SEDMI DAN SUĐENJA PERKOVIĆU I MUSTAČU

0

Svjedok Hrvoje Jelić: otac me zvao i javio kako se dogodilo nešto strašno – ubijen je Stjepan Đureković

Sedmog dana suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu svjedočili su Hrvoje Jelić, Stipan Šarac i Ilija Majić te Hermann Päzmann.

Hrvoje (Andres) Jelić, sin je doktora Ivana Jelića i nećak doktora Branka Jelića, svoj je iskaz započeo pričom o povijesnoj težnji Hrvata za hrvatskom državom te ulogom njegove cijele obitelji u tome. Njegov stric Branko Jelić, prvi sukob sa žandarima imao je 1925. godine u Zagrebu, emigrirao je još početkom 30-ih iz Jugoslavije. Bio je zatočen skupa s Pavelićem, Budakom i ostalima pod Mussolinijem, kasnije je otišao u Argentinu, a nakon toga u SAD.

Početkom Drugog svjetskog rata Branko Jelić je pokušao doći u Europu, no Britanci su ga zatvorili te cijeli rat do 46. godine provodi u zatočeništvu. Nakon toga upoznaje buduću ženu Nijemicu, seli u Berlin te pomoću punca ulazi u političke krugove iz kojih započinje svoju brobu za hrvatsku državu. Hrvoje Jelić je istaknuo kako njegov stric nije bio fašist, a s Pavelićem od 30-ih nije imao kontakta te nije sudjelovao u NDH.

Hrvoje Jelić je spričao kako se formirao Hrvatski narodni odbor (HNO). Navodi kako početkom 70-ih kada umire Branko Jelić, a nasljeđuje ga u HNO, Hrvojev otac Ivan Jelić, koji HNO seli u München. Također Hrvoje Jelić spominje kako je Vinko Sindičić bio ubačen Branku Jeliću kao tajnik, a također je i Krunoslav Prates kao mladi student bio prvo kod Branka Jelića, a kasnije i kod njegovog brata Ivana.

Konkretna tema na današnjem ročišu bila je uloga Hrvoja Jelića, koji je u cijeloj priči malo sudjelovao, no bio je aktivan na počecima tiskanja prvih brojeva Hrvatske države.

Prates je prema Jeliću bio običan tajnik, netko tko se bavio prepisivanjem i poštom.

Govoreći o danu ubojstva, Hrvoje Jelić je posvjedočio je da je s odvjetnikom Herbertom Stummom, Krunoslavom Pratesom, Hrvojem Pratesom, Stipanom Šarcem i Ilijom Majićem te Majićevom ženom, boravio u mjestu Zirndorf gdje se nalazio prihvatni logor za političke izbjeglice.

Jelić je emigrantima Šarcu i Majiću pomogao da dođu do političkog azila, a Krunoslav Prates, koji je 2008. osuđen na doživotni zatvor zbog sudioništva u ubojstvu Đurekovića, trebao je obavljati usluge prevoditelja. Do Zirndorfa su išli s tri auta, tako da su u jednom bila braća Prates, u drugom bračni par Majić, a u trećem svi ostali.

Oko 2 sata, nakon što su ročišta u Zirndorfu završila, Šarac je htio da zajedničkim ručkom proslave što su uspješno dobili politički azil, no na mjestu gdje su se dogovorili braća Prates se nisu pojavila. Kasnije se Prates nije javljao Jeliću.

Slijedećeg dana Hrvoja Jelića zove otac Ivan i javlja mu kako se dogodilo nešto strašno – ubijen je Stjepan Đureković. Nakon što je Hrvoje došao u u garaži u Wolfratshausenu, vidno šokiranog oca, na njegovo inzistiranje odvezao je Pratesu. Kod Pratesa su naišli na nekoliko ljudi, a na pitanje Ivana Jelića, gdje je bio jučer nakon Zirndorfa, Prates nije imao konkretan odgovor.

Pozivi za ročišta za politički azil došli su unaprijed, tako da se znalo nekoliko tjedana u naprijed kada će se točno ići u Zirndorf, posvjedočio je Hrvoje Jelić.

Nakon Hrvoja Jelića svjedočili su Ilija Majić i Stipan Šarac te su obojica potvrdila tijek događaja vezanih uz Zirndorf. Na današnjem ročištu Majić je kazao i detalj kako on nije niti išao na taj ručak jer mu se pokvario auto, pa su on i žena išli tražiti mehaničara.

Zadnji svjedok danas bio je Hermann Päzmann, sin čovjeka koji je pomagao Đurekoviću kao tiskar oko tiskanja njegove prve knjige „Komunizam – velika prevara“  koja je tiskana u Njemačkoj.

Päzmann kaže da je vidio Đurekovića svega nekoliko puta i da su samo par puta politički razgovarali, a inače je pretežno komunicirao s Pratesom. On je u to vrijeme bio mlad i rekao je da je samo pomagao ocu, koji je kaže godinama prije toga radio s Ivanom Jelićem i bio blizak s „hrvatskom vladom u egzilu“ te radio na štampanju časopisa Hrvatske države. Päzmann je rekao kako je imao simpatije za hrvatsku borbu te da je rado pomagao.

Između ostalog Päzmann spomenuo je i ukradeni tanker. Na pitanje odvjetnika obitelji Đureković, Siniše Pavlovića kakve spoznaje ima o tome, Päzmann je odgovorio kako nema nikakve spoznaje te da se radilo o glasinama.

U ponedjeljak će suđenje nastaviti te će tada Hrvoje Jelić odgovarati na pitanja. Također svjedočit će bivša žena Krunoslava Pratesa – Keti Prates, te njegov brat Hrvoje koji je bio s njime u Zirndorfu i koji je bio s njim pred garažom kada je pronađeno tijelo Đurekovića.

Izvor: narod.hr

kamenjar.com

facebook komentari