Rodno selo moje

0

Ponekad sjedim sam, u tišini,
pa pustim misli prema domovini,
pustim ih kao oblake da plove,
sanjam budan te najljepše snove.

A snovi lete, ničeg se ne boje,
za njih granice ne postoje
i ispune sve želje moje, za tren
sam tu, ispred rodne kuće svoje.

Za tren sam tu, ispod Krstivode,
gdje napravih prvi korak slobode,
gdje sam rođen, gdje sam dijete bio,
to u srcu nosim i nikad nisam krio!

Za tren se vraćam u djetinjstva dane,
kada svako jutro bezbrižno ti svane,
kada svake noći sa zvukom zvonika
toneš u snove malog pravednika!

Za tren sam tamo gdje cvrčak selo
budi, gdje ustaju zorom stari ljudi,
gdje miriše jutrom tek zalivena kava,
gdje je vjera u Boga iskrena i prava!

Tu su prijatelji moji i tu
smo od uvijek na svome svoji,
tu proljeće oblači najljepše boje,
e tu je rodno selo moje!

A ja ponekad , tijelom u tuđini,
al mislima na svojoj djedovini,
baš k’o sada, noći ove, dok neka
strana riječ ne razbije mi snove!

Ne pripada ovde, ni srce ni duša,
samo ovo raspadljivo tijelo,
sve ostalo tjera me tamo,
ispod Krstivode u moje Dobro Selo!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari