Rješenje problema moguće je jedino u troentitetskom uređenju

2

Svakim danom sve je teže i teže, zapravo nemoguće tražiti zajednički put bosanskohercegovačkih razlika i različitosti, posebnosti i sastavnica u tmurnom i još uvijek ratom odzvanjajućom vremenu u kojem su vođe brojniji naroda, dobitnika kroz daytonsku nepravdu, za svoje veliko nešto, a za druge još veće ništa.

Što se god više, na bilo koji način i bilo kojim sredstvima, širi u svijetu nemoguće održiva, ideja multijedinstva u čvrsto unitarističkoj cjelovitosti, time se sve jače i centralističnije proširuje bošnjačka vladavina apsolutizma. Sužuje se iz dana u dan sloboda i pravo, jednakost i ravnopravnost, suverenost i konstitutivnost entitetski uskraćenog malobrojnijeg hrvatskog naroda.

https://i2.wp.com/s-media-cache-ak0.pinimg.com/216x146/17/41/24/174124e9f2d9d8cfe638bcf3972b5947.jpg?w=640&ssl=1https://i1.wp.com/www.majstor-u-kuci.com/images/stories/dsc05123.jpg?resize=193%2C146

U Daytonu uskraćena entitetska ravnopravnost i jednakost Hrvata, u srpsko bošnjačkoj entitetskoj Bosni i Hercegovini, razlog je dvadesetogodišnjeg mirnog nestajanja i bošnjačke, i srpske, i hrvatske, i fratarske, i europske, Bosne i Hercegovine. A nije potrebno puno ni pameti, ni znanja, da bi se zaustavilo to bosanskohercegovačko propadanje, u kojem, u konačnici, propadaju i svi njeni narodi. Jer, čak kreatori daytonske nepravde, koju već i vjerski teroristi Islamske države koriste kao pravo i sredstvo gradnje vlastitog entiteta, države, su napravili u zanosu uspjeha nepravde temelj danas građene i izgrađivane Islamske države, koja je u nastanku postala cunamijska prijetnja budućnosti čovječanstva. Uz te temelje Islamske države projektirane u Daytonu, također u zanosu uspjeha giga nepravde prema trećoj hrvatskoj strani u Bosni i Hercegovini, daytonisti su, u prvom redu tenk pregovarač, nesvjesno napravili i neki mali ali ipak neki nacrt kako treba izgledati u budućnosti ta danas bezbudućnosna Bosna i Hercegovina. Napravljen je, naravno nedovršeni entitetski plan uređenja te zemlje, jedino moguće, bez alternative, uređene i održive buduće Bosne i Hercegovine.

Tenk pregovarač pod prijetnjom najmodernijeg američkog oružja sa svojim suradnicima postavili su Bosnu i Hercegovinu na entitetski dvonožac, umjesto troentitetskog. Time je problem postao, ne samo nedovršen već označen da je rješenje problema moguće jedino u troentitetskom uređenju i da samo s tim trećim hrvatskim entitetom Bosna i Hercegovina je cjelovita i sigurna jednako za sve svoje nacionalne i vjerske sastavnice. I zapravo suvremeno propadanje i nestajanje jedino može zaustaviti postavljanje Bosne i Hercegovine na troentitetski tronožac.

Već se u Daytonu pokazalo, a u Bosni i Hercegovini dva desetljeća potvrđuje, kako je ta tronacionalna i trovjerska zemlja, ne samo nestabilna, nesigurna i bez budućnosti, već, a to i jest problem, neodrživa ni na kakvom dvonožcu. Poglavito ne na dvonožcu srpsko-radikalno-secesionističkog i bošnjačko-fundamentalističko-unitarističkog entiteta. Njezina održivost moguća je samo, i jedino, na troentitetskom postolju, što joj i omogućuje vlastito ostvarenje u multinacionalnosti i multikonfesionalnosti. Čak i bez priznavanja bošnjačke i srpske strane ograđenih u svojim entitetskim međama, Dayton je ipak postavio neke federalno-konfederalne osnove buduće Bosne i Hercegovine, ugrađujući u njih entitetske sastavnice konstitutivnih i suverenih naroda. I taj malo skrivani federalni i konfederalni temelj predali su narodima Bosne i Hercegovine da u europskom i demokratskom dijalogu nastave gradnju i trećeg hrvatskog entiteta. Uz svu nepravdu, taj su posao predali jednako tako i Europi, zajednici naroda kojoj Bosna i Hercegovina pripada, s izuzetkom razdoblja turske okupacije sve od svog postanka.

https://i1.wp.com/linder.com/berserk/christopher_a.jpg?w=640

Dvadeset godina bosanskohercegovačkog drndanja i nestajanja na nesigurnom i nestabilnom dvoentitetskom dvonožcu za sve beha narode je naprosto i neodrživo i predugo. Niti se naime ni Bošnjaci ni Srbi, ni Hrvati, a ni Europska unija u kojoj je bezalternativna budućnost, osjećaju sigurnim na tom nesigurnom postolju. Stoga je žurno potreban početak gradnje, kroz dijalog, pravo, konstitutivnost i suverenost treće hrvatske strane u to nesigurno i nestabilno postolje. No, na žalost za same dobitnike u Daytonu, Srbe i Muslimane, te u najvećoj mjeri gubitnike Hrvate, Bošnjaci i Srbi su čak spremni i na tu nesigurnost na entitetskom dvonožcu, svako na svojoj strani, negoli da sudjeluju i pripomognu kulturom dijaloga, snagom argumenata, prava, demokracije i slobode nu izgradnji trećeg stupa Bosne i Hercegovine, koji zasigurno nema alternativu.

Kao što ništa nije trajno održivo na neodrživom, sigurno na nesigurnom, postojano na nepostojanom, kako i sa kojim razlozima, pravima, pa i snazi brojeva, očekivati održivost Bosne i Hercegovine na neodrživom dvoentitetskom dvonožcu. Stvaranje i gradnja trećeg hrvatskog entiteta nikako i ni po čemu nije ni protiv Bošnjaka ni protiv Srba. Ono je zapravo protiv bošnjačkog unitarizma i srpskog secesionizma, te dakako i protiv daytonske nepravde. Gradnja trećeg hrvatskog entiteta je konstitutivno i suvereno pravo Hrvata, daleko iznad i velikobošnjačkog unitarizma i velikosrpskog secesionizma. Ta tri suvremena bosanskohercegovačka puta, velikobošnjački unitarizam, velikosrpski secesionizam i velikohrvatski europeizam, gotovo isključuje jedan drugog, ako ih se gleda s točke daytonske nepravde.

Ali, u toj nepravdi se daje iščitavati i hrvatski put, hrvatski entitet. Isčitava se i kroz priznanje nacionalnih i vjerskih razlika kroz priznanje suverenosti i konstitutivnosti tih sastavnica, onih koje su stale, i one koja hoće da stane na svoj put. Bošnjaci koji su čvrsto stali na put unitarizma, Srbi na put secesionizma i Hrvati koji žele i hoće jer imaju pravo na to na put konfederalnog entitetizma, koji ih jedino izjednačava i ravnopravira i s bošnjačkim unitaristima i srpskim secesionistima. Samo tako troentitetski uređena Bosna i Hercegovina ravnopravira ih u danas neravnopravno postavljenoj a time i neodrživoj zajednici.

Troentitetizirana Bosna i Hercegovina nije samo sigurnost sebi i svojim narodima, iako je to glavno, ona bi tako uređena mogla biti i zasigurno bi bila uzor svim suvremenim htijenjima malobrojnih i malobrojnijih naroda u prvom redu Europi ali i svijetu u cjelini. Istrajavati u protivnosti prema Hrvatima i na unitarizmu i separatizmu, bošnjačko-srpskim putovima mraka i crnila, strave i užasa, kojima Bosnu i Hercegovinu bode opet u neki novi sukob, politika je antieuropista i antikroatista, istih onih koji su i započeli diobu BiH u Beogradu, dovršavali ratom u Bosni i Hercegovini i danas tim sredstvima finaliziraju taj „planirani zločinački pothvat“.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo

facebook komentari

  • Ljuta Trava

    Bez HR HB nema BiH.
    Ovo što sada egzistira je kao Fata u Mepasu ili Alisa u zemlji čudesa , nit je država nit je republika a niti je BiH .

  • anto

    ma jebite je kako hocete samo neka su svi narodi zadovoljni u lijepoj bih