokon, četvrti u pokeru dobitnika je SDP, i to unatoč tome što se službeno protivi referendumu kako bi vezivao HDZ uz sebe u predsjedničkoj kampanji i olakšao svom kandidatu put do pobjede. Referendumska inicijativa mu daje širok manevarski prostor. Komotno će HDZ-u ponuditi kuvertirani potez, prijedlog ustavnih promjena iz prosinca 2012. Uz to „ispod stola“ može još velikodušno ponuditi i da će zakočiti proceduru oko referenduma tako da nova pravila ne vrijede na slijedećim izborima. Ako HDZ to prihvati, još će se jače vezati uz SDP a kontra naroda i time umanjiti izglede svoje predsjedničke kandidatkinje. Ako pak ne prihvati, SDP će, kako je uostalom već najavio, prihvatiti volju naroda pa će se po HDZ krajnje neugodna pravila primijeniti već na slijedećim izborima.

Ipak, dugoročno gledano i SDP-u nova pravila štete, jer izgledno je kako će se i sam (ili možda neki drugi igrač s ljevice) kad tad opet naći u poziciji da formira vladu. Tu ulazi u igru najavljeni Josipovićev prijedlog ustavnih promjena u slučaju da dobije i drugi mandat. Naime, promjena Ustava provedena referendumom može se promijeniti samo na isti način, dakle referendumom. Pritom mora proći svega godina dana. A Josipović je već najavio kako će u slučaju da za prijedlog ustavnih promjena koji predviđa i povratak na viši izborni prag od 5% ne dobije dostatnu podršku u Saboru, staviti prijedlog na referendum. Samo bi još nepopravljive idealiste moglo iznenaditi kad bi narod kojem pamćenje nije jača strana u kratkom vremenu podržao dva posve različita prijedloga za promjenu Ustava. Evo, profesorica Kasapović već se čudi prozivanju Josipovića od strane Željke Markić jer kaže kako njih dvoje ionako traže isto. Bez sumnje, tako bi to bilo i medijski prikazano. Udruga U ime obitelji pobunila bi se kako to baš i nije isto, ali sumnjam baš da bi dobila prve minute dnevnika na nacionalnim televizijama praćene blagonaklonim komentarima „slučajnih“ prolaznika kao što je sada slučaj. Nekako naslućujem da bi se vratila na svoje prirodno mjesto poznato joj još iz vremena prethodnog referenduma, pola minute u 25. minuti dnevnika uz posprdni komentar, znakovito miganje obrvama i iskolačene oči čitača vijesti.

Iz navedenih razmatranja razvidno je kako najgora opcija za desni koalicijski blok nastupa u slučaju ispunjenja dva događaja: uspjeha referenduma i pobjede Ive Josipovića na predsjedničkim izborima. Iako ne sumnjam u dobre namjere velike većine ljudi, posebice volontera, okupljenih u udruzi U ime obitelji, želim vjerovati kako organizatori nisu svjesni posljedica iznesenih u ovom tekstu i kako im je referendumsko pitanje podvaljeno. Nažalost, tako to ispadne kad se lakomisleno i nedovoljno promišljeno, pa makar bilo i u dobroj vjeri, pristupa ovako složenoj i osjetljivoj problematici. I ne bi bilo prvi put da dobronamjeran a nepromišljen napravi više štete nego zlonamjeran a pametan. Pogotovo u zemlji u kojoj su evo zadnjih već skoro petnaest godina podzemne vode izbile na površinu pa tako postale nadzemne, i to ne uslijed ekstremnih meteoroloških prilika. Konačna posljedica uspjeha ovog referenduma značila bi samo još jednu odgodu sanacije posljedica ove poplave neusporedivo štetnije od svih katastrofalnih ovogodišnjih, i to na neodređeno vrijeme. Stoga nema druge nego nadati se kako će Božja providnost na vrijeme prosvijetliti odgovorne u inicijativi pa da šteta ostane samo na dosad počinjenoj. Jer odulji li se ova pijanka do jutra, posljedica ne će biti samo jednodnevni mamurluk i glavobolja kao što to obično bude kad su terevenke u pitanju. Čeka nas duga mrkla noć pod paskom Svjetlonoše s Pantovčaka.

Grgur S./hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Ministar obrane Damir Krstičević u posjetu Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Ministar obrane Damir Krstičević u posjetu Vukovaru

Sve ide po planu za dolazak HV-a u Vukovar

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov sa suradnicima boravili su danas, u četvrtak, 21. rujna 2017. u radnom posjetu Vukovaru gdje ih je dočekao gradonačelnik Ivan Penava, nakon čega su posjetili i vojarnu “5. Gardijske brigade Slavonski sokolovi” u Vinkovcima.

Foto: MORH/ J. Kopi

Izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH posjetilo je vojarnu “204. Vukovarske brigade” i upoznali se s tijekom radova na opremanju i adaptaciji objekata za smještaj i rad pripadnika Oružanih snaga RH.

Projekt adaptacije vojarne dio je projekta povratka Oružanih snaga u hrvatske gradove u kojima je vojska tradicionalno bila prisutna, a sve u cilju poboljšanja uvjeta života i rada hrvatskih vojnika, te ukupne sigurnosti uz pozitivan utjecaj na razvoj lokalne zajednice i lokalnog gospodarstva. U vukovarsku vojarnu planiran je smještaj Inženjerijske satnije iz sastava Inženjerijske bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, koja je trenutno smještena u Vinkovcima.

“Želimo da vojnik bude bliže svojoj obitelji jer bez potpore obitelji nema jakog i motiviranog hrvatskog vojnika” rekao je tom prigodom ministar Krstičević te naglasio kako se radovi odvijaju u skladu s planiranom dinamikom te da će povratak Oružanih snaga RH u vukovarsku vojarnu biti realiziran do 18. studenoga.

Također, ministar je istaknuo zadovoljstvo što je i ceremonija svečane prisege polaznika vojnih škola od ove godine ponovo vraćena u Vukovar. “Drago mi je da smo ove godine vratili svečanost prisege u Vukovar. Hrvatska vojska i Vukovar su neraskidivo povezani” istaknuo je ministar obrane Krstićević.

U sklopu posjeta Vukovaru, izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH i vukovarski gradonačelnik na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru položili su zajednički vijenac.

Ministar Krstičević sa suradnicima posjetio je i vojarnu “5. Gardijske brigade Slavonski sokolovi” gdje ga je o stanju u postrojbi te aktualnim i budućim aktivnostima izvijestio zapovjednik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade HKoV-a brigadni general Denis Tretinjak.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

‘Božinović smijenio sve Ostojićeve i Orepićeve načelnike policije!?’

Objavljeno

na

Objavio

Od 1. siječnja sljedeće godine policajac početnik ne bi smio imati plaću manju od 5000 kuna, a cilj je da što prije ta plaća dosegne prosječnu plaću u gospodarstvu.

Najavio je to jučer Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, na konferenciji za novinare koju je održao nakon sastanka s predstavnicima triju reprezentativnih sindikata “isprovociranog” priopćenjem četvrtog sindikata o katastrofalnom stanju opremljenosti policajaca odorama.

Najviše bi povećanje plaće trebali osjetiti policajci koji su svaki dan na cesti i koji su na “prvoj liniji”, njih ukupno 5883, ali i interventni policajci, kao i specijalci te njihovi neposredni rukovoditelji, piše Jutarnji List

Dio novca ministar je osigurao tako što je napravio preraspodjele unutar budžeta za narednu godinu uštedama na troškovima održavanja, prolongirajući neke nabave, a radi se o ukupno 40-ak milijuna kuna. Božinović će i rukovoditeljima s višom i visokom stručnom spremom vratiti i dio plaća za koje ih je zakinuo njegov prethodnik Vlaho Orepić, a radi se ukupno o 17 milijuna kuna.

Zbog manjkavosti i sporih nabava već je i smijenio neke od odgovornih i odlučio da se u narednih mjesec dana policajcima mora osigurati zimska obuća, za dio njih jakne odgovarajuće nadolazećim vremenskim uvjetima. Provedena analiza pokazala je da od 2014. godine nije bila provedena nabava zbog blokade prigovora i žalbi, a u narednih mjesec dana to bi se trebalo riješiti. Policajci bi trebali dobiti više od 4000 vodonepropusnih i vjetronepropusnih jakni, što nije dovoljno, ali će barem privremeno “zakrpati” nedostatke, a u igri su dva domaća proizvođača, od ukupno četiri ponuđača opreme koja su se javila na natječaj.

Predstavnici sindikata izrazili su zadovoljstvo najavljenim mjerama za povećanje plaća i standarda policajaca te razumijevanjem za njihove probleme nove garniture u MUP-u, a Dubravko Jagić, šef najvećeg sindikata, rekao je da je policajac “ogledalo države” pa da ga država treba i adekvatno opremiti i platiti.

Do kraja godine policajci će se voziti u 900 novih obilježenih, 1400 civilnih vozila, 180 kombija i 400 motora, a dobit će i 110 kompleta za snimanje razgovora kao priprema za preuzimanje posla po novom ZKP-u.

Znakovito je da nitko od načelnika imenovanih u vrijeme SDP-ove vlasti i HDZ-ove koalicije s Mostom, osim onih načelnika prethodno naslijeđenih od HDZ-a, nije ostao na funkciji, unatoč nekim lobiranjima. SDP je bio naslijedio u vrijeme HDZ-a imenovane načelnike policije Marka Rašića u Sisku, Jakoba Bukvića u Bjelovaru i Ivicu Kostanića u Šibeniku. Kostanić i dalje ostaje u Šibeniku, Jakob Bukvić opet se vraća u Bjelovar nakon što ga je Ostojić “poslao” u Krapinu, a Rašić će voditi najveću policijsku upravu u državi – PU zagrebačku. Ali zato se u vrijeme SDP-a “degradirani” pa i istraživani kadrovi, za koje sumnje nikad ni s čim nisu bile potkrijepljene, vraćaju na načelničke pozicije. Alen Klabot, bivši šef specijalaca koji je smijenjen nakon što je na obljetnici ATJ Lučko predao prijavak predsjednici, dolazi na mjesto načelnika PU istarske. A upravo mu je zloupotreba policijskih bljeskalica i odore na svadbi kćeri na području Istre bio krimen zbog kojeg je sa zadrškom smijenjen nakon proslave u Lučkom i čak disciplinski kažnjen.

Darko Car nakon dolaska SDP-a prvo je smijenjen s čelnog mjesta zadarske policije, a potom i s načelničkog mjesta aerodromske policije na Plesu jer je Zoran Milanović pobjesnio zato što je Josip Klemm preuzeo glavnu ulogu u dočeku generala nakon povratka iz Haaga, smatrajući za to odgovornim policiju. I Josip Ćelić bio je na meti internih istraga zbog imovine i degradiran na Policijsku akademiju u vrijeme SDP-ove vlasti i sada se vraća na mjesto čelnog čovjeka PU karlovačke. Na staru poziciju vraćen je i bivši šef riječkih specijalaca Tomislav Dizdar, koji je također bio degradiran tijekom SDP-ove vlasti. I na čelo PU dubrovačko-neretvanske imenovan je Ivan Pavličević unatoč činjenici da je i njega istraživala unutarnja kontrola zbog “curenja informacija”.

Dubravko Novak, koji je do dolaska SDP-a bio šef Karamarkova kabineta, ali je od 89-ih u MUP-u, a bio je na niz dužnosti u MUP-u i policiji i koji je bio i predsjednik povjerenstva za imenovanje, novi je načelnik Policijske akademije. Na mjesto načelnika PU Zadarske imenovan je Anton Dražina, koji je također bio čelni čovjek te uprave, piše Jutarnji List

Tko će voditi policijske uprave u idućih pet godina?

Zagrebačku policiju u idućih pet godina vodit će Marko Rašić koji je bio načelnik sisačko-moslavačke policije kojega će danas predstaviti glavni ravnatelj policije Nikola Milina, dok će ostale načelnike u njihovim policijskim upravama predstavljati zamjenici i pomoćnici glavnog ravnatelja.

Policijskom upravom osječko-baranjskom rukovodit će Ladislav Bece, policijsku upravu vukovarsko-srijemsku vodit će Fabijan Kapular, virovitičko-podravsku Siniša Knežević, a brodsko-posavsku policijsku upravu Antun Valić.

U varaždinsku policijsku upravu dolazi Predrag Benčić, međimursku preuzima Ivan Sokač koji je ranije bio načelnik u međimurskoj policiji, a u krapinsko-zagorsku Darko Car koji je prije dvadeset godina bio načelnik u toj upravi.

Dubrovačko-neretvansku policiju vodit će Ivan Pavličević, u Policijskoj upravi šibensko-kninskoj ostaje Ivica Kostanić,  dok zadarsku policiju preuzima Anton Dražina koji je prije nekoliko godina također bio načelnik u toj upravi.

Tomislav Dizdar preuzima primorsko-goransku policiju, Alen Klabot iz specijalne policije dolazi na mjesto načelnika istarske policije, a Josip Ćelić odlazi na mjesto načelnika karlovačke policije u kojoj je i ranije bio načelnik.

Načelnikom Policijske uprave ličko-senjske imenovan je Josip Biljan, koji je bio voditelj Prihvatnog centra za strance, dok je načelnikom sisačko-moslavačke policije imenovan Luka Pešut koji je bio šef prometne policije u zagrebačkoj policiji.

U bjelovarsko-bilogorsku policiju dolazi Jakob Bukvić, dosadašnji načelnik krapinsko-zagorske policije i ranije bjelovarske, dok je načelnikom koprivničko-križevačke imenovan Vjekoslav Štimac.

U splitsko-dalmatinskoj policiji ostaje načelnik Slobodan Marendić koji je na tu dužnost imenovan prošle godine, dok načelniku požeško-slavonske Dario Dasović policije mandat ističe iduće godine.

Najveći broj kandidata, njih 12, prijavilo se za mjesto načelnika krapinsko-zagorske policije, dok se 11 kandidata prijavilo za čelno mjesto u karlovačkoj i osječko-baranjskoj. Najmanji broj kandidata prijavio se u dubrovačkoj policiji, njih trojica te u šibenskoj policiji, njih četvorica.

Nakon provedenog postupka po internom oglasu, tijekom kojeg je povjerenstvo provelo testiranje i razgovor sa svim kandidatima koji su ispunjavali uvjete, izvješće o provedenom postupku s rang listama po pojedinim radnim mjestima dostavljeno je glavnom ravnatelju policije koji je ministru unutarnjih poslova predložio imenovanje načelnika policijskih uprava i to nakon što je zatraži mišljenje županijske skupštine odnosno skupštine Grada Zagreba.

Dosadašnjim načelnicima policijskih uprava petogodišnji mandat istekao je 19. rujna, a na rješenje o imenovanju kandidati koji nisu izabrani imaju pravo žalbe. (H)

facebook komentari

Nastavi čitati