Pratite nas

BiH

Samo Vrhovni sud Perkovića može spasiti od izručenja, a zna se da u njemu sjede ljudi iz bivših struktura. Je li to zadnji adut udbaša?

Objavljeno

na

Teško je vjerovati u neki drugi scenarij osim izručenja, no ukoliko bi Vrhovni sud kojim slučajem to odbio Perković i Mustač bi zauvijek ostali “pritvorenici” u vlastitoj zemlji, a Hrvatska bi doživjela međunarodnu osudu i izolaciju. I dakako, nikada ne bi saznali tko je zapravo lisica, a tko King Kong.
Dva dana prije Nove godine, odnosno prije stupanja na snagu Europskog uhidbenog naloga, bivši visoki dužnosnik UDBA-e, Josip Perković, prisjetio se svih detalja i okolnosti ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića koje se dogodilo prije trideset godina u Muenchenu. U razgovoru za jedan dnevni list Perković je kazao kako zna tko su bile ubojice te kako će (kad već neće drugi) provesti i svoju osobnu istragu, a sve u cilju izbjegavanja suđenja u Njemačkoj.

Da se kojim slučajem Perković sjetio svega ovoga ranije, slučaj je već davno mogao biti zaključen bilo pred njemačkim (koje ga traži godinama) bilo pred hrvatskim pravosuđem, a predsjednik Republike Ivo Josipović ne bi se morao na prvi dan nove godine baviti “teškim i neugodnim” temama. Josipović je, dakle, “mudro” poručio kako ništa ne može komentirati glede Perkovićevog uhićenja jer je “sve u rukama pravosuđa”. Istine radi, nije to komentirao ni prije dok je Perkovićev slučaj 25 godina čamio u “nadležnosti” politike.

Međutim, pogrešno bi bilo misliti da je današnjim uhićenjem udbaškopolitička saga okončana, iako su stvari prilično jasne. Jednostavno više nema zakonitog načina da se spriječi njegovo izručenje. Hrvatsko pravosuđe si ne može dozvoliti novi luksuz izbjegavanja preuzetih europskih obveza. A što se tiče hrvatske javnosti, za nju bi definitivno bilo bolje kada bi se Perkoviću sudilo u Njemačkoj. Naime, sve rečeno će biti transparentno i poznato, neće biti hrvatskih uvijanja, skrivanja i laži, a istina je danas Hrvatskoj potrebnija nego ikada prije. Samo se treba nadati kako će Perković, kao što je i najavio, reći baš sve što zna. A onda ćemo konačno saznati i tko je lisica, a tko King Kong.

– Istjerivali ste lisicu, a istjerali King Konga! Više nema skrivanja, dok god su neki ljudi u RH, Crkvi i u HDZ-u spremni ići ovako daleko i ja sam spreman odgovoriti, poručio je svojevremeno premijer Zoran Milanović, neizravno potvrđujući kako je to bio politički, a ne pravosudni problem kojim se premijer bavio više nego bilo kojim drugim gorućih hrvatskim problemom u ove dvije godine mandata.

Strah od Perkovićevog naknadnog sjećanja

Zaista je čudno koliko je energije Milanović potrošio na izbjegavanje Europskog uhidbenog naloga i to za čovjeka kojeg navodno nikada nije ni upoznao. Bio je za njega spreman izložiti državu sankcijama, dati ustupke u ustavnim promjenama i jednom Lesaru kojeg ne može smisliti pa čak i Glavaševom HDSSB-u koji mu je najljući politički protivnik na istoku Hrvatske. Planirao je u Ustav unijeti odredbu o nezastarijevanju teških ubojstava pa bi nakon toga hrvatsko Državno odvjetništvo optužilo Perkovića za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića i od izručenja u Njemačku ne bi bilo ništa. Sudilo bi mu se ovdje, rekao bi samo ono što bi ga sud pitao, a do kraja postupka tko zna bi li se još itko i sjećao cijele priče.

Nitko tko se ozbiljno bavio slučajem Perković nije pouzdano otkrio zašto je Zoran Milanović tako odlučno štitio čovjeka kojega praktički i ne poznaje? Josipović je to možda dijelom radio iz obzira prema svom savjetniku Saši Perkoviću, a dijelom i zbog neugodne prošlosti najužih članova svoje obitelji, no Milanović je to radio daleko otvorenije od Josipovića. Strah od Perkovićevog naknadnog sjećanja na njemačkom sudu je bila toliko prisutna da će sada cijela hrvatska javnost s nestrpljenjem očekivati otkrivanje identiteta King Konga o kojem je govorio Milanović.

To bi se u nekom realnom scenariju moglo dogoditi vrlo brzo, budući da su rokovi u EUN-u skraćeni pa bi Perković već za 11 dana mogao krenuti put Njemačke, jasno, ukoliko ne dođe do novih neočekivanih obrata. Jedina šansa Perkovićeve obrane i Ante Nobila je zastara, o kojoj će u konačnici odlučiti Vrhovni sud za otprilike osam dana. Iako su već nekoliko puta jasno izrazili svoje mišljenje da zastare za ovo djelo nema, prije nekoliko dana je predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin znakovito primijetio kako postoje dva tumačenja, a odnedavno i treće no nije želio prejudicirati odluku. Zastara je, naime, izmjenama Zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama EU u lipnju postala obvezujućim razlogom za odbijanje izručenja, ali Vrhovni sud je u slučaju osobe koju je Slovenija tražila zbog prijevare zaključio da je mjerodavno to što zastara nije nastupila u Sloveniji. No to ništa ne mora značiti.

Doduše, Anto Nobilo je na dan uhićenja njegovog branjenika izjavio kako je Perković naveo tri razloga zbog kojih se odbio usuglasiti s izručenjem. Prije svega, tvrdi kako je došlo do zastare, potom da suđenje Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj bilo nepošteno. Treći razlog za odbijanje bila je činjenica da je hrvatsko Državno ovjetništvo tijekom devedesetih godina već odbacilo kaznenu prijavu protiv Perkovića za ovaj slučaj. No, jedina realna slamka spasa je ipak zastara, budući ostala dva razloga ne spadaju u red onih zbog kojih se EUN ne bi proveo.

Dakle, sve je u rukama Vrhovnog suda u kojem znakovito sjede kadrovi iz bivšeg sustava. Je li to zadnji Perkovićev, ali i Milanovićev adut, vidjet će se za nekoliko sati. Teško je vjerovati u neki drugi scenarij osim izručenja, no ukoliko bi Vrhovni sud kojim slučajem to odbio Perković i Mustač bi zauvijek ostali “pritvorenici” u vlastitoj zemlji, a Hrvatska bi doživjela međunarodnu osudu i izolaciju.

A što tek zna Perkovićev šef Mustač!

Perković nedvojbeno zna mnogo tajni jer ih je velikim dijelom i sam kreirao, a koga će te tajne uništiti, tek će se vidjeti.
Naš je portal mnogo i opširno pisao aktivnostima Josipa Perkovića i ostalih Udbaša prije, ali i nakon stvaranja neovisne Hrvatske. Nije nikakva tajna da su upravo strukture bivših tajnih službi aktivno sudjelovale i u nastanku nove Hrvatske te njenih obavještajnih agentura. U posljednjem, već spomenutom intervjuu jednom hrvatskom dnevniku, Perković se prijeteći pohvalio kako je on sudjelovao u stvaranju današnje Hrvatske, kako je rukovodio nabavkom oružja, kako je pomogao Franji Tuđmanu, a posebice hrvatskim emigrantima da se bez problema vrate u Hrvatsku kada se to još nije moglo. No dodao je, naravno, da o svemu zna još više, ali po njemu još nije vrijeme za objavu. Očito ovaj kontroverzni 68-godišnji Ličanin ima još ozbiljnih planova. I neće se predati bez borbe u kojoj on više nema što izgubiti, a Hrvatska bi, apsurdno, zahvaljujući njemu konačno mogla provesti lustraciju, barem moralnu.

Očevi i djedovi, stičevi i ujaci ljudi iz današnjeg javnog i političkog života mogli bi ispasti iz knjižice hrvatskog “Broja jedan”. Posebice jer mu se sjećanje na ljude i događaje iznenada vratilo.
Budući da je u samo jednom razgovoru za hrvatske medije Perković iznio mnoge neugodne stvari, jasno je što tek zna Zdravko Mustač, čovjek o kojem se malo govori, a koji je bio šef savezne Službe državne sigurnosti i po važnosti bio daleko iznad Perkovića. Imena svih znanih i neznanih suradnika, bezbroj tajnih operacija, ubojstva, politički atentati sve će izaći na vidjelo. „King Kong“ će u toj priči biti samo jedan od. Ako ništa drugo, barem više neće biti nagađanja o aktivnostima pokojnog šefa SDP-a Ivice Račana, Josipovićevog i Milanovićevog oca, Stjepana Mesića i svih ostalih bivših ili sadašnjih aktera hrvatske politike.

D.Boroš, Dnevno

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati