Referendum – zašto sam PROTIV

5

Malo je tko pročitao referendumsko pitanje o izmjeni pravila za izbor saborskih zastupnika u cijelosti. Još ih je manje koji su ga pročitali s razumijevanjem. A najmanje je onih koji su svjesni posljedica izmjena na ključna politička zbivanja koja nas očekuju u bliskoj budućnosti. Ovaj tekst pišem u vjeri kako nalazim mjesto među ovim posljednjima.

markic Od svih točaka koje pitanje sadrži u znatnoj će mjeri na raspored snaga u Saboru utjecati samo dvije: smanjenje izbornog praga i zabrana zajedničkih kandidacijskih lista. Simulacija ova dva elementa koju sam proveo na stvarnim rezultatima zadnjih parlamentarnih izbora održanih 2011. godine pokazuje kako bi obje varijante predloženog smanjenja izbornog praga (prva na 3% uz odgovarajuću preraspodjelu izbornih jedinica i pričuvna na 2% tako da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica koja se automatski aktivira ako se stranke ne dogovore oko prve) nužno rezultirale povećanjem broja stranaka koje tvore saborsku većinu. U blažem slučaju (prag 3%) za najmanje jednu stranku, a u onom radikalnom (prag 2%) za barem dvije i k tome bi još ta nova većina bila manja od one dobivene po postojećim pravilima.

Za razliku od stvarnih rezultata po kojima zbog komotne većine Vlada u trenutku sastavljanja uopće nije ovisila o dvije stranke vladajuće koalicije (HSU i IDS), u slučaju novih pravila Vlada bi ovisila o svakoj stranci (za najmanje jednog ili dva nova člana proširene) Kukuriku koalicije osim IDS-a. Sve ostale stranke bile bi u prilici igrati ulogu kakvu danas igra HNS. Uslijed povećanog manevarskog prostora za ucjenjivanje teško je vjerovati da bi takvo što smanjilo broj uhljeba u državnom aparatu i općenito prostor za trgovinu i korupciju. Štoviše, elementarna logika govori posve suprotno. Jasno je i da bi takav odnos stranaka u vladi otežao i usporio donošenje bitnih mjera, o nekakvom zaokretu da ni ne govorimo. Dakle, stabilnost i efikasnost vlade ovisi upravo o broju stranaka vladajuće koalicije koje uskraćenjem potpore same mogu srušiti vladu a ne o ukupnom broju stranaka u parlamentu što je posve nepotrebno ušlo u žarište površnih i besplodnih referendumskih rasprava. Ukratko, po referendumskom prijedlogu saborska većina se teže postiže i manja je u odnosu na trenutna pravila što pogoduje rastu broja stranaka koje same mogu srušiti vladu, time i njezinoj nestabilnosti.

U javnoj diskusiji nerijetko se čuje i „argument“ kako je stabilnost vlade i tako nebitna uz obrazloženje da trenutna Vlada, iako stabilna, loše radi. Pritom se olako zanemaruje kako stabilnost predstavlja tek nužan preduvjet da bi se stvorilo potrebno ozračje za uspješan rad svega pa i vlade, nikako i dovoljan. Slično npr. nestabilnost poreznog sustava sigurno ne utječe povoljno na ulagačku klimu u poduzetništvu no ni njegova stabilnost ne bi mogla jamčiti uspješnost gospodarstva u cjelini, jer to ovisi i o drugim čimbenicima. Dakle, ova Vlada ne radi loše zato što je stabilna, nego jer je kadrovski siromašna, nesposobna, neodlučna i lišena bilo kakve identitetske i emocionalne veze s narodom kojim vlada.

Potreba za smanjenjem izbornog praga često se obrazlaže zavodljivom pričom o pravednoj preraspodjeli saborskih mandata koja bolje reprezentira volju biračkog tijela. Ne dijelim mišljenje da je to pravedno. Da bismo mogli procijeniti je li nešto pravedno ili ne, pred očima moramo imati svrhu promatranog. Svrha parlamentarnih izbora nije što reprezentativniji prikaz volje birača u parlamentu (jer kad bi tako bilo, čemu uopće bilo kakav prag ?), već kreiranje funkcionalne vlasti za što je u sustavu parlamentarne demokracije nužan stabilan parlament. Pritom je neobično da udruga U ime obitelji koja se na prethodnom referendumu o braku s pravom pozivala i na argument akumuliranog iskustva prethodnih generacija, po ovom pitanju tako lako zanemaruje iskustvo onih demokracija koje je u ovoj problematici uslijed povijesnih prilika bogatije od našeg. A neke bi moglo iznenaditi kako simulacija prethodnih izbora u novim uvjetima pokazuje da bi predložena izmjena udio glasova nepredstavljenih u Saboru smanjila s trenutnih 25,7% na tek 18,4% (glavna varijanta s pragom od 3 %) i još uvijek nemalih 11% (alternativna varijanta s pragom od 2% koja služi više kao pritisak na stranke da se dogovore oko strukture novih izbornih jedinica u prvoj varijanti).

I dok je u pitanjima koja smo razmotrili referendumski zahtjev vrlo radikalan i drastično otežava vladanje pobjedniku slijedećih izbora, u nekim drugim točkama neočekivano je suzdržan. Primjerice, inicijativa ispravno primjećuje kako su državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u inozemstvu (XI. Izborna jedinica) prethodnim ustavnim izmjenama onemogućeni u glasovanju uslijed otežanog pristupa biračkim mjestima. Predložena mogućnost dopisnog i elektronskog glasovanja otklonila bi taj problem no i vrlo izgledno otvorila novi koji se mogao predvidjeti i riješiti prijedlogom. Naime, pitanje ne predviđa promjenu članka 45. Ustava koji za XI. Izbornu jedinicu propisuje fiksna 3 zastupnika, bez obzira na broj dobivenih glasova. Temeljem odaziva birača u toj jedinici iz vremena dok im je još pristup glasovanju bio manje ograničen, razložno je pretpostaviti da bi izlaznost birača nakon uvođenja dopisnog glasovanja bila takva da bi broj glasova po izabranom zastupniku bio veći od toga broja za zastupnike izabrane u Republici Hrvatskoj. To bi značilo da su hrvatski državljani izvan Hrvatske diskriminirani u odnosu na ostale jer bi njihov glas vrijedio manje, a što bi predstavljalo dobar temelj za tužbu Ustavnom sudu. U najboljem slučaju to bi bilo riješeno tek za izbore 2019. godine. Zbog čega su organizatori u kontekstu referendumskog pitanja posve nelogičan članak 45. ostavili netaknutim i tako onemogućili da se efekt dopisnog glasovanja vidi već na izborima dogodine teško je procijeniti. Moguće ih je sputala u dijelu javnosti raširena netrpeljivost prema Hrvatima izvan Hrvatske koju je svih ovih godina praćen medijskim fanfarama potencirao vladajući društveno-politički ustroj baštinjen iz doba komunističkog totalitarizma.

bandic josipovicZanimljivo, referendumski prijedlog sasvim zaobilazi pitanje zastupnika nacionalnih manjina čiji je izbor zajamčen neovisno o broju birača. U praksi, to znači da glas njihovog birača vrijedi višestruko u odnosu na glas običnog hrvatskog birača. Radi se o čak 8 zastupnika što predstavlja više od 5% mjesta u Saboru. U uvjetima novih izbornih pravila koja kako smo vidjeli vrlo vjerojatno vode ka kreiranju „tankih“ saborskih većina, značaj ovih zastupnika rapidno raste. Usuđujem se reći kako u najvećem broju scenarija postaje ključan. Inače, ovaj anakronizam, proturječan temeljnom demokratskom načelu o jednakoj vrijednosti svakog glasa ostavština je iz vremena kad su Hrvati uživali takvu reputaciju da su trebali svijetu dokazivati kako nisu ljudožderi. Radi se o zlosretnoj interpretaciji izvorišnih osnova Ustava koja Hrvatsku kroz prizmu izbornih pravila definira de facto kao federalnu zajednicu Hrvata i nacionalnih manjina. Referendumski prijedlog posredno ojačava ovu drugu „federalnu“ jedinicu. Zadnji koji je o toj temi javno nešto ozbiljnije prozborio bio je Mato Arlović pred nekih desetak godina nakon čega je ekspresno premješten na pričuvni položaj u Ustavni sud. Otad je na snazi zavjet šutnje.

