REZOLUCIJA VIJEĆA EUROPE O OSUDI KOMUNISTIČKIH ZLOČINA

2
[quote]Treba ovu Rezoluciju pročitati kako bi se moglo razumijeti zašto još uvijek Hrvatska ima problem(a) da postane ravnopravna članica Europske Unije.[/quote]

Kada se ovo pomno pročita nedvojbeno će se doći do zaključka da je tu kriva vlada Mesić/Josipović i svi njihovi takozvani “antifašisti”, koji su zlo nad svim zlima i koji još uvijek niječu, sakrivaju i brane antifašističke zločine. U nizu mnogih živućih naredbodavaca za počinjena zločinstva nad hrvatskim narodom i hrvatskom političkom emigracijom se nalazi i Josip Perkovićmb. Njega, Manulića, Boljkovca kao i sve druge čije su ruke do lakata okrvavljene nevinom krvlju Hrvata  štiti i zaštićuje vlada RH koje je predsjednik Ivo Josipović, sin partizana Ante Josipovića.

Strasbourg, 25. I. 2006.
SKUPŠTINA EUROPSKOG PARLAMENTA

Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima – Rezolucija 1481 (2006)

1.
Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.

2.
Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Povrede (ljudskih prava op.p.) su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone naetničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.

3.
Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature ploretarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je “eliminaciju” ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog
režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljudeostalih zemalja.

4.
Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.

5.
Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).

6.
Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

7.
Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.

8.
Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

9.
Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

10.
Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Ona ima moralnu obavezu da to učini bez daljnjeg odgađanja.

11.
Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na međunarodnom nivou. Sve bivše Europske komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije, su sada njene članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava su osnovne vrijednosti za koje se zauzimaju.

12.
Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

13.
Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

14.
Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.

Rasprava skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje) (vidi Doc.10765, izvještaj Povjerenstva za politička pitanja, report of the Political Affairs Committee, rapporteur: Mr Lindblad ). Tekst usvojen od strane Skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje)

M.Boban/kamenjar.info

facebook komentari

  • Otporaš

    Predsjednik RH je sin partizana Ante Josipovića, to se zna, kao što se zna kako naša Hrvatska još uvijek stenje u porođajnim mukama za potpunom slobodom, koju hrvatski narod još uvijek nema, niti će ju imati sve dotle dok svi antifašistički zločinci, i svi oni koji su bilo kada u prošlosti pisali, govorili, slavili i veličali antifašizam ne budu procesuirani. Sada se postavlja jedno ozbiljno: Kako bi Hrvatima bilo danas da je sin Ustaše predsjednik RH. Bilo bi sto puta bolje. Zašto!? Zato što je poznato da se je Ustaša borio za Hrvatsku državu, dok je isto poznato da se je antifašista borio protiv Hrvatske Države. Tko to danas ne shvaća i ne vidi, onda je ćorav kod svojih zdravih očiju.

  • Otporaš

    Predsjednik RH je sin partizana Ante Josipovića, to se zna, kao što se zna kako naša Hrvatska još uvijek stenje u porođajnim mukama za potpunom slobodom, koju hrvatski narod još uvijek nema, niti će ju imati sve dotle dok svi antifašistički zločinci, i svi oni koji su bilo kada u prošlosti pisali, govorili, slavili i veličali antifašizam ne budu procesuirani. Sada se postavlja jedno ozbiljno: Kako bi Hrvatima bilo danas da je sin Ustaše predsjednik RH. Bilo bi sto puta bolje. Zašto!? Zato što je poznato da se je Ustaša borio za Hrvatsku državu, dok je isto poznato da se je antifašista borio protiv Hrvatske Države. Tko to danas ne shvaća i ne vidi, onda je ćorav kod svojih zdravih očiju.