Pratite nas

Pregled

SFR Jugoslavija je bila zločinačka organizacija, a Udba njezino najjače represivno oružje

Objavljeno

na

Tužitelj na Zemaljskom sudu u Münchenu do te je mjere sustavno postavio optužbu da će biti dokazana teza tj. istina da je SFR Jugoslavija bila zločinačka organizacija, a Udba njezino najjače represivno oružje

Na dan kad su cijela Europa i zapadni svijet slavili pad Berlinskoga zida, zvanog i “antifašistički zid” (zbog toga je civiliziran demokratski svijet izbacio iz uporabe taj anakroni izraz koji umjesto na slobodu asocira na komunizam), u Zagrebu i Hrvatskoj nije bilo svečanosti na Trgu bana Jelačića, nije bilo koncerta ni prigodnih govora. Nije se zasvirala Oda radosti, kako bi se podsjetilo da je Hrvatska – unatoč agresorskom ratu koji se dogodio kao zadnji pokušaj obrane totalitarizma u srcu Europe nakon pada željezne zavjese – danas zemlja članica EU-kluba uljuđenih naroda Europe. Ne, umjesto toga u Zagrebu se obilježilo sjećanje na žrtve Kristalne noći, simbola nacizma i antisemitizma, noći kad su nacisti napravili pogrom Židova u Njemačkoj. Mimohod u kojem je sudjelovalo dvjestotinjak ljudi organizirala je, a tko drugo nego najpoznatija ekspozitura kosovsko-udbaške mreže u Hrvatskoj – Documenta. Na čelu tog mimohoda bili su Vesna Teršelič i Milorad Pupovac, te glumac Vili Matula, najrevniji Titov omladinac u hrvatskom glumištu. To su prenijele sve televizije u glavnim informativnim emisijama. Nijedna od njih, kao ni nitko u hrvatskoj javnosti, se nije pitao – pa pobogu, čemu sad to? Čemu se u Hrvatskoj obilježava tragičan događaj koji se dogodio u nacističkoj Njemačkoj, u danu kad se u demokratskoj Njemačkoj i cijelom demokratskom svijetu slavi pad totalitarizma i povijesni slom komunizma u Europi?

Documenta i “nacistička” Njemačka – i “ustaška” Hrvatska

Teršelička je po običaju i ovu prigodu sjećanja na tragediju koja se dogodila u Njemačkoj iskoristila kako bi sve povezala s NDH i Katoličkom crkvom i sve to upakirala u habitus moderne Hrvatske. Dakle, odgovor na pitanje otkud im je i kako palo na pamet po Zagrebu šetati se u čast žrtava Kristalne noći, a ne npr. u Valpovu, na njemačkom danu žalosti koji se organizira kao Dan sjećanja na stradale njemačke civile – žrtve komunističkih logora – glasi: sve to rade zbog Njemačke. Dok god traje proces Perkoviću i Mustaču pred sudom u Münchenu, Udba – koja vlada Hrvatskom – će kroz svoje najvjernije ekspoziture poput Documente, Pupovca, Zorana Pusića i ostalih – odnedavno i potpisnika neke smiješne antifašističke platforme, Njemačku na jedan iznimno maliciozan način, poput ovoga s Kristalnom noći, u hrvatskoj javnosti pokušati stigmatizirati kao nacističku državu, a onda s njom povezivati i današnju, po Documenti i ostalima, još uvijek “ustašku” Hrvatsku. Josipovićev već “opjevani” govor o “ustaškoj zmiji” koja gmiže Hrvatskom u izraelskom Knessetu nije više potrebno ni posebno spominjati. Ali, u svakom slučaju, nevjerojatan je taj zajednički prijezir prema Njemačkoj kojeg, nakon neuspjelog pokušaja “puča” na hrvatski Ustav lexom Perković, više ne mogu ni sakriti. Proces, koji je definitivno početak demontaže vladajućih udbaških struktura, čini ih nervoznim i nemoćnim. To vidimo svi mi koji smo izvan te priče i to promatramo hladne glave. Kao što vidimo i duboku povezanost ”obrambene logike” djece jedne te iste ideologije i strukture – Vesne Teršelič i Anta Nobila. Ovih dana u Münchenu u postupku protiv Perkovića i Mustača svjedoči Krunoslav Prates, suradnik Udbe kojeg je Perković imao na vezi i kojeg je vrbovao, a koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog Đurekovićeva ubojstva koje je, prema presudi, ”namjestio” u garaži u kojoj je bila tiskara novina ”Hrvatska država” u vlasništvu poznatog emigranta dr. Ivana Jelića, a u kojoj je Prates radio. Osim što se iz iskaza njegova brata Hrvoja Pratesa i bivše žene, makedonke Keti Prates, da zaključiti da je Udba i njih zavrbovala, i da o Đurekovićevu ubojstvu vjerojatno znaju i mnogo više od onoga što su iskazali pred sudom – a uglavnom su govorili da se ničega ne sjećaju dok ih je sudac Dauster “mljeo” hvatajući ih u lažima – jasno je da s Pratesom očito i dan danas u zatvoru upravlja stara služba. Kao što je Trešelička na dan slobode Europe u Zagrebu uprizorila sjećanje na Kristalnu noć, tako i Nobilo svugdje i u svakoj konstataciji i pitanju vidi ustaše i teroriste, na koju sudac Manfred Dauster – jedan vrlo izravan tip i umjeren cinik – samo konstatira: ”Opet vi, gospodine Nobilo…”.

Nobilo i pamflet iz Jutarnjeg kao dokaz

Ono što je šokiralo svih na sudu je da je od Sudskog vijeća zatražio da se u spis, kao dokaz, uvede tekst iz Jutarnjeg lista od prošlog ponedjeljka, na dan kad je trebala svjedočiti Đurekovićeva udovica, starica kojoj su uz muža poslije ubili i sina. U tom tekstu Đurekovića prikazuju kao playboyja koji je financirao svoju ljubavnicu, i to prikazuju kao razlog njegova odlaska iz Hrvatske. Taj tekst bi smatrali tek vrhuncem degutantnosti i zloće da on nije dio pamfleta od dvjestotinjak stranica kojeg je Pratesov odvjetnik po službenoj dužnosti predao Sudskom vijeću. Osim kompletne diskreditacije pok. Đurekovića, u tom spisu još stoji Pratesova tvrdnja da su Perković i Mustač nevini, a da su svi – uključujući i Đurekovića – bili špijuni BND-a. Ono što Perkovićeva i Mustačeva obrana želi postići, (Mustača brani odvjetnica iz Nobilova ureda), osim prikaza hrvatske emigracije kao isključivo ustašoidne, je i to da ondašnju Zapadnu Njemačku prikažu kao zločinačku organizaciju, a ne komunističku Jugoslaviju, što je jedan od ciljeva ovoga procesa i u čemu će Zemaljski sud u Münchenu uspjeti. Tužitelj je jednostavno do te mjere sustavno postavio optužbu da će biti dokazana teza tj. istina da je SFRJ bio zločinačka organizacija, s Udbom kao najjačim represivnim oružjem. I za to pokušati denuncirati, Perkoviću i Nobilu i dan danas, iako doživotno iza rešetaka, služi Krunoslav Prates. Izvan svake sumnje je da taj dokument nije pisao Prates, već da je stigao iz Zagreba, a Nobilo je dio odmah proturio u Jutarnji list. I Sudsko vijeće to zna. Nakon što je braću Jelić, liječnika Branka i pravnika Ivana, pokušao prozvati za ustaštvo i terorizam, a to je demantirao čak i Prates, Nobilo ide s tezom da Perković dajući Pratesu novac zapravo nije plaćao njegove usluge za Udbu, već financirao list ”Hrvatska država” – i time demokratska strujanja unutar hrvatske emigracije.

Perverzne teze o Udbi i emigraciji 

Tu tvrdnju možemo slobodno nazvati pravnom i stvarnom perverzijom, a vidjet ćemo kako će je Sud vrednovati. Ta tvrdnja podsjeća na Teršeličkino spajanje njemačke Kristalne noći sa suvremenom Hrvatskom. Krunoslav Prates očito će s doživotne robije na sljedeća dva sudska ročišta braniti Perkovića i Mustača pa je vrlo važno spomenuti glavne naglaske iz njegove presude kojom je dobio doživotni zatvor, a koja dobrim dijelom i definira njegov i Perkovićev odnos.

U presudi koju je Viši zemaljski sud u Münchenu izrekao Krunoslavu Pratesu navodi se da postoje dvije varijante ubojstva Stjepana Đurekovića, a “sa sigurnošću je utvrđeno da jedna od te dvije varijante odražava stvarni tijek počinjenja kaznenog djela.

Za četvrtak, 28. srpnja 1983. godine u 11:30 sati, Stjepan Đureković je s jednom prijateljicom (inače svjedokinjom) dogovorio vožnju gumenim čamcem na rijeci Isar. Na vožnju su trebali krenuti od mosta u W.-u. Prije toga je želio je donijeti svoj rukopis za članak u listu “Hrvatska država” u tiskaru u W.-u. Đureković je napustio svoj stan u ulici S.-Straße u M.-u u vremenu između 10:00 i 11:00 sati ujutro. Otključao je vrata svojim ključem, ušao je u prostor u vremenu između 11:00 i 11:30 sati preko drvenih ulaznih vrata u dvorištu garaže, ušao je unutra i položio rukopis na fotokopirni uređaj koji se nalazio na kraju srednje prostorije tiskare. S obzirom na to da mu se zbog dogovorene vožnje brodom žurilo i da je bio upoznat s prostornim rasporedom unutrašnjosti garaže, nije uključio svjetlo u tamnoj garaži, nešto svjetla dopiralo je kroz blago otvorena vrata.

Prema prvoj varijanti, počinitelji su ušli u tiskaru u noći ili u ranim jutarnjim satima 28. srpnja 1983. godine pomoću ključa kojeg im je Prates preko Perkovića stavio na raspolaganje, pripremili su zasjedu u stražnjem dijelu garaže i pričekali svoju žrtvu. Nakon što je Đureković, koji nije slutio konkretan napad, položio članak na fotokopirni uređaj i okrenuo se radi odlaska, dva počinitelja pucala su u njega jedan za drugim s namjerom da ga usmrte.
Prema drugoj varijanti ubojstva, počinitelji su motrili garažu nakon što im je Đurekovićev dolazak dojavljen. Đureković nije ništa slutio, a i žurio je radi dogovora s prijateljicom te ostavio za sobom nezaključana vrata.

“Počinitelji, koji su prema razrađenom planu izvršenja znali da je žrtva upala u njihovu zamku, krenuli su za njim. Tek je u tom trenutku, u svjetlu koje je dopiralo kroz otvorena vrata u tamnu tiskaru, Đureković primijetio druge njemu nepoznate osobe kako se spremaju ući u garažu”. Đureković se sakrio u “iza kompresora u stražnjem prostoru garaže”. Kada su ga počinitelji pronašli, pokušao je pobjeći iz garaže, a dvojica su pucala. Nakon ispucanih metaka, jedan od počinitelja zadao mu je više ciljanih udaraca u glavu s predmetom koji je sa sobom donio, vjerojatno mesarskom sjekirom. Đureković je već kod prvog udarca pao pored drvene palete koja se nalazila u ulaznom prostoru, a tamo je u svakom slučaju jedan počinitelj zadao Đurekoviću još više snažnijih udaraca u glavu s donesenim predmetom kako bi bio siguran u uspjeh ubojstva. Počinitelji su uzeli ključ garaže od žrtve i udaljili su se od mjesta počinjenja kaznenog djela a da ih nitko nije identificirao.

Prates zavrbovan 1975., razgovori dva-tri puta mjesečno

Perković je Pratesa vrbovao 1975. godine, kako je navedeno u presudi. Sam Perković je došao pred ulazna vrata kuće u Njemačku te kazao Pratesu kako su “u Jugoslaviji željeli biti informirani o djelovanju hrvatskih emigranata kako bi se u ranoj fazi mogli otkriti eventualni planovi protiv jugoslavenske države”, te kako bi Prates “mogao doprinijeti osiguranju mira u njegovoj domovini”.

U presudi stoji kako je Prates to pročitao “kao skrivenu prijetnju”, ali istovremeno “nije vidio nikakvog razloga ne davati nikakve informacije o hrvatskoj emigrantskoj sceni, jer je bio mišljenja da bi prosljeđivanjem informacija i odgovorni u Jugoslaviji mogli postati svjesni da se u svakom slučaju unutar HNO-a i u okruženju dr. Jelića ne koriste nasilna sredstva u radu za uspostavu hrvatske države, već isključivo sredstva iz područja politike i medija”.

Nakon toga Krunoslav Prates redovito je dostavljao podrobne informacije Josipu Perkoviću, a način komunikacije je bio izuzetno zanimljiv.

Razgovarali bi telefonom dva do tri puta mjesečno – telefon bi zvonio po tri puta u puni sat, što bi se ponovilo dva puta. Zatim bi Prates nazvao iz javne telefonske govornice. Osim toga, Prates se u svakom slučaju jednom godišnje, a ponekad i više puta – uglavnom dok je bio na godišnjem odmoru – sastajao s Perkovićem osobno u inozemstvu: primjerice u Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Luksemburgu – ili u Zapadnom Berlinu.

Prates, čiji su pseudonimi u Perkovićevim spisima bili “Boem” i “Stiv”, bio je najvažniji Perkovićev informator u Njemačkoj najkasnije do sredine 1978. godine. Dolaskom hrvatske države 1991. Prates, još uvijek ugledan član hrvatske emigrantske zajednice – koja je bila šokirana 2003. kad je protiv njega podignuta optužnica za Đurekovićevo ubojstvo – se aktivno uključio u prikupljanje humanitarne pomoći za Hrvatsku. Mrežu mu je organizirao nitko drugi nego Josip Perković. Koji ga i dalje ima u šaci, iako su obojica iza rešetaka, i to putem stare strukture koja – piše u presudi Pratesu – Hrvatskom vlada