Sabor protiv Ustava

0

Odoše zastupnici na dvomjesečni godišnji odmor (iako se oni najbolje odmaraju u samom Saboru), ostavljajući iza sebe četiri na brzinu sklepane i usvojene zakonske intervencije i vjerojatno pune ruke posla Ustavnom sudu.

Processed by: Helicon Filter;Neka je njegova mišljenja zatražio sam Sabor, a neka će zacijelo zatražiti druge zainteresirane udruge i građani.

U jeku preuzimanja vlasti i svoga revolucionarnog marša, tzv. Kukuriku koalicija je, u skladu s dovođenjem svojih ljudi na sva mjesta gdje god je to bilo moguće (srećom i na njezinu žalost, to nije bilo moguće s Ustavnim i još nekim sudovima), s rukovodećih mjesta od Zagreba do Babine Grede smijenila 2500 policijskih djelatnika.

Upravni je sud, međutim, te smjene poništio ustvrdivši kako one nisu u skladu sa zakonom o policiji i državnim službenicima. I onda Vlada nastupa s prijedlogom službenog tumačenja zakona, kojim se ti zakoni praktički mijenjaju njihovom reinterpretacijom. Nije zakon ono kako je u njemu napisano, nego onako kako mi mislimo da je napisano.

I, što je najgore, ta reinterpretacija trebala bi vrijediti i po njoj postupiti retroaktivno, dakle i prije nego je Upravni sud donio svoju odluku, što je, naravno, u potpunoj protivnosti s jednim od klasičnih pravnih načela. Novim tumačenjem valjalo bi legalizirati sudski utvrđenu nezakonitost!

Buka i muka oko referenduma

Problematičnim, novim Zakonom o radu zadire se u niz stečenih prava garantiranih nekim drugim zakonima, kolektivnim ugovorima, ili pak samim Ustavom.
Riječ je o ograničavanju prava na štrajk, o proizvoljnom produžavanju radnog vremena i seljenju radnika iz jednog u drugo poduzeće kod istih vlasnika mimo njihove volje, o porodiljnim dopustima za vrijeme kojih će majke moći ostati bez posla, pa sad ti rađaj djecu.

I sve to u interesu navodnog ulaganja, zapošljavanja, profita, poslovne efikasnosti. U osnovi svih tih promjena zapravo je povreda jednog od temeljnih prava, prava na slobodan, siguran i dostojanstven život pojedinca i obitelji, što se inače nastoji nadoknaditi i prikriti nekim kvazipravima marginalnih skupina.

Najviše je buke i muke izazvala rasprava o referendumu o promjeni Zakona o pravima nacionalnih manjina kojim se, uz dovoljno prikupljenih potpisa, traži da se pravo na upotrebu pisma i jezika nacionalnih manjina omogućuje onda kad manjina prelazi pedeset posta udjela u stanovništvu određene lokalne zajednice. Osobno držim kako je pitanje loše postavljeno.

Prođe li referendum s ovako postavljenim pitanjem, bit će ograničavajući za sve sredine i sve manjine, a ne samo za ćirilicu u Vukovaru, što je bio jedini motiv referendumskog pokreta. Država bi, pak, trebala jamčiti upotrebu manjinskog pisma i jezika u slučaju polovične zastupljenosti pripadnika neke nacionalne manjine, ali prepuštajući lokalnim zajednicama da može potrebni udio odrediti sama, prema vlastitim nahođenjima i potrebama.

No, što je, tu je. Sabor traži od Ustavnog suda mišljenje je li ovako zamišljeni referendum uopće u skladu s Ustavom, traži da ga se proglasi neustavnim, i to uz jasnu sugestiju kako bi tako trebalo odlučiti, što, naravno, predstavlja eklatantan pritisak zakonodavne i izvršne vlasti na sudsku.

Ustavni sud, iako se to od njega očekuje, međutim, nema nikakve mogućnosti zabraniti referendum, jer pitanja o kojima se referendumski može odlučiti nisu ničim ograničena. To je, naravno, priznala posredno i sama Vlada kad je predlagala promjene odredbi o referendumu kojima bi se definirala pitanja o kojima se referendumom ne može odlučivati, što znači kako takva pitanja za sada ne postoje.

Iščašeni zakon

Najdalje se u gotovo diverzantskoj akciji protiv najvišeg pravnog akta u državi otišlo donošenjem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji je u izravnoj i potpunoj suprotnosti s onim što je o braku zapisano u tom aktu. U Ustav je, nota bene, nakon što je proveden referendum i uz dvotrećinsku volju građana, ušla definicija braka kao zajednice muškarca i žene.

Sada se, međutim, svježe donesenim Zakonom o životnom partnerstvu kaže kako “životnu zajednicu” (čitaj brak) mogu činiti i osobe istog spola. I da stvar bude jasna do kraja, sam predlagač u objašnjenju svog prijedloga ističe kako je riječ o istom sadržaju samo pod drugim nazivom, kako ljudi u toj životnoj zajednica imaju posve ista prava kao i oni u bračnoj zajednici, osim posvajanja djece.

Zakon je donesen upravo zato da bi minirao Ustav, da bi se obazvrijedilo i obespravilo ono što u njemu piše. Ministar Arsen Bauk petlja kako je Zakon kompromis dvaju svjetonazora. Koja? Onog većinskog i onog manjinskog, onog prirodnog i onog iščašenog, onog autentično našeg i onog izvana nametnutog, onog božanskog i onog sotonskog!? Čak se i ne radi o kompromisu, već o trijumfu ovoga drugog svjetonazora.

Najjača oporbena stranka koja se sprema preuzeti vlast, istina, opirala se u sva ova četiri slučaja podrivanja ustavnog i pravnog poretka zemlje, ali nije bila dovoljno konzekventna. Prilikom tumačenja policijskog zakona njezini su zastupnici napustili zasjedanje, o traženju mišljenja od Ustavnog suda o referendumu bili su suzdržani, o novom Zakonu o radu trideset i pet ih je bilo protiv, dok su na Zakon o životnom partnerstvu stavili nekoliko amandmana, očito podupirući samo njegovo donošenje.

Dubravka Šuica, europarlamentarka iz HDZ-ovih redova, izjavila je svojedobno, s očitom nelagodom, kako jedino u raspravama o homoseksualnim brakovima zastupnici njezine stranke u EU parlamentu nisu bili na strani progresivne većine!? Nije joj lako doći iz zaostalog naroda u tako napredni svijet. Eto, valjda u tom grmu leži zec popustljivosti, obzirnosti i taktike.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari