Pratite nas

Kultura

Sedmorica protiv Tebe

Objavljeno

na

Eto, dragi čitatelji, Boljehna nam je obolio od crijevne viroze jer je pojeo malo pljesniva sira (eh da je znao sparagovićki bi plijesnik danas resio talijanske konobe koliko i gorgonzila naše oštarije u kojima se jede samo talijansko, pa se nazivaju picerijama) i stade radnja romana vrtijeljke. Ogladnio čovjek, Vuka je sadila kupus u vrtlu, a daleko mu se bilo dovući do tri metra udaljene trpeze, sa zemljanoga je poda pokupio komadić i…

HRVATSKI_JEZIKx

Sad je stalno na zahodu (Vuke, o Vukana, moran učinjet još jedan mali klistirić da mi bude boje.), što nije nužno loše jer je Boljehna tako postao pretečom ljudi radi kojih se danas održavaju tjedni kretanja (rekli bi oni što se grade Englezima mobilnosti) te je napokon dobio prigodu raditi na sebi i upoznati čari tjelesnoga samoupravljanja (reklo bi se novohrvatski osvijestiti si vlastite ljudske resurse ili potencijale), tj. spoznati da se ipak može doklatiti do vrčine u kutu vlastita dvora koju prazni, pogađate, Vuka. Lijepe li pretpriče Palmotićevoj Gomnaidi.

Kako Boljehnu ne bismo ometali dok se čisti i prije Korizme, prijeđimo na već odavna zanemarene jezikoslovne teme. Razdražuju me, naime, športski osvrtnici (reče se danas komentatori) koji neobično shvaćaju poprilično raširen pojam izvrsnost koji obožava MZOS, moje matično ministarstvo donedavno zvano MZOŠ. Veli tako osvrtnik neki da je Filip Zubčić ostvario najbolje 21. najbolje vrijeme druge vožnje u trenutku kad su svoj nastup završila 23 skijaša. U prijevodu na zdravorazumski hrvatski naš je skijaš u tome trenutku bio pretpretposljednji, no ako smo za Šegedina svi bili odgovorni, u novome smo dobu svi izvrsni te bi u skladu s tim uskoro trebalo očekivati da će u udžbenicima iz zemljopisa (u Hrvatskoj preimenovana u geografiju jer međunarodica skovana od grčkih riječi u značenju zemlja i pismo savršeno opisuje čime se ta znanost bavi, a hrvatska složenica koja se sastoji od riječi zemlja i opis, naravno, ne valja jer nije dovoljno precizna) pisati kako je San Marino 224. najveća država ili 214. najnapučenija država na svijetu. Moj bi pak razrednik Mato Mustapić valjda morao reći da sam 27. prvi po abecedi u imeniku. Volimo mi te strane jezične natruhe, a i volimo da pri usporednoj uporabi strane i domaće riječi više piza strana. Tako se viski, škotska rakija, u Edinburghu proizvodi u destilerijama, a obična hrvatska rakija, primjerice iz Vašarovića, nije dostojna veleučene riječi destilerija te se proizvodi u pecarama. Viski se, dakle, destilira, a rakija peče jer stano je strano, a naše ne valja.

Kako pecare žive tek u područjima nastanjenim divljim hrvatskim plemenima, koja nemaju pretjerane sklonosti destilaciji i europejštini nego hodaju u narodnoj nošnji i diče se natražnim hrvatstvom, vrijeme je, kad se već sami gizdamo time, da se podsjetimo kako je 28. siječnja 1971. u Oslobođenju mala, ali odlučna skupina bosanskohercegovačkih Hrvata objavila Sarajevsku deklaraciju o hrvatskome jeziku. Odmilja je nazovimo Sarajkom. Kao i o svemu što se naziva deklaracijom, ponešto se pročita, prigodno se odbudniči i odavorija, ali se o sadržaju ne govori preveć jer se jednima ne čita, a drugima su, među kojima ima i zatiratelja i orvelijanskih prešućivača, puna usta u svrhu samopromidžbe. Gotovo je nevjerojatno da se 24 godina nakon nastanka Sarajke, kad je njezin sadržaj dostupan na mreži, o njezinoj biti i dalje šuti. Gotovo je nevjerojatno, ali nije slučajno! Pogotovo ako vam je poznata sudbina Mile Pešorde, jednoga od sedmorice potpisnika Sarajke, koji je nedavno u sporu s Predragom Matvejevićem dobio sudsku, ali je pitanje hoće li ikad dobiti moralnu zadovoljštinu. Toliko o nama Hrvatima – narodu tvrde šije i kratke pameti.

O okolnostima u kojima je Sarajka nastala ponešto se i piše. Poznato je da je nastala četiri godine nakon zagrebačke prethodnice (nazovimo ju Zagrebkinja), ali se rijetko ističe da je između dviju deklaracija objavljena školska inačica novosadca te je pitanje hrvatskoga jezika i u Hrvatskoj bilo daleko od rješenja. Kako je bilo biti Hrvatom u BiH, dostatno govori činjenica da se i u isključivo hrvatskim sredinama poput zapadne Hercegovine prvo učila ćirilica (dakako ne bosančica), a kako li je tek bilo u Laktašima ili Srebreniku? Sadržaj Sarajke možda nije bio jezikoslovno izbrušen poput sadržaja Zagrebkinje, nije imao ni izbliza tolik javni odjek, ali je u mnogim točkama bio izravniji (jer i danas je znatno teže biti Hrvatom u Sarajevu nego u Zagrebu), rekao bih i iskreniji. Na jednome mjestu potpisnici zahtijevaju da „neki predstavnici hrvatskog dijela kulture ne budu statisti po nacionalnom ključu“. Prokazuju se i tada, dakle, tobožnji borci za hrvatsku jezičnu i inu ravnopravnost koji su odlučni u tome da se održi status quo. Lažna se ravnopravnost hrvatskoga jezika najočitije oblikuje u zahtjevu da se u praksi „osjeti prisutnost zaključaka simpozija o jezičkoj toleranciji, a lektori prestanu vršiti masakr nad zapadnom varijantom“. Jučer niste mogli napisati glagol na –irati u Oslobođenju, a danas nemate utjecajan hrvatski medij. Čak i Večernji.ba, naime,često piše zloglasnim BHS-om jer se zakon tržišta pretpostavlja težnji za jezičnom ravopravnošću.

U podštivu se Sarajke nazire pozivanje na jezičnu kulturu Hrvata u BiH: od Humačke ploče, preko stećaka i aljhamiado-književnosti (čiji su se najizvrsniji pripadnici smatrali Hrvatima koliko god tko to nastojao izbaciti iz hrvatskih enciklopedija) do franjevačke književnosti na čijoj je tradiciji ponikao i razmetni Ivo Andrić (pa i Miljenko Jergović ako hoćete), tradiciji o kojoj strahovito malo znamo i stoga što su naši mecene skloniji punjenju vlastita trbuha negoli uzdizanju duha. Imena prokazivača pomalo blijede, muk će minuti, a imena Stanka Bašića, Veselka Koromana, Vitomira Lukića, Mire Marjanovića, Nikole Martića, Vladimira Pavlovića i Mile Pešorde svijetlit će u mraku. Do žuđene pravde koju su Sarajkom potpisinici zazivali vjerojatno ne će tako skoro doći, no nije li donekle i to dokaz da su zemljica Bosna i zemlja Hercegova povijesne hrvatske zemlje jer nije li Hrvatska zemlja tragičnih pjesnika?

I za kraj upozorenje stanovnicima Zažablja i Popova. Viđene su dvije skitnice u bludnji tim krajevima. Jedan od lutalica neobično sliči na jednoga kulturnog trudbenika (kažu da bi skitnica bio isti trudbenik da pusti brkove), a drugi mu je navodno šegrt. Priča se da su u potrazi za blagom iz zdenaca te kako glavar tjera šegrta da pije vodu iz zdenaca kako bi provjerio ima li na dnu zlata. I dok se za vodu i vodopiju ne morate bojati jer daleko je ljeto i suša, na vašemu bih mjestu, dragi Zažapci i Popovci, zatvorio konobe jer od silnoga nadgledanja vođa brzo ogladni, a potom i ožedni. Ukratko, pripazite na pršut i vino jer su u Hercegovini odavno izumrli Vodopići, ali i danas ima Samopijana.

[ad id=”40551″]

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 23. siječnja 2015.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Zbornik “Hrvatska izvan Domovine”: Hrvatsko iseljeništvo je najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hrvatska matica iseljenika

Drugi svezak zbornika “Hrvatska izvan Domovine”, u kojem su objavljeni radovi s 2. Hrvatskoga iseljeničkog kongresa, održana lani u Šibeniku, predstavljen je u srijedu u Hrvatskoj matici iseljenika, a na predstavljanju je istaknuto kako je hrvatsko iseljeništvo najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti.

Drugi Hrvatski iseljenički kongres održan je u Šibeniku od 1. do 3. srpnja 2016., a drugi svezak zbornik radova predstavili su danas državni tajnik državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, urednik zbornika Marin Sopta, sociolog Ivan Rogić i autor naslovnice zbornika Josip Boteri Dini.

Milas je izrazio uvjerenost kako je zaživjelo globalno partnerstvo između iseljene i domovinske Hrvatske.

Urednik Sopta ocijenio je da je hrvatsko iseljeništvo ‘najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti’.

Hrvatskim iseljenicima treba vratiti povjerenje u državne strukture Republike Hrvatske, uvesti elektronsko glasovanje i ubrzati proces dobivanja hrvatskoga državljanstva, naglasio je.

Zatvorenosti hrvatskoga društva prema iseljenim Hrvatima

Ocijenio je kako zbog zatvorenosti hrvatskoga društva prema iseljeništvu, vlada nepovjerenje hrvatskog iseljeništva prema hrvatskoj politici.

Potrebno je iseljeništvo uključiti u izgradnju hrvatske države, istaknuo je urednik Sopta. Smatra kako bi se u razdoblju 10 do 20 godina takvom politikom moglo u Hrvatsku vratiti 50 do 200 tisuća iseljenih Hrvata.

Sociolog Rogić smatra da su radovi u zborniku dio šire cjeline koja obuhvaća problematiku hrvatskoga iseljeništva.

Riječ je o iznimno vrijednim analitičkim tekstovima i pravim malim studijama, ocijenio je, dodavši da je u zborniku objavljeno mnogo prigodnih osvrta.

Osim “tvrdih” tema u zborniku “Hrvatska izvan Domovine” je i cijeli niz tekstova koji se bave većom ulogom žena u hrvatskoj dijaspori, temama vezanim uz probleme druge i treće generacije hrvatskih iseljenika te pitanjima identiteta, naglasio je Rogić.

Ocijenio je kako radovi pomažu da se dva hrvatska dijela, domovinska i iseljena Hrvatska, cjelovitije integriraju jer, smatra Rogić, nema modernizacije Republike Hrvatske bez integracije iseljeništva u njezin razvoj.

Drugi svezak zbornika radova s Hrvatskog iseljeničkog kongresa (HIK) opseže 830 stanica, a donosi pregled recentnih znanstvenih i stručnih studija s aktualnom hrvatskom migrantskom tematikom iz raznih grana ljudske djelatnosti – od gospodarstva do kulture.

Tekstovi su raspoređeni u 11 tematskih cjelina s više od 160 zasebnih autorskih priloga i to slijedom izlaganja na panel-diskusijama koje su bile naslovljene: Poduzetništvo i ulaganje u hrvatsko gospodarstvo, Hrvatska iseljenička politika, Portreti, Migracije žena i identiteti iseljeničkih zajednica, Društvene mreže, Hrvatsko iseljeništvo i javnost, Pastoralna skrb u hrvatskom iseljeništvu, Iseljavanje i povratak: teškoće i perspektive, Hrvati kao nacionalne manjine; Jezik, kultura, književnost te jedanaesti panel i ujedno 11 tematska cjelina Uloga institucija u hrvatskom iseljeništvu.

Zbornik su objavili Centar za istraživanje hrvatskoga iseljeništva i Centar za kulturu i informiranje Maksimir.

HRVATSKA IZVAN DOMOVINE

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Izvrstan zbornik radova o iseljeništvu

Objavljeno

na

Objavio

Drugi svezak zbornika radova s Hrvatskog iseljeničkog kongresa (HIK) opseže 830 stanica, a donosi pregled recentnih znanstvenih i stručnih studija s aktualnom hrvatskom migrantskom tematikom iz raznih grana ljudske djelatnosti – od gospodarstva do kulture.

U nazočnosti brojne publike u Zagrebu je 18. listopada svečano promoviran zbornik radova „Hrvatska izvan domovine“, čiji su autori sudionici Drugog Hrvatskog iseljeničkog kongresa lani održanog u Šibeniku. Matičin ravnatelj profesor Mijo Marić je u pozdravnom govoru čestitao autorima, istaknuvši značaj integracijskih procesa domovine i dijaspore. Kao izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića nazočnima se obratio prigodnim riječima državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, pridruživši se čestitkama. Milas je izrazio uvjerenost kako je zaživjelo globalno partnerstvo između iseljene i domovinske Hrvatske.

Zbornik su predstavili urednici: dr. sc. Marin Sopta (predsjednik Organizacijskog odbora HIK-a), prof. dr. sc. Ivan Rogić, dr. sc. Vlatka Lemić, prof. dr. sc. Mijo Korade i dr. sc. Marina Perić Kaselj,  akademski slikar Josip Boteri Dini autor naslovnice zbornika i Tanja Trošelj, glavna tajnica Kongresa.

Na predstavljanju je istaknuto kako je hrvatsko iseljeništvo najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti.

Sociolog Ivan Rogić smatra da su radovi u zborniku dio šire cjeline koja obuhvaća problematiku hrvatskoga iseljeništva. Riječ je o iznimno vrijednim analitičkim tekstovima i pravim malim studijama, ocijenio je, dodavši da je u zborniku objavljeno mnogo prigodnih osvrta. Osim uobičajenih tema u zborniku „Hrvatska izvan domovine“ je i cijeli niz tekstova koji se bave većom ulogom žena u hrvatskoj dijaspori, temama vezanim uz probleme druge i treće generacije hrvatskih iseljenika te pitanjima identiteta, naglasio je Rogić. Ocijenio je kako radovi pomažu da se dva hrvatska dijela, domovinska i iseljena Hrvatska, cjelovitije integriraju jer, smatra Rogić, nema modernizacije Republike Hrvatske bez integracije iseljeništva u njezin razvoj.

– Hrvatskim iseljenicima treba vratiti povjerenje  u državne strukture Republike Hrvatske, uvesti elektroničko glasovanje i ubrzati proces dobivanja hrvatskoga državljanstva, naglasio je dr. Marin Sopta. Ocijenio je kako zbog zatvorenosti hrvatskoga društva prema iseljeništvu, vlada nepovjerenje hrvatskog iseljeništva prema hrvatskoj politici. Potrebno je iseljeništvo uključiti u izgradnju hrvatske države, istaknuo je urednik Sopta. Smatra kako bi se u razdoblju 10 do 20 godina takvom politikom moglo u Hrvatsku vratiti 50 do 200 tisuća iseljenih Hrvata.

Drugi Hrvatski iseljenički kongres održan je u Šibeniku od 1. do 3. srpnja 2016. Riječ je o bienalnom znanstveno-stručnom skupu migrantske tematike, koji se za svega četiri godine od utemeljenja afirmirao kao središnji nacionalni forum akademske zajednice s ciljem propitivanja razvojnih prinosa hrvatskog iseljeništva matičnoj zemlji – Republici Hrvatskoj s jedne strane, kao i prinosa domicilnim inozemnim sredinama s druge strane i to u svim područjima ljudske djelatnosti. Kongres su utemeljili nezavisni intelektualci iz redova društvene i kulturne elite s desnice i ljevice kao i crkvenih krugova – koje su na osnivačkom Kongresu u Zagrebu predvodili povratnik iz Kanade, politolog i povjesničar dr. sc. Marin Sopta i ondašnji ravnatelj Inozemne pastve Katoličke crkve u Hrvata s višedesetljetnom njemačkom adresom velečasni Josip Bebić. Građanskoj inicijativi (Sopta – Bebić, Rogić, Čizmić, Korade …) odazvala su se sveučilišta i instituti te ustanove i pojedinci iz domovine i dijaspore.

Od neovisnosti RH,  na vremenskoj okomici od 26 godina istraživanja modernih migracija u Hrvata i suvremene mobilnosti naših građana ovaj je Kongres najmnogoljudniji, a gdje će se smjestiti na ljestvici kvalitete znanstvene akribije ljudi u pokretu – prosudit će čitatelji.

Organizatori svečanosti bili su Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, Centar za kulturu i informacije Maksimir i Hrvatska matica iseljenika.

Drugi svezak zbornika radova s Hrvatskog iseljeničkog kongresa (HIK) opseže 830 stanica, a donosi pregled recentnih znanstvenih i stručnih studija s aktualnom hrvatskom migrantskom tematikom iz raznih grana ljudske djelatnosti – od gospodarstva do kulture.

Tekstovi su raspoređeni u 11 tematskih cjelina s više od 160 zasebnih autorskih priloga i to slijedom izlaganja na panel-diskusijama koje su bile naslovljene: Poduzetništvo i ulaganje u hrvatsko gospodarstvo, Hrvatska iseljenička politika, Portreti, Migracije žena i identiteti iseljeničkih zajednica, Društvene mreže, Hrvatsko iseljeništvo i javnost,  Pastoralna skrb u hrvatskom iseljeništvu, Iseljavanje i povratak: teškoće i perspektive,  Hrvati kao nacionalne manjine; Jezik,  kultura, književnost te  jedanaesti panel i ujedno 11 tematska cjelina Uloga institucija u hrvatskom iseljeništvu.

Među stotinjak zanimljivih studija izdvajamo rad Željka Bogdana o „Makroekonomskim učincima doznaka iseljenika iz inozemstva na hrvatsko gospodarstvo“. Na „Imidž Hrvatske iz perspektive drugoga i trećega naraštaja hrvatskih iseljenika -povratnika i useljenika u Hrvatsku“ usredotočili su se dr. sc. Božo Skoko i magistar Adrian Beljo, dok je dr. sc. Iva Čulina objavila studiju o „Prožimanju kulture i turizma u oblikovanju efekta zemlje podrijetla i nacionalnog imidža“. „Perspektive integracije Hrvata u Njemačkoj i razvoj Republike Hrvatske“ analizirao je u svom autorskom prilogu mr. sc. Edi Zelić. Postignuća Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske opisala je Marijana Vatavuk.

Australski Hrvat dr. sc. Ilija Šutalo objavio je studiju „Hrvatska naselja i demografski pokazatelji u Australiji“. „Selilaštvo u svjetlu socijalnoga nauka Crkve“ obradila je u zanimljivoj studiji autorica Dubravka Petrović Štefanac. „Slika hrvatskoga iseljeništva u hrvatskim katoličkim glasilima“ tema je autorskog priloga Suzane Peran. „Doprinos Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca dušobrižništvu među hrvatskim iseljenicima“ u središtu je pozornosti Ivana Bradarića.  „Udio Hrvata u bosansko-hercegovačkom društvu od 1879. do 2013. godine i njegove perspektive“ obrađeni su u studiji Žarka Dugandžića. „Povratak u domovinu u iseljeničkom tisku“ obradili su prof. dr. sc. Mijo Korade i Mislav Rubić. „Iseljavanje iz Hrvatske od početka 21. stoljeća: uzroci i posljedice“ opisani su u studiji znanstvenika Anđelka Akrapa, Marina Strmote i Krešimira Ivande. „Povratak kući – Iskustva remigracije u Hrvatsku“ obrađena su u prilogu Caroline Hornstein Tomić i Katice Jurčević, dok Walter F. Lalich u svojoj studiji analizira „Traumu i egzodus.

Zbornik su objavili Centar za istraživanje hrvatskoga iseljeništva i Centar za kulturu i informiranje Maksimir.

Nela Borić/Studia Croatica

facebook komentari

Nastavi čitati