Senzibilni suci u brizi za opći interes

2

Kad je naš kanadski državljanin bio izručen Hrvatskoj, osuđenik je iskoristio svoje zakonsko pravo i zatražio od Vrhovnog suda Hrvatske ponavljanje postupka, a što mu je sud i odobrio. Ali, prigodom donošenja te odluke, suci su pokazali sav svoj samaritanski karakter i humanost. Da naš kanadski sugrađanin srpske nacionalnosti ne bi nepotrebno dugo ležao u pritvoru, dok sporo hrvatsko pravosuđe ne riješi ponovno cijeli taj predmet, odmah su ga pustili iz pritvora na slobodu. Potpuno oprečno postupcima u sličnim slučajevima protiv Bošnjaka, Brodarca, Šavorića, Norca i mnogih drugih koji su, po odlukama VSH ostali ležati u pritvoru do okončanja kaznenih postupaka.

[dropcap]U[/dropcap]vijek sam znao da nas EU-birokrati kod tzv. pretpristupnih pregovora u stvari reketare s odjeljcima 23. i 24., kojima se navodno rješavaju problemi hrvatskog pravosuđa i naši propisi usklađuju s onima EU stečevine. Pitam se: koji i čiji problemi? Naši! Ma nemojte se šaliti! Hrvatsko pravosuđe nije ni bolje ni gore od same države. Hrvatsko pravosuđe nije sagnulo glavu pred EU-birokratima i procesuiralo antifašiste-komuniste za sve one stotine tisuća mrtvih nakon 8. svibnja 1945. godine. Ono je samoinicijativno, ni od koga nagovarano ni prisiljavano, kao i u slučaju ‘Lex Perković’, odlučilo da se procesuiraju samo ratni zločini na ovim prostorima počinjeni do 8. svibnja 1945. godine. Logično! Tada je službeno bio završen Drugi svjetski rat pobjedom Rusa, Amera, Britanaca, Francuza, partizana i četnika. Zato su tada izvedeni u Jugi na sud i osuđeni za ratne zločine Budak, Artuković i, zabunom, Draža Mihajlović. Stoga, svakog 23. kolovoza naše vlasti krajnje licemjerno dolaze na groblje i polažu vijence na spomen žrtvama totalitarnih režima, a naša četiri Josipa (Manolić, Boljkovac, Perković i Broz) ili nam se smiju (Broz kroz oblake) ili su nedodirljivi kao i Linićeve svete krave.

Ovih su me dana razveselili Vrhovni sud Hrvatske i Ustavni sud Hrvatske. Čak i nasmijali! Tako je Ustavni sud Hrvatske (USH) 11. srpnja o.g., ukinuo rješenje Vrhovnog suda Hrvatske (VSH) o produljenju pritvora Dragi Bošnjaku iz Siska, koji je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Čitam izjavu predsjednika VSH Hrvatina od 29. kolovoza o.g., kojom je ‘opleo’ suca Kolakušića tvrdeći da VSH dosljedno provodi sve kako USH presudi. Znači, u slučaju Bošnjaka USH 11. 7. ukine rješenje VSH, a šest dana kasnije osiječki sud ponovno produljuje pritvor Bošnjaku, a tu odluku potvrdi VSH. Tako šalje jasnu poruku USH što si o njegovom presuđivanju u slučaju Bošnjak misli. U obrazloženju odluke VSH provodi grupno psihijatrijsko proučavanje stanovništva na području na kojem je navodno Bošnjak počinio te strašne zločine. VSH se poziva na to da je suđenje za te zločine uznemirilo javnost, mada svi iz prakse znamo da javnost uvijek, prije ili kasnije sazna iz medija da je bila uznemirena. Dakle, senzibilni suci VSH se silno boje neće li se, puštanjem Drage Bošnjaka na slobodu, uznemiriti sisačke građane srpske nacionalnosti. Međutim, suci USH tako očito ne misle kad su ukinuli rješenje o pritvoru VSH. Kako je Ustav RH iznad svih zakona, a USH ima zadatak provoditi u život ustavne odredbe i načela, očito su ustavni suci ocijenili da su provedba zakona i ljudska sloboda važnije ustavno načelo od navodnog mogućeg uznemiravanja onih koji su Bošnjaka ionako u sebi već osudili i bez sudova.

Uzmimo jedan potpuno drugačiji primjer kako bismo pokazali svu humanost sudaca VSH. Ne želim iznositi ime i prezime jednog časnog kanadskog državljanina o kojem sam pisao pred godinu i pol i naveo ime osobe srpske nacionalnosti koja se zaigrala u Krajini i u otsutnosti osuđena na 20 godina zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Riječ je, dakle, o istom ratnom zločinu za koji se sudi i Dragi Bošnjaku. Kad je naš kanadski državljanin bio izručen Hrvatskoj, osuđenik je iskoristio svoje zakonsko pravo i zatražio od VSH ponavljanje postupka, a što mu je sud i odobrio. Ali, prigodom donošenja te odluke, suci VSH pokazali sav svoj samaritanski karakter i humanost. Da naš kanadski sugrađanin srpske nacionalnosti ne bi nepotrebno dugo ležao u pritvoru, dok sporo hrvatsko pravosuđe ne riješi ponovno cijeli taj predmet, odmah su ga pustili iz pritvora na slobodu. Potpuno oprečno postupcima u sličnim slučajevima protiv Bošnjaka, Brodarca, Šavorića, Norca i mnogih drugih koji su, po odlukama VSH ostali ležati u pritvoru do okončanja kaznenih postupaka. Naš kanadski državljanin je VSH svečano obećao da će se uredno pojavljivati na sudskim raspravama i da će tako opravdati njihovo dano povjerenje. Međutim, ubrzo nakon što je bio pušten na slobodu, naš zahvalni kanadski sughrađanin, napisao je VSH pismo – I to sa srednjim prstom! Javio im se iz Kanade, sve je ‘lepo’ pozdravio, valjda osobito suce VSH, zahvalio na ‘poverenju’ i ‘obavestio nas’ da je u Kanadi dobio politički azil! U predmetu našeg ‘Kanađanina’ nikome na VSH nije palo na pamet napisati ovakvo obrazloženje negativnog rješenja kao u predmetu Bošnjaka: ‘Ukinuti pritvor zbog proteka vremena od počinjenja djela može samo izazvati revolt stanovništva mjesta izravno pogođenih ratnim zbivanjima i ozbiljno poljuljati njihovo povjerenje u društvo u cjelini.’ Kako to da časni suci VSH nisu pomislili da, ukidanje pritvora nekome tko je osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad Hrvatima, može izazvati ‘revolt stanovništva mjesta izravno pogođenih ratnim zbivanjima’??? Zar nije držanje srčanog bolesnika Đure Brodarca na +40 C u pritvoru također moglo dovesti do ‘revolta stanovništva’, osobito kad je taj pritvor doveo u slučaju Brodarac do njegove smrti? Ne znam zašto, ali stalno mi pada na pamet lustracija …..

zvonimir hodak kamenjarI USH pati od pretjerane skrbi za opći interes. Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić smatrao je da su protuustavne 11 točaka zakona po kojem se upravo provode predstečajne nagodbe. Nadobudno je poslao zahtjev Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost tog zakona. USH je, brzinom na kojoj bi im pozavidio i Usejin Bolt, zaključio da sudac Kolakušić mora odmah nastaviti primjenjivati odredbe, mada smatra da su protuustavne. USH nije uopće odlučio jesu li te odredbe zakona koje napada sudac Kolakušić ustavne ili nisu, ali je ‘opleo’ po samom sucu koji se drznuo preispitivati zakone koje donosi naša vlast. A sve to jer navodno njegov zahtjev za ocjenu ustavnosti određenih odredaba tog zakona nije imao supotpis Predsjednice Trgovačkog suda, pa zbog tog formalnog razloga nije ni htio odlučiti o meritumu. Što je sa Zakonom o sudovima opće nadležnosti? Što sa svim odlukama koje ne supotpišu predsjednici sudova? Vrijede li uopće takve presude, rješenja i podnesci? Pohvalno što je USH brinuo o radnicima Dalekovoda o čijoj predstečajnoj nagodbi je sudac Kolakušić odlučivao. On je svoje čuo i od Linića, Hrvatina, USH, pa i hrpe novinara koji se u pravo kuže k’o Marica u onu stvar! Dobro! I meni se učinilo da je Kolakušić malo pretjerao. Ufatilo ga kako u slobodno vrijeme snima mlade, zgodne komade! U 21. stoljeću, tip snima ženskinje! Ma, ne moš’ vjerovat’! Bolje bi mu bilo da u svakom gradu organizira paradu ponosa! Čak i u Imotskom! Umjesto da snima zgodne momke kako se šlataju i ljube, perverznjak snima mlade ženske! Baš je to passe, a on zatucan i konzerva! Još bi mu naša medijska falanga nekako i oprostila što je zastao s predstečajnom nagodbom za Dalekovod, ali da voli mačke, e to je stvarno degutantno!

I sudac Dobrinić, u slučaju prtiv banaka zbog kredita u francima, također voli ženskinje. Možda bi se moglo pronaći mjesto između dva dalekovoda pa ih obojicu objesiti. Nek’ malo vise! Kolakušiću je već pravomoćno presuđeno, a Dobriniću će uskoro biti! Kako bi došli do priznanja javnosti, suci Kolakušić i Dobrinić morat će se oboružati velikim strpljenjem. Anatole Francois je napisao: ‘Eto u životu je nažalost tako. Trnje dobivaju živi, a ruže mrtvi!’
Bez obzira na motive koji su vodili našeg Premijera da ‘pokaže zube’ EU povjerenici Viviane Reding, ipak smo doživjeli prvi znak demistifikacije EU birokrata I bezličnih činovnika, u pravilu napuhanih kao žabe krastače. Ovo je prvi slučaj, od smrti dr. Franje Tuđmana, da je netko iz hrvatske vlasti rekao EU birokratima ‘Non passaran!’ Tuđmana se smatralo mrzovoljnim diktatorom koji je stvorio državu usuprot interesima međunarodne zajednice. U najgorem slučaju bili su spremni prihvatiti neku konfederaciju prozašlu iz bivše Juge, ali na čelu s Beogradom. Stoga su bili jako zadovoljni kad je Tuđman umro. Tada su napokon mogli bez problema početi kupovati kuće po otocima (sjetite se C. Bildta na Korčuli, Montgomeryja u Dubrovniku itd.), kanalizirali su dva izborna sabora HDZ-a tako što su krajnje ‘pošteno’ doveli na čelo Stranke tzv. liberalnu struju, sredili su potom glorifikaciju tih navodnih liberala na čelu sa Sanaderom od strane kako Butkovića, tako i Lovrićke te S. Drakulić. Mesiću su na Pantovčaku postavili podstanare u liku britanskih obavještajaca, kurira Haškog suda i Tužiteljstva. Odmah smo postali klasična poljoprivredna zemlja. Čitavu Hrvatsku preplavile su bile svete krave koje nitko nije smio čak ni krivo pogledati, a da ga svi odmah ne osude kao ognjištara i nazadnjaka. Bilo je to vrijeme detuđmanizacije, poltronstva najniže vrste prema svim međunarodnim centrima moći – nažalost od HDZ-ovaca na čelu sa Sanaderom i Kosoricom daleko više negoli od strane Račana i Milanovića. Lov na Gotovinu, slinjenje pred Carlom del Ponte, odricanje od ZERP-a (kojeg su prvo zdušno napadali u korist još jače zaštite mora dok su bili u oporbi!), odricanje od 20.000 četvornih metara mora, fanatično traganje za fantomskim topničkim dnevnicima i uhićivanje branitelja diljem Hrvatske koji su ih navodno krili itd., itd…… Ponašanje iskompleksiranih domorodaca iz filmova o Tarzanu. Big boss, good boss, one shut kill! Uglavnom taj poltronsko-kmetski odnos hrvatske političke elite izazivao je grčeve u želucima svih onih koji su 45 godina sanjali državu hrvatsku. I sad odjednom naš aktualni Premijer je odbrusio svim tim međunarodnim birokratima koji nas već desetljeće gnjetu i guze: ‘Ne bute nas više j…..!’.

Brigom za naša četiri Josipa, Premijer je pokazao instinkt prvog hrvatskog boksača. Navukao je rukavice i ušao je u ring. Udarao je bijesno rukavicom u rukavicu, a iz nozdrva mu je šikljala vatra. Jedva je dočekao početak prve runde. Kad je ona završila, Premjerov stručni štab ubacio je ručnik u ring I predao time meč. Večernjak je napisao: ‘Premijeru što nam je to trebalo?’ Po meni je itekako trebalo! Bez obzira na motive, netko je već jednom trebao tim bezimenim i bezličnim EU činovnicima reći ‘Dosta!’ Sad smo i mi članica teškog pacijenta na umoru –EU-a – i imamo pravo tražiti da budemo ravnopravni bolesnik sa svima ostalima. Jasno je da to nikada nećemo postići, ali smo bar sad u klubu sa Mađarima, Česima i Slovacima koji su se također drznuli i pogledali EU-cinovnike u oči te im rekli svoje. A Lex Perković je bila unaprijed izgubljena borba. Ipak, Premijer se bar popeo u ring i pokušao boriti. Nadam se da će takvih susreta u ringu biti još! Aristotel je napisao: ‘Nada je san budnih!’

Forsiranje hrvatsko-srpskog prijateljstva, komšiluka, našeg zalaganja za brzi ulazak Srbije u EU, napokon je dao konkretne rezultate. Ovih dana je u srpskoj skupštini Tuđman proglašen 99 posto fašistom. Prilično povoljna ocjena s obzirom na činjenicu da je u Hrvatskoj dobar broj onih koji Tuđmana smatraju 100 posto fašistom, a Dražu Mihajlovića 100 posto antifašistom. Neki Mirko Atlagić se zaletio i rekao u srpskoj skupštini nešto pohvalno za pok. Tuđmana. Skupština se na to ‘načisto’ šokirala. Komentari u stilu ‘prosto ne mogu da verujem’. Spominjanje Tuđmana, uvreda je za građane Srbije, rekao je Borislav Stefanović. I ne bi se začudio kad bi naš Borislav uskoro kupio kuću na Korčuli, odmah do one Carla Bilda. E, da barem nije fašist Tuđman vodio hrvatsku agresiju na nenaoružani srpski narod! Da je bilo nekako srediti da na čelu države bude antifašista Mesić, Hrvati i Srbi bi ostali bratski narodi koji bi idalje sve dijelili bratski (nikada po pola)! I ova epizoda zorno pokazuje koliko je uzaludan napor hrvatskih poltrona za naklonost beogradske čaršije. Sreća što nas čaršija neće nikada prihvatiti! Og Mandino je napisao: ‘Postoje dvije vrste nezadovoljstva na ovome svijetu. Nezadovoljstvo koje tjera na rad i nezadovoljstvo koje tjera u očaj. Prvi dobivaju što žele, a drugi gube ono što imaju. Za prve je uspjeh lijek, a za druge lijeka nema.’

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • Hvala gospodine Hodak što nam svaki ponedjeljak uljepšate dan! Kao i uvijek odlična kolumna!

  • Hvala gospodine Hodak što nam svaki ponedjeljak uljepšate dan! Kao i uvijek odlična kolumna!