Ruža Tomašić za Pogled.ba: Daytonska BiH ostavlja dojam kao da je krojena da propadne

    0

    Koja su Vaša dosadašnja iskustva s ostalim hrvatskim zastupnicima? S kim najviše surađujete?

    Mislim da su kolege ozbiljno shvatile svoj posao i to mi je drago. Uvijek govorim da će se po nama koji smo sad u Parlamentu suditi onima koji dođu poslije nas. Ako mi ostavimo pravi dojam, Hrvate u Europskom parlamentu će se ozbiljno shvaćati. Surađujemo, ne mogu reći da ne, ali bih voljela kad bismo i više surađivali i kad bismo s premijerom Milanovićem zajedno dogovarali strategiju lobiranja za Hrvatsku. Naša je država mala, ima malo predstavnika u Europskom parlamentu i kod puno stvari bismo se trebali držati skupa te koordinirati s Vladom Republike Hrvatske kako bi država izvukla što veću korist od članstva u Uniji.

    Kakav je Vaš pogled na unutarnje uređenje BiH? Treba li doći do revizije Daytonskog sporazuma?

    Uređenje BiH nije sretno jer je izravna posljedica teškog i krvavog rata. Takva uređenja nikad nisu najučinkovitija i po mjeri čovjeka jer su plod velikog kompromisa nakon što je pala krv. Sramota je i za političke lidere u BiH, ali i za međunarodnu zajednicu, da BiH 17-18 godina nakon rata počiva na postratnom dogovoru i da se nije ni najmanje napredovalo. No, ne čudi, jer međunarodna zajednica ni u ratu nije znala što s BiH, a političkim strankama paše rascjepkanost jer se lakše podijeli politički kolač, tj. plijen. Do revizije mora doći ako građani BiH žele normalnu i funkcionalnu državu. Daytonska BiH ostavlja dojam kao da je krojena da propadne.

    Koja je Vaša poruka Hrvatima u BiH?

    Ne želim biti tipični hrvatski političar i slati poruke podrške i nade, a potom zaboraviti da sam rekla to što sam rekla. Nemaju Hrvati u BiH ništa od naše deklarativne podrške, njima treba stvarno lobiranje za ravnopravnost s ostala dva konstitutivna naroda u BiH, a ja sam o toj temi više puta pričala u Europskom parlamentu i nastavit ću i dalje. Hrvatska mora svim svojim institucionalnim i diplomatskim kapacitetima stati iza bosanskohercegovačkih Hrvata jer oni svojih institucija u BiH nažalost nemaju. Hrvatski narodni sabor, koji je trebao biti ta glavna hrvatska institucija, pretvorio se nažalost u igračku jedne stranke i sredstvo za promociju jedne politike umjesto da je okupio sve hrvatske političare i intelektualce te predstavnike svih društvenih slojeva i stvorio jednu svehrvatsku platformu u BiH od koje se ne bi smjelo odstupati.

    Smatrate li da je održivo stanje s deset županija, od čega u pojedinim (HBŽ) ministri mjesečno rade 41 sat za plaću od 3000 KM?

    Kao i za EU, i za BiH mislim da je najbolji model decentralizacija uz smanjenu administraciju. No, kao i u Europskoj uniji, puno su jače težnje za daljnjom centralizacijom, što je loše i dugoročno neodrživo. I EU i BiH su višenacionalne zajednice i ne mogu si priuštiti bojazan manjih naroda da će nad njima dominirati oni brojniji. Tako se ionako krhko međunacionalno povjerenje samo dodatno urušava i teško ga je ponovno izgraditi. Po meni, BiH mora biti ustrojena maksimalno decentralizirano, doslovno da svaka općina može odlučiti kojoj će jedinici regionalne samouprave administrativno pripadati, dok bi ovlasti centralne razine trebalo bolje definirati uz nemogućnost opstrukcija funkcioniranja države kakvih je bilo dosad.

    Jesu li potrebni referendumi u zemlji u kojoj na referendum izađe 30% stanovnika?

    Jesu. Referendumi su uvijek potrebni i poželjni jer daju smjernice vladi kakvu državu narod želi. Baš zato je najnoviji prijedlog izmjene Ustava RH skandalozan, jer praktički onemogućuje daljnje ustavotvorne narodne referendume. Izlaznost na posljednji referendum je doista bila niska, što je i mene osobno razočaralo, ali moramo svi skupa shvatiti da je narod u apatiji, koji je izgubio povjerenje u politiku i institucije, teško razbuditi. Građani moraju suodlučivati u vladanju državom i ne smijemo dopustiti scenarij po kojem vlada koja osvoji izbore može četiri godine raditi što god poželi, bez mogućnosti da običan čovjek na njezine odluke mirno i legalno utječe. To je onda partitokracija, a ne demokracija.

    Ako građani Vukovara već ne žele ćirilicu, postoje li pravni mehanizmi kojim bi dobili što žele bez raspisivanja referenduma i dodatnog trošenja milijuna kuna kojima bi se moglo unaprijediti zaostalo gospodarstvo Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije?

    Odmah ću se ograditi i reći da nisam pravni stručnjak, ali poštujem volju naroda. Ako narod želi referendum, ja nemam ništa protiv. Ono što moram jasno reći jest da nije problem u ćirilici jer ona danas postoji na znakovlju diljem Hrvatske, u više sredina po Slavoniji, Lici i Dalmaciji, ali u Vukovaru je ćirilica sol na ranu i kap koja prelijeva čašu. Taj grad još traži gdje su pokopani njegovi poginuli, traži svoje nestale, sanaciju svega što je srušeno i povratak onog što je pokradeno. Tisuće žena su silovane, a njihovi silovatelji danas slobodno šeću gradom i mirno žive među njima. Manjinski srpski politički predstavnici u Vukovaru žive na račun Republike Hrvatske s istom onom četničkom retorikom i ideologijom koja je sravnila Vukovar sa zemljom i sad bismo ih još trebali honorirati dvojezičnošću kojoj se opire većina Vukovaraca. Čime su to zaslužili? Što su to veliko oni napravili za taj grad i hrvatsku državu? Da se razumijemo, ne smatram da bi ostatak Hrvatske trebao određivati referendumom kako će Vukovarci živjeti, ali isto tako držim kako ni centralna vlast nema pravo nametati lokalnim sredinama nekakve univerzalne vrijednosti koje izazivaju sukob u lokalnoj zajednici. Suživot i mir nam moraju biti na prvome mjestu, a oni su u Vukovaru ugroženi odlukom Vlade da nametne ćirilicu.

    Kako vidite slučaj Nadana Vidoševića i smatrate li da ima još “Nadana” u Hrvatskoj?

    Korupcija je u Hrvatskoj odavno poprimila epidemijske razmjere i ova nova saznanja nažalost više nikoga ne iznenađuju. Pranje novca kroz kupnju umjetnina isto nije ništa novo, barem ne nama koji smo se bavili policijskim poslom, ali kod gospodina Vidoševića je to došlo do jedne perverzne razine. Nadam se da će institucije doista odraditi svoj posao i da neće sve ostati na toj izlizanoj frazi. A na Vaše drugo pitanje reći ću samo da vjerujem da ih ima još, jer su kriminal i korupcija kod nas očito postali način života dobrog dijela političkog i poslovnog establišmenta. To više nisu iznimke, iznimke su oni vrijedni i pošteni.

    Kako komentirate medijsku hajku na Šimunića? Podržavate li njegov postupak?

    U Hrvatskoj pojedini novinari i mediji te civilne udruge vole biti veći katolici od pape pa me ne čudi da je najveći pritisak na FIFA-u dolazio baš iz Hrvatske. Mnogi iz tog NVO biznisa moraju opravdati izdašan novac koji dobivaju pa koriste svaku priliku kako bi se istaknuli i pokazali donatorima da se eto bore za bolje društvo. Šimunićev potez možda nije promišljen, ali nije ni maliciozan koliko to određeni mediji prikazuju, niti mislim da zaslužuje kaznu od deset utakmica neigranja. Čovjek uostalom uopće nije vikao “Za dom spremni!” nego je, tehnički gledano, vikao “Za dom”, dok je publika odgovarala onako kako je odgovarala. Joe može odgovarati samo za svoje riječi, a one ne predstavljaju ništa loše. Odgovor publike ne bi trebao biti u domeni njegove odgovornosti, ali s obzirom da određene udruge i “U boj, u boj, za narod svoj!” klasificiraju pod fašizam, ne čudi me da su se digle na stražnje noge oko ovoga. Vladi to naravno odgovara jer baca ljudima prašinu u oči i odgađa još neko vrijeme prava pitanja o stanju u državi koja će tražiti i prave odgovore, a njih ova vlada nema.

    Iz Europskog parlamenta za Pogled.ba: Danijel Čakarić

    facebook komentari