Pratite nas

Ruža Tomašić za Pogled.ba: Daytonska BiH ostavlja dojam kao da je krojena da propadne

Objavljeno

na

Koja su Vaša dosadašnja iskustva s ostalim hrvatskim zastupnicima? S kim najviše surađujete?

Mislim da su kolege ozbiljno shvatile svoj posao i to mi je drago. Uvijek govorim da će se po nama koji smo sad u Parlamentu suditi onima koji dođu poslije nas. Ako mi ostavimo pravi dojam, Hrvate u Europskom parlamentu će se ozbiljno shvaćati. Surađujemo, ne mogu reći da ne, ali bih voljela kad bismo i više surađivali i kad bismo s premijerom Milanovićem zajedno dogovarali strategiju lobiranja za Hrvatsku. Naša je država mala, ima malo predstavnika u Europskom parlamentu i kod puno stvari bismo se trebali držati skupa te koordinirati s Vladom Republike Hrvatske kako bi država izvukla što veću korist od članstva u Uniji.

Kakav je Vaš pogled na unutarnje uređenje BiH? Treba li doći do revizije Daytonskog sporazuma?

Uređenje BiH nije sretno jer je izravna posljedica teškog i krvavog rata. Takva uređenja nikad nisu najučinkovitija i po mjeri čovjeka jer su plod velikog kompromisa nakon što je pala krv. Sramota je i za političke lidere u BiH, ali i za međunarodnu zajednicu, da BiH 17-18 godina nakon rata počiva na postratnom dogovoru i da se nije ni najmanje napredovalo. No, ne čudi, jer međunarodna zajednica ni u ratu nije znala što s BiH, a političkim strankama paše rascjepkanost jer se lakše podijeli politički kolač, tj. plijen. Do revizije mora doći ako građani BiH žele normalnu i funkcionalnu državu. Daytonska BiH ostavlja dojam kao da je krojena da propadne.

Koja je Vaša poruka Hrvatima u BiH?

Ne želim biti tipični hrvatski političar i slati poruke podrške i nade, a potom zaboraviti da sam rekla to što sam rekla. Nemaju Hrvati u BiH ništa od naše deklarativne podrške, njima treba stvarno lobiranje za ravnopravnost s ostala dva konstitutivna naroda u BiH, a ja sam o toj temi više puta pričala u Europskom parlamentu i nastavit ću i dalje. Hrvatska mora svim svojim institucionalnim i diplomatskim kapacitetima stati iza bosanskohercegovačkih Hrvata jer oni svojih institucija u BiH nažalost nemaju. Hrvatski narodni sabor, koji je trebao biti ta glavna hrvatska institucija, pretvorio se nažalost u igračku jedne stranke i sredstvo za promociju jedne politike umjesto da je okupio sve hrvatske političare i intelektualce te predstavnike svih društvenih slojeva i stvorio jednu svehrvatsku platformu u BiH od koje se ne bi smjelo odstupati.

Smatrate li da je održivo stanje s deset županija, od čega u pojedinim (HBŽ) ministri mjesečno rade 41 sat za plaću od 3000 KM?

Kao i za EU, i za BiH mislim da je najbolji model decentralizacija uz smanjenu administraciju. No, kao i u Europskoj uniji, puno su jače težnje za daljnjom centralizacijom, što je loše i dugoročno neodrživo. I EU i BiH su višenacionalne zajednice i ne mogu si priuštiti bojazan manjih naroda da će nad njima dominirati oni brojniji. Tako se ionako krhko međunacionalno povjerenje samo dodatno urušava i teško ga je ponovno izgraditi. Po meni, BiH mora biti ustrojena maksimalno decentralizirano, doslovno da svaka općina može odlučiti kojoj će jedinici regionalne samouprave administrativno pripadati, dok bi ovlasti centralne razine trebalo bolje definirati uz nemogućnost opstrukcija funkcioniranja države kakvih je bilo dosad.

Jesu li potrebni referendumi u zemlji u kojoj na referendum izađe 30% stanovnika?

Jesu. Referendumi su uvijek potrebni i poželjni jer daju smjernice vladi kakvu državu narod želi. Baš zato je najnoviji prijedlog izmjene Ustava RH skandalozan, jer praktički onemogućuje daljnje ustavotvorne narodne referendume. Izlaznost na posljednji referendum je doista bila niska, što je i mene osobno razočaralo, ali moramo svi skupa shvatiti da je narod u apatiji, koji je izgubio povjerenje u politiku i institucije, teško razbuditi. Građani moraju suodlučivati u vladanju državom i ne smijemo dopustiti scenarij po kojem vlada koja osvoji izbore može četiri godine raditi što god poželi, bez mogućnosti da običan čovjek na njezine odluke mirno i legalno utječe. To je onda partitokracija, a ne demokracija.

Ako građani Vukovara već ne žele ćirilicu, postoje li pravni mehanizmi kojim bi dobili što žele bez raspisivanja referenduma i dodatnog trošenja milijuna kuna kojima bi se moglo unaprijediti zaostalo gospodarstvo Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije?

Odmah ću se ograditi i reći da nisam pravni stručnjak, ali poštujem volju naroda. Ako narod želi referendum, ja nemam ništa protiv. Ono što moram jasno reći jest da nije problem u ćirilici jer ona danas postoji na znakovlju diljem Hrvatske, u više sredina po Slavoniji, Lici i Dalmaciji, ali u Vukovaru je ćirilica sol na ranu i kap koja prelijeva čašu. Taj grad još traži gdje su pokopani njegovi poginuli, traži svoje nestale, sanaciju svega što je srušeno i povratak onog što je pokradeno. Tisuće žena su silovane, a njihovi silovatelji danas slobodno šeću gradom i mirno žive među njima. Manjinski srpski politički predstavnici u Vukovaru žive na račun Republike Hrvatske s istom onom četničkom retorikom i ideologijom koja je sravnila Vukovar sa zemljom i sad bismo ih još trebali honorirati dvojezičnošću kojoj se opire većina Vukovaraca. Čime su to zaslužili? Što su to veliko oni napravili za taj grad i hrvatsku državu? Da se razumijemo, ne smatram da bi ostatak Hrvatske trebao određivati referendumom kako će Vukovarci živjeti, ali isto tako držim kako ni centralna vlast nema pravo nametati lokalnim sredinama nekakve univerzalne vrijednosti koje izazivaju sukob u lokalnoj zajednici. Suživot i mir nam moraju biti na prvome mjestu, a oni su u Vukovaru ugroženi odlukom Vlade da nametne ćirilicu.

Kako vidite slučaj Nadana Vidoševića i smatrate li da ima još “Nadana” u Hrvatskoj?

Korupcija je u Hrvatskoj odavno poprimila epidemijske razmjere i ova nova saznanja nažalost više nikoga ne iznenađuju. Pranje novca kroz kupnju umjetnina isto nije ništa novo, barem ne nama koji smo se bavili policijskim poslom, ali kod gospodina Vidoševića je to došlo do jedne perverzne razine. Nadam se da će institucije doista odraditi svoj posao i da neće sve ostati na toj izlizanoj frazi. A na Vaše drugo pitanje reći ću samo da vjerujem da ih ima još, jer su kriminal i korupcija kod nas očito postali način života dobrog dijela političkog i poslovnog establišmenta. To više nisu iznimke, iznimke su oni vrijedni i pošteni.

Kako komentirate medijsku hajku na Šimunića? Podržavate li njegov postupak?

U Hrvatskoj pojedini novinari i mediji te civilne udruge vole biti veći katolici od pape pa me ne čudi da je najveći pritisak na FIFA-u dolazio baš iz Hrvatske. Mnogi iz tog NVO biznisa moraju opravdati izdašan novac koji dobivaju pa koriste svaku priliku kako bi se istaknuli i pokazali donatorima da se eto bore za bolje društvo. Šimunićev potez možda nije promišljen, ali nije ni maliciozan koliko to određeni mediji prikazuju, niti mislim da zaslužuje kaznu od deset utakmica neigranja. Čovjek uostalom uopće nije vikao “Za dom spremni!” nego je, tehnički gledano, vikao “Za dom”, dok je publika odgovarala onako kako je odgovarala. Joe može odgovarati samo za svoje riječi, a one ne predstavljaju ništa loše. Odgovor publike ne bi trebao biti u domeni njegove odgovornosti, ali s obzirom da određene udruge i “U boj, u boj, za narod svoj!” klasificiraju pod fašizam, ne čudi me da su se digle na stražnje noge oko ovoga. Vladi to naravno odgovara jer baca ljudima prašinu u oči i odgađa još neko vrijeme prava pitanja o stanju u državi koja će tražiti i prave odgovore, a njih ova vlada nema.

Iz Europskog parlamenta za Pogled.ba: Danijel Čakarić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HINA cenzurirala Ivu Pilara

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što su u hrvatskome Srijemu održana tri izuzetno dobro posjećena predstavljanja i tribine na temu Pilarove knjige “Južnoslavensko pitanje” i nakon što su organizatori opetovano Hini slali materijale i molili za objavu, što je urednica kulture Duška Gerić Koren i obećala, ne samo da nijedna vijest na Hini nije objavljena, nego je D. G. Koren prekinula i komunikaciju, te se ne javlja više ni na pozive.

Podsjetimo, samo na jednoj tribini u Vinkovcima nazočilo je više od 160 mladih do 19 godina, što u svijetu predstavljanja knjiga i kulturno-povijesnih manifestacija u Hrvatskoj predstavlja itekako hvale vrijednu rijetkost.

Međutim, urednici nacionalne novinske agencije, spomenutoj Duški Gerić Koren ni to nije vrijedno objave, te je svojom u najmanju ruku dvojbenom uređivačkom procjenom, uskratila hrvatsku medijsku i opću javnost za ovu itekako vrijednu i bitnu informaciju.

Okupljanje više od 300 ljudi oko hrvatske povijesne knjige, koja ove godine slavi 100. obljetnicu nastanka, a koje se odvijalo u ionako sustavno zapuštenoj istočnoj Slavoniji i hrvatskome Srijemu, dotična urednica Hine, D. G. Koren uskratila je kao informaciju hrvatskoj javnosti.

Istodobno, svoje mjesto u agencijskim vijestima Hine, u rubrici kultura, a pod vodstvom te iste urednice, dobila je, primjerice nagrada katalonskim arhitektima u Španjolskoj, te izložba nakita jedne osobe u Zagrebu….

Ivo Pilar i njegovo Južnoslavensko pitanje bili su cenzurirani u Karađorđevićevoj Jugoslaviji, te u doba totalitarnog komunizma. U Hini su cenzurirani i danas, u slobodnoj i suverenoj Hrvoatskoj 2017. godine.

Tražimo smjenu urednice kulture u nacionalnoj novinskoj agenciji HINA, Duške Gerić Koren.

Pretisak knjige „Južnoslavensko pitanje“, Ive Pilara, predstavljen  u Vinkovcima i Nuštru.

GI Ivo Pilar

facebook komentari

Nastavi čitati