Pratite nas

BiH

Rodu o jeziku :Čudo u Trnovoj rupi

Objavljeno

na

– Godine su brzo protjecale. Perzefona se naizgled naviknula na mrak Podzemlja, na ritam godišnjih doba koja su za nju stvorena. Palača joj se nalazila u Erebu kojim je protjecala Leta, rijeka zaborava. Koliko se li se puta samo pokušala u njoj okupati ne bi li sebi olakšala? Had je postavio stražare kako joj se ne bi ni približila. Ne iz straha, jer znao je da rijeka zaborava briše sjećanja samo običnim smrtnicima, a njima Perzefona nikako ne pripada, nego da svojoj supruzi ipak ne oduzme posljednju nadu u odlazak ili zaborav. Ono što Had nije znao jest da se Perzefona često uspinjala na stube koje su vodile iz Podzemlja, da je čeznutljivo gledala u obrise svjetla koji su je povezivale sa zavičajem. Katkad bi i sam Haron zažmirio i dopustio joj da barem otpliva Stiksom, rijekom koja je dijelila Kraljevstvo Ljudi od Kraljevstva Sjena. Vidiš, Tješidruže, kad se zimi na nekoliko dana ukaže Sunce, to znači da Perzefona sjedi na stubama jer je Had sa sudcima koji raspoređuju smrtnike u Asfodel, Tartar i Elizejske poljane, a kad se na rijeci pojave kovitlaci, Perzefona žuri s kupanja jer joj se valja vratiti u Podzemlje, jer se Had vraća kući, a dozna li da je na stubama ili u Stiksu, više nikad ne će ugledati svjetlo. Tko zna, dragi moj mladi prijatelju, budući da Stiks na više mjesta ponire, možda se Perzefona kupa nedaleko odavde, na Crnoj rijeci. – zapriča se ponovno Kalojanis. Vidjevši kako se Tješidrugove zjenice šire Svebor dreknu: – Ponovno mi zabavljaš sina umjesto da ga naučiš nečemu korisnom! Od priča se ne živi, a priče su ti pomutile razum pa mi nisi donio vino od Ivana i Pupnajke s Crnoga otoka. A slušao je Svebor pomno Kalojanisovu priču i dirala ga je. Stoga mu je i trebalo crnoga vina. A sad biste vi da vam rečem zašto, zar ne? Svemu ima vrijeme.

 

I dok sam ja polako brački ciklus zamijenio mitomanijom, u regionu se događaju čuda. Uime bratstva i jedinstva te želje da se ponovno nađemo u zajedničkoj naddržavi naš je predsjednik posjetio svojega kolegu iz susjedne države. Srpski predsjednici vlade i države danas nose hrvatska imena (Ivica i Tomislav), ali da se dokažu, moraju pokazati mišice. Tako je imenjak prvoga hrvatskog kralja upozorio na problem dvojezičnih natpisa i etiketa koje se lijepe pripadnicima srpske manjine. Posljednjih se mjeseci u sklopu jednoga od institutskih projekata bavim ojkonimima Vukovarsko-srijemske županije. Nemalo sam se iznenadio kad sam spoznao da ondje postoji naselje Karadžićevo. Ne budi mi lijeno, malo istražih pozadinu te doznah da su u negdašnje mjesto Križevci 1920-ih godina bili naseljeni srpski „solunaši“. Čak se ni Kraljevina Jugoslavija nije usudila promijeniti staro ime sela, ali komunističke su vlasti već tijekom popisa stanovništva 1948. službeno Križevce prekrstile u Karadžićevo kako bi se iskazala počast vodećemu srpskom leksikografu. Sad zamislite što bi se dogodilo da su vojvođanski Hrvati ime Bački Monoštor pokušali promijeniti u Tavelićevo ili Donji Tavankut u, ne daj Bože, Starčevićevo. Ni to nije dovoljno da jedna naša spisateljica iz Vukovara shvati kako nije normalno da je ćirilica pismo na kojemu je pisala svoje prve uratke iako je Hrvatica rođena u Hrvatskoj. Možda je i to posljedica štokholmskoga sindroma. Ima li toga igdje drugdje po svijetu? Postoji li Talijan u Milanu koji se opismenio na glagoljici? Kad su već pomno pratili što piše u hrvatskoj inačici Wikipedije, pitam se kako su naši vodeći mediji previdjeli da su po srpskoj inačici Wikipedije Karaševski Hrvati i Šokci „južnoslovenski narodi“, a Bunjevci „etnička skupina“. Nisu nama toliko problem drugi (iako srpska država potiče uvelike bunjevaštvo i šokaštvo), problem smo si najčešće mi sami, a pljuvanje po svojemu da bi se uzdignulo sebe stara je hrvatska navada.

 

Sad su na redu dugovi od prošli put, tj. nastavak priče o pokrivenome r. U Hrvata, čak kad su i dijalektolozi u pitanje, postoje uvriježena mnijenja. Tako stalno slušam da je aorist u izumiranju, a po terenima koje obilazim perfekta gotovo da i nema, te nema Hrvata ijekavaca, a moj rođeni otac jat izgovara dvosložno (bi-jel). Neki su naši stavotvoritelji (kako Slaven Letica naziva kolumniste) nedavno tvrdili kako su dubrovački pisci iza pokrivenoga r uvijek pisali je. Otvorite djelo bilo kojega dubrovačkog pisca i jamačno ćete naletjeti na srjeću ili brjeme, ali i na riječi brig, grišiti ili strila (posljednje tri riječi s ikavskim izgovorom bilježi i leksikograf Jakov Mikalja). Ako ikad uzmete u ruke Suze Marunkove, pisane mljetskim govorom, primjera će s je iza pokrivenoga r biti znatno više. Na tome su otoku zabilježeni primjeri brjemena, mrježa, srjeća, srjednji, trjeba, vrjeća, vrjemena itd. Nešto je manje sličnih primjera zabilježeno i u Dubrovniku s okolicom, a u obližnjim hrvatskim (i)jekavskim govorima stolačkoga kraja, Zažablja i Popova primjera poput srjeće i vrjeće nema. U kratkome slogu iza pokrivenoga r imamo isključivo ekavske odraze jata, čak i u toponimiji (npr. Bregovi, Brestica, Brežuljak, Dreva < drijevo ‘drvo’, prevorski < Prijevor) u kojoj bi se, da su primjeri poput brjegova nekoć postojali, jamačno okamenili. Da su navedeni krajevi iskonski hrvatski, svjedoče šćakavski toponimi Bobovišća, Gradovišća ili Sačivišća. Naime, čak i ako dopustimo neznatnu mogućnost da ikavci (a ikavicom se negda govorilo u Nevesinju, Ljubinju i Trebinju) u iznimnim slučajevima mogu biti Srbi, o Srbima šćakavcima nisu pisali ni srpski dijalektolozi koji su čak i u pojedinim kajkavskim govorima nalazili srpske značajke. Zašto u Popovu nema srjeće (katkad i doslovno), a na Mljetu ima te ima li brjegova po Slavoniji, doznajte u idućemu broju.

 

Za kraj opet malo o ćirilici. U Hutovu, ubavome mjestašcu u istočnoj Hercegovini u kojemu žive isključivo Hrvati, ispred kuće jednoga kulturnog trudbenika postavljen je natpis na latinici i ćirilici. Zli jezici to smatraju provokacijom separatista iz Trnove rupe koji se žele izdvojiti od ostatka Hutova. Drugi pak drže da je riječ o neviđenu znaku snošljivosti jer se u Hercegovini dvopismeni natpisi postavljaju čak i ako je jedan jedini stanovnik, poput navedenoga kulturnog trudbenika, rođen u većinski srpskome naselju poput Trebinja. Tolikim izrazima snošljivosti unatoč preporučujem uredniku Zvijezde mora, neumskoga žutoga časopisa i izvora podataka,da na neko vrijeme otplovi braći Moližanima. Na koncu, i snošljivost ima svoje granice.

 

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 25. listopada 2013.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati