Pratite nas

Riječki drugovi – SDP-ovi Hercegovci

Objavljeno

na

Milanović je reagirao dobro, ali želi li ostati u partijskom sedlu, ne smije tu stati

Kad nas je s naslovnice Vladina jutarnjeg biltena prekjučer prepala golema glava Slavka Linića, uz naslov pisan velikim fontom kakav se koristio za potjernice na Divljem zapadu, bilo je pitanje dana kad će se ministar financija priključiti već dugačkoj povorci bivših ministara. Po nepisanom pravilu, prvo ide medijska potjernica, potom formalni politički odstrel, a očekivana sljedeća epizoda je kucanje DORH-a na vrata, koji je i dosad bio specijaliziran za „bivše”.

Na idiličnom početku ove vlade Linić i Čačić trebali su biti motori ekipe, iskusne mrcine s autoritetom, Xavi i Iniesta Kukuriku ekipe. Sada kada su otpali, na terenu je ostao ustrašeni juniorski sastav vrlo limitiranih sposobnosti. Bit će zanimljivo vidjeti u kojoj će mjeri riječka partija stati iza neformalnog komandanta. Grad koji je nakon II. svjetskog rata promijenio etničku i kulturnu fizionomiju postao je crveni bastion, u kojem je partija na vlasti 70 godina, dulje nego u Sjevernoj Koreji i na Kubi.

Iz tog miljea proizašao je Linić, koji je u 40 godina sudjelovanja u vladajućim strukturama razvio razgranatu mrežu, od medija do političkih i gospodarskih dužnika. Gradonačelnik Obersnel burno je reagirao na smjenu ističući kako to nije „ni kolegijalno ni ljudski”, a Komadina je žalovao umjerenije. Milanović je reagirao ispravno, ali želi li ostati u partijskom sedlu, ne smije stati na ovome. Javnost očekuje Jovanovića kao novi eksponat u premijerovu muzeju prekinutih veza. Riječki drugovi postaju neka vrsta SDP-ovih Hercegovaca, dežurnih „loših momaka” iz nepokolebljive baze. Samo da za pola godine opet ne bude: Riječani, vratite se, sve vam je oprošteno!

večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Povijesni dan za Kurde: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

Za Kurde je danas povijesni dan: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti.

Zato nad glavom svakog Kurda visi i misao: hoće li ovaj ponedjeljak biti početak ostvarenja njihova stoljetnog sna o stvaranju kurdske države ili početak novih krvavih sukoba.

Unatoč tome što su SAD i europske zemlje upozorili vlast Kurdistana da odustane od referenduma, Kurdi su odlučni provesti ga. Zato rastu strahovi od izbijanja sukoba u kojem bi Kurdi za neprijatelje mogli imati iračku saveznu vojsku i šijitske snage, ali i Tursku, Iran i sirijske provladine snage.

Šef iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamhani upozorio je da će Iran, u slučaju provedbe kurdskog referenduma, s Iračkim Kurdistanom kao autonomnom regijom raskinuti sve sporazume koji se tiču međusobne granice te će zatvoriti granice, piše Hassan Haidar Diab / Večernji list

Također je najavio iransku vojnu intervenciju ako rezultat kurdskog referenduma bude negativno utjecao na sigurnost sjeverozapadnog Irana (naseljenog Kurdima). Iran neće dopustiti stvaranje “druge izraelske države“. No najoštriji je bio turski predsjednik Erdoğan koji tvrdi da referendum ugrožava i tursku nacionalnu sigurnost. – Korak prema neovisnosti na sjeveru Iraka greška je i prijetnja teritorijalnom integritetu Iraka i nacionalnoj sigurnosti Turske, što smo mi uvijek branili i nastavit ćemo braniti – kazao je Erdoğan koji smatra da “referendum nikome nije u interesu”.

Unatoč tome da se Turska uvijek ponosila svojim dobrim odnosima s autonomnom kurdistanskom regionalnom vladom na sjeveru Iraka, čiji je lider Masud Barzani čest gost u Ankari, Turska pozorno prati svaki potez u pravcu potpune nezavisnosti te regije u strahu od stvaranje kurdske države koja bi imala aspiracija otkinuti i značajan komad njihove zemlje. Osim što je Turska zaprijetila sankcijama kurdskom sjevernom Iraku, njihove postrojbe izvele su vojne vježbe uz granicu. Više od stotinu tenkova i vojnih vozila uz podršku radara i bacača raketa stacionirano je na poljanama u blizini granice, s ciljnicima usmjerenima prema kurdskim planinama. Turski parlament odobrio je ulazak svojih snaga u Irak u slučaju proglašenja neovisnosti Kurdistana.

Vlada u Bagdadu pak boji se da bi referendum mogao podijeliti zemlju i izazvati širi regionalni sukob. Irački premijer Haider al-Abadi poduzet će sve mjere protiv referenduma u regiji Kurdistan, a ako je potrebno – upotrijebit će i vojnu silu s obzirom na to da su irački Kurdi, kojih ima oko 7,5 milijuna od 37,2 milijuna stanovnika Iraka, najavili da će referendum održati i na “spornim” područjima pod kontrolom kurdskih snaga. To su područja u pokrajinama Kirkuk, Diyala i Niniva, koja su Kurdi u borbama protiv Islamske države pripojili svojoj regiji, iako su izvan njihovih administrativnih granica.

Osim što je svijet zabrinut zbog sukoba između kurskih pešmergi i turske, a možda i iranske vojske, zabrinutost vlada i zbog sve veće vjerojatnosti izbijanja sukoba između kurdskih snaga i ostalih etničkih i vjerskih iračkih skupina koje se protive odcjepljenju Kurdistana. Protiv neovisnosti Kurdistana bezrezervno su se izjasnili i irački Turkomani i Jezidi na sjeverozapadu zemlje. Jezidi i njihove snage koje drže područje od Sinjara do sirijske granice odvojili su se od kurdskih pešmergi i ušli u neformalni savez sa šijitskim snagama koje su aktivne uz sirijsku granicu. Irački Turkomani ponovili su svoje protivljenje referendumu i pozvali sve svoje sunarodnjake da ga bojkotiraju.

Najkritičnije će biti u Kirkuku gdje je već došlo do oružanih sukoba između Iračke turkmenske fronte i kurdskih pešmerga u kojima je poginulo pet osoba. Ershad Salihi, čelnik Iračke turkmenske fronte, zaprijetio je kako neće priznati rezultate referenduma te da će se njegovi borci boriti do zadnje kapi krvi kako bi očuvali suverenitet i integritet Iraka. Međutim, ono od čega u Iraku najviše strahuju sukobi su između šijita i Kurda s obzirom na to da se protiv referenduma izjasnio i jedan od lidera šijitskih snaga u Iraku, Qais al-Khazali, koji je na čelu skupine Asa’ib Ahl Al-Haq koja broji 10 tisuća boraca. Istog je mišljenja i brigada Hezbollah i druge koje zajedno čine šijitski Hashd Al-Shaabi. On je pod izravnim zapovjedništvom premijera Haidera al-Abadija.

Oštre poruke uputio je i jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih šijitskih klerika u Iraku, šeik Moqtada al-Sadr, kazavši kako taj referendum znači samoubojstvo za Kurde u Iraku. Kurda ukupno ima oko 40 milijuna, većina živi na Bliskom istoku, ali postoji i značajna kurdska dijaspora u Azerbajdžanu, Armeniji, Gruziji, Rusiji te u novije vrijeme u Europi i SAD-u. Kurdi predstavljaju većinu u autonomnoj regiji iračkog Kurdistana te su značajna manjina u susjednoj Turskoj, Siriji i Iranu, gdje se kurdski nacionalni pokreti bore za veću autonomiju unutar tih zemalja.

Postoje brojne legende o porijeklu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga kralja Solomona. Kralj Solomon poslao ih je u Europu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se u Izrael, kralj Solomon već je bio umro. Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo kasnije je postalo poznato kao kurdski narod. Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i raspada Otomanskog Carstva, koje je povijesno gledano uspješno integriralo Kurde kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za neovisnost. Prakticiraju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u prakticiranju vjere. Njihove religije su islam, ahl-e haqq, jazidis, zoroastrijanizam, judaizam i kršćanstvo.

Dok u svim zemljama u kojima žive Kurdi nemaju gotovo nikakav status, u Iraku već imaju gotovo sve elemente koje čine pravu državu: vlastitu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. S obzirom na to da je to područje još dio Iraka, takva autonomija mnogim Kurdima više nije dovoljna. Prije svega ovise o prihodima od nafte, iz nalazišta koja se nalaze na kurdskim područjima.

Bagdad je do sada ostavljao Kurdima samo 17 posto prihoda od tamošnje nafte, dok mnogi Kurdi ne razumiju zašto bi uopće dijelili bogatstvo svoje zemlje s Bagdadom. Tim više što je kurdsko područje uz granicu s Turskom i gospodarski mnogo naprednije i stabilnije od ostatka Iraka. Irački Kurdistan blagoslovljen je ogromnim količinama nafte. Navodno je riječ o 45 milijardi barela. No sve dosad nisu mogli kontrolirati gigantsko naftno polje u Kirkuku koje je na svom vrhuncu davalo više od 650.000 barela nafte dnevno. Naftu Kurdi prodaju u pola cijene.

U svemu tome značajna je i uloga Turske kroz koju kurdska nafta odlazi dalje na tržište. U Kurdistanu se ulaže u infrastrukturu, svakog dana niču nove zgrade, a trgovina cvjeta. Prije svega sa susjednom Turskom.

Kurdi se danas poistovjećuju s Izraelcima koji su prošli patnje i na kraju dobili svoju državu. Iako danas gotovo cijeli svijet upozorava na moguće posljedice referenduma, Kurdi za to ne mare. Štoviše, uvjereni su da će nova država Kurdistan biti kao i Izrael, s jakim zapadnim savezom, ali okružena neprijateljima.

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) nakon dugo vremena odlazi u oporbu

Objavljeno

na

Objavio

REUTERS

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) je nakon najgoreg izbornog rezultata u poslijeratnoj povijesti u nedjelju isključila mogućnost nastavka tzv. velike koalicije s demokršćanima i najavila odlazak u oporbu, dok izbornu pobjednicu Angelu Merkel očekuje mukotrpno sastavljanje vladajuće koalicije.

“Danas navečer završava naša koalicija s Unijom CDU/CSU. Ja ću kao predsjednik SPD-a voditi oporbu u Bundestagu”, najavio je predsjednik SPD-a Martin Schulz obraćajući se okupljenima u stranačkom stožeru u Berlinu nakon objavljivanja prvih rezultata po kojima su socijaldemokrati pretrpjeli težak poraz i s 20,2 posto ostvarili najgori poslijeratni rezultat.

“Potpuno je jasno da je ovaj rezultat jasan signal birača da smo mi sada oporbena stranka”, rekao je Schulz i time potvrdio prijašnje izjave nekih čelnika stranke o odlasku SPD-a u oporbu.

“SPD neće voditi nikakve koalicijske pregovore. To je u potpunosti isključeno”, rekao je predsjednik zastupničkog kluba socijaldemokrata u Bundestagu Thomas Oppermann.

On je objasnio da će kao najjača stranka oporbe predstavljati “utvrdu demokracije” u svjetlu činjenice da je s 13,5 posto u parlament ušla desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD).

“Ulazak AfD-a je povijesni rez preko kojeg niti jedan demokrat ne može samo tako prijeći”, rekao je Schulz.

Uniji CDU/CSU s kancelarkom Angelom Merkel predstoje pregovori o sastavljanju koalicije. Nakon odluke SPD-a o odlasku u oporbu politički je još jedino moguća koalicija sa strankom Zeleni i liberalima iz FDP-a.

Ovakva konstelacija je od lipnja ove godine na vlasti u saveznoj pokrajini Schleswig Holstein.

Očekuje se da bi sastavljanje tzv. Jamajka koalicije (nazvane tako zbog boja stranaka, crne, žute i zelene) bilo mukotrpno zbog velikih razlika u političkim programima pojedinih stranaka. To posebice vrijedi za razlike između Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja slovi za konzervativniji dio Unije i stranke Zeleni koja ne mnogim područjima zastupa suprotne interese od bavarskog CSU-a.

Prema rezultatima izlaznih anketa javnog servisa ARD-a, Unija CDU/CSU osvojila je 32,5 posto glasova, a slijedi Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) s osvojenih 20 posto. Riječ je o najgorem izbornom rezultatu njemačkih socijaldemokrata od 1949. godine.

Desna Alternativa za Njemačku (AfD) je prema izlaznim anketama osvojila 13,5 posto glasova, Liberalno-demokratska stranka (FDP) 10,5, stranka Zeleni 9,5 te stranka Ljevica 9 posto glasova.

AfD, koja se najviše profilirala kroz kritiku izbjegličke politike vlade Angele Merkel, tako je postala treća politička snaga u Njemačkoj.

Prvi nepotpuni službeni rezultati trebali bi biti poznati tijekom večeri.

facebook komentari

Nastavi čitati