Od vladajućih elita u ovom stoljeću nekako smo i navikli da njeguju kalkulantski i poltronski duh Bakarićeve SR Hrvatske. No, kako se isti uselio u građansku inicijativu koja je prethodnim referendumom Hrvatima vratila nadu i dostojanstvo ostaje nepoznanica ali i ostavlja dva iznesena „zašto“ neodgovorenima. Šaljiva izmotavanja tipa „nismo to mogli jer su se tako dogovorili HDZ i SDP“ na licu neutralnog promatrača mogu izmamiti tek suosjećajni smiješak (ova druga pravila koja se smiju mijenjati nisu dogovorili HDZ i SDP, je l’?).

S druge strane, mišljenja sam kako nije pošteno a ni pravedno mijenjati izborna pravila u vrijeme tako blizu parlamentarnim izborima na koje se odnose. Jednostavno, boreći se za vlast na slijedećim izborima, u razdoblju od 4 godine stranke stvaraju i pokušavaju realizirati vlastite strategije i savezništva što je uvjetovano važećim izbornim pravilima.

Pogleda li se u retrovizor, na početku tekućeg međuizbornog razdoblja vodeća stranka oporbe, HDZ našla se na optuženičkoj klupi i u moralnom bankrotu. Na prvoj provjeri (izbori za Europski parlament 2013. godine), još uvijek tretirana kao okužena, uspjela je oko sebe okupiti niz manjih, dijelom i sasvim nepoznatih stranaka kako bi se stekao dojam kakvog takvog zajedništva. Suprotno anketama o istraživanju javnog mnijenja koje su do tada još vrijedile kao relevantne i za prognozu izbornog rezultata, birači pokazuju kako cijene zajedništvo pa ta koalicija iznenađujuće pobjeđuje. Kako to obično biva, pobjednik privlači i nove suputnike u svoj tabor pa na slijedećim izborima za Europski parlament održanim ove godine desna koalicija uvjerljivo pobjeđuje nadmašivši obje vodeće lijeve opcije zajedno. Kako u broju mandata tako i u ukupnom broju glasova. Uvidjevši kako u zajedništvu i pojedinačna snaga slabijih raste, u pobjednički vlak uskaču nove opcije povećavajući time izborni potencijal koalicije i već sad čineći izbornu pobjedu gotovo izvjesnom. Naravno, kad bi na snazi ostala postojeća izborna pravila.

Primjećujem kako referendumska inicijativa nimalo ne uvažava trenutnu arhitekturu odnosa među strankama na političkoj sceni. Čak ju se u revolucionarnom zanosu na krilima infantilnih emocija svjesno ruši po principu „ajmo mi sve to razbucat’ pa kud puklo da puklo“ bez uvida u dubinu i dalekosežnost posljedica. Nova pravila bi poremetila već dogovorenu programsku (moguće i kadrovsku) platformu među koalicijskim partnerima te značajno usporila, ako ne i sasvim onemogućila stvaranje vladajuće većine. Jer neki bi ispali iz igre a druge bi trebalo privući u koaliciju a i tako skrpana većina po svoj prilici bi se smanjila u odnosu na onu koja bi se dobila po trenutnim izbornim pravilima. U tim uvjetima bi i mali partneri pojedinačno imali velik značaj.

Na početku teksta vidjeli smo s kakvim bi se dodatnim teškoćama suočavala vladajuća Kukuriku koalicija da su nova pravila vrijedila na prošlim izborima. I to u okolnostima kad je u vrijeme predizborne kampanje na glavnog protivnika vođena nesmiljena sudska i medijska hajka a takva će pomoć pravosudnog aparata drugoj strani pred slijedeće izbore zacijelo izostati. Zato nije realno očekivati da će desni blok na slijedećim izborima pobijediti uvjerljivije nego što je to učinio lijevi na prethodnima. Stoga će se, u slučaju promjene izbornog zakona, pri pokušaju formiranja i održavanju vladajuće većine suočiti s još većim teškoćama nego što bi lijevi blok da su na prošlim izborima vrijedila nova pravila.

Sad kad smo se uvjerili tko je glavni gubitnik i što je sve na kocki provede li se referendumski zahtjev u djelo, možda i nije tako neobično što se taj gubitnik niti blesavo smješka odobravajući referendum, niti šuti kao da je sve u redu i nada se da inicijativa nekako već sama od sebe propadne. Štoviše, ne bez rizika, usuđuje joj se i otvoreno protiviti. A gdje ima gubitnika, tu su i dobitnici pa svrnimo pogled i na njih.

Bez sumnje, najveći dobitnik je Ivo Josipović kao predsjednički kandidat i to bez obzira na uspjeh inicijative. Nakon što je za kandidaturu osigurao formalnu podršku ali i infrastrukturu SDP-a, u interesu mu je što manje vezati se (drugim riječima slikati) uz nepopularnu vladajuću stranku u stalnom padu. Zato je medijski kartel dobio zadatak „okrečiti“ jedno staro lice i prikazati ga novim pa tako stvorio Orah, „sjenovitu stranku u uzletu“ vezivanje uz koju predsjedničkom kandidatu nimalo ne škodi. S druge strane, referendumska inicijativa uspjela je svojim prijedlogom spojiti nespojivo: HDZ i SDP, i suprotstaviti ih narodu. Malo je reći kako je time Josipoviću pala sjekira u med. Na tom valu i on predlaže ustavne promjene uz reformu izbornog zakona kojom će potkresati krila Saboru, dakle SDP-u i HDZ-u, i povećati svoje ovlasti. Njegov je prijedlog, naravno, sveobuhvatniji i potpuniji od onog inicijative U ime obitelji a uz to i racionalizira troškove jer predviđa smanjenje broja saborskih zastupnika i u pogodnom trenutku bit će ga jednostavno predstaviti kao nadogradnju. Time postiže dva cilja u jednom: u „HDZ=SDP“ klimi stvorenoj referendumom plasira primamljivo izborno obećanje ali i skreće pozornost s mogućih neugodnih pitanja o rezultatima i sadržaju svog prvog mandata.

Već sam spomenuo kako novim izbornim pravilima  drastično raste značaj 8 zastupnika nacionalnih manjina, većina kojih se okuplja oko Milorada Pupovca kao neformalnog lidera. S obzirom na malu vjerojatnost uvjerljive pobjede bilo kojeg ideološkog bloka prema novim pravilima, dalajlama iz Ceranja Donjeg bi lako mogao postati jezičac na vagi pri stvaranju vladajuće većine. Isprva bi se malo pravio da se nećka jer ne može on prihvatiti takvu odgovornost, a onda bi popustio samo da se uštede troškovi novih izbora koji i tako ne bi ništa promijenili u „ovoj teškoj ekonomskoj situaciji“. Kome bi se priklonio, možda i nije tako teško predvidjeti. Onome tko da više i bude se manje opirao puzajućoj agresiji na Vukovar.

Postoji još jedan igrač koji bi mogao odigrati ulogu pivota, nesvrstan poput lika mu na bedžu, Milan Bandić. Nova pravila kao da su mu pisana „na kožu“ pa, između ostalog, izričito predviđaju kako cijeli Grad Zagreb mora biti unutar jedne izborne jedinice. Stoga je prirodno da se čovjek prihvatio pokroviteljstva nad inicijativom. Uspije li Bandić po novim pravilima ostvariti barem 5 mandata, skoro je sigurno da se o tome tko sastavlja vladu ne će ništa pitati niti Karamarka, ni Milanovića. Makar oni osvojili i po 10 puta više glasova, ključevi Markova trga bit će u rukama Bandića i(li) Pupovca. Možda je baš ovdje pravo mjesto upitati se koliko su nova pravila poštena. Ili možda pravedna ?

Napokon, četvrti u pokeru dobitnika je SDP, i to unatoč tome što se službeno protivi referendumu kako bi vezivao HDZ uz sebe u predsjedničkoj kampanji i olakšao svom kandidatu put do pobjede. Referendumska inicijativa mu daje širok manevarski prostor. Komotno će HDZ-u ponuditi kuvertirani potez, prijedlog ustavnih promjena iz prosinca 2012. Uz to „ispod stola“ može još velikodušno ponuditi i da će zakočiti proceduru oko referenduma tako da nova pravila ne vrijede na slijedećim izborima. Ako HDZ to prihvati, još će se jače vezati uz SDP a kontra naroda i time umanjiti izglede svoje predsjedničke kandidatkinje. Ako pak ne prihvati, SDP će, kako je uostalom već najavio, prihvatiti volju naroda pa će se po HDZ krajnje neugodna pravila primijeniti već na slijedećim izborima.

Ipak, dugoročno gledano i SDP-u nova pravila štete, jer izgledno je kako će se i sam (ili možda neki drugi igrač s ljevice) kad tad opet naći u poziciji da formira vladu. Tu ulazi u igru najavljeni Josipovićev prijedlog ustavnih promjena u slučaju da dobije i drugi mandat. Naime, promjena Ustava provedena referendumom može se promijeniti samo na isti način, dakle referendumom. Pritom mora proći svega godina dana. A Josipović je već najavio kako će u slučaju da za prijedlog ustavnih promjena koji predviđa i povratak na viši izborni prag od 5% ne dobije dostatnu podršku u Saboru, staviti prijedlog na referendum. Samo bi još nepopravljive idealiste moglo iznenaditi kad bi narod kojem pamćenje nije jača strana u kratkom vremenu podržao dva posve različita prijedloga za promjenu Ustava. Evo, profesorica Kasapović već se čudi prozivanju Josipovića od strane Željke Markić jer kaže kako njih dvoje ionako traže isto. Bez sumnje, tako bi to bilo i medijski prikazano. Udruga U ime obitelji pobunila bi se kako to baš i nije isto, ali sumnjam baš da bi dobila prve minute dnevnika na nacionalnim televizijama praćene blagonaklonim komentarima „slučajnih“ prolaznika kao što je sada slučaj. Nekako naslućujem da bi se vratila na svoje prirodno mjesto poznato joj još iz vremena prethodnog referenduma, pola minute u 25. minuti dnevnika uz posprdni komentar, znakovito miganje obrvama i iskolačene oči čitača vijesti.

Iz navedenih razmatranja razvidno je kako najgora opcija za desni koalicijski blok nastupa u slučaju ispunjenja dva događaja: uspjeha referenduma i pobjede Ive Josipovića na predsjedničkim izborima. Iako ne sumnjam u dobre namjere velike većine ljudi, posebice volontera, okupljenih u udruzi U ime obitelji, želim vjerovati kako organizatori nisu svjesni posljedica iznesenih u ovom tekstu i kako im je referendumsko pitanje podvaljeno. Nažalost, tako to ispadne kad se lakomisleno i nedovoljno promišljeno, pa makar bilo i u dobroj vjeri, pristupa ovako složenoj i osjetljivoj problematici. I ne bi bilo prvi put da dobronamjeran a nepromišljen napravi više štete nego zlonamjeran a pametan. Pogotovo u zemlji u kojoj su evo zadnjih već skoro petnaest godina podzemne vode izbile na površinu pa tako postale nadzemne, i to ne uslijed ekstremnih meteoroloških prilika. Konačna posljedica uspjeha ovog referenduma značila bi samo još jednu odgodu sanacije posljedica ove poplave neusporedivo štetnije od svih katastrofalnih ovogodišnjih, i to na neodređeno vrijeme. Stoga nema druge nego nadati se kako će Božja providnost na vrijeme prosvijetliti odgovorne u inicijativi pa da šteta ostane samo na dosad počinjenoj. Jer odulji li se ova pijanka do jutra, posljedica ne će biti samo jednodnevni mamurluk i glavobolja kao što to obično bude kad su terevenke u pitanju. Čeka nas duga mrkla noć pod paskom Svjetlonoše s Pantovčaka.

Grgur S./hrsvijet

facebook komentari

  • Ljuta Trava

    Zašto nas inicijativa prisiljava na čekanje demokracije ,ako im se pružila prilika da je imamo odmah .

    • Malo je tko pročitao referendumsko pitanje o izmjeni pravila za izbor saborskih zastupnika u cijelosti. Još ih je manje koji su ga pročitali s razumijevanjem. A najmanje je onih koji su svjesni posljedica izmjena na ključna politička zbivanja koja nas očekuju u bliskoj budućnosti.

      • Ljuta Trava

        Kladim se da 99% onih koji su potpisali inicijativu nemaju pojma ni što je preferencijalno glasovanje a referendumsko pitanje ih nije pročitalo ni 99,9%.

        • Slažem se! I to i jest najžalosnije! Ljudi su se doista pretvorili u ‘ovce’..

          • Ljuta Trava

            Kao teledirigirane ovce.
            Onaj sistem,rekao je fratar i to je to.