Roman Leljak: Nemojte očekivati da će se arhivi samo tako otvoriti

1

Gost Bujice na Z1 televiziji i pridruženim televizijama bio je Roman Leljak, publicist i vodeći slovenski istražitelj komunističkih zločina i predsjednik društva ‘Huda jama’.

U emisiji je iznio šokantne podatke: da je 40 posto Hrvata imalo koristi od Udbe, ako su u obzir uzmu suradnici i članovi njihovih obitelji koje je Udba materijalno zbrinula. Objasnio je i što je točno predložio kada je u pitanju otvaranje arhiva prije 1990. godine.

Voditelj je na početku rekao da mu je čast ugostiti Leljaka, kojega su, kako je rekao, napali ‘lijevo jugoslavenski’ mediji.

“Poludjeli su kada je odlučio snimiti dokumentarac ‘Komunistički logor Jasenovac’. Sve je bilo u redu kada je gostovao po lokalnim televizijama, ali panika je nastala kada je gostovao na HTV-u kod Dujmovića. Kap koja je prelila čašu bio je poziv Nikole Grmoje oko otvaranja arhiva bivše države”, poručio je Bujanec na početku.

“To je bilo za očekivati”, poručio je u prilogu tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Igor Vukić i dodao da Leljak mora biti spreman da mu se izvlače neke stvari kako bi ga se pokušalo kompromitirati.

“Ne treba raspravljati o njemu kao osobi, nego o njegovim otkrićima”, rekao je povjesničar Josip Jurčević u prilogu.

Vukić je rekao da se moramo vratiti na temeljno pitanje – jesu li u Hudoj jami pronađeni leševi, tko ih je tamo ubacio i ubio?

Jurčević je dodao: “To je već uobičajeno, kada se nekome ne sviđaju činjenice. O Hudoj jami se ne može raspravljati, radi se o fizičkim nalazima koje smo svi vidjeli i mogli vidjeti, te činjenicu su neupitne. To je stara komunistička metodologija, ako vam se ne sviđa nešto, udrite po čovjeku!”.

Dodao je da Agitprop uspješno živi u Hrvatskoj.

“Nedvojbeno je da je komunistički logor Jasenovac bio otvoren barem do ’48. Stara Gradiška je logor bila i nakon ’45, sve do 80-ih godina”, kazao je Jurčević.

Vukić je zaklučio: “Od ’44. do ’46. Tito i Komunistička partija likvidirali su oko 60 tisuća ljudi, u Sloveniji više od sto tisuća hrvatskih, slovenskih, njemačkih i ruskih vojnika!”.

Leljak: Jedino Janša ima više prijava od mene!

Leljak je komentirao što ga je ponukalo na snimanje filma o Jasenovcu.

“Teško je biti istraživač o poslijeratnom razdoblju u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji. Od ’88. sam u raljama Udbe i starih struktura koji ne žele promjene, koji bi htjeli da se mit nastavlja i da se i dalje može raditi kao prije. Dobio sam 176 kaznenih prijava u 30 godina.

Mislim da je jedino Janša malo ‘bolji’ od mene. Teško mi je zbog toga, nije to jednostavno. Udba je to dobro znala. U knjizi sam objavio pravilnik o plasiranju informacija i dezinformacija, to sam osjetio na vlastitoj koži. Ipak, većinu sam riješio u svoju korist”, rekao je Leljak.

Komentirao je napade pojedinih medija u Hrvatskoj.

“Mislim da je problem u Jasenovcu. Moramo saznati pravu istinu. Jasenovac ne smije više biti manipulacija u povijesti. Što se tiče Sabora, nekoliko sam puta bio u slovenskom parlamentu u kojem su na moju incijativu primljeni i mnogi istraživači iz Hrvatske.

To nikada nije bilo sporno. Došli su i Bože Vukušić te Nikola Štedul. Nažalost, isti lijevi mediji o tome nisu pisali, da su žrtve Udbe došle u slovenski parlament. Kada sam došao u hrvatski parlament, odmah se dogodilo što se dogodilo. Uvijek ću doći i došao sam s dobrom namjerom da upozorim na probleme arhiva.

Došao sam na poziv Mosta, iznio im činjenično stanje, mislim da su svi na tom razgovoru, pa i g. Grmoja, bili zadovoljni. Za mene je bilo najvažnije da svi koji pripremaju zakon razumiju da nije problem samo otvaranje arhiva, nego to što mnoštvo arhivske građe još nije u arhivu Hrvatske. Sabor svoju arhivu još čuva u Saboru, nije u Državnom arhivu. Obavještajne strukture nisu predale arhive. Njih nema!”, rekao je Leljak.

Uz suradnike, Udba riješila status njihovih obitelji

Gost emisije donio je četiri knjige u kojima je objavio 60 tisuća suradnika Udbe od 1945. do 1990. godine!

“2006. godine Slovenija je usvojila zakon koji se sada priprema u Hrvatskoj. Bilo je jasno rečeno da sve državne institucije moraju odmah predati građu. Postala je javno dostupna, dakle sve što je nastalo do 17. svibnja 1990. godine. U Hrvatskoj je sve prije 22. prosinca 1990. godine.

U knjizi je središnja evidencija koju je vodila slovenska Udba u kojoj su popisani svi ljudi koji su na bilo koji način povezani s Udbom. Špiclji Udbe – to je pogrdniji naziv za suradnike Udbe. U knjizi je imenom i prezimenom, datumom rođenja i kodnim imenom upisano 60 tisuća Slovenaca, od ’45. do ’90. godine. Da je taj broj ostao na tome, bili bi mirniji”, rekao je Leljak i dodao da ni od koga nije dobio tužbu. Ipak, zapaljen mu je automobil, nadovezao se voditelj.

To je drugi problem, dodao je publicist i pojasnio način funkcioniranja Udbe. Tako je, kako tvrdi, postojalo pravilo da je Udba svim suradnicima obećala riješiti materijalni status, ali ne samo njima, nego i članovima obitelji! Tako je, nastavio je, suradnikova supruga dobila posao, djeca stipendije…

“Kod jednog suradnika 10 do 15 članova obitelji dobilo je povlastice. Kada to pomnožite, dobijemo od 600 do 900 tisuća Slovenaca koji su imali koristi od Udbe”, izrekao je šokantne tvrdnje Roman Leljak u Bujici!

Koliko bi onda u Hrvatskoj izdali ovakvih knjiga da se otvore arhivi?

“Nadam se da će doći do toga. Moram tu pohvaliti Most. Poslije mog razgovora pripremili su taj novi zakon i jedan od dodataka koji su stavili bio je članak koji govori da sve institucije moraju predati svu arhivsku građu, bez izuzetaka. To je bitno, da se netko ne bi povlačio na nešto drugo. Hoće li HDZ takav članak usvojiti, vidjet ćemo”.

Hoće li biti njihovih članova u arhivima, zanimalo je Bujanca.

“Možemo o tome razgovarati. Od ovih 60 tisuća ljudi, mnogo ih je na desnoj strani. Anton Drobnič, bio je domobran, preživio je strahote jer je bio mlad. Kada je ’90. godine postao tužitelj broj jedan u Sloveniji, u par sam mu navrata slao upite da se arhivi otvore i da se nađu krivci za Hudu jamu. Na ta pisma nije odgovarao. Kada sam dobio građu, našao sam ga pod tajnim imenom Pipan Maks. Dakle, bio je suradnik Udbe. To će se sada dogoditi u Hrvatskoj. Ako se arhivi otvore, nema razloga da ih Hrvatska nema, onda će to biti barem osam knjiga. Hrvatska je ipak veća”, dodao je gost.

40 posto Hrvata imalo je koristi od Udbe

No, to nije sve. Leljak je spomenuo i širu sliku.

“Kada je suradnik postao malo stariji, onda su mu uzeli dijete za suradnika i tako se piramida opet širila. Danas je naopako postavljena, širi se. 40 posto Hrvata imalo je koristi od Udbe. Nemojte očekivati da će se arhivi samo tako otvoriti. To je 40 posto političara, 40 posto tajkuna, pa i 40 posto HDZ-a”, kazao je Leljak!

Zanimljivo je da je u Beogradu bez pristupa dobio pristup arhivima. Spomenuo je operativnu akciju Most (nema veze s današnjom političkom strankom, napomenuo je) iz 1979. godine, a koja je trajala do 1987. Na tapeti su bili Marko Veselica, zatim Ivan Zvonimir Čičak, Petar Šegedin, Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić…

“U istrazi protiv njih sudjelovalo je 500 operativaca!”, ustvrdio je Leljak i dodao su primjerice 1980. godine bile naručene tri pretrage Veseličinog stana, dva Tuđmanova, a tu su bila praćenja, prisluškivanja, tajna kontrola pošte, tromjesečna kontrola ureda, za svaki izlazak iz mjesta stanovanja bila je obavezna pratnja Udbe…

U emisiji je riječi bilo i o sastavu Povjerenstva za suočavanje s prošloću koje bi Vlada trebala donijeti na sjednici u četvrtak. Bujanca je zanimalo zašto u Povjerenstvo nije pozvan Ivan Zvonimir Čičak koji je prvi pokrenuo tu temu. Spomenuo je i Ivu Banca. Zašto se izbjegavaju ti ljudi?

“Trudit ću se inače ne komentirati aktualnu politiku, ali ovo je velika kušnja za gospodina Plenkovića. Ako ta komisija ne bude onakva kakvu bi želio narod koji je trpio tiraniju komunista i Udbe, ako će oni sami o sebi odlučivati, to neće biti dobro. Mislim da to Povjerenstvo ništa ne može riješiti jednom izjavom”.

Košić užasnut: Ne može se protiv istine

U emisiju se telefonski javio biskup sisački Vlado Košić. Komentirao je formiranje Vladinog povjerenstva.

“Sama nakana je dobra, pitanje je samo tko će doista biti u tom sastavu i koji su članovi i po kojem ključu kandidati. Jesu li to samo stručne osobe? Kada ih postavlja politika uvijek je sumnja da postoji neki program i da se sve mora odraditi prema nekom očekivanju, Vidjet ćemo kada se svi članovi objave”, rekao je biskup i dodao:

“Komunizam se vrlo okrutno obračunao s totalitarizmom koji je bio u 2. svjetskom ratu, koji je kratko trajao i učinio svoje zločine, ali poslije je bio toliki teror  i strah u ljudima koji se osjeti i danas. Žrtva je bio i gospodin Leljak, svaka mu čast na svemu što čini. Užasnut sam ako su tolike osobe bile uključene u sustav praćenja i represije nad stanovništvom od strane Udbe”.

Pitanje je bi li bilo napada na Stepinca da smo se ranije obračunali s prošlošću.

“Mene isto veseli što će biti s filmom gospodina Leljaka. Upliće se našeg blaženika, premda je on prvi osudio taj logor kao ljagu and hrvatskom državom. Kada bi se sve raščistilo, bilo bi lakše. Kada su argumenti u ptianju, onda  su mitovi u drugom planu”, rekao je Košić i komentirao napade na Leljaka koji su došli od strane, kako ga je Bujanec nazvao, T-rexa, odnosno Tvrtka Jakovine:

“Nisam to znao, sada sam saznao iz emisije. Tu postoje repovi i mnogi zainteresirani pojedinci koji žele spriječiti istinu, ali ona je jača od laži. Šteta je za nove naraštaje da oni trpe od tog neračišćenog komunizma koji je učinio najviše zla našem narodu, ali i drugim narodima u okruženju”, zaključio je biskup Košić.

Izvještaj KOS-a otkriva strahote

Leljaku je biskup Košić napisao popratnu riječ uz objavljeni izvještaj KOS-a. Riječ je o faksimilu dokumenata od 1944. do 1945.

“Biskup mi je rekao da mu dam vremena jer je riječ o užasno teškom štivu. Zašto su sve stavljali na papir? Mislili su da će vječno biti na vlasti”, rekao je Leljak.

To je desetogodišnji izvještaj KOS-a, uništavate ih vlastitim dokumentima, komentirao je Bujanec.

“Tito je krajem ’54. naredio da KOS napravi izvještaj o desetogodišnjem radu. Tada su počeli razgovarati da se KOS rasformira, a da organi sigurnosti budu po jedinicama tadašnje Jugoslavije. Tito je naručio taj izvještaj, ja sam ga u vojnom arhivu dobio kao takvog, on otkriva sve zlo koje je Udba tada napravila.

Radili su s ruskim NKVD-om koji je u Beogradu imao posebno odjeljenje do ’48. Imali su i velikih poteškoća s dezerterima mnogi nisu htjeli vršiti likvidacije i slično. Cilj je bio da svim povjesničarima pokažem su dokumenti dostupni, da samo treba raditi, da ih treba uzeti i pokazati pravu istinu”.

Voditelj je spomenuo situaciju da je politika jedinstveno štitila Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a da je u tome doprinos dao Bože Vukušić.

Miljenić i Ostojić pustili srpskog ubojicu albanskog borca za slobodno Kosovo!

Posljednji dio emisije bio je posvećen osudi zbog ubojstva albanskog disidenta Envera Hadrija. Naime, u Belgiji su u odsutnosti zbog njegovog ubojstva osuđeni Božidar Spasić, Andrija Drašković i Veselin Vukotić.

“Hrvatski mediji nisu pisali da je u studenom prošle godine jedan od šefova Udbe u Belgiji osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva Hadrija. Spasić je kao organizator osuđen na doživotni zatvor, a druga dvojica da su počinitelji zločina.

Hadri, borac za slobodno Kosovo, ubijen je 25. veljače 1990. po naredbi tada vodeće stranke u Srbiji, SDS-a Slobodana Miloševića. Spasić je bio šef odjeljenja. Akciju su izveli, kako je belgijski sud odlučio, Drašković i Vukotić iz tadašnjeg beogradskog podzemlja. Sva trojica su osuđeni. 2000. godine, kada je počela istraga u Belgiji, za sve je podnesen zahtjev za izučenjem, ti nalozi bili su i u Hrvatskoj.

U šestom mjesecu 2015. godine Dašković dolazi na Brač i tamo odmara. Pri povratku u Srbiju, hrvatska policija ga je uhitila i odvodi ga u pritvor. Smjestili su ga u hotel u Splitu zbog nejasnih okolnosti. To ne ide na ugled suda u Splitu. Drašković je potpisao suglasnost da bude izručen Belgiji. To se ne inače ne radi. Tražena je jamčevina od 100 tisuća eura i predaja putovnice.

Njegov odvjetnik iznos je platio isti dan i već je za nekoliko dana bio u Beogradu. Netko mu je dao lažnu putovnicu. Čudno je da je splitski sud pristao to za 100 tisuća eura. Meni sve to miriše na dogovor udbaša, koji su povezani između Hrvatske, Slovenije i Srbije. Tu je i pravosuđe”, rekao je Leljak i dao pozadinu priče:

“Srbija je znala da će, ukoliko dođe do pravomoćne presude, Belgija tražiti izručenje. U tijeku su razgovori za približavanje Srbije EU i da se ne bi dogodilo isto što i Hrvatskoj s Perkovićem i Mustačem, Srbi idu u drugom smjeru. Oni namjerno ne surađuju s Belgijcima, Spasiću ne uručuju odluke suda. Nije dobio presudu, tako da se nije mogao ni žaliti.

Druga dvojica jesu. Belgijski sud je zbog procesnih razloga morao ponoviti suđenje. Belgija je odlučila da se suđenje ponovi, ali u Beogradu!”, iznio je šokantne podatke Roman Leljak!

Hrvatski ministar pravosuđa tada je bio Orsat Miljenić, a ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Leljak je za kraj rekao da se u Europi trenutno vode procesi protiv sedam šefova Udbe.

Voditelj je na kraju emisije objavio snimke iz Hude jame iz rujna 2015. godine kako bi podsjetio gledatelje, one koji su se poljuljali, tko je Roman Leljak. U prilogu bez komentara objavljene su pronađene kosti i strahote iz tog mjesta masovnog zločina.

Bujanec je zaključio kako je sve rezultiralo dolaskom slovenskog predsjednika Boruta Pahora i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na posljednji ispraćaj žrtava u Maribor.

>>> Roman Leljak: Komunistička partija je došla na vlast preko genocida <<<

facebook komentari