Samo bogati imaju za jamčevine. Među njima nema hrvatskih branitelja. Zašto?

0

U Hrvatskoj se na žalost malo drži, a malo ne do zakona, deklaracija i sličnih dokumenata. Stoga se mnogi i dalje pitaju- jesmo li svi jednaki pred policijom, Državnim odvjetništvom, Uskokom, pa i na robiji, odnosno zakonom? Naime, ako vas optuže, zatvore u Remetinec ili neku sličnu ustanovu, na trideset, pa i više dana velika većina nema šanse da do okončanja pritvora ugleda svjetlost dana. Ali, ako ste osumnjičeni i imate novaca (čitaj milijune eura), e onda je to druga priča. Platite jamčevinu i bez problema branite se sa slobode, s time da vas nitko i ne pita, odakle vam novci, ako vam je imovina blokirana (od prijatelja!).

To se naravno ne odnosi na osumnjičene hrvatske branitelje, ali i slične siromašne Hrvate koji po zakonu(!) završe i na robiji ako nisu u mogućnosti platiti porez ili neke druge obveze. Oni nemaju financijski moćne prijatelje pa da za njih plate jamčevinu. Stoga ne izlaze iz zatvora nasmiješeni, niti ih čeka skupina novinara, a još manje super skupe i luksuzne limuzine. I na ovom slučaju iznimno se jasno vidi da ipak nismo svi jednaki, iako nitko ne brani onima koji nemaju novaca da plate deset, pedeset ili nekoliko milijuna eura za svoju privremenu slobodu. No, u pritvoru možete završiti, kao u slučaju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i za navodnu gospodarsku štetu od “pišljivih” 20 milijuna kuna. Mogu vas zatvoriti kao hrvatskog dragovoljca Miru Lacu što ste potpisali putni nalog za vožnju službenim automobilom teško bolesne žene od Zagreba do Beča. Ili, što ste opljačkali sportsku kladionicu i otuđili dvije tisuća kuna. Sve je to po zakonu, pa nismo mi “banana” Republika, iako od većine hrvatskih branitelja i stradalnika najčešće ćete čuti – za takvu se državu ipak nismo borili!

Eto, hrvatski branitelji se već dugo pitaju: što je s procesuiranjem ratnih profitera, dezertera i izdajica? Prošli smo rat, od 1991.-1996., ali policija, Državno odvjetništvo i slični pod svjetlima tv i ostalih medijskih kamera u akcijama “kao na filmu” ne privode takve ljude. Jedan od razloga možebitno je i taj da ih naprosto nije bilo (što su naravno priče za “laku noć”), a drugi da pravosudni organi imaju drugoga posla (nema dana a da se ne opljačka neka trgovina ili kiosk gdje se prodaju novine i cigarete, a zločin je – zločin).

A oni koji su stekli ogromna bogatstva dok su drugi krvarili obično su oko sebe okupili (u stalni radni odnos) iskusne pravnike, bivše policajce, pa i bivše Udbaše, čiji je jedini zadatak da sve – štima.

No, sada dolazimo do Deklaracije o Domovinskome ratu Zastupničkog doma Hrvatskog sabora, od 13. listopada 2000. U tom dokumentu uz ostalo se naglašava (točka 6.) i ovo: “Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje”. Zatim se u istom dokumentu, samo u točki 7. nadodaje, da se pozivaju svi građani, državne i društvene institucije, sindikati, udruge i mediji, a obvezuju se i svi dužnosnici i sva državna tijela Republike Hrvatske da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti, jer na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i da tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine!

Kad to pročitaju oni koji se bave pravom i pravicom jedino mogu uskliknuti – lijepo da ljepše ne može biti!

Ali, što ako se navedene točke 6. i 7. Deklaracije o Domovinskome ratu ne provode, što ako se ne proganjaju (procesuiraju) ratni i ini zločini, a prošlo je 23 godine od početka srpske i ine agresije? Što je s onima koji nisu, a trebali su pokrenuti postupke, ili su ih pokrenuli na način da ih od prve sruši čak i neki prekršajni sudac? Ništa. Neki od njih, kao što vidimo, čak i napreduju, kite se s odličjima, ugledni su u društvu, o njima samo da se ne snimaju i igrani filmovi, kao o Jamesu Bondu!

Pa, ako se držimo Deklaracije kao “pijan plota”, a ima i niz drugih pravnih dokumenata (ratni zločin ne zastarijeva) onda netko od tih koje je obvezala Deklaracija o Domovinskome ratu da trebaju štiti temeljne vrijednosti Domovinskog rata neka nam odgovore: Tko je srušio Vukovar, poklao na tisuće nevinih Hrvata u tome gradu, tko je razorio vukovarsku ratnu bolnicu, tko je kriv za blizu 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, koga su priveli (kao recimo Bandića!) za masakr nad najmanje 400 hrvatske djece, tko je kriv i tko je suđen za raketiranje i atentat na dr. Franju Tuđmana 7. listopada 1991., kada će biti otkriveni ubojice djece Kate Šoljić (izgubila je četiri sina), koga su priveli i osudili od onih koji su na tisuće nevinih Hrvata maltretirali i ubijali u srpskim i crnogorskim logorima, tko je poklao nevine u Škabrnji… Tko je od hrvatskih tajnih i inih službi, policajaca, Državnih odvjetnika i sličnih proganjao nevine generale Gotovinu i Markača (tko je uzeo nagradu za uhićenje Gotovine?), tko je palio hrvatske gradove i sela, tko je hrvatske građane nedaleko Vukovara tjerao u minska polja, tko je kriv što još uopće nije ni počela istraga, iako su svi dokumenti dostavljeni DORH-u u selu Kostriću (kod Hrvatske Kostajnice), gdje su pobijeni svi koji su tamo živjeli u vrijeme rata, tko je pobio veliki broj građana Slavonskog Broda, Siska, Petrinje, Osijeka… Da, kad spominjemo Osijek onda se treba sjetiti da je pronađen krivac i osuđen na tešku zatvorsku kaznu za zločine u vrijeme rata, a ime mu je Branimir Glavaš, general i ratni zapovjednik ovoga grada…, a što je sa stotinama srpskih zločinaca koji su čitavo vrijeme uništavali ovaj grad i ljude, itd., i tako redom.

Tko je dosad bio optužen ili suđen za oko tri tisuće hrvatskih branitelja koji su si dobrim dijelom baš zbog ovakvih stvari oduzeli svoje živote?Ili drugim riječima, kada će se početi kažnjavati one koji su trebali a nisu ni priveli, a kamoli osudili srpske i ine ratne zločince, ako je zakon jednak za sve?

Opravdanje da “ne mogu” do ratnih zločinaca je kao priča o Ivici i Marici, tim više što se tu ne rado o jednom nego od tisućama neosuđenih ratnih zločinaca na RH!

Jesmo li se za to borili?

Mladen Pavković

facebook komentari