Pratite nas

BiH

Sarajevski atentat između Druga Tita i ramazanskog posta

Objavljeno

na

Ostaje žalobno pitanje zašto i nakon strahota rata od 1991. do 1995. na teritoriju bivše Jugoslavije još uvijek cvjeta jugoslavenski narativ mitoloških obilježja o nesvrstanoj, izvanblokovskoj zemlji s političkim sistemom radničkog samoupravljanja i kolektivnoga odlučivanja.

Iscrpljujuća međunarodna konferencija “The Long Shots of Sarajevo 1914-2014“, koja se održavala 24. – 28. lipnja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i u hotelu Grand organizirana je s intencijom da se pokuša revidirati slika o Sarajevskom atentatu. Bilo je tu dosta zanimljivih izlaganja, inovativnih teza koje su pokušale dekonstruirati jedan mit o velikanu Gavrilu Principu koji je dominirao u diktaturama dviju Jugoslavija.

prvi_svjMoram priznati da me od 45 sudionika simpozija najviše impresionirao beogradski povjesničar Ivan Čolović koji je plauzibilno i uvjerljivo pokazao da je Sarajevski atentat nastavak velikosrpskog vidovdanskog mita o bitci na Kosovskom polju. Mladi revolucionari iz terorističkoga pokreta Mlada Bosna koje je instruirao Dragutin Dimitrijević Apis, vođa ozloglašene srpske organizacije Crna ruka, kao uzor svoga djelovanja imali su epskog junaka iz srpskih narodnih pjesama Miloša Obilića. Ubojstvo turskog sultana Murata predstavljalo je za pristaše Mlade Bosne revolucionarni ideal koji im je stalno lebdio pred očima. Godine 1914. obilježavala se 525. obljetnica Kosovske bitke pa ne začuđuje da su atentatori na čelu s Gavrilom Principom vidovdanski posjet austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda iskoristili kao priliku da se upravo taj dan proslave atentatom na njegovo veličanstvo.

Zanimljivo izlaganje održao je američki povjesničar, Charles W. Ingrao sa sveučilišta Purdue iz West Lafayette (Indiana), inače ekspert za povijest Balkana. Ingrao je sustavno analizirao napise u britanskim medijima nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije u kojima je dominirao humor na britanski način: “Njemačka je konačno dobila Prvi svjetski rat”. Za očekivati je da bi godinu dana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju britanski tabloidi mogli oštroumno komentirati da je Njemačka dobila i Drugi svjetski rat.

Dok smo mi u Sarajevu iz različitih perspektiva dekonstruirali naraciju Sarajevskoga atentata, u Višegradu je proslavljeni Sarajlija, redatelj Emir Nemanja Kusturica organizirao vidovdansku liturgiju u čast Gavrila Prncipa koju je predvodio srpski patrijarh Irinej. Ostaje otvoreno pitanje hoće li Gavrilo zvani Princip iz Bosanskog Grahova po popularnosti nadmašiti arhanđela Gavrila u pogledu idolopoklonstva nakon postavljanja Kusturičine umjetničke instalacije “Andrićgrad”. Kusturica je za britanske medije rekao da je Andrićgrad “najsnažniji organ društvene memorije čovječanstva”, a austrougarskoga je prijestolonasljednika Franza Ferdinanda usporedio sa Sadamom Huseinom i Mesićevim prijateljem Moamerom El Gadafijem. Na Kusturičinom evantu u Višegradu nazočio je i srbijanski predsjednik Vlade Aleksandar Vučić. Nisam čuo da se javila Jasmila Žbanić sa svojom poznatom primjedbom “Marš kući”. Takve su sikteruše rezervirane, očito, samo za političare iz Republike Hrvatske koji su poželjni samo u slučaju donacija.

Kada je već riječ o nobelovcu Ivi Andriću, kojega jednako svojataju i Srbi i Hrvati, ne treba čuditi da je Kusturica vješto adaptirao njegovo stvaralaštvo u promicanje velikosrpskih ideja. Kao vrsni umjetnik, Andrić tvrdi da nas umjetnost izvodi iz uskog kruga samoće i uvodi u prostorni i veličanstveni svijet ljudske zajednice. Estetičkom refleksijom o Principovom mostu Andrić je pokušao pokazati kako nas je Gavrilo Princip atentatom na običnoj ćupriji povezao sa svijetom u jednom svjetskom ratu u kojem su Austro-Ugarska i Njemačka bile agresori, a Srbija postala žrtva te agresije koju je prepoznao cijeli svijet, od Rusije do Sjedinjenih Američkih Država. Stvorena je Jugoslavija kao rezultat čežnje južnoslavenskih naroda za zajedničkom državom. Nakon što je propala Jugoslavija, koja je po Kosturičinom mišljenju bila najbolja solucija za sve nas, želimo li ostati u duhu Gavrila Principa i njegovih kolega terorista, preostaje nam samo Velika Srbija. Derneci poput ovoga u Višegradu jedinstvena su prilika da se vidi kako je Bosna i Hercegovina krhka država na staklenim nogama.

Kao jedini filozof na konferenciji pokušao sam dati filozofsku prosudbu stoljeća nakon Sarajevskoga atentata s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Kao Hercegovac koji živi i radi u Hrvatskoj želio sam dati svoj sud, po mogućnosti objektivan i nepristran, o kulturno-političkim posljedicama Sarajevskog atentata, jednog događaja koji je u svjetskoj historiografiji bio protumačen kao bacanje iskre u bure puno baruta. Glavna je intencija moga izlaganja bila pokazati da je Sarajevski atentat Gavrila Principa na austro-ugarskoga prijestolonasljednika inicirao za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu civilizacijski krah sa dalekosežnim posljedicama. Preko noći smo napustili svijet zapadnjačke civilizacije i preselili se, da parafraziram Miroslava Krležu, u «pijanu balkansku krčmu», gdje se nametnula nova životna forma bizantskog, protuprosvjetiteljskoga komunitarizma. A, čini mi se da je jugoslavenska životna forma, (ovdje koristim termin u smislu Wittgensteinove «Lebensform» kao zajedništvo jezika i kulture) još uvijek dobrano prisutna u Hrvatskoj i četvrt stoljeća nakon raspada balkanske federacije. Riječ je, naime, o životnoj formi koja je nastala kao rezultat postupnog zbližavanja južnoslavenskih naroda u borbi protiv germanizma, a sve je ubrzano posljedicama Sarajevskoga atentata. U filozofijskom pogledu dominirala je misao hrvatskoga filozofa, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Vladimira Dvornikovića čije su glavne ideje iznesene u djelu Karakterologija Jugoslavena. Dvorniković je smatrao da Srbi, Hrvati i Slovenci mogu samo kao ujedinjena nacija, kao Jugoslaveni, postati povijesni narod u Hegelovom smislu riječi. Od Dvornikovićeve ideje nakon raspada Jugoslavije ostat će samo jugoslavensko kulturno pamćenje s jakim obilježjima balkanizma koji se u prvom redu manifestirao, da citiram Dvornikovića, u impresivnoj “narodnoj pornografskoj fantaziji”.

Gotovo sve što je proizišlo iz ove balkanske krčme nestalo je pojavom demokracije koja predstavlja trijumf slobode nad različitim formama jugoslavenske diktature. Propala je ideja trojedine jugoslavenske nacije koja je nastala kaljenjem triju naroda, nestao je poetizirani mit komunističkoga «bratstva i jedinstva» kao jugoslavenska životna forma koju se pokušalo internacionalizirati pomoću Pokreta nesvrstanih zemalja i doktrine «miroljubive aktivne koegzistencije» koju je lansirao bonvivan iz Kumrovca i diktator s Dedinja, Josip Broz Tito.

Ostaje žalobno pitanje zašto i nakon strahota rata od 1991. do 1995. na teritoriju bivše Jugoslavije još uvijek cvjeta jugoslavenski narativ mitoloških obilježja o nesvrstanoj, izvanblokovskoj zemlji s političkim sistemom radničkog samoupravljanja i kolektivnoga odlučivanja. Kao zagovornik i promicatelj srednjoeuropskog kulturnoga štiha smatram da će u našoj javnosti lebdjeti slika idilične balkanske Federacije koja je stradala kao žrtva nacionalizma njezinih političara sve dok se ne oslobodimo balasta mitskih ideologizacija o idiličnoj zemlji koju je, navodno, uništila etnokracija njezinih nacionalističkih političara. Neosporno je važno, zapravo supstancijalno pitanje, hoćemo li se opredijeliti za liberalni duh srednjoeuropskoga pluralizma ili unitarnost balkanskoga marifetluka. Hoćemo li nadahnuće tražiti u kosovskom mitu ili u idejama Bečke moderne? Svoje izlaganje završio sam dojmom da je u Bosni i Hercegovini u godini prisjećanja na Sarajevski atentat propuštena prilika za pokretanje postupka prijema u Europsku uniju. Dogodio se, metaforički rečeno, atentat na europsku budućnost ove neobične zemlje. Je li stoljeće nakon vidovdanskog pucnja na Latinskoj ćupriji doista izvršen dobro pripremljeni atentat na europsku budućnost Bosne i Hercegovine? Moj upitnik na kraju rečenice ujedno je i poziv na intenzivno promišljanje i objektivnu prosudbu društveno-političke situacije u Bosni i Hercegovini.

Zadnji dan konferencije bio je ujedno i prvi dan muslimanskoga svetoga mjeseca Ramazana u kojemu muslimanski vjernici diljem svijeta poste od svitanja do sutona. Da bi izbjegli možebitni sukob s upravom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, organizatori konferencije nisu organizirali kavicu u prostorijama fakulteta nego su nas odveli u obližnji kafić “Mi smo Titovi”. Strogo osporavani Drug Tito spasio je organizatore i sudionike konferencije od ramazanskog ozračja. Naš posjet kafiću posvećenom Drugu Titu potegao je pitanje koje su novinari postavili Vahidu Halilhodžiću, izborniku repke Alžira: “Ima li ramazanski post individualno ili institucionalno obilježje?” Kamo sreće da je popularni Vaha u pravu. A Vahid Halilhodžić je rekao, da podsjetim, kako je pitanje posta stvar osobnog uvjerenja.

Jure Zovko/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati