Ružni, prljavi i zli

9

Hrvatska – mala zemlja za veliku korporacijsku neodgovornost

grunf

Hrvatska je malena zemlja za veliku korporacijsku društvenu neodgovornost (KDN). O tome svjedoče poražavajući opći podaci, specifični podaci o birokratizaciji, korupciji, prekršajima, kaznenim djelima, kršenju ljudskih prava, standardnih operativnih procedura, pa čak i samih pravila struke u gospodarstvu velikog broja kompanija svih oblika vlasništa, upravljanja i najrazličitijih temeljnih djelatnosti. U tom moru KDN, mali i srednji nastoje preživjeti, tj. ne propasti i nemaju niti volje, a ni sredstava za biti korporacijski društveno odgovorni (KDO). Veliki nastoje, uz što manja ulaganja, zadržati privid o sebi kao KDO što ih smješta među kompanije koje su djelomično odgovorne i istovremeno djelomično neodgovorne, ili kraće rečeno nepouzdane. Primjerice, krše zakone s obzirom na svoje zaposlenike (npr. ne isplaćuju plaće) i istovremeno izdvajaju sredstva za promociju sebe kao vrhunaravnih javnih dobrotvora donirajući potrebitima, pokrećući humanitarne akcije, ili sponzorirajući športski klub.

Račun je jasan. Dobrobit od filantropije kroz oglašavanje kompanije kao dobrotvora i širenje ugleda, nadvisuje ulaganja prema primateljima sredstava. Na koncu, privid o kompaniji kao društveno odgovornoj u jednom području spretno se rabi za prikrivanje stvarnosti o kompaniji kao društveno neodgovornoj u drugom. Zrela društvena odgovornost, ona koja proizlazi iz brige za i ljubavi prema temeljnoj djelatnosti, a zatim se naravski širi kompanijom i ostatkom društva, endemska je vrsta KDO u RH. Takva briga i ljubav u doba krize još je rjeđa, nego prije krize. Ono malo KDO što se razvilo od 1991. do 2007. propalo je u posljednjih 7 godina i kompanije su u nekoj vrsti psihopatološke regresije na stanje poslovnog novorođenčeta kao stroja za unos energije i izbacivanje štetnih tvari u svrhe vlastitog opstanka. Izvorno i potpuno KDO kompanije, koje uz to posluju u skladu sa zakonima i profitabilno, moguće je nabrojati na prste jedne ruke dečki iz pilane. Ako je kriza većinski krivac slabog poslovanja (ne ulazeći u uzroke krize), onda je vjerojatno kako će sve kompanije biti KDN i kako su protuprimjeri NEMOGUĆI.

SULUDI PROTUPRIJMER: DM-DROGERIE MARKT HRVATSKA

U tom moru KDN, ex hypothesi ne bi se smio pojaviti protuprimjer, tj. KDO kompanija. No pojavljuje se par kompanija, a među njima se ističe dm-drogerie markt Hrvatska. Ta kompanija u RH postoji od 1996., ima 154 filijale i broji oko 1295 djelatnika. Dakle, radi se o velikoj kompaniji. Je li dm zaista protuprimjer dominantnoj neodgovornosti?

Kako dm sam sebe prikazuje?

Dm se standardno oglašava na internetu. Odskače utoliko što jasno ističe svoje komparativne prednosti pred konkurencijom. Nabrojimo samo neke odlike. Redovito ostvaruje zaradu. Vrlo rijetko je optužen za kršenje zakona, propisa i pravila struke. Najosjetljiviji odnos, onaj prema zaposlenicima, je takav da je posao u dm-u među najtraženijim radnim mjestima u RH. Odnos prema kupcima također je na zavidnoj razini. Uz to, ističe svoju društvenu odgovornost koja je provjerljiva, iako se uglavnom svodi na filantropiju. Ipak, odvojeno ističe održivi razvoj koji također potkrepljuje činjenicama o pristajanju uz uglavnom njemačke nacionalne ekološke certifikate, djelatna članstva kompanije u svjetskim udrugama, ali i praktične rezultate kao što su ekološka pakiranja, recikliranje i platnene torbe za kupovinu (koje je moguće vratiti i dobiti povrat novca).

Kako internet prikazuje dm?

Poučen mnogim primjerima kompanija u RH koje se nerijetko samo prikazuju kao KDO, pri čemu su redovito sve samo ne to, dao sam se u pretraživanje interneta i informacija o dm-u. Pretraživši 150 poveznica, došao sam do sljedećih rezultata. Od 150 čak 147 natuknica pohvalno govori o dm-u. Manji dio su poveznice samog dm-a, njih 15-ak. Veći dio su analize u dnevnim novinama, specijaliziranim dnevnim i tjednim novinama za gospodarstvo, a tekstovi su redovito pohvalni bez ozbiljnih primjedbi. Pronašao sam i jedan blog u kojem se izrazito pohvalno piše o dm-u, pa čak i poveznicu na jedan završni rad u kojem se znanstveno analizira slučaj dm-a kao KDO kompanije u RH (rad je obranjen na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli).

Dominantna svojstva većine pozitivnih informacija su sljedeća. Kompanija je dugoročno stabilna i profitabilna. Ne krši zakone niti propise RH. Postupa KDO prema svojim unutarnjim interesnim dionicima (engl. external stakeholders), napose zaposlenicima (najpoželjniji je poslodavac u RH već 5 godina zaredom). KDO je prema izvanjskim interesnim dionicima (kupcima, lokalnoj zajednici, čak i hrvatskom gospodarstvu u cjelini). Primjeri su: prodaja proizvoda hrvatskih eko proizvođača, sudjelovanje u raznim ekološim akcijama kao što je projekt DM H2O turneja „Očistimo hrvatske vode zajedno“ i prodaja 60-ak hrvatskih proizvoda u zemljama EU. Poseban primjer koji svjedoči o dodatnom oprezu je sljedeći. 2010. u Njemačkoj je u dm-u otkriveno da određena vrsta dječje voćne kašice u sebi sadrži komadiće stakla. Bez obzira što to nije otkriveno u tim kašicama u dm-u RH, kašice su žurno povučene iz prodaje.

Kao advocatus diaboli, u tom moru dobrih vijesti pronašao sam 3 ne baš dobre. Prva vijest je slučaj s voditeljicom poslovnice u Malom Lošinju koja je bila opljačkana dok je dnevni utržak nosila u noćni trezor. Ovdje je bilo propusta i sa strane kompanije i sa strane zaposlenika. Drugi je slučaj u svezi razlike u cijeni između istih pelena za djecu u Njemačkoj i u RH. Ovdje nisam sasvim siguran u točnost podataka. Treći slučaj je nepotkrijepljena informacija o tome kako je dm ne baš sjajan poslodavac. Uz vijest nije pružen nikakav dokazni materijal, osim dvojbenog svjedočanstva zaposlenika, a i vijest je objavljena na portalu dnevno.hr koji je poznat po neprovjerenim informacijama i ponaša se neprofesionalno (nedavno su zbog toga doživjeli i smjenu glavnog urednika).

Kako zaposlenici doživljavaju dm?

U svrhu dodatne provjere ovih podataka intervjuirao sam 4 zaposlenika iz različitih regija RH (staž u dm-u: 5–10 god.). Na skali ponuđenih odgovora od 1 do 5 (1 = vrlo loše, 5 = izvrsno) prosječni odgovor je 5 na pitanja o odnosu nadređenih prema podređenima i obrnuto, o odnosu kolega međusobno i o odnosu prema kupcima i obrnuto. Prema mišljenju intervjuiranih osoba na pitanja krši li dm relevantne zakone, podzakonske akte i interna pravila odgovor je bio NE (punuđeni su bili: DA, NE i NE ZNAM). Po istom ključu odgovor je bio DA na pitanje – je li po Vašem mišljenju dm odgovoran prema zaposlenicima, kupcima, konkurenciji, lokalnoj zajednici i široj društvenoj zajednici? Posljednja dva pitanja bila su opisna. U prvom se zahtijevalo navođenje ili opis društveno odgovorne aktivnosti dm-a. Ovdje je najčešće navedena edukacija djelatnika i volontiranje. U drugom se zahtijevalo navođenje ili opis neodgovorne aktivnosti, a ispitanici su napisali kako nemaju takvo iskustvo.

Ma ’ko tu koga…

I sad, ključno pitanje zbog kojeg sam i krenuo u ovo malo istraživanje – kako je moguće postojanje dm-a u RH? Kako je moguće da u tom moru društvene neodgovornosti, nepovoljne poduzetničke klime, krize, loših zakona, propisa i ostalih loših uvjeta, dm u RH ipak posluje profitabilno, u skladu sa zakonom, etički, društveno odgovorno i održivo? Prema svim pokazateljima dm bi trebao propasti, tj. uopće ne bi smio postojati, niti poslovati, a najmanje uspješno. No, ipak postoji! I posluje! K tome posluje uspješno, legalno i odgovorno! Pravo pitanje je suprotno prethodnome – kako je moguće da samo dm tako posluje u RH? Dakako, tu su i neke druge, uglavnom strane kompanije, koje su slične dm-u. Tu je i par privatnih kompanija u hrvatskom vlasništvu, no većina ne spada u sam vrh društvene odgovornosti. Štoviše, često su pri dnu, ili ako stojimo na rukama, što je poznata metoda obmanjujućeg prikazivanja rezultata statističkih istraživanja, na samom pijedestalu društvene neodgovornosti. O javnim poduzećima da i ne govorimo.

Dakle, ako dm u RH posluje kako posluje, kako to da tako ne posluju i ostale kompanije, napose one u hrvatskom vlasništvu, na koncu i javna poduzeća; poduzeća kao što su: INA, HEP, Hrvatske vode, Hrvatske šume, HAC, morske i riječne luke, zrakoplovne luke, itd.? Naravski da je, s obzirom na razlike u temeljnim djelatnostima, nemoguće doslovno kopirati način rada dm-a, ali u tome niti nije problem. Problem je u tome što je moguće poslovati na ODGOVORAN način, ali se to NE ČINI. S obzirom na to kako je MOGUĆE poslovati društveno odgovorno, a dokaz je dm, kako je ZNANJE-KAKO dostupno, PRILIKA za društveno odgovorno poslovanje ima, a i očita je MOTIVACIJA za takvo postupanje, jedino što možemo zaključiti jest kako se TAKO NE POSTUPA NAMJERNO, a iz pravilnosti kojom se postupa KDN možemo zaključiti kako se to čini ne samo namjerno, nego i s predumišljanjem, planski i sustavno. Zašto? Jer stvara profit u općoj kulturi neodgovornosti. Jednom kad se ona promijeni i kad će odgovorno poslovanje značiti dugoročnu stabilnost i profitabilnost, promijenit će se se i način djelovanja. Dotad, RH je mala zemlja za veliku neodgovornost.

Ako se, kojim slučajem, koja poslovna pravna osoba našla vidno potresena ovim podacima i zaključcima koji slijede iz njih, vrata mog bloga su joj širom otvorena. No, kako mi je uža stručna specijalizacija korporacijska društvena neodgovornost, molim vas da se ne javljate s promotivnim materijalima o humanitarnim akcijama, donacijama, sponzorstvima i sl., pa da vas dovedem u neugodnu poziciju otkrivši kako istovremeno kršite zakone, podzakonske akte, vlastite propise i vidno ste nepravedni prema primjerice zaposlenicima i/ili kupcima. Zdrav početak suradnje je standardno financijsko izvješće, posebno financijsko izvješće o društvenoj odgovornosti i rezultatima, dokazi o nekažnjavanju i o tome vodi li se ili ne protiv vas proces. To je početak predivnog prijateljstva.

*Autor ovog teksta ni na koji način, financijski i/ili drugačije nije bio potican na pisanje ovog teksta od strane pravne osobe dm-drogerie markt Hrvatska d.o.o., niti od strane fizičkih osoba zaposlenih u istoj kompaniji. Tekst je motiviran isključivo podizanjem svijesti javnosti o korporacijskoj društvenoj odgovornosti u RH.

Za ovu priliku skladba Touch Me I’m Sick grupe Mudhoney iz 1988. godine. Skladba prema mišljenju eksperata predstavlja himnu tog žanra rock glasbe.

izvor:Blogosfera, autor prof. Kristijan Krkač

facebook komentari

  • EMINƎM

    dm ? moderan konc-logor,
    dm-ova doktrina je od djelatnika jebo te napravila humanoidnog robota od mesa i krvi

    • peppermintt

      autor navodi upravo dm kao primjer pozitive u odnosu na sve druge :”Dakle, ako dm u RH posluje kako posluje, kako to da tako ne posluju i
      ostale kompanije, napose one u hrvatskom vlasništvu, na koncu i javna
      poduzeća; poduzeća kao što su: INA, HEP, Hrvatske vode, Hrvatske šume,
      HAC, morske i riječne luke, zrakoplovne luke, itd.?”

      • EMINƎM

        dm-om upravljaju švabe, tako bi trebalo biti i s svim ostalim htvatskim firmama , dati sve švabama na upravu

        • peppermintt

          imamo i mi vridnih i sposobnih ljudi, samo ne mogu proć negativnu političku selekciju, mislim da je i naglasak autora upravo na toj činjenici 😉
          Inče jako mi se dopada kak piše profa

          • HRSmoock

            To ti je naša specijalnost. Ako u firmu dođe neko sposoban, kompetentan i sa pravom diplomom, svi se odmah udruže protiv njega.

          • EMINƎM

            ah te diplome

          • HRSmoock

            Ne mora ni diploma. Dovoljno je da si u partiji :)) Jbt. ovi su gori i od onih original, protokomunjara.

          • EMINƎM

            zato i jesmo tu gdje jesmo, nesposobnim ministrima koji nažalost vode resore ni krivi ni dužni, jbg ali zato su U partiji

          • EMINƎM

            naravno da ima sposobnih pogotovo mladih školovanih neiskvarenih ljudi
            ali tu je ribarska mreža koja lovi sve što pliva hoda ili leti i ne zove se ona pounica, prostica, ‘il gavunara nego UDBA-ra, malo ih je moralnih dobrih i neovisnih, političari kod nas Hrvata su naj pokvarenija roba koju treba komisijski uništiti poput holdingovih diploma