Pratite nas

Gonjanje

Serena: neke ljubavi nikad ne puštaju

Objavljeno

na

Najjača glumačka imena današnjice, Jennifer Lawrence i Bradley Cooper, dokazat će da ljubav, koliko god bila velika, nije ponekad dovoljna za srećuPlanine Sjeverne Caroline krajem 20ih godina prošlog stoljeća – George i Serena Pemberton, zaljubljeni mladenci počinju graditi šumarsko carstvo. Serena ubrzo dokazuje da je ravna svakom muškarcu: nagleda šumske radnike, lovi čegrtuše, spašava živote u divljini. Pembertonovi neće dopustiti da išta stane na put njihovoj ljubavi i ambicijama, no kada Serena otkrije Georgeovu skrivenu prošlost i suoči se sa svojom sudbinom koju ne može promijeniti, strastveni brak Pembertonovih se počinje raspadati vodeći prema dramatičnom obračunu.

O produkciji

“To je ljubavna priča koja balansira na rubu – želite ljubav, a istovremeno ste svjesni koliko je opasna. Mislim da je to fascinantno. ”
Susanne Bier – redateljica.

Glume Bradley Cooper, Jennifer Lawrence, Rhys Ifans, Toby Jones, David Dencik, Sean Harris i Ana Ularu. Film SERENA režirala je Susanne Bier, scenarij napisao Christopher Kyle na temelju romana Rona Rasha, a produkciju potpisuju Nick Wechsler, Susanne Bier, Steve Schwartz, Paula Mae Schwartz, Todd Wagner, Ron Halpern i Ben Cosgrove. Film SERENA snimao se osam tjedana na lokacijama Praga u Republici Češkoj tijekom proljeća 2012.serena14.11.2014_15_26_52_serenaaaKako je sve počelo

Producent Nick Wechsler zaljubio se za priču SERENA nakon čitanja rukopisa originalne knjige Rona Rasha godinu dana prije objavljivanja. Bilo je potrebno pronaći osobu koja bi napravila dobru adaptaciju za film. Chris Kyle se pokazao kao scenarist s pravom vizijom. Producent Ben Cosgrove također se oduševio pričom.

Kad je završen prvi nacrt scenarija, producenti su krenuli u potragu za redateljem koji bi mogao donijeti jedinstven uvid u napete preokrete u filmu. Nick Wechsler je veliki obožavatelj rada Susanne Bier, a jedan od razloga zbog kojih ju je smatrao idealnim izborom za ovaj film je njezina sposobnost razumijevanja kompleksnih odnosa među ljudima, naročito intime, snažnih osjećaja i strasti. Susanne je fascinirala tema žene u muškom svijetu s kojom se mogla i sama poistovjetiti.

Glumci su prihvatili raditi na ovom filmu i zbog same priče i zbog prilike za suradnju sa Susanne. Ona je na glasu kao netko tko može pomoći glumcima u potpunosti shvatiti karakter i motive svojih likova.serenaSERENA_D1-190_R_CROPWEBserenaSERENA_D7-1390WEBserenaSERENA_D7-1453WEBRadnja romana Rona Rasha počinje netom poslije sloma burze 1929. i s početkom Velike depresije, a smještena je najvećim dijelom u ruralnu zajednicu u planinama Smoky Mountains Sjeverne Karoline. Izazov za scenaristu bio je što prilikom adaptacije romana zadržati, a što izbaciti, što je uvijek bolan proces. Trebalo je utvrditi glavnu priču pa je fokus pao na ljubavnu priču Pembertona i Serene i način na koji njihova strast postaje mračna kada stvari krenu naopako.

Producentu Toddu Wagneru posebno je privlačna povezanost razdoblja Velike depresije s današnjim vremenom i okolnostima u kojima s jedne strane imamo uspješne i bogate ljude, kroz čije oči je radnja ispričana, te one siromašne koji se pokušavaju domoći bilo kakvog posla, pa makar bio opasan po život, jer osjećaju da nemaju drugog izbora.

U takvim teškim okolnostima Pemberton dovodi novu suprugu u koju se zaljubio na prvi pogled. Redateljica smatra kako su Serena i Pemberton izrazito moralno dvolični i stoga vrlo privlačni i zanimljivi. Njihov susret bio je vatromet osjećaja i strasti, a ista dinamika se nastavlja i kada stvari krenu nizbrdo. Velika strast u kombinaciji sa Sereninom oštećenom osobnošću može imati samo koban ishod.
Velika nepravda je učinjena na samom početku filma kada je Rachel ostavljena da se sama brine za dijete čiji je otac živ i oženjen. Pembertonov poslovni partner Buchanan se osjeća izigrano kada Pemberton predstavlja Serenu i kao poslovnu partnericu iza Buchanonovih leđa. serenaSERENA_D13-3783WEBserenaSERENA_D18-4888_RWEBBradley Cooper objašnjava kako se u jednom trenutku put glavnih likova razdvaja i prestaju biti par. Svjestan je što se događa, ali ne želi to prihvatiti. Njihova snažna ljubav ne prestaje, samo postaje otrovna.

Serena postaje očajna spoznavši da neće moći roditi dijete Pembertonu, istovremeno se boreći s činjenicom da on ima dijete i da mu netko drugi može dati ono što ona ne može. U stanju posttraumatskog stresa i odlučna da se nitko neće ispriječiti njezinoj ljubavi s Georgeom, jedino rješenje je pronašla u uklanjanju konkurencije tj. djeteta druge žene.

Tijekom filma Pemberton i Serena misle kako mogu ubiti koga god i što god žele, bilo da se radi o radnicima, djeci, nevinim ljudima ili šumi. Njihova ljubav, strasti i želje važnije su od bilo koga i bilo čega. Osim intenzivne, opasne i provokativne ljubavne priče kroz radnju se provlači i ekološka tema. Bradley Cooper smatra kako je vremensko razdoblje u filmu moguće povezati s današnjim vremenom jer i danas postoji nesigurnost što budućnost nosi i postoje ljudi koji zlorabljuju sustav. Pemberton uništava šumu za svoju korist i nije svjestan mogućih posljedica.
serenaSERENA_D18-4906_R_CROPWEBZa Susanne Bier od ključne važnosti je bilo da kreirano okruženje odgovara njezinom redateljskom stilu. Ono što karakterizira njezine filmove je autentičnost i realizam. Scenograf Richard Bridgland uspio je izgraditi set u Republici Češkoj koji bi vas vratio u SAD 20-ih godina prošlog stoljeća. Kako bi postigao autentičnost morao je otići u Sjevernu Karolinu, obilaziti muzeje i šumarske baze, razgovarati s ljudima koji su radili u toj industriji i živjeli načinom života koji je nestao.

Bridgland je također blisko surađivao s kostimografkinjom Signe Sejlund i snimateljem Mortenom Soborgom. Mnogo pažnje je posvećeno psihologiji boja i usklađivanju boja scenografije i odjeće kako bi se postigao željeni učinak. Budući je radnja smještena u šumi, filmom dominiraju zemljani tonovi, i stoga je odlučeno da se Serena treba isticati. Ona ima i najrazličitije kostime jer nekada izgleda kao žena – očaravajuće i seksipilno, a nekada tek kao jedna od radnika. Paleta rezervirana za Pembertona stapa se s prirodom, dok Serenina odudara. Buchanan je šminker čiji zaštitni znak je svileni šal.

Signe je imala drugačiji pristup za lik Gallowaya. On je kao mušketir – Serenin mušketir. Misteriozan, osjetljiv i veoma zanimljiv. Povremeno možemo vidjeti male vudu lutkice ili nešto slično na unutarnjoj strani njegove jakne.

Lokacije

Iako se radnja filma SERENA odvija uglavnom u Sjevernoj Karolini u SAD-u, film je u cjelosti snimljen u Pragu i okolici što iz financijskih razloga što zbog toga jer krajolik Češke jako nalikuje onom u planinama Smoky Mountains.

Za šumarsku bazu odabrano je mjesto u blizini sela Nizibor pored Praga, a za gradove Kingsport i Waynesville smještene uz prugu odabrano je selo Kolec. Scenograf Richard Bridgland izgradio je zgrade koje je koristio za oba grada, ali su izvana izgledale drugačije kako bi se istaknula razlika u njihovom bogatstvu. Korištena je originalna željeznica iz 1930-ih koja je posuđena iz muzeja.
Kao kontrast siromaštvu u bazi i drvenim kolibama u kojim radnici žive, prikazan je elegantni hotel u Kingsportu, kojeg „glumi“ Nacionalni muzej u centru Praga, a u koji Pemberton i Serena odlaze na svečani prijem.

Izvorno ime: Serena
Redatelj: Susanne Bier
Žanr: drama
Uloge: Bradley Cooper, Jennifer Lawrence
Trajanje filma: 109 minuta
Godina: 2014

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gonjanje

Ornela Vištica uvjerljivo je najljepša Hrvatica!

Objavljeno

na

Objavio

Ornela Vištica uvjerljiva je pobjednica Večernjakova izbora za najljepšu Hrvaticu. Mostarska glumica dobila je čak 4564 vaša glasa ili 33,64 posto u anketi koja je trajala tjedan dana.

Na drugom je mjestu voditeljica Tatjana Jurić, koja je prikupila gotovo upola manje glasova od Ornele – 2348 ili 17,22 posto, a treća glumica Nataša Janjić s 1738 glasova ili 12,73 posto.

Četvrto mjesto zauzela je pjevačica Lana Jurčević, koja ima 1344 ili 9,86 posto, a peta je njena kolegica Nives Celzijus, za koju je glasao 1071 čitatelj, odnosno 7,86 posto.

facebook komentari

Nastavi čitati

Gonjanje

DODATNA OPREMA

Objavljeno

na

Objavio

Potaknut upisom koji je promišljeno i mudro postavila Nina Vujicic, a koji se tiče prigovora na ekstremnu dodatnu opremu neke familije na plaži, i kolikoćom i kakvoćom, jer mislim da se radilo i o suncobranu koji je zaklanjao pogled, dao bih dvije-tri napomene, piše prof.dr. Kristijan Krkač

(1) Možda je to samo ekstreman slučaj iste pojave. Između toga i postavljanja dva prazna ručnika u pol 7 ujutro, a na kojima netko leži samo od 11 do 12, a oni na plaži prazni ostaju celi dan, samo je razlika u stupnju, ali ne i u vrsti. Možda je i razlika u vrsti ako se zaklanja pogled što je vrsta onečišćenja vizualnog prostora ili vizure, ali čak i to je samo ekstreman slučaj poput onog kad se među mirise mora, krema za sunčanje i znoja umiješa miris posebne kobase ili kulena serviranog na plaži točno u podne na +35°C. To je samo ekstremni slučaj iste pojave.

(2) Problem “dodatne opreme” za plažu je tema za knjigu i vrti se između na prvi pogled dviju krajnosti. Jedna je kupaći kostim, japanke i možda ručnik, a druga je super-svemirska-najnovija-oprema-za-sve. Teško je ovdje pronaći pravu mjeru. Super-dodatnu opremu bi se moglo ograničiti ako se njome drugima uskraćuju jednaka prava, npr. pogled prevelikim suncobranom, kao što je ograničena i minimalna oprema, primjerice barem kupaćim kostimom, recimo da je toples dopušten, dok nudisti imaju svoju plažu.

(3) Postoji praznovjerje o “minimalnoj opremi”. Mislimo da vidimo opuštene ljude na plaži samo u kupaćem kostimu, japankama i s malim ručnikom, ali zaista vidimo zastrašujuću “dodatnu opremu”, ali je nismo svjesni. Te su žene i muškarci odlazili prije godišnjeg na zdravstveno štetne kure mršavljenja, u teretane u kojima su se iscrpljivali i žderali sva moguća štetna sredstva, zatim otišli na jedno umjereno kvarcanje, tek toliko da ne dođu „beli ko sir“ na plažu, a i da ostave dojam osobe koja je već bila na moru. Tu su zatim i zaštitne kreme, sunčane naočale, badekostimi, japanke, itd. sve brendirano po najnovijem savjetu „plažnogfešngurua“.

Da, to na prvi pogled ne izgleda kao “dodatna oprema”, ali već samo jedno buđenje pokraj takve osobe par mjeseci kasnije, recimo između Badnjaka i Novog leta, otkriva zastrašujuću istinu i odjednom dobijemo na dar od Bogova estetike viziju Morpheusa koji nam izgovara kanonsku rečenicu „Dobro došao u pustinju stvarnosti“.

Na prvi pogled „dodatna oprema“ je loša. A posebno je loša ona na prvi pogled nevidljiva „dodatna oprema“. No možda se varamo. Možda nema ničega ispod „dodatne opreme“. Ona je sve. Ona je stvarnost, a praznina ispod je privid. Živjela dodatna oprema! Pa makar samo tih 2 tjedna na plaži.

izv.prof.dr. Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati