Rembrandt iz Zagore – U dvadesetak kvadrata uz svijeće, jednu žarulju i malu grijalicu radi čuda

1

Mate Lasić iz sela Konjsko u splitskom zaleđu nema ni mobitel, ni Facebook ni televizor. Iako ima tek 28 godina život u gradu nimalo ga ne zanima.

Dane provodi s 50 godina starijom babom Marom i kistom u ruci. A njime čini čuda za koja malo tko zna. Oni koji znaju već su ga prozvali zagorskim Rembrandtom.

Mate ima tek završenih osam razreda osnovne škole, nije išao na slikarski tečaj niti mu je to itko pokazao. Prije tri godine uzeo je kist u ruke i počeo slikati fascinantne portrete, zbog čega se o njemu počeo širiti glas kao o Rembrandtu iz Zagore.

U dvadesetak kvadrata, uz svijeće, jednu žarulju i malu grijalicu provede i po 12 sati za platnom. Pa uz čašicu ovdje dočeka zoru, premda mu je roditeljska kuća tek kilometar dalje, piše dnevnik.hr

“Prispavam kad nemam snage ni volje ići tamo. Ne znam ni kako doći doma. Nije daleko, ali kad popiješ puno, sve je daleko”, kaže Mate.

Donedavno je malo njih za njega čulo. A njemu to ionako nije ni bilo bitno.

Selo Konjsko nalazi se u splitskom zaleđu, administrativno je dio općine Klis. A inspektor Ivida Zaninović čovjek je koji je slučajno saznao i pronio vijest o Mati. I to dok je provodio istragu o jednoj krađi u tom selu.

“U jednom trenutku je ispred nas banuo čovik, mlad s bradom. I bio nam i sumnjiv. Pozvao nas je u tu kućicu jer je bilo hladno. Uđemo, kad ono – šok”, priča Ivica.

Kad je vidio kako Mate barata kistom, odlučio je naručiti portrete roditelja. Usput mu je i kupio novu led-žarulju jer je do tada imao jednu žaruljicu od 25 Wata.

Slika samo portrete jer na licu, kaže, stanuje emocija. A to je ono što ga zanima. U tome je izazov.

Zovu ga zagorskim Rembrandtom. “To je opaka izjava, ali nisam dostojan te izjave. On je jedan i jedini, njemu se i Bog divija”, kaže Mate.

Upravo je taj slavni slikar bio inspiracija da krene u umjetničke vode. Prvu je naslikao prije tek tri godine i to nakon što je, kaže, učinio nešto što rijetko radi. Pogledao dokumentarac na TV-u.

“Bija ti je na TV-u dokumentarac o Rembrandtovoj Noćnoj straži. Kad sam to vidija, to je meni bilo: Ej, vidi ovo, pa ovo je čovik napravio. Da ja mogu makar sjenu toga, deseti ili stoti dio napraviti, ja bih bija zadovoljan”, priča Mate.

Oslikao je i zid iza oltara lokalne kapele, a nikada nije išao ni na tečaj, a kamoli u neku slikarsku školu.

“Tih problema s autoritetima je bilo. Ne ide to meni, nisam ni srednju školu uspija završiti, a ne akademiju. Nisam uspija maturu tako da sam zadnja generacija NKV radnika”, priča Mate.

Kaže, nije zadovoljan kako je ispala slika na zidu kapele. Ali tko zna, možda će sve to prestrugati pa nanovo. Ima kaže ideja. “Volio bih da ovo bude moja Sikstinska kapela. Kad dođem gore Bogu, da mi to bude ulaznica za nebo”, kaže Mate.

Kada ne slika, on filozofira o životu, čita i druži se sa svojim ljudima. Nema ih mnogo, ali vrijede, kaže, kao stotine. Suvremenu tehnologiju baš i ne voli.

“Inače imam ti ovdi još jednog čovika, s njim sam najbolji, ali je čovik 57. godište. Tako ti je to sa menom, uvik san nekako bija bolji sa starijima od sebe”, kaže Mate.

Nema on ni Facebook, ne gleda baš TV, niti sluša radio. Whats app, Viber, Messenger, zna on za sve to, ali ga nimalo ne privlači.

U Split, udaljen tek desetak milometara ode jednom na godinu. I to ako baš mora. “Šta doli ima i šta se nudi, neki divljački tempo koji me ne zanima. Beton i košnice u kojima ljudi stoje i zuje”, kaže Mate, a njegov otac Petar kaže da je takav oduvijek.

“Način na koji on razmišlja je drukčiji nego današnji mladi. Ja sam uvijek svima govorio: Biraj svoj put, kud će te odvesti, saznat ćeš. Nisam se ni protivija niti ga gurao”, kaže Petar Lasić.

Naslikao je dosada na stotine djela. Ali nikada za njih nije tražio novac. Čak i kad je radio za projekt koji je organizirala Općina. Na inicijativu svoje učiteljice radio je naslovnicu knjige o tvrđavi Klis, koju je izdala Školska knjiga. Tražio je novac samo za boju.

“Od tih novaca, da ih i imam, imam i šuplje džepove, sve bi to otišlo. Materijal mi daj, neke boje i platno, ali novac ne. Ima ljudi kojima je potrebnije, koji imaju dicu, muče se.

Dajte njima, iskreno, života mi. Ja mogu ovako”, kaže Mate kojemu se ponekad čini da se rodio u pogrešno vrijeme. Ovo 21. stoljeće, kaže, nije za njega. U nekom drugom, starijem vremenu bio bi sretniji, slobodniji, više svoj.

“Bolje je to vrime bilo, jednostavnije, možeš spavat di oćeš, jahat na konju. Možeš i sad, ali će ti doći hitna i svezat te i odvest u ustanovu”, kaže Mate.

Dok bura i dalje fijuče oko krovova, ispod jednog od njih možda nastaju nova remek djela. Znalci će s vremenom ocijeniti mogu li biti uz bok već spomenutom umjetniku. No za mnoge Rembrandt već živi u Konjskom kraj Klisa.

facebook komentari

  • Agromentum

    Sve je to dobro, ali od čega taj živi ako ne naplaćuje?