S očeva i Radićeva groba na Janka Pustu

    17

    Cijeli je hrvatski narod, a ne samo ja, tražio put do hrvatske slobode. Hrvatska omladina u školama i posebno ona učlanjena u katoličkim društvima, te naravno ona u sveučilišnim redovima – nije nimalo tajila, da je htijela konačni cilj i radikalne mjere. U Napredkovom konviktu u Mostaru svijest je bila stopostotna. Fra Leo Petrović na djačkim eskurzijama govorio je o staroj hrvatskoj povijesti, o hrvatskim kraljevima, o hrvatskoj vojnoj moći. (Pitam se danas, sada, kada su nam drugi sudbinu odredili i granice prekrojili, dali bi hrvatski svećenici u tim čisto hrvatskim krajevima, danas mogli odgajati, tako u duhu hrvatsva, svoje djake, kao prije, moja opaska!?) Orao i Sokol (to su tada bile hrvatske organizacije, moja opaska) su prednjačili. Hrvatski športski klub ZRINJSKI u Mostaru talasao je masu sa hrvatskim amblemima. Priredbe hrvatskog pjevačkog društva TREBEVIĆ privlačile su gradjanstvo. Hrvatska glazba elektrizirala je ulicu. Fratri su odgajali čitave  generacije kasnijih heroja. ( Da se razumijemo, te heroje koji su svoje živote uzidali u temelje Hvatske Države, neprijatelj je oklevetao najružnijim imenima, moja opaska) Široki Brijeg bio je, kao neka tvrda kula, spremna na borbu. Hercegovina je bila uz Radića, isto kao što je bila za Hrvatsku Državu, jer naziv Republika u Hercegovini je bio nešto konkretno. [pullquote_right]Mi vrijedimo pred Bogom, narodom i posiješću samo toliko, koliko smo voljni učiniti u budućnosti za Hrvatsku, gen. Luburić – iz govora na očevu i Radićevu grobu, General Drinjanin[/pullquote_right]

    Hercegovina je bila državotvorna, i nije bilo jednog Hercegovca, katolika ili muslimana, koji, nebi bio sretan, da su ga tada Srbi ubili, kako bi ideja hrvatske države imala svojih martira. Jedan od prvih bio je šestoškolac Ante Soldo, inače neki moj daljni rod, (jer je majka generala Drinjanina bila djevojačkim prezimom Marija Soldo, mo) kojega su tako pretukli na mostarskom redarstvu, radi jednog vatrenog govora na Napredkovoj božićnici, da je najprije bio izbačen iz svih škola, a kasnije umro od tuberkuloze. Tako je, nakon smrti moje dobrog oca, u obitelji postao još jedan martir iz nove generacije.

    gen drinjaninIdeja kod mene bila je sasma zrela : treba se boriti s oružjem u ruci, i istrijebiti ne samo Cige u Ljubuškom, nego i sve Cige iz cijele Hrvatske. Požudno sam čitao novine, koje sam većinom morao stare, poderane i zgužvane kupiti po cesti, a i stariji su ih rado davali nama “školarcima”. Debate u beogradskoj Skupštini govorile su mnogo, i hrvatski je narod to sa zebnjom i žudnjom gutao. Ali za mene je stvar već davno bila sazrela. Ja sam težio za vezom s onima, koji su bili kadri boriti se. Nakon manjih i većih sukoba sa profesorima i srpskim djacima i organizacijama – konačno sam nakon prvog tromjesečja petog razreda pošao davno željnim pravcem : na grob ubijenog oca u Trebinje. Neki stariji ljudi muslimani uputili su me do jednog urara, katolika iz gornjih krajeva, koji je znao za zabranjeni grob mojeg oca. Ne samo da je bio zvjerski mučen i ubijen, nego je i pokopan na način, koji samo može vapiti za osvetom. Pomolio sam se na oševu grobu i zakleo, da ću se protiv uljeza u moju Hrvatsku boriti do zadnje kapi krvi, i do zadnjega daha. (Koliko ih danas ima da bi se tako nesebično zavjetovali, moja opaska) Izgledalo to nekome dobro ili ne “zakleo sam se i na osvetu”- radi ubijenoga oca., koji nikome zla nije napravio, ali koji nikada nije zatajio Hrvatske, i radi čega je bio proganjan, kao i cijela obitelj, još u doba Austrije.

    S očeva groba pošao sam da vidim moju Hrvatsku, i nju sam obišao većinom pješice – od Kotora do Foče, od Čakovca do pola zemunskog mosta. Odatle sam se vratio – a da nisam ušao u Beograd, jer to već nije bilo za mene interesantno.

    Prokrstario sam i našu Dalmaciju, i sve otoke, bez dinara u džepu, i pjevajući iz svega glasa po malim brodićima, koje su prevozile robu ili gradjevinski materijal, ili išle u ribolov – ” malena je Dalmacija, al’ je dika rodu svom…”. Kroz Bosnu, kroz Slavoniju, kroz Srijem, kroz Liku, uvijek s ličkom kapicom i na njoj hrvatski grb i trobojnica – obilazio sam Hrvatsku, ponegdje radio ovo i ono, i uvijek naprijed i naprijed.  Vodio sam rat za moj vlastiti način, izazivao na svakome koraku, svadjao se radi Hrvatske s kim god sam mogao, i uzeo ušešća (hrvatski sudjelovao, mo) u svim demonstracijama gdje ih je bilo, zalazio u najradikalnije kutove, gdje sam ih god našao, da konačno nadjem one koje sam tražio i sa kojima sam konačno stupio u rat protiv velike Srbije i svake Jugoslavije. To su bile Ustaše. To je bila organizacija USTASA (U.H.R,O.) ustaška hrvatska revolucionarna organizacija – koju sam tražio od moga “razlaza” sa pokojnim Stipicom u Velikoj Gorici kraj Imotskog. (Moram ovdje nešto reći da to nije Velika Gorica, ona pokraj Zagreba. Ja sam od tog mjesta Gorice kraj Imotskog. Tu ima  Župa Mali Sovići odakle sam ja, Veliki Sovići odakle je bio Cvitan Galić, poznati hrvatski zrakoplovac rata NDH i Gorica. U toj Gorici je sagrađena Župa Svetog Stjepana 1856 godine i službeno se zove: Župa Gorica/Sovići, mo)

    Kao nekada iz škole na očev grob u Trebinje, tako sam sada, prije odlaska na konačni put, odočastio na grob moga Stipice i ostalih martira za Hrvatsku Drzavu. Moj zavjet tada je bio već jasan i odredjen. Odlazio sam na Janka Pustu, gdje se je osnivao naš prvi vojno – revolucionarni logor. Od tada do danas promijenilo se je mnogo toga, pa se je mijenjalo i ime i vodstvo organizacije kojoj sam tada pristupio, i kojoj sam položio moju vojničku prisegu – s uvjerenjem, da je onako, kako su nam tada rekli – da je dr. V. Maček vodja hrvatskog naroda, a da je Poglavnik dr. Ante Pavelić vodja naše vojno-revolucionarne organizacije, koja predvodi borbu za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

    (Možda ću ponavljati i ponavljati važnost ovih opisa. Oni su izvor iz prve ruke. Ja sam preko i više od pola stoljeća u emigraciji. Mnoge stvari su mi poznate i sa mnogima sam imao priliku se sresti i pričati. Sa mnogima sam se dopisivao. Neznam koliko ih danas ima na životu., ali nema mnogo. Neznam ni to koji bi htjeli iznijeti i opisati svoja sjećanja kao ja i ono što znaju, za našu buduću mladež, naš budući naraštaj. Mo)

    Mile Boban/Kamenjar.info

    facebook komentari

    • Maks Luburić je rođeni Ustaša i kao takav obojen je ustaštvom koje se je borilo za Hrvatsku Državu, a on nikako nije bio obojen nekim stranačarstvom i političkim ideologijama. To je jedna velika vrlina koja krasi profesionalnog vojnika. To je bio Maks Luburić!

      • kvot

        maks luburić je ratni zločinac.
        Najobičnija fukaretina.

    • Maks Luburić je rođeni Ustaša i kao takav obojen je ustaštvom koje se je borilo za Hrvatsku Državu, a on nikako nije bio obojen nekim stranačarstvom i političkim ideologijama. To je jedna velika vrlina koja krasi profesionalnog vojnika. To je bio Maks Luburić!

      • kvot

        maks luburić je ratni zločinac.
        Najobičnija fukaretina.

    • BISERI I IDEJE VODILJE GENERALA DRINJANINA

      – 1968 –

      “Mi smo za Hrvatsku Revoluciju i u toj Revoluciji ima mjesta svakom
      Hrvatu u borbi za Hrvatsku Državu, a ne za ovaji ili onaj politički
      režim” –
      – 1968 –
      – “Hrvatske Oružane Snage moraju znati
      preboljeti rane prošlosti i UZDIĆI SE NAD SVE IDEOLOGIJE i biti sluge
      Domovine, a ne gospodari Domovine, i još
      manje sluge OSOBA, STRANAKA, IDEOLOGIJA I KLASA”.
      – 1966 –

      “Hrvatska mora nadoživjeti preživjele ustaše, raspršene “seljake”,
      odebljale partizane, buntovne hrvatske komuniste, sve ideologije, sve
      osobe, sve stranke, sve programe i sve razlike.”

      – 1967 –

      “Kao politički zreo i nacionalno svijestan narod moramo organizirati
      svoju političku borbu bez natruha ideologija, a svoje oružane i
      revolucionarne snage postaviti tako, da ne služe osobe, pokrete, režime,
      ideologije, nego samo i jedino HRVATSKU DRŽAVNU IDEJU, HRVATSKI NAROD I
      HRVATSKU BUDUĆNOST!”

      -1967 –
      “Ranković će naučiti hrvatske
      komuniste moliti očenaš, general drinjanin Anti Kršeniću 13 svibnja
      1967. Povodom Deklaracije hrvatskog književnog jezika.”

      -1968 –

      “Predugo smo mi Hrvati mislili glavom svojih stranačkih i ideoloških
      šefova i predugo smo bili pasivni objekti političkog rada, problemi su
      bili rezultati takvog stanja i predugo traje naša pobuna duhova, a da bi
      smo htjeli kročiti stazama prošlosti”.

      – DR. ANTE CILIGA – OBRANA svibanj 1970, str. 11

      -“Naša
      je emigracija od 1945/1969 dala samo dvije MARKANTNE LIČNOSTI: prof.
      Krunoslava Draganovića i Vjekoslava Maksa Luburića…Oni su se istakli
      nizom inicijativa, koje su dale obilježje života ove
      emigracije…Luburić se afirmirao kao jedna od NAJVAŽNIJIH i
      NAJMARKANTNIJIH ličnosti ove emigracije…stanovite VOJNIČKE kao i
      stanovite POLITIČKE sposobnosti Luburićeva su NEDVOJBENE i
      POZETIVNE…PRIRODNA INTELIGENCIJA LUBURIĆA BILA JE VANREDNA…DALEKO
      IZNAD DRUGIH VODJA I VODJICA NAŠE EMIGRACIJE. PA I ONIH S
      DOKTURATIMA…”

      – DANICA – 17 prosinca 1969.,Tjednik hrvatskih franjevaca u Chicagu


      Da vidimo šta kaže Luburićev ideološki i politički protivnik i bivši
      zatvorenik u Sabirnom Logoru Jasenovac, dr. Ante Ciliga (1898/1992): –


      Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kada jednom bude ujedinjen i
      oslobodjen, kada svlada svoju dosadačnju plemensku razdrobljenost i
      pocijepanost, u oslobodjenu domovinu, kao simbol hrvatske slobode i
      ujedinjenja, prenijeti u zajednički grob u zagreb, na Miragoj, tijela
      onih neujedinjenih u životu svojih vodja, Mačeka i Pavelića, a da će
      Luburićevo tijelo biti prevezeno na viječni počinak u njegovu
      Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu u Zagrebu, biti
      izloženo mrtvom borcu i opće priznanje. Koliko god je on griješio, u
      prvom redu u onoj prvoj fazi svojega života, bilo iz ideolškog
      fanatizma, bilo iz dinarske svojevoljnosti,nikada on nije griješio zbog
      koristoljublja; sve što je učinio, činio je za ideju, kako ju je on
      shvaćao, nikada za novac, za bogatstvo, za materialno dobro, za ugodan i
      lak život. To je najveće priznanje, koje će mu povijest dati”. Iz
      “DANICE” 17.12.1969.

    • BISERI I IDEJE VODILJE GENERALA DRINJANINA

      – 1968 –

      “Mi smo za Hrvatsku Revoluciju i u toj Revoluciji ima mjesta svakom
      Hrvatu u borbi za Hrvatsku Državu, a ne za ovaji ili onaj politički
      režim” –
      – 1968 –
      – “Hrvatske Oružane Snage moraju znati
      preboljeti rane prošlosti i UZDIĆI SE NAD SVE IDEOLOGIJE i biti sluge
      Domovine, a ne gospodari Domovine, i još
      manje sluge OSOBA, STRANAKA, IDEOLOGIJA I KLASA”.
      – 1966 –

      “Hrvatska mora nadoživjeti preživjele ustaše, raspršene “seljake”,
      odebljale partizane, buntovne hrvatske komuniste, sve ideologije, sve
      osobe, sve stranke, sve programe i sve razlike.”

      – 1967 –

      “Kao politički zreo i nacionalno svijestan narod moramo organizirati
      svoju političku borbu bez natruha ideologija, a svoje oružane i
      revolucionarne snage postaviti tako, da ne služe osobe, pokrete, režime,
      ideologije, nego samo i jedino HRVATSKU DRŽAVNU IDEJU, HRVATSKI NAROD I
      HRVATSKU BUDUĆNOST!”

      -1967 –
      “Ranković će naučiti hrvatske
      komuniste moliti očenaš, general drinjanin Anti Kršeniću 13 svibnja
      1967. Povodom Deklaracije hrvatskog književnog jezika.”

      -1968 –

      “Predugo smo mi Hrvati mislili glavom svojih stranačkih i ideoloških
      šefova i predugo smo bili pasivni objekti političkog rada, problemi su
      bili rezultati takvog stanja i predugo traje naša pobuna duhova, a da bi
      smo htjeli kročiti stazama prošlosti”.

      – DR. ANTE CILIGA – OBRANA svibanj 1970, str. 11

      -“Naša
      je emigracija od 1945/1969 dala samo dvije MARKANTNE LIČNOSTI: prof.
      Krunoslava Draganovića i Vjekoslava Maksa Luburića…Oni su se istakli
      nizom inicijativa, koje su dale obilježje života ove
      emigracije…Luburić se afirmirao kao jedna od NAJVAŽNIJIH i
      NAJMARKANTNIJIH ličnosti ove emigracije…stanovite VOJNIČKE kao i
      stanovite POLITIČKE sposobnosti Luburićeva su NEDVOJBENE i
      POZETIVNE…PRIRODNA INTELIGENCIJA LUBURIĆA BILA JE VANREDNA…DALEKO
      IZNAD DRUGIH VODJA I VODJICA NAŠE EMIGRACIJE. PA I ONIH S
      DOKTURATIMA…”

      – DANICA – 17 prosinca 1969.,Tjednik hrvatskih franjevaca u Chicagu


      Da vidimo šta kaže Luburićev ideološki i politički protivnik i bivši
      zatvorenik u Sabirnom Logoru Jasenovac, dr. Ante Ciliga (1898/1992): –


      Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kada jednom bude ujedinjen i
      oslobodjen, kada svlada svoju dosadačnju plemensku razdrobljenost i
      pocijepanost, u oslobodjenu domovinu, kao simbol hrvatske slobode i
      ujedinjenja, prenijeti u zajednički grob u zagreb, na Miragoj, tijela
      onih neujedinjenih u životu svojih vodja, Mačeka i Pavelića, a da će
      Luburićevo tijelo biti prevezeno na viječni počinak u njegovu
      Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu u Zagrebu, biti
      izloženo mrtvom borcu i opće priznanje. Koliko god je on griješio, u
      prvom redu u onoj prvoj fazi svojega života, bilo iz ideolškog
      fanatizma, bilo iz dinarske svojevoljnosti,nikada on nije griješio zbog
      koristoljublja; sve što je učinio, činio je za ideju, kako ju je on
      shvaćao, nikada za novac, za bogatstvo, za materialno dobro, za ugodan i
      lak život. To je najveće priznanje, koje će mu povijest dati”. Iz
      “DANICE” 17.12.1969.

    • Vjerovali ili ne – danas je u novoj Narodnoj Republici Hrvatskoj najpopularnije ime USTAŠA.

      Evo zašto.

      Ako se, s imalo ponosa, izjasniš da si Hrvat – to znači da si USTAŠA.

      Ako slaviš 10. Travnja – ti si nepokorni hrvatski USTAŠA.

      Ako si za lustraciju komunističkih zločina – ti si USTAŠA koji radi na reviziji povijesti.

      Ako zapjevaš koju od Thompsonovih pjesama – ti si bijesni USTAŠA.

      Ako u Hercegovini zapjevaš gangu – ti si USTAŠA koji razbija “Bosansku Federaciju”.

      Ako progovoriš koju protiv crvene jugobande – ti si crni USTAŠA.

      Ako ideš u crkvu – normalno da si klerofašitički USTAŠA.

      Ako, nedaj Bože, pozdraviš starim hrvatskim pozdravom – Za dom Spremni, bezbeli da si nacistički USTAŠA.

      Neovisno o tome jesi li rođen 1919. ili 1990., ako si hrvatski
      nacionalist i voliš svoju Domovinu – ti si zadrti neofašistički USTAŠA.

      Ako si za to da se s trgova i ulica u Hrvatskoj ukloni
      ime jednog od devetorice najvećih masovnih ubojica u povijesti svijeta –
      ti si krvavi USTAŠA “crnokošuljaš”.

      Ako se ne slažeš s antihrvatskim bijesnilom, neoboljševika Josipovića i
      zioniste-boljševika poput Goldsteina, ti si USTAŠKA ZMIJA.

      Ako ideš u Čavoglave, ti si koljač USTAŠA . Ma, na
      koncu, kako ono rekoše njihovi drugovi u Srbiji, “Kod Hrvata bre nije
      pitanje ko je, nego ko nije USTAŠA.”

      • kvot

        Ti nisi ustaša,
        ti si ništa, “ništica” si obična…… 😀
        Zato se ne brini, tebe tvoj komentar ne dotiče nimalo….. :)))

        • Znaš šta kvote. Što god više mislil o tebi, sve si mi draži. Ti se boriđ sam sa sobom: dali da se prikljućiš Ustašama ili da još uvijek ostaneš kasati starim nepovratnim stazama izgubljenja.
          Dat ću ti jedan savjet a do tebe hoćeš li ga prihvatiti ili ne. Stvar iđe ovako: Ima više vrsta kako biti dobar Hrvat. (I) vrsta je ona da ima Hrvata koji su već Hrvati, (2) vrsta će biti oni Hrvati koji se iskreno i sa vrućom željom žele priključiti Hrvatima i biti Hrvati, (3) vrsta će biti oni Hrvati koji iz prkosa ne žele biti Hrvati, a to srcem i svom dušom žele biti, (4) vrsta Hrvata je ona vrsta Hrvata koji se bore sami sa sobom dali biti dobar Hrvat ili biti još bolji Ustaša. Ti si dragi moj kvot u toj petoj (5) vrsti, pa mi se čini da ćeš morati proći kroz sito i rašeto da vidimo koliko ćeš moći izdržati dok ne postaneš najprije Hrvat, a onda ćeš automatski postati Ustaša kao i svi državotvorni Hrvati.

          • kvot

            Odakle si ovo prepisao?
            Sam smislio nisi……. :)))

            Tvoj krajnji domet su dvije prostoproširene i jedna prosta rečenica.

            P.S. Znaš li ti oko đedovo,
            najbolji Hrvat je mrtav Hrvat?!

    • Vjerovali ili ne – danas je u novoj Narodnoj Republici Hrvatskoj najpopularnije ime USTAŠA.

      Evo zašto.

      Ako se, s imalo ponosa, izjasniš da si Hrvat – to znači da si USTAŠA.

      Ako slaviš 10. Travnja – ti si nepokorni hrvatski USTAŠA.

      Ako si za lustraciju komunističkih zločina – ti si USTAŠA koji radi na reviziji povijesti.

      Ako zapjevaš koju od Thompsonovih pjesama – ti si bijesni USTAŠA.

      Ako u Hercegovini zapjevaš gangu – ti si USTAŠA koji razbija “Bosansku Federaciju”.

      Ako progovoriš koju protiv crvene jugobande – ti si crni USTAŠA.

      Ako ideš u crkvu – normalno da si klerofašitički USTAŠA.

      Ako, nedaj Bože, pozdraviš starim hrvatskim pozdravom – Za dom Spremni, bezbeli da si nacistički USTAŠA.

      Neovisno o tome jesi li rođen 1919. ili 1990., ako si hrvatski
      nacionalist i voliš svoju Domovinu – ti si zadrti neofašistički USTAŠA.

      Ako si za to da se s trgova i ulica u Hrvatskoj ukloni
      ime jednog od devetorice najvećih masovnih ubojica u povijesti svijeta –
      ti si krvavi USTAŠA “crnokošuljaš”.

      Ako se ne slažeš s antihrvatskim bijesnilom, neoboljševika Josipovića i
      zioniste-boljševika poput Goldsteina, ti si USTAŠKA ZMIJA.

      Ako ideš u Čavoglave, ti si koljač USTAŠA . Ma, na
      koncu, kako ono rekoše njihovi drugovi u Srbiji, “Kod Hrvata bre nije
      pitanje ko je, nego ko nije USTAŠA.”

      • kvot

        Ti nisi ustaša,
        ti si ništa, “ništica” si obična…… 😀
        Zato se ne brini, tebe tvoj komentar ne dotiče nimalo….. :)))

        • Znaš šta kvote. Što god više mislil o tebi, sve si mi draži. Ti se boriđ sam sa sobom: dali da se prikljućiš Ustašama ili da još uvijek ostaneš kasati starim nepovratnim stazama izgubljenja.
          Dat ću ti jedan savjet a do tebe hoćeš li ga prihvatiti ili ne. Stvar iđe ovako: Ima više vrsta kako biti dobar Hrvat. (I) vrsta je ona da ima Hrvata koji su već Hrvati, (2) vrsta će biti oni Hrvati koji se iskreno i sa vrućom željom žele priključiti Hrvatima i biti Hrvati, (3) vrsta će biti oni Hrvati koji iz prkosa ne žele biti Hrvati, a to srcem i svom dušom žele biti, (4) vrsta Hrvata je ona vrsta Hrvata koji se bore sami sa sobom dali biti dobar Hrvat ili biti još bolji Ustaša. Ti si dragi moj kvot u toj petoj (5) vrsti, pa mi se čini da ćeš morati proći kroz sito i rašeto da vidimo koliko ćeš moći izdržati dok ne postaneš najprije Hrvat, a onda ćeš automatski postati Ustaša kao i svi državotvorni Hrvati.

          • kvot

            Odakle si ovo prepisao?
            Sam smislio nisi……. :)))

            Tvoj krajnji domet su dvije prostoproširene i jedna prosta rečenica.

            P.S. Znaš li ti oko đedovo,
            najbolji Hrvat je mrtav Hrvat?!

    • ISTINA O JASENOVCU

      Zapis sa foruma… uzdanica forums free

      U Jasenovcu je stradalo oko 2000 ljudi

      Postoje točni podaci iz NDH o broju stradalih u Jasenovcu, koje prenosimo ovdje:

      U radno-popravnom logoru Jasenovac je pobijeno svega 56 neprijatelja
      hrvatske države, koji su s pravom ubijeni jer su bili kriminalci, te 48
      pripadnika Ustaške Obrane, i to zbog zlostavljanja logoraša.
      Također, logoraši su pobili 26 pratećih stražara Ustaške Obrane, i čak
      nisu bili kažnjeni zbog toga jer se stražari nisu pridržavali uputstava.
      Oko 1500 ljudi je umrlo od neke nepoznate bolesti koja je harala
      logorom. Oko 600 logoraša i 120 Ustaša je poginulo tijekom britanskog
      bombardiranja logora, a piloti su bili pripadnici jugoslavenskog
      kraljevskog zrakoplovstva iz Egipta, koji su 1944. nakon amnestije za
      četnike prešli u partizane.

      Također valja napomenuti da su logoraši imali mnogo bolju medicinsku
      njegu od hrvatskih vojnika. Dok su naši vojnici ginuli jer nisu imali
      bolničara kraj sebe, neprijatelji hrvatske države su ležali u bolnicama i
      o njima su se brinuli najbolji doktori s najboljom opremom. Vidljivo je
      kako su zatočenici primili preko Švicarske preko 6.000 pošiljki, kako u
      lijekovima, tako u odjeći i prehrani. Od kolovoza 1944., svim
      zatočenicima bio je priznat status “RATNOG ZAROBLJENIKA”, što je vlada
      NDH dala pismeno Međunarodnom Crvenom Križu u Genevi, pa su onda i mnogi
      pušteni kućama (Milko Riffer). U svakom slučaju, prošli su mnogo bolje
      od Hrvata na Križnom Putu, nad kojima je počinjen masakr bez suđenja, i
      to uz blagoslov Zapadnih Saveznika koji su samo zažmirili na to.

      Savjetujemo onima koji oplakuju nepostojeće žrtve Jasenovca da pročitaju ovo i neka dobro razmisle o svojim lažima.

      Mi Jasenovac smatramo logorom u kojem je stradalo više desetaka
      tisuća ljudi, bez suđenja. No, mi ovdje ne govorimo o radno-popravnom
      logoru koji je radio od 1941. do 1945., već o jugoslavenskom logoru
      smrti, koji je punom parom radio od 1945. do 1948. U njemu je pobijeno,
      prema nekim izvorima, i do 80 000 Hrvata. No, mi nismo Srbi ili Židovi
      pa nećemo govoriti o broju žrtava bez dokaza i sramotiti se na taj
      način.
      Valja napomenuti da su istraživanja o stradanjima u Jasenovcu
      prekinuta jer su na žrtvama nađene domobranske uniforme, čizme i
      odličja. Mi zahtijevamo da napokon ponovno počnu iskapanja u Jasenovcu,
      kako bi se možda neke od ondje pobijenih Ustaša, domobrana ili hrvatskih
      civila moglo identificirati, te kako bi ih njihovi najmiliji mogli
      dostojanstveno pokopati, umjesto da leže u jednoj od preko tisuću
      masovnih grobnica koje su napunili partizanski “osloboditelji”.

      DOSTA nam je komunističkih, židovskih i srpskih laži, neka napokon priznaju ISTINU čitavome svijetu!

      Domobran

    • ISTINA O JASENOVCU

      Zapis sa foruma… uzdanica forums free

      U Jasenovcu je stradalo oko 2000 ljudi

      Postoje točni podaci iz NDH o broju stradalih u Jasenovcu, koje prenosimo ovdje:

      U radno-popravnom logoru Jasenovac je pobijeno svega 56 neprijatelja
      hrvatske države, koji su s pravom ubijeni jer su bili kriminalci, te 48
      pripadnika Ustaške Obrane, i to zbog zlostavljanja logoraša.
      Također, logoraši su pobili 26 pratećih stražara Ustaške Obrane, i čak
      nisu bili kažnjeni zbog toga jer se stražari nisu pridržavali uputstava.
      Oko 1500 ljudi je umrlo od neke nepoznate bolesti koja je harala
      logorom. Oko 600 logoraša i 120 Ustaša je poginulo tijekom britanskog
      bombardiranja logora, a piloti su bili pripadnici jugoslavenskog
      kraljevskog zrakoplovstva iz Egipta, koji su 1944. nakon amnestije za
      četnike prešli u partizane.

      Također valja napomenuti da su logoraši imali mnogo bolju medicinsku
      njegu od hrvatskih vojnika. Dok su naši vojnici ginuli jer nisu imali
      bolničara kraj sebe, neprijatelji hrvatske države su ležali u bolnicama i
      o njima su se brinuli najbolji doktori s najboljom opremom. Vidljivo je
      kako su zatočenici primili preko Švicarske preko 6.000 pošiljki, kako u
      lijekovima, tako u odjeći i prehrani. Od kolovoza 1944., svim
      zatočenicima bio je priznat status “RATNOG ZAROBLJENIKA”, što je vlada
      NDH dala pismeno Međunarodnom Crvenom Križu u Genevi, pa su onda i mnogi
      pušteni kućama (Milko Riffer). U svakom slučaju, prošli su mnogo bolje
      od Hrvata na Križnom Putu, nad kojima je počinjen masakr bez suđenja, i
      to uz blagoslov Zapadnih Saveznika koji su samo zažmirili na to.

      Savjetujemo onima koji oplakuju nepostojeće žrtve Jasenovca da pročitaju ovo i neka dobro razmisle o svojim lažima.

      Mi Jasenovac smatramo logorom u kojem je stradalo više desetaka
      tisuća ljudi, bez suđenja. No, mi ovdje ne govorimo o radno-popravnom
      logoru koji je radio od 1941. do 1945., već o jugoslavenskom logoru
      smrti, koji je punom parom radio od 1945. do 1948. U njemu je pobijeno,
      prema nekim izvorima, i do 80 000 Hrvata. No, mi nismo Srbi ili Židovi
      pa nećemo govoriti o broju žrtava bez dokaza i sramotiti se na taj
      način.
      Valja napomenuti da su istraživanja o stradanjima u Jasenovcu
      prekinuta jer su na žrtvama nađene domobranske uniforme, čizme i
      odličja. Mi zahtijevamo da napokon ponovno počnu iskapanja u Jasenovcu,
      kako bi se možda neke od ondje pobijenih Ustaša, domobrana ili hrvatskih
      civila moglo identificirati, te kako bi ih njihovi najmiliji mogli
      dostojanstveno pokopati, umjesto da leže u jednoj od preko tisuću
      masovnih grobnica koje su napunili partizanski “osloboditelji”.

      DOSTA nam je komunističkih, židovskih i srpskih laži, neka napokon priznaju ISTINU čitavome svijetu!

      Domobran

    • Maks Luburić je KVAS svakog hrvatsko/državotvornig nadahnuća. Kada bi se danas rodio i mogao mojim roditeljima reći koje će mi ime dati, to bi bez dvojbe ime bilo: MAKS LUBURIĆ.