Rodu o jeziku: 1001 petak

22

Davno su nekoć naši stari govorili da na početku vremena čitavo kopno bijaše jedno. Na toj kopnini bijahu tek jezera i rijeka, a narodi smješteni podalje od njegova ruba nikad ne ugledaše mora. I uvidje Bog da nije bio posve pravedan te odluči razdvojiti kopno kako bi se i oni koji mora nikad ne vidješe uvjerili u njegovu ljepotu.

Razdvoje se komadići kopna, a mrvice koje ostadoše nakon što se kopno razmrvilo, a bilo ih je i većih i manjih, i pravilnih i nepravilnih, ljudi nazvaše otocima. Dok nije došao u ove krajeve, moj narod nije znao što je more. Stoga ga i nazvasmo riječju koju nam podariše oni na koje ovdje naiđosmo. domagojvidovicIpak, prigrlismo ga više od onih što na njemu življaše. Oni kao da su jedva dočekali da se povuku u brda ili da se vrate u zemlje iz kojih ih naseliše, a nas ostaviše ovdje same da se snalazimo kako znamo i umijemo. Govoraše naši stari da more toliko zavoljesmo jer za njim i ne znajući da postoji žuđasmo. Možda upravo stoga što ga prije ne uzrjesmo prepoznasmo njegovu ljepotu. – svečano je, starim jezikom, zborio Svebor. – U mojoj su staroj domovini otoci rasuti poput bisera još većim morem. Ondje se ploviti mora da vidiš susjeda.

Dalji nam rođaci na jugu žive nedaleko od krajeva koje nastanjuju crni ljudi, a na sjeveru su blizu ljudima s kosim očima. Naše je otoke, priča se, stvorila Perzefona. Ostavši bez Tomrisa, ona je kidala njegove poruke pisane na jezicima mnozim (Ti i ja ćemo uvijek biti nedovršena priča, nedosanjani san.; Takvu kosu nema nitko u kraju iz kojega potječem.; Možda bih te trebao ostaviti, no ostat ću ti na dovratku dok ne zatvoriš prozor.; U moru nejasnih osjeta koji me zbunjuju, možda bih našao odgovor.), a Posjedon, bog mora, urezivao ih je na duboke hridi koje je izvlačio na površinu kako bi bili putokaz Ateni ako ga ikad bude tražila. U svakoga je našeg otočanina ugrađeno sjeme ljepote jer je i svaki naš otok isklesan da bi se uokvirila lijepa poruka. Danas oni koji dolaze pale i pljačkaju ili samo love ribu, a moji su stari rane vidali ljepotom. Bolje je da nas zbrišu s lica zemlje, nego da sjeme ljepote usahne. – Svebor se zamisli i pomisli kako je njegov narod zaboravio da i ljepota prirode (barem u dubini) potječe od ljepote ljudi (zvali se oni i bozima) koji nas okružuju i njihovih priča. Gledajući majstora Radovana kako cupka zbog dužine Grkove priče, upita se zašto ljudi više nemaju vremena za lijepe priče i zašto ih ni on sam ne sklada otkad nema Kosjenke. I sjeti se: samo ga je ona slušala.

Ako je proslava 1000. broja sasma nešto ljudsko, kulturni bi tjednik proslaviti trebao i 1001. broj jer je broj 1001 u književnosti na znatno većoj cijeni, no hajdemo sad delat makar i marifetluke – rekao bi Milan Bandić. Prije nekoliko je brojeva u Hrvatskome slovu objavljen razgovor s fra Robertom Jolićem koji me je potaknuo (hvala stoga fra Robertu) da iznesem neke podatke o istočnoj Hercegovini (koji se u znanosti, što slučajno, što namjerno, prešućuju iako je Trebinjska biskupija osnovana još u 10. st. te iako u njoj danas živi više od 20 000 Hrvata) te tako upotpunim sliku Hercegovine uopće. Pritom je nužno istaknuti da mnogi učeni Hrvati (čak i iz tzv. DDR-a) jedva izgovaraju riječi istočna Hercegovina te radije uz toponim Hercegovina rabe atribute donja ili jugoistočna nesvjesni mogućih posljedica.

Naime, iako su Hrvati danas većina u Donjoj Hercegovini (nizinskomu dijelu istočne Hercegovine), pri doseljenju su bili isključivim stanovništvom i u Gornjoj Hercegovini, a ondje su znatnom manjinom ostali sve do 1992. Ističe se često činjenica kako je u Gornju Hercegovinu Hrvate nastanjivao biskup Buconjić, no zaboravlja se da su je stoljećima prije nastanjivali planištari iz Popova i Zažablja, o čemu svjedoče i osmanlijski popisi, pa bježanje od sveze istočna Hercegovina pridonosi zatiranju hrvatstva na ogromnome području od Hutova do Trebinja (u kojemu je 1895. živjelo 7 puta više Hrvata nego u Ljubuškome) na jugu te do Kalinovika i Foče na sjeveru, prostora u kojemu je sačuvano više srednjovjekovnih katoličkih crkava nego od Čapljine i Širokoga Brijega do Bihaća i Banje Luke.

U Čičevu su kod Trebinja stolovali trebinjski biskupi i opatijali benediktinci, u Zavali je crkva svetoga Petra – popovska inačica crkve sv. Spasa, na Oblatu kod Ravnoga crkva je svetoga Mitra kojoj nitko ne zna godinu gradnje, u središtu Ravnoga župna crkva koju su izgradili Andrijaševići 1579., a od crkava sv. Tekle i sv. Petra u danas od Hrvata napuštenim selima Orah i Zaplanik do Kraljice Mira u Hrasnu barem je desetak sačuvanih srednjovjekovnih katoličkih crkava te isto toliko od Neuma do Stoca i Podveležja. Sve su one preživjele osmanlijski zulum i posljednji rat te čekaju obilazak hrvatskih povjesničara umjetnosti koje je teško odmaknuti od mora. Važno je spomenuti da se u Popovu matične knjige vode od 1708., a u Gradcu kod Neuma od 1709. – najstarije su u Hercegovini. Prve izbjeglice pred Osmanlijama koje su Dubrovčani 1395. poslali u Apuliju potječu iz istočne Hercegovine (zbog priljeva istočnohercegovačkih Hrvata u 16. st. Dubrovačka je Republika imala više stanovnika nego što ih to područje ima danas), a oko 1770. trebinjski se biskup Katić u okolici Napulja susreće s Obradovićima s Brštanice koji su sačuvali „ilirski jezik“. Sve su te činjenice jako dobro poznate, ali su se u Jugovini prešućivale da se ne talasa, a danas se ne naglašuju najčešće radi uskih lokal-patriotskih interesa zbog kojih stoljećima gubimo ozemlje. Zbrojite sve gore napabirčeno (a to je tek dijelak svega), pa se sami upitajte zašto o tome ne znate dovoljno ne samo vi nego i povjesničari i jezikoslovci. S druge strane, autora ovih redaka zagriženi lokal-patrioti uvijek mogu poklopiti rečenicom: Što zna taj Šperac?

Da konac uresimo, evo vijesti iz Hutova. Donjoseoski su me separatisti upozorili kako je zbog nedavnih bojadisarskih djelatnosti (pučki krečenja) jedan hutovski kulturni trudbenik odlučio promijeniti prezime u Krečak te da ondje kani otvoriti bojadžinicu tekstila. Ako vama to nije smiješno, znam da jest svoj trojici mojih hutovskih čitatelja.

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 27. lipnja 2014

facebook komentari

  • peppermintt

    Domagoj mi je postao omiljeni kolumnist, kako lipo zaprede priču o jeziku i povijesti 🙂

    • Alan B’Stard

      Domagoj je klasa! Vrhunski! I meni je vrlo drag

      • peppermintt

        jedini govori o bitnim stvarima , a za koje postoje pisani tragovi.

        • Alan B’Stard

          sigurno ga se može uzeti kao relevantnog i pouzdanog

          • peppermintt

            Vidiš što piše on proučava povijesne pisane tragove, mnogi su unatoč svemu sačuvani

          • Turci do kasno nisu dozvoljavali popise ali su imali svojevrsne svoje zapise koji se mogu naći u Istambulskim arhivima, kasnije su sve to franjevci brižno bilježili.. A Domagoja je milina čitati

  • peppermintt

    Domagoj mi je postao omiljeni kolumnist, kako lipo zaprede priču o jeziku i povijesti 🙂

    • Alan B’Stard

      Domagoj je klasa! Vrhunski! I meni je vrlo drag

      • peppermintt

        jedini govori o bitnim stvarima , a za koje postoje pisani tragovi.

        • Alan B’Stard

          sigurno ga se može uzeti kao relevantnog i pouzdanog

          • peppermintt

            Vidiš što piše on proučava povijesne pisane tragove, mnogi su unatoč svemu sačuvani

          • Turci do kasno nisu dozvoljavali popise ali su imali svojevrsne svoje zapise koji se mogu naći u Istambulskim arhivima, kasnije su sve to franjevci brižno bilježili.. A Domagoja je milina čitati

  • peppermintt

    no
    zaboravlja se da su je stoljećima prije nastanjivali planištari iz
    Popova i Zažablja, o čemu svjedoče i osmanlijski popisi, pa bježanje od
    sveze istočna Hercegovina pridonosi zatiranju hrvatstva na ogromnome
    području od Hutova do Trebinja (u kojemu je 1895. živjelo 7 puta više
    Hrvata nego u Ljubuškome) na jugu te do Kalinovika i Foče na sjeveru,
    prostora u kojemu je sačuvano više srednjovjekovnih katoličkih crkava
    nego od Čapljine i Širokoga Brijega do Bihaća i Banje Luke.

  • peppermintt

    U Čičevu su kod Trebinja stolovali trebinjski biskupi i opatijali
    benediktinci, u Zavali je crkva svetoga Petra – popovska inačica crkve
    sv. Spasa, na Oblatu kod Ravnoga crkva je svetoga Mitra kojoj nitko ne
    zna godinu gradnje, u središtu Ravnoga župna crkva koju su izgradili
    Andrijaševići 1579., a od crkava sv. Tekle i sv. Petra u danas od Hrvata
    napuštenim selima Orah i Zaplanik do Kraljice Mira u Hrasnu barem je
    desetak sačuvanih srednjovjekovnih katoličkih crkava te isto toliko od
    Neuma do Stoca i Podveležja. Sve su one preživjele osmanlijski zulum i
    posljednji rat te čekaju obilazak hrvatskih povjesničara umjetnosti koje
    je teško odmaknuti od mora.

  • peppermintt

    no
    zaboravlja se da su je stoljećima prije nastanjivali planištari iz
    Popova i Zažablja, o čemu svjedoče i osmanlijski popisi, pa bježanje od
    sveze istočna Hercegovina pridonosi zatiranju hrvatstva na ogromnome
    području od Hutova do Trebinja (u kojemu je 1895. živjelo 7 puta više
    Hrvata nego u Ljubuškome) na jugu te do Kalinovika i Foče na sjeveru,
    prostora u kojemu je sačuvano više srednjovjekovnih katoličkih crkava
    nego od Čapljine i Širokoga Brijega do Bihaća i Banje Luke.

  • peppermintt

    U Čičevu su kod Trebinja stolovali trebinjski biskupi i opatijali
    benediktinci, u Zavali je crkva svetoga Petra – popovska inačica crkve
    sv. Spasa, na Oblatu kod Ravnoga crkva je svetoga Mitra kojoj nitko ne
    zna godinu gradnje, u središtu Ravnoga župna crkva koju su izgradili
    Andrijaševići 1579., a od crkava sv. Tekle i sv. Petra u danas od Hrvata
    napuštenim selima Orah i Zaplanik do Kraljice Mira u Hrasnu barem je
    desetak sačuvanih srednjovjekovnih katoličkih crkava te isto toliko od
    Neuma do Stoca i Podveležja. Sve su one preživjele osmanlijski zulum i
    posljednji rat te čekaju obilazak hrvatskih povjesničara umjetnosti koje
    je teško odmaknuti od mora.

  • peppermintt

    Važno je spomenuti da se u Popovu matične knjige vode od 1708., a u Gradcu kod Neuma od 1709. – najstarije su u Hercegovini.

  • peppermintt

    Važno je spomenuti da se u Popovu matične knjige vode od 1708., a u Gradcu kod Neuma od 1709. – najstarije su u Hercegovini.

  • peppermintt

    neke
    podatke o istočnoj Hercegovini (koji se u znanosti, što slučajno, što
    namjerno, prešućuju iako je Trebinjska biskupija osnovana još u 10. st.
    te iako u njoj danas živi više od 20 000 Hrvata) te tako upotpunim sliku
    Hercegovine uopće. Pritom je nužno istaknuti da mnogi učeni Hrvati (čak
    i iz tzv. DDR-a) jedva izgovaraju riječi istočna Hercegovina
    te radije uz toponim Hercegovina rabe atribute donja ili jugoistočna
    nesvjesni mogućih posljedica. Naime, iako su Hrvati danas većina u
    Donjoj Hercegovini (nizinskomu dijelu istočne Hercegovine), pri
    doseljenju su bili isključivim stanovništvom i u Gornjoj Hercegovini, a
    ondje su znatnom manjinom ostali sve do 1992

  • peppermintt

    neke
    podatke o istočnoj Hercegovini (koji se u znanosti, što slučajno, što
    namjerno, prešućuju iako je Trebinjska biskupija osnovana još u 10. st.
    te iako u njoj danas živi više od 20 000 Hrvata) te tako upotpunim sliku
    Hercegovine uopće. Pritom je nužno istaknuti da mnogi učeni Hrvati (čak
    i iz tzv. DDR-a) jedva izgovaraju riječi istočna Hercegovina
    te radije uz toponim Hercegovina rabe atribute donja ili jugoistočna
    nesvjesni mogućih posljedica. Naime, iako su Hrvati danas većina u
    Donjoj Hercegovini (nizinskomu dijelu istočne Hercegovine), pri
    doseljenju su bili isključivim stanovništvom i u Gornjoj Hercegovini, a
    ondje su znatnom manjinom ostali sve do 1992

  • peppermintt

    Istraživanja idu dalje, o porijeklu prezimena za koje neki tvrde kako su povijesno pravoslavni ili muslimanski a nisu. postoje pisani tragovi npr, prezime Marić. U sadašnje vrijeme ima ih i katolika i muslimana i pravoslavaca, međutim povijesna je činjenica kako su svi oni bili katolici. Ovi iz Podveležja koji imaju naglasak Mariići su danas muslimani ali su prešli na islam za vrijeme otomanije, . ovi od Trebinja su pravoslavci ali su na pravoslavlje prešli tek u 18 stoljeću kad je strahovit pritisak bio na katoličko pučanstvo toga kraja za prijelaz na pravoslavlje. Postoje pisani tragovi o svemu, o tomu je pisao i fra Dominik Mandić a katolička obitelj Marić je napravila zbornik rodoslovlja.
    to je samo jedno od prezimena , doći će i druga na red 🙂

  • peppermintt

    Istraživanja idu dalje, o porijeklu prezimena za koje neki tvrde kako su povijesno pravoslavni ili muslimanski a nisu. postoje pisani tragovi npr, prezime Marić. U sadašnje vrijeme ima ih i katolika i muslimana i pravoslavaca, međutim povijesna je činjenica kako su svi oni bili katolici. Ovi iz Podveležja koji imaju naglasak Mariići su danas muslimani ali su prešli na islam za vrijeme otomanije, . ovi od Trebinja su pravoslavci ali su na pravoslavlje prešli tek u 18 stoljeću kad je strahovit pritisak bio na katoličko pučanstvo toga kraja za prijelaz na pravoslavlje. Postoje pisani tragovi o svemu, o tomu je pisao i fra Dominik Mandić a katolička obitelj Marić je napravila zbornik rodoslovlja.
    to je samo jedno od prezimena , doći će i druga na red 🙂