Pratite nas

Komentar

Robert Roklicer: KAVIJAR

Objavljeno

na

Vrativši se s koncerta Maksima Mrvice, Airbusom A380 iz Berlina u Zagreb, svratio sam u svoj omiljeni restoran na nešto raniji ručak. Htio sam se zapravo malo počastiti jer sam pozamašne troškove izleta platio samo jednim potezom svoje bankovne kartice. No nisam se osjećao pretjerano gladnim pa sam za predjelo naručio tek juhu od kozica i kukuruza, za glavno jelo toplog jastoga s grahoricom i tartufima, a za kraj Creme Brulee, vrlo ukusni desert, jer mi od slijetanja zrakoplova vrtoglavo pada šećer.

Na koncu sam ispio i čašu rashlađenog White Gold šampanjca. Provukao sam karticu i otišao kupiti Toyotu Amphibicruiser, mali znak pažnje za moju kćer jedinicu koja definitivno zaslužuje voziti pristojni terenac po našim katastrofalnim cestama.

Provukao sam karticu i krenuo prema izlazu salona kad me je trgnuo glas prodavača: – Gospodine, zvali su iz vaše banke… znate, malo mi je neugodno, ali poručili su vam da ste ušli u minus na tekućem računu za 418 tisuća kuna. – Dobro, a u čemu je problem, upitah s vrata, pa imam pravo potrošiti još osamdesetak tisuća, zar ne? – Da, odgovorila mi je seljačina u jeftinom Varteks odijelu, ali iz banke pitaju želite li da vam odobre dodatnih 500 tisuća kuna dopuštenog prekoračenja po računu? – Ne znam, odgovorio sam sebi u bradu, što ću ako novinari saznaju da imam pravo na milijun kuna? Ionako me već zajebavaju zbog ovih pišljivih 500 tisuća.

– Razmislite gospodine Josipoviću, ali nije loše kad imate na kartici nešto viška novca za, ono… da vam se nađe…

Tada sam se probudio i shvatio da nisam Ivo Josipović. Jebeš život, zaključio sam uzbuđeno i otišao popiti najbolju travaricu na svijetu koju proizvode fratri s Velebita, a u Zagrebu je poslužuje jedina legendarna purgerska krčma „Pod starim krovovima“.

Naručio sam odmah cijelu litru jer me je mučila savjest što nisam bio uz Miranda Mrsića kad je pred brojnim televizijskim kamerama ponosno izjavio da se udovoljava jednom od zahtjeva branitelja koji više od dva mjeseca prosvjeduju ispred Ministarstva u Savskoj ulici. Kažem, mučila me je savjest jer bih ga poljubio u ono njegovo izborano čelo što je malčice odgodio primjenu članka o mirovinskom osiguranju kojim bi se braniteljske mirovine razdvojile na radni i braniteljski staž.

Tim više bih ga zaslinio jer oficiri Titove armade koji desetljećima uživaju u povlaštenim mirovinama, nisu ni bili u prijedlogu primjene famoznog članka. Njihove privilegije – po mišljenju aktualne hrvatske vlade – nipošto ne treba dirati, ne treba im se suditi za masovne ratne zločine, mora im se dopustiti da nose štafetu svakog 25. maja, plešu kozaračko kolo pred Brozovom kućom u Kumrovcu, a njihov braniteljski staž je eto ostao neupitan.

Da je kojim slučajem danas živ Augustin Tin Ujević vjerujem da bi rekao „Noćas se moje čelo žari…“ jer bih izljubio čela svih onih dušobrižničkih novinara koji petnaestak godina natjecateljski pišu o 500 tisuća privilegiranih (kažu, redom lažnih!) branitelja zbog kojih je Lijepa naša u banani. Pri tome izostavljaju neke, po njima posve nevažne, činjenice; da braniteljske mirovine/povlastice koristi manje od 10 posto tih istih branitelja (točnije tek nešto više od 48 tisuća, dok je povlaštenih partizanskih ili JNA-ovskih mirovina – iako je od NOB-a prošlo gotovo sedamdeset godina – premašilo 12 tisuća) ali i da je Domovinski rat trajao dulje od četiri godine u kojem je poginulo 15.970 hrvatskih branitelja i civila, kao i da se pod velikosrpskom okupacijom našlo 14.769 km2, odnosno više od četvrtine ukupnog hrvatskog teritorija.

Dodamo li tome da je 1991. godine bilo preko 550 tisuća prognanih i izbjeglih, a da je u četničkim logorima završilo na tisuće Hrvata, čini mi se, jer ovo samo nagađam, kako je najveći grijeh branitelja to što su obranili domovinu ili su možda počinili neoprostivi zločin – prema mišljenju vladajuće garniture – srušivši Jugoslaviju? Jer čisto sumnjam da je ovih 48 tisuća privilegiranih branitelja uspjelo razjebati državnu blagajnu.

I dok sam u krčmi mrtav-pijan najavljivao svoju kandidaturu na narednim predsjedničkim izborima 2019., kako bih imao redovnu plaćicu od 22.607,69 kuna za svoj ne-rad, dobio pravo na minus od 500 tisućica na računu, tjelohranitelje, vozača, kuharicu, blindirani mercedes i prostrani ured u kojemu će mi se brutalno ulizivati brojni podanici, prišao mi je najbolji živući filmski redatelj Kristijan Milić i rekao da se jučer ubio Robin Williams, američki glumac i oskarovac. Iako mi Tatica u suknji nije nikada bio omiljen glumac, bi mi ga žao.

Još kad mi je Kristijan rekao da je Williams bolovao od teške depresije zbog dva razvoda i manjka kavijara u hladnjaku, neprimjetno sam pustio suzu iz krmeljavog oka. Jer, isti čas sam se prepoznao u njemu i njegovim nedaćama – i ja sam se, naime, dvaput razveo, a kavijar sam samo jednom vidio, i to posljednji put prije dvanaest godina na tv-u u nekom norveškom dokumentarcu.

Vraćajući se doma, ugledao sam mladu, talentiranu pjesnikinju Katarinu Miličević kako cipelari po Gornjem gradu. – Upravo sam saznala; umro je Stjepan Gulin, rekla mi je lijepa Katarina. Gulin je 2012. godine zasluženo dobio Goranov vijenac za cjelokupni doprinos hrvatskoj poeziji. Gulin je bio povučen, samozatajan pjesnik i prozaik koji je za života bježao od veće medijske pažnje (kako to uporno čini i bard poezije Danijel Dragojević). Gulin je iza sebe ostavio neprocjenjivi trag na hrvatsku književnu riječ i – s ponosom to govorim – bio moj dragi prijatelj.

Stoga sam se umjesto u svoj neuredni stan, vratio u krčmu, ovaj put s Katarinom, i zamolio je da mi pročita nekoliko svojih pjesama, uvjeren kako bi i Gulin učinio istu stvar da je na mom mjestu – prepustio se dobroj poeziji a pogled upro k mladoj poetesi.
izvor:Max.portal

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Stier: Potez Cerara pokazuje da Slovenija nije spremna za dijalog

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski premijer Miro Cerar jučer je naprasno otkazao svoj dolazak u Zagreb, nakon govora premijera Andreja Plenkovića na Općoj skupštini UN-a.

“To pokazuje da Slovenija nije otvorena, spremna, za dijalog, barem u otvorenom trenutku. Ono što je premijer iznio pred Općom skupštinom UN-a je poznati hrvatski stav.

Nitko nije očekivao da će ga Hrvatska promijeniti. Bilo je očekivanja, neutemeljenih, u Sloveniji da će možda promjena vlasti u Hrvatskoj dovesti do promjene stajališta. No, upravo je Slovenija ta koja je prekšila arbitražni sporazum, prema tome nema nikakvih iznenađenja.

U tom kontekstu, Cerar kad kaže da neće doći u Zagreb zatvara, pokazuje da Slovenija nije za dijalog”, rekao je u petak u Saboru bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier.

Dodaje da situaciju treba gledati i u kontekstu predizborne kampanje u Sloveniji koja se već razbuktala. Slovencima slijede predsjednički, a zatim i parlamentarni izbori u 2018.

Stier naglašava da dijalogu alternative nema, da čak i arbitri pozivaju na to da se Zagreb i Ljubljana moraju dogovoriti.

“Loša je poruka da Slovenija nije otvorena za dijalog, mislim da to prvenstveno potkopava imidž Slovenije u međunarodnoj zajednici. Hrvatska je pokazala da je spremna na rješavanje spora”, rekao je Stier.

Cerar zbog Plenkovićeva govora u UN-u otkazao posjet Hrvatskoj

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

Objavljeno

na

Objavio

Gledam sliku, uredan, zalizan, k’o s plakata, ali izdrečen, krši i i lomi ruke, odaju ga oči, uznevjerno gleda ko da se boji da će taj čas banuti cvitak ili ne daj Bože još gore – kajić.

Voditeljica također uznevjerena, zapinje u strahu da ne postavi koje normalno i pravo pitanje, od tisuću mogućih, borba, patnja, stenju, znoje se, samo što ne pobjegnu, obadvoje…

Nisam gledao do kraja jer sam hitno morao ići šiljiti zob, ali se ne bih začudio da su pobjegli koliko ih noge nose, obadvoje… (http://hr.n1info.com/a249093/Vijesti/IDS-salje-zakon-Zatvor-za-ZDS.html)

I kako to obično biva, u želji da uopće ne talasa voditeljica počini ključnu grešku i zategnu kamenčinu u plićak, odnosno upita našeg junaka, između ostalog, sljedeće pitanje:

Kako gledate ne rješenje koje je Vlada donijela u dogovoru s HOS-ovcima vezano za spornu poloču prvo postavljenu u Jasenovcu, a sada preseljenu u Novsku?

… Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije, sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači. Premještaj ploče je po meni još gori potez. To je jednostavno trebalo maknuti i jasno definirati da to nije dozvoljeno. Stoga će IDS upravo u proceduru uputiti takav zakon koji će jednom zauvjek definirati koje stvari u ovoj zemlji ne možemo tolerirati. Ne da ćemo ih zabraniti – nego one koji se s time pokušavaju igrati – njih naprosto treba kazniti.”  B. Miletić

I eto problema. Naime, kako Boris Miletić nije baš volio povijest i slične discipline, o tim temama ne zna gotovo ništa, osim onoga što je na nekom derneku pokupio od povjesničara njegovog kalibra, koji su to isto čuli na nekom derneku od SKH komesara i starih partizana koji su završili više kurseva i tako stekli dr., mr., grr., krklj.,žvrlj., dipl krkan…, i slične titule, dakle to je posuđeno neznanje i nije opravdanje, bar ne bi smjelo biti inteligentnom i pametnom čovjeku, jer inteligentan i pametan čovjek zna što zna i nikad ne govori o onom što ne zna kao da zna. Nije sramota nešto ne znati, no sramota je biti toliko bezobrazan i bahat pa donositi sudove o ozbiljnim stvarima kao što su antifašistički pokolji u Istri, a sve utemeljeno na neznanju.

Idemo redom.

Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…” B. Miletić

Počinje Boro oštro o ustaškom pokretu koji je činio nešto po Istri, no zape, vjerojatno je razmišljao da lupi neku cifru od milionče ili dva, pobijenih Istriana Srba, al se u zadnji tren dosjeti da ustaše nisu ni bili u Istri, a bogami ni Srbi, pa bi bilo mnogo puno glupo…, a onda mu sinu – “odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…

Dakle, jadna mala neshvaćena Istra dugo je plakila, a plaki i stenje i danas sa Borisom na čelu, kad je ustaški pokret 26. lipnja 1921. sveže odrezanom kraljevom rukom potpisao te neke smiješne Rapalske ugovore o kojima Boris Miletić nije ništa čak ni načuo na drugarskim dernecima, a kojima je Italija dobila djelove Dalmacije, Rijeku, djelove Istre… Naravno, povijesne knjige ništa ne govore o ustaškom pokretu kad se spominju Rapalski ugovori, ali to nema veze, Bori je dovoljno da je nadređeni drug komesar to tako definirao i to mora biti povijest, a ako dokumenti i knjige povijesti tvrde drukčije drugovi će sve da ih spale, da dalje ne unose zabunu oko Istre i da napokon bude Boro i svi drugovi u pravu, povijesnim činjenicama uprkos i nasuprot, uz prigodnu parolu: Smrt istini, sloboda lažovima i neznanju!

…sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

Boro “ne zna i ne zna da ne zna”, za takve je veliki učitelj Kong Fu Ce rekao “Čuvajte ih se“.

Naime, na temelju kriterija o etničkom ključu kao principu razgraničenja (Londonska konferencija) crkvenoj statističkoj dokumentaciji istarskih svećenika predvođenih Božom Milanovićem te knjigom koja je rad više znanstvenika i koja je dokument – Cadastre national de l Istrie, Istra je (Pariška mirovna konferencija) pripojena Hrvatskoj. Antifašisti, oni sebe tako zovu od milja no svi znamo tko su i što su, su mogli donijeti i povijesnu odluku o pripojenju Beijinga, Tokya, Hong Konga, Londona, New Yorka, Kalkute, Jupitera i Fobosa, jednako kao i sve nabrojano ne bismo vratili ni Istru da nisu postojali crkveni dokumenti i da nije uložen mukotrpan rad da se sve sabere i prikaže u formi dokaza, za razliku od divljaka iz šume koji nisu shvaćali koncept pravnog vlasništva, etničke strukture ili općenito civilizacijskih normi. Divljaci su jedino znali mahati puškama, trpati Talijane i Hrvate civile u fojbe, zazidavati u rudnike, prijetiti osvajanjem Trsta oružjem, ali to ne ide tako i ne bi ni Istra nikad bila Hrvatska da su šumski divljaci bili jedini argument.
http://www.matica.hr/vijenac/484/je-li-bilo-pozitivnih-strana-18902/

Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

U Hrvatskoj nitko nije protiv antifašizma, nije nikad ni bio!

Hrvati su oduvijek antifašisti, u Domovinskom smo ratu bili antifašisti boreći se protiv fašističko nacističkih hordi sa zvijezdom i kokardom na čelu.

U drugom svjetskom ratu partizani se kite antifašizmom i najveći otpor fašistima – srpskim četnicima i Talijanima – daju upravo Hrvati.

I ono najbolje i neporecivo: Ustaški pokret nastao je utemeljen na antifašizmu kao otporu velikosrpskom divljačkom fašizmu i nacizmu. Izvorna ideja ustaškog pokreta je otpor fašističko nacističkoj okupaciji velikosrpskog hegemona, tko može poreći okupaciju i surovi teror velikosrpskog fašističkog okupatora nad hrvatskim narodom od 1918. do oslobođenja? Taj fašističko nacistički, velikosrpski i hegemon u Kraljevini Jugoslaviji uveo je rasne zakone ničim izazvan, tako su kao otpor i nasuprot fašizmu nastali ustaše.

Što se tiče pozdrava “Za dom spremni” ne znam i ne mogu shvatiti što je Miletić Titin tić mislio kad je rekao da svi znamo što on znači, no znam da meni i milijunima Hrvata znači za dom spremni. Dakle, spremni braniti svoj dom, onaj tko misli da će mene natjerati da ne budem spreman braniti svoj dom nekakvim okrutnim zatvorskim kaznama tipa Goli Otok (ili gore) je kompletna budala i definitivno neprijatelj moga doma i moje obitelji i može on mene u svom orwellovskom fašizmu spremiti na robiju, (ali ne bez krvave borbe) mučiti, ponižavati, no ako se vratim opet sam spreman braniti svoj dom, ako me ubijete jer želite moj dom = domovinu otimati/pljačkati, dočekat će vas moji nasljednici, spremni također. Moja je preporuka da se okanete više moga/našega doma/domovine i da razmislite o opciji da svoj dom i domovinu izgradite poštenim radom, a onda bih ja vas pitao jeste li  spremni braniti svoj dom?

Stjepan Radić u svojim je govorima molio braću Srbe za razum, pozivao na “sviest i čovječnost“, govorio o srpskom narodu kao braći i pozivao ih da zajedno gradimo društvo ravnopravnih, uporno pokušavao spriječiti ono što će se dogoditi, ako se nastavi surova fašistička okupacija, nije išlo… Glas razuma, glas ljubavi i prijateljstva, glas civilizirane budućnosti i zajedništva u ravnopravnosti, fašisti i nacisti odbiše i okrutno ga ubiše opijeni mračnom fašističko nacističkom moći. A onda, poučeni iskustvom, nastupiše ustaše, pa onda opet logično sve zasluge za stvaranje ustaškog pokreta, onakvog u kakav se pretvorio, idu velikosrpskom hegemenu bez duše, srca  i mozga.

Odmah u začetku stvaranja NDH djelovi mentalno i fizički zaostale vojske Kraljevine Jugoslavije i nabrijani srpski seljaci fašisti, naoružani oružjem okupatorske vojske koja se povlačila, pokrenuše pokolje diljem NDH, gotovo identično kao devedesetih. Naravno da pokolji Hrvata nisu na dobar način utjecali na ustaše i Antu Pavelića, pa nastade krkljanac u kojem ni antifašistički ustaški pokret ne ostade čista obraza. Dakle, uzrok i posljedica, ne može biti jednostavnije. No izvornom antifašističkom ustaškom pokretu se ne opravdava ono što je bilo pogrešno, zločini, kao što se to opravdava tisuću puta gorim zločincima partizanima, koji u neko doba sebe proglasiše antifašistima iako su nekoliko godina bili dio Sila Osovine, dok Hitler nije napao Rusiju. Istovremeno je KPH pregovarala sa Vladom NDH o legalizaciji stranke, no to je propalo napadom na Rusiju.

Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu”.  Iz KPJ glasila broj 28. iz 1932. godine.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Dakle, ta zvijezda petokraka je oslobodila naše gradove, oslobodila našu Istru i pripojila je matici domovini. Ne znam kako netko može biti protiv toga. Znate da imamo brojne trgove i ulice s tim nazivljem, i škole i mi se na to ponosimo.”  B. Miletić

Prije petnaestak godina, otprilike, gledao sam političku emisiju u kojoj su se sučelila dva političara, s njima je u emisiji gostovao dr. sc. Goran Švob, filozof i profesor logike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ne sjećam se koja je bila tema, ne sjećam se niti jedne riječi, ali se sjećam kao da sada gledam kako je profesor Švob gledao lijevo, desno, lijevo, desno…, sat vremena, pokušavao je shvatiti o čemu ovi govore, ali jednostavno nije išlo, a zašto? Profesor Švob je bio odrastao čovjek, vrstan logičar, analitičar i onda se odjednom nađe između dva po godinama starija čovjeka, a priča ko u ludari. Meni je to bilo smiješno, ali razumijem da profesoru nije bilo, nego je bio u čudu i vjerojatno počeo sumnjati u svoj zdrav razum, jer čovjek jednostavno ne može vjerovati da ljudsko biće može odrasti, ostariti i biti na razini naše braće političara, tako se nekako i ja osjećam čitajući Miletićeve eskapade o vremenu komunizma i antifašizma.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe.” B. Miletić

Jednostavnom pretragom u Google “Savez komunista Jugoslavije“, dobio sam članak na Wikipediji u kojem stoji da je Komunistička partija Jugoslavije osnovana kao SRPJ (k) 1919. no 1920. preimenuje se u Savez komunista Jugoslavije, stoji također da je SKJ stao na čelo uspješnog otpora bla bla truć… da je totalitarno vladao Jugoslavijom, te da se 1990. raspao na nacionalne agenture po republikama. Rezultati pretrage “SKH” donose nam zastrašujuću vijest, za one koji nisu znali, da  je  SKH promijenila 1990. naziv u Stranka demokratskih promjena, a kasnije Socijaldemokratska partija, dakle SKH je i dan danas na životu. Tito je od 1937. bio generalni tajnik SKJ, te gospodar smrti i bijede do svoje smrti – 1980.

Što je veliki pjesnik, filozof i drug, gosp. Miletić hotio reći zasigurno će ostati skriveno svim budućim generacijama filozofa, povjesničara, psihijatara i znanstvenika svih vrsta. Ja kad bih išao gatati što je pjesnik htio reći pretpostavio bih da je drug i filozof pijan ko deva, ostalo ne smijem ni pomisliti, a osobito da ovakav lumen vodi neku regiju/religiju, zastrašujuće?

Kad bi se ovo i dalo raščlaniti/razdvojiti komuniste i tzv. antifašiste, a ne može jer je Tito bio komunist, komunistička partija vladala je do raspada Jugoslavije, vlada i danas preko sinova i unuka, onda bi bilo još zanimljivije objašnjenje masovnih pokolja tzv. antifašista po Istri, Naime, što se Istre tiče tu je partija odigrala još i najmanju ulogu, odnosno skoro nisu ni znali da je Istra ostala bez okupatora kad je Italija kapitulirala te ih je na poprištu događaja bio mali broj, a oni koje Miletić hvali kao antifašiste osobno pobiše desetke tisuća Talijana, Hrvata i Njemaca. I gle čuda, baš tamo gdje se veliki filozof Miletić htio distancirati od komunista, kao, sad je svima nama poznata činjenica o okrutnim komunistima i jako dragim nekim antifašistićima, ispada da su komunisti u ovoj priči većinom nevini, a simpatični mali antifašistići teški zločinci i masovni ubojice.

Prema preporuci “povjesničara” Miletića treba razlikovati antifašiste od komunista, koji valjda jedino u ovom slučaju blagog pojma nisu imali da njihovi mali antifašistići masovno ubijaju, no to im nije smetalo da dokazane ubojice odmah prigrle u svoje okrilje, dapače, a što sad sa znakovljem koljačke antifašističke bande reći će nam drug filozof i povjesničar u nekoj drugoj emisiji, kad malo dođe k sebi od ove.

Dakle, kad Boris Miletić hvali Tita i ponosi se ulicama, trgovima, wc-ima, kafanama… koji/koje nose imena najvećih koljača čovječanstva, onda se mora ponositi i proglasom o podršci ustašama iz 1932.. Mora se ponositi i pregovorima Titove KPJ i KPH koja je drugovala sa ustaškim režimom. Mora se ponositi fojbama i pokoljima 6 do 15 tisuća Talijana koje pobiše antifašisti a drug Furio Radin kao predsjednik tih istih antifašista koji pobiše stanovništvo Istre za te pokolje ladno u Saboru optuži Pernara i neke njegove sunarodnjake, ludnica otvorenog tipa. Mora se ponositi pokoljima Hrvata narodnjaka kojima isto napuniše fojbe nakon kakti oslobođenja, a sve u želji da nemaju nikakvu političku konkurenciju. Mora se ponositi i tim da se Tito pokoljem najmanje milijun nevinih vlastitih građana popeo na visoko deseto mjesto najvećih zločinaca svijeta, i ponosi se.

Čega se pametan srami time se budala ponosi!

Dalje voditeljica kao napada, a Miletić se kao brani, no groteskno izgleda kad voditeljica kao krimen antifašistićima navodi Goli Otok pokraj tisuća jezivih stratišta poput Hude Jame, Srba, fojbi i bespoštednog pokolja Talijana i Hrvata u Istri, 128 masovnih grobnica u i oko Zagreba, potpunog genocida nad Hrvatima u Lici, na Banovini, Hercegovini i po čitavoj NDH, a kasnije od Vardara pa do Triglava.

Groteskno izgleda kad Miletić navodi da je petokraka oslobodila Istru, u kojoj bitci, valjalo bi pitati ovog velikog povjesničara reda veličine Klasić, Babić, Tomić, Mirt, Šešelj, Krpelj.

Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnosolobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.” B. Miletić

Groteskno se osjećao prof. Švob davno jednom u jednoj emisiji slušajući razgovor između dva bića čiji su preci navodno sišli sa drveta i navodno otišli drugom linijim ostavivši braću čimpanze u čudu, groteskno se sad osjećam i ja kad moram naći paralelu za ove bezumne riječi?

Sadržajno, etički i logički identična izjava ovoj od istarskoga prvaka bi bila primjerice ova:

Treba vrlo jasno razlikovati Hitlerov nacizam kao jedno totalitarno uređenje od Hitlerove socijaldemokracije i bitke za boljitak njemačkoga naroda, te uređene Europe u kojoj se poštuju zakoni, okrutni i ubilački, ali zakoni. Za mene je Hitlerova socijaldemokracija donijela pozitivne stvari i prihvaćena je u Europi (zar ne?), a nacizam, sami ste spomenuli da se Hitler jednom derao na Evu i da se ona popiškila, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.

Ponekad, nakon razgovora sa nekim ljudima, čovjek osjeti potrebu da prijateljski pomiluje kamen, osmjehne se drvetu i sa puno poštovanja skine kapu pred magarcem.

Stjepan Štimac/Projektvelebit.com

facebook komentari

Nastavi čitati