Roman o Mostaru : U mraku, Ilija Jakovljević

2

Roman o gradu Mostaru, jedinstveni i jedini hrvatski roman objavljen 1945.god. u Zagrebu (djela Hercegovke 1927. )

u mraku

Na početku Jakovljević predstavlja svoj grad potaknut zavičajnim motivom, sav u zanosu, osvježen proljećem, razigran impozantnim pejzažima, utemeljen na bogatoj tradiciji materijalnih i duhovnih dobara, na baštini što svjedoči narodni um i ljepotu, ali isto tako i nemilosrdnu povijest s nizom tragičnih razdoblja, ironizira i ismijava lažni sjaj Carstva i Njegovu carsku prejasnost, šiba pojedinačne i društvene poroke, učmalosti, gluposti i svekolikom uboštvu duha, što ga odvodi čak do sarkazma i groteske, parodije i otvorene poruge: Na čitavom svijetu postoji samo jedan apostolski kralj, a to je Franjo Josip.

Beč se doduše zabavljao pripovijedajući o carevim prijateljicama,  ali u BiH On je bio ožalošćeni udovac kojemu ljubljenu Caricu ubi prokleti anarhist, Njegovo veličanstvo sjedilo je na zlatnom tronu i silazilo s njega na zlatnu noćnu posudu , pri čemu mu je pomagala svita dvorjanika a među njima i nekoliko naše krvi, svi su narodi prostrane monarhije bili u toj časnoj službi zastupani „

Dolazak Njegove carske prejasnosti prestolonasljednika Franje Ferdinanda u Mostar, u povodu obilaska manevara u Bosni oko Sarajeva „ da Srbiji pokaže vojsku „ temelj je gotov svih priča koje kolaju gradom.

„Mostar napreduje. Prah zaboravi sve se više slijegao na krvavo kolo od Kulina bana do herceg Stjepana Vukčića Kosače, na četiristogodišnju čamu u bezvlađu i svevlađu, na tri kuge u tri stoljeća, na glad početkom devetnaestog stoljeća, koji stade glave polovice pučanstva u zapadnom dijelu Hercegovine, ali osta ona stara ćuprija i Karadžozbegova džamija, njima se pridružiše još dva mosta na Neretvi, vodovod, elektrana, kupališta, gimnazija a to je mnogo, vrlo mnogo „

I doista , razdoblje AU vlasti u Mostaru i Hercegovini nakon višestoljetnog turskog tavorenja, stvaralo je pretpostavke za jak i ubrzan razvitak društva:grade se ceste, podižu mostovi, otvaraju škole i trgovine, niču crkve, pokreću novine, izlaze knjige i sl. Mostar postaje jače kulturno sjedište, 0d 1880 do 1920 izlazilo je povremeno dvadesetak glasila i tiskano oko 600 knjiga.

Na Vidovdan u Sarajevu Princip ubi princa

Potiču se međunacionalni sukobi kroz skupne i pojedinačne intrige.

U toj moralnoj tmini općoj političkoj obamrlosti snagom osvješćujuće opomene udara jedan usamljenički glas :

“Kako je sve ovo žalosno ! stoje ljudi kao telci i slušaju praznoglavca Hilmiju , koji zove „U BOJ „  a sam će ostati u pozadini. Nitko ne misli, barem ovoga časa ne misli na to, da Bosna i Hercegovina nisu ni srpske ni hrvatske, nego da su sasvim obična kolonija. I hrvatstvo i srpstvo prepoznati su tek onda, kada se vlasti osvjedočiše da bi se mogle podržavati upravo na njihovu sukobu…što taj kmet koji čini srčiku naroda, ima od tih prepiraka..Mrak je ja u tom mraku ništa ne vidim „

Za društvene prilike zanimljiv je dvojac: gradonačelnik Husaga i beg Muratović, ugledni Mostarci, koji se ne mogu oteti uspomenama slavne prošlosti, tursko doba pa i novo priželjkuju u skladu sa svojom dušom:

-otkako je svijeta i vijeka to se ne pamti. Katelini ! sjećaš li se Husaga, dok bijaše ono naše mogao si tri dana stanovati u musafirani, da ne kažeš ni šta si ni odakle si. Tako se poštivao gost, pomisli lijepi moj da nam ne dođe ovaj kaurin, nego naš lijepi sultan, oni bi i njega . A i ovoga je jazuk, kažu da je nosio škapular „

-Što će mo sada?

-Već smo napravili sve što treba , izvjesili smo crne barjake, poslat ćemo caru brzojav. Već ga kuju u općini.

-Samo neka ga pametno skuju. Ne daj im unaprijed muhura.

-Imaš pravo

-A kada mi turci nemamo pravo ? Ajde beže, kada smo ovako poravnili da te nešto pitam. Što misliš, kako će biti s tom našom autonomijom ?

-Dobro, ne damo je za čitav dunjaluk

-Dabogda ti se pozlatila. Jesi pravi čovjek. Poslušaj ti mene, beže. Srbi su ti za Srbiju, Hrvati su za Hrvatsku  a mi ostajemo za autonomiju, biva za staro naše. Je li tako ?

-Taman tako, ko da čitaš iz ćitaba.

-E kad je tako onda ti je i ovako: čim Srbin vidi da mu ne dolazi Srbija, i on će opet zasvirati na autonomašku sviralu. Biva, bit će s nama. Bit će mekan, džanum, da ga na rane previješ. Pa eto kada sve to smislim, ja ne bih bio za to, da s njima zbog ovog kaurina krvno kolo zamećemo. Krst udario po krstu-njihova stvar.

-A Hrvati?

Pa i oni su naši. I jedni i drugi bili su naša raja. Mi trebamo da ih vodimo. Hrvati su doduše za nekakav trializam, ali kada vide da od toga nema ništa, ići će s nama. Jesi li vidio kako su bili za naš agrar?

-Onda , s kime da se držimo ? S jednima i s drugima?

-Jok, beže ! Neka oni drže s nama.

-Bože kaurina ne sjedini.

-Sjedinit će se oni s nama. Lako ćemo za to.”

facebook komentari

  • peppermintt

    Izvrsna i vrijedna knjiga, toplo preporučam svima na čitanje
    Knjiga je u biti ljubavni roman a kroz emotivne zaplete pisac progovara i opisuje događaje kao kroničar tog vremena.
    Ovdje izdvojen citat pokazuje kako se svih ovih godina ništa nije promijenilo u politici ..tako aktualno..i poznato

  • peppermintt

    Izvrsna i vrijedna knjiga, toplo preporučam svima na čitanje
    Knjiga je u biti ljubavni roman a kroz emotivne zaplete pisac progovara i opisuje događaje kao kroničar tog vremena.
    Ovdje izdvojen citat pokazuje kako se svih ovih godina ništa nije promijenilo u politici ..tako aktualno..i poznato