Pratite nas

BiH

Rodu o jeziku : Na rubu napuštenog mora

Objavljeno

na

Između dubokoga kopna i mora najveće su razlike upravo u ovome razdoblju. I dok se duboko kopno nalazi već u dubokoj jeseni i polako se sprema za zimu, dolje te često, barem popodnevima, zapljusne ćuh ljeta. Dani su, doduše, kraći, jutra te podsjećaju na ono čega se najviše bojiš, na zimu, ali masti su (ili kako ih turski nazivljemo – boje) jarke kao da se ljetu ne umire ili stoga što se Perzefoni, koja potječe iz meni bliskoga podneblja, ne hita u Had, u mračno mjesto u kojemu se sve masti slijevaju u nemast, u obično sivilo. S Perzefoninim odlaskom u podzemlje i ja se konačno opraštam od juga. Nekad imam osjećaj da se međusobno promatramo, da se zajednički opraštamo, svatko na svojoj plaži, između pokojega zaostalog stranca. Odlazak je neizbježan jer Posejdon sve više huči u potrazi za Atinom, pa su i plandovanja uz more sve kraća, Nebo je sve crvenije jer mu Vjetar puše u modre oči, a obveze sve više stežu. Stoga su i trenutci pred odlazak posebni i jako intimni, stoga nam oboma ljudi (čak i najbliži katkad) smetaju, smetaju jer ne razumiju. Katkad ni sami ne razumijemo zašto smo stvoreni takvima kakvi jesmo i zašto su nam bozi dopustili da pojedemo ono zrnce šipka zbog kojega smo ovisni o plavetnilu mora i crvenilu Sunca, zašto smo nesretni svatko u svojemu podzemlju. No, ploviti se mora i u podzemnim vodama kako bismo uščuvali misao na vječnost. Samo mi se čini da smo sve umorniji.

U razdoblju u kojemu plandovah drugi bijahu vrijedni. Ističem dva veoma bitna jezikoslovna događaja. Prvi je izlazak Hrvatsko-ruskoga rječnika Artura Bagdasarova koji je razmjerno slabo popraćen u vodećim hrvatskim priopćajnicama. Danas u HTV-ove Vijesti iz kulture upadaju samo gostovanja stranih umjetnika, estradnjaci i projekti u režiji regiona poput zajedničke hrvatsko-bošnjačko-srpsko-crnogorske izvedbe Kozaračkoga kola (ne znam hoće li nam koje od ministarstava uložiti prosvjednu notu jer su hrvatske košarkaške momčadi u Eurokupu svrstane u zapadnu skupinu, a ostale momčadi iz regiona u istočnu), a za sitnice poput izlaska rječnika s pomoću kojega se otvaramo govornicima najrasprostranjenijega slavenskog jezika nema medijskoga prostora. Druga je zanimljiva novost Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik Marka Samardžije. Potreba za tim rječnikom, koliko god vas oni drugi uvjeravali da nije tako (zanimljivo je kako su se oni koji su se smijali podslovljivanju srpskih filmova jer se bre, razumemo, ne smiju postavljanju ćiriličnih natpisa u Vukovaru iako podunavski Srbi lako čitaju latinicu), uistinu postoji. Otkako su se izmaknula iz bratskoga zagrljaja prije dvadesetak godina, susjedna su dva južnoslavenska jezika otišla posve drukčijim smjerovima. Iako hrvatska čistunska tradicija nije ni izbliza toliko snažna kao nekoć, mnogo je snažnija od srpske i u trenutku kad se hrvatski jezik izmigoljio iz zagrljaja, to je moralo doći do izražaja. Leksičke razlike postoje oduvijek. Reče mi tako poznanik da mu je nećakinja otišla studirati u Beograd te je već u prvim danima naletjela na jezičnu prepreku jer su je upitali trebaju li joj čaršafi i peškiri. Srpski pak turistički vodiči u Firenci, koji vode hrvatske turiste jer hrvatskih vodiča navodno nema, zbore o kućama od mermera, pa bi se možda koji srpskomu jeziku nevični hrvatski obožavatelj Branka Kockice mogao zaputiti ondje misleći da su upravo tamo kuće od čokolade i prozori od marmelade.  Moja me pak mlađa sestra (koja je, srećom, u Jugoslaviji živjela samo četiri godine) često zapitkuje što je šargarepa ili docnije. Rječnik će svakako poslužiti i novinarima HTV-a koji se nađu u Beogradu. Tako je Sandra Križanec usred bijela Dnevnika neki dan izjavila kako „nikoga nije bilo sem nas novinara“. Pa kad ljudi kažu da nam zakon o jeziku nije potreban! (O jeziku na HTV-u jednom ću napisati čitavu kolumnu jer mi količina neznanja udara u možđane. Poglavito je narušen standardnojezični naglasni sustav, pa si čak i urednici informativnoga programa dopuštaju naglašivanje program, napraviti, obiteljski, uživo i sl. Naša javnost nikako da shvati da je i prozodija dio hrvatskoga standarda te da su gore navedeni naglasci dijalektni. Zamislite da nam se Konavljanin Đurica Drobac obrati svojim dijalektom: Dobar veče, dragi gledatelji! Evo smo se inkontrali pred malin ekranima da počujemo novitade iz Grada, domovine i svijeta!) Marko Samardžija izrekao je i mišljenje da u hrvatski jezik ulazi strahovito mnogo anglizama te kako se od njih sve teže braniti. Neki je dan tako pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa ustvrdio kako športski inspektori moraju djelovati imedijalno. Valjda čovjek u svojih sedamdesetak godina života nikad nije čuo za riječ odmah ili frazem na licu mjesta. U osvrtu na stanje u hrvatskome pravopisanju Samardžija je valjano zaključio kako se na pravopisne prijepore bezrazložno troši energija i da bi ju bolje bilo usmjeriti u nešto korisnije. Štono bi rekli Dukljani: Ne mogu drugo do da se složim. Nažalost, često se međusobno etiketiramo, u čemu prednjače novinari poput večernjakovca čiji tjedni pregled nedjeljom katkad pročitam. Navedeni novinar novi pravopis naziva novosadskim na temelju dobro nam znanih rješenja. Istodobno on sam i svi novinari Večernjaka pišu neću, pogreška (kako preporučuje novi pravopis, ali dopušta i ne ću i pogrješka) i podaci (novi pravopis preporučuje podatci), dakle zapravo je on osobno najveći zagovornici rješenja utemeljenih na Novosadskome dogovoru. Stoga si mogu samo postaviti niz pitanja. Prvo, koji se to uzor-novinar kojega od vodećih hrvatskih medija založio za pravopisna rješenja koja na papiru zagovara? Koji je to kolumnist u Jutarnjemu ili Večernjemu javno postavio ultimatum kako ne želi da mu se tekst objavi pravopisom koji ne podržava? Naravno da nije nijedan. U tome i jest problem jer smo, davno je to ustvrdio Petar Šegedin, svi mi odgovorni. Hrvatsko slovo ima svoja javno obznanjena pravopisna stajališta pa onda ima i pravo na kritiku drukčijih. Oni pak koji sami ne provode ono za što se navodno zalažu ni nemaju neku vjerodostojnost. No vjerodostojnost nije jedna od temeljnih hrvatskih vrjednota. Prisjetimo se samo nekih bivših predsjednika.

 

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 11. listopada 2013.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati