Pratite nas

BiH

Sedam teških zabluda o BiH

Objavljeno

na

Različiti akteri bosanskohercegovačke drame duže ili kraće vrijeme robuju različitim zabludama. No, najveća je zabluda istrajavati na ekskluzivnom stavu i očekivati kako ćemo kad-tad nadmudriti ili prisiliti suparnike na prihvaćanje vlastitog stajališta. Tako se zatvara začarani krug unutar kojega nema rješenja i pomalo se približavamo točki kada će svatko svakome okrenuti leđa i potražiti svoj put

U sklopu već započete predsjedničke kampanje i svoje turneje po Bosni i Hercegovini, predsjednik je Ivo Josipović posjetio Mostar i Sarajevo i razgovarao s najvišim predstavnicima svih strana i stranaka u ovoj državi, izbjegavši tako „pogrešku” Zorana Milanovića koji je došao samo u grad na Neretvi i odatle se vratio te navukao na sebe bijes Baščaršije. Izrekao je ovom prilikom i jednu historijsku rečenicu: Bosna i Hercegovina je najvažniji susjed Hrvatskoj, argumentiravši tu ocjenu podatkom da na tu zemlju otpada 30 posto hrvatskog izvoza, koji je bio i veći prije nego je Hrvatska ušla u EU. Ta izjava, dakako, ne bi predstavljala nikakvo otkriće Amerike da se ne radi o čovjeku koji ju je izrekao, odnosno o čovjeku koji je sav svoj angažman proteklih godina posvetio odnosima s jednom drugom balkanskom državom.

sarajevo bigValjda zbog tih trgovačkih, a ne nacionalnih, razloga primjetan je pojačan interes Hrvatske za što brži ulazak „najvažnijeg susjeda” u Europsku uniju i to bez čekanja na ispunjenje svih uvjeta koji se postavljaju pred zemlje kandidatkinje, kako je to objasnila i predložila ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. I u tome je sadržana prva u nizu iluzija o zemlji dva riječna sliva, tri vjere, tri konstitutivna naroda i dva entiteta. EU jednostavno neće pristati na takav scenarij, pogotovo ne nakon loših iskustava sa zemljama kojima se gledalo kroz prste. Blisko ovoj zabludi je i uvjerenje kako će otvaranje europske perspektive samo po sebi otkloniti neslaganja i različite koncepcije uređenja države. Primarno je, međutim, pitanje odnosa triju konstitutivnih naroda, pri čemu je često spominjana primjena međunarodne presude u „slučaju Sejdić-Finci”, koja govori o pravima manjina, samo maska rješavanja tog pitanja. I nitko, ni jedan od tri naroda neće se dati zavesti nikakvom perspektivom i obećanjima o boljem životu te odustati od svojih fundamentalnih ciljeva, kolektivnih prava i povijesnih težnji.

Druga je zabluda mišljenje kako je najava srpskog referenduma o odcjepljenju, kako reče Valentin Inzko, besmislena i uzaludna, odnosno, reći će drugi, kako tu najavu Milorada Dodika tek treba shvatiti kao populizam koji služi za unutarnje potrebe ili stjecanje boljih pregovaračkih pozicija. Tu najavu treba, nasuprot takvim tumačenjima, shvatiti najozbiljnije. Republika Srpska je već danas država u državi u vrlo labavom konfederalnom odnosu s drugim entitetom. Kad se neka politička ideja objašnjava populizmom obično se pri tome želi umanjiti njezina težina. Ali, zapravo se još više daje na težini ideji koja računa, i to s razlogom, na masovnu potporu. Srbija, istina, formalno priznaje teritorijalni integritet BiH, ali tome ne treba vjerovati. Ona bi rado prekoračila Dinu čim se za to ukažu zgodne okolnosti. Trenutno kalkulira zbog svojih europskih planova. Osnažena Rusija bi joj sa svoje strane pružila ruku. Nema ni vojne sile koja bi mogla spriječiti spomenuto odcjepljenje, a jedino eventualno rješenje koje bi ga moglo preduhitriti je prihvaćanje konfederalnog ustroja zemlje. Kad naš predsjednik kaže kako bi odcjepljenje bilo štetno, on ne kaže da nije moguće, a kad ističe kako ono ne bi imalo pravni učinak domeće relativizirajući pojam „vjerojatno”. I nipošto ne stoji ocjena da Svijet i Europa ne dopuštaju promjenu granica. Ta one se stalno mijenjaju, na prostorima starih nastaju nove države. Najsvježiji je slučaj Krima, nešto stariji Kosova, a vrlo su aktualne i izgledne mogućnosti separacije Katalonije, Baskije, Škotske, pa čak Veneta, ili pak podjela Belgije, iako su sve te zemlje članice Europske unije, koja očito sama sobom ne stavlja nacionalno pitanje u drugi plan, na što se računa u slučaju BiH i njezinih „europskih perspektiva”.

Treća se zabluda odnosi na hrvatski pristup. Politički predstavnici Hrvata u BiH vjeruju kako mogu korak po korak, zaobilaznim putovima, okolo kole pa na mala vrata, taktičkim manevrima i diplomatskim kanalima, bez, naime, otvorenog izražavanja svojih ciljeva i vizija doći do kakve takve ravnopravnosti. Takvom politikom nikada se ništa bitno ne postiže. Iluzorno je očekivati kako će njihovu poziciju shvatiti netko sa strane, to neće shvatiti ni Bruxelles ni Washington pa čak ni Zagreb, koji isticanjem kako BiH-u neće postavljati nikakve uvjete za svoj pristanak i potporu europskoj integraciji ove zemlje propušta i zadnje učinkovito sredstvo i priliku Hrvatima u BiH osigurati jednakopravni status, pokazujući time krajnju nezainteresiranost za njihovu sudbinu. Oni su ovakvim pristupom došli u ponižavajući položaj moliti se tek za to da sami mogu birati svog člana predsjedništva države, umjesto što to čini drugi narod umjesto njih. Bilo bi daleko učinkovitije apstinirati lažne izbore, odnosno bez ikakvog kompleksa istaknuti svoj zahtjev za utemeljenjem vlastite republike kao što je ima srpski narod i to kao polaznu poziciju ispod koje se ne može ići. Staru hrvatsku zabludu o Hrvatskoj do Drine, koja je u nekim glavama živjela još početkom devedesetih, više ne treba ni spominjati, jer je posve prevladana.

Dakako, i Bošnjaci imaju svoju zabludu, a ona se sastoji u ideji građanske države, tobože bez nacija, što je jasno samo proziran paravan za prevlast jednog naroda i vjere nad drugima. Između ostalog, o tome znakovito govore sve veće obostrane simpatije Ankare i Sarajeva pa čak i otvoreno, nostalgično podsjećanje na otomansku tradiciju. S takvom se pameću Bošnjaci-muslimani nepovratno udaljavaju od druga dva naroda, te mogućnost eventualnog konsenzusa i dogovora o suživotu zaista svode na najmanju moguću mjeru.

Različiti akteri bosanskohercegovačke drame duže ili kraće vrijeme robuju različitim zabludama. No, najveća je zabluda istrajavati na ekskluzivnom stavu i očekivati kako ćemo kad-tad nadmudriti ili prisiliti suparnike na prihvaćanje vlastitog stajališta. Tako se samo zatvara začarani krug unutar kojega nema rješenja i pomalo se približavamo točki kada će svatko svakome okrenuti leđa i potražiti svoj put.

Karakteristična je također zabluda kako su država i državno jedinstvo neupitni i kako država mora postojati, što polazi od pogrešne premise kako narodi postoje radi države, a ne država radi naroda. Jer, ako većina građana neke države ne želi tu državu, ili ako je ne želi barem jedan od tvorbenih naroda, ona se može smatrati umjetnom i nasilnom tvorevinom bez izgleda na opstanak I nikakva tu međunarodna zajednica ne može ljudima nametnuti državu koju oni ne žele i koju ne doživljavaju kao svoju.

Zanimljiva je i priča o Daytonskom sporazuma koji se uzima kao Sveto pismo, ali samo onda kad može služiti za zaštitu vlastitih postignuća i blokiranje namjera onih drugih. E, a taj sporazum, koji, usput rečeno, nikada nije prošao provjeru građana i koji je neka vrsta oktroiranog ustava, doživio je niz puzajućih promjena. Tako Mato Tadić, sudac Ustavnog suda BiH u svojoj nedavno objavljenoj knjizi vrlo precizno navodi kako je Dayton u osamnaest godina promijenjen 109 puta, koliki je broj usvojenih amandmana na njega i to pretežno inicijativama i odlukama „visokog predstavnika”. Tadić isto tako konstatira kako su sve te izmjene, koje su išle u pravcu ukidanja principa pariteta na razini Federacije BiH, koja je federacija samo nazivom, ograničavanja nadležnosti županija i inauguriranja mostarskog statuta na način koji ne vrijedi ni za jedan drugi grad, redovito ili isključivo bile na štetu najmanjeg naroda.

U prilog nemogućnosti teritorijalnog razgraničenja BiH, bilo unutarnjeg bilo vanjskog, redovito se navodio argument „tigrove kože”, odnosno etnička izmiješanost stanovništva. Taj argument nikada nije bio ozbiljan, a ratni i poslijeratni razvoj događaja ga je posve poništio. Tako u Republici Srpskoj, po zadnjem popisu, živi 83 posto Srba, tek 2,5 posto Bošnjaka-muslimana i 1 posto Hrvata. Iz „multietničkog” Sarajeva su gotovo iščezli i Srbi i Hrvati, prostor bivše Herceg-Bosne je također etnički čist i bez etničkog čišćenja.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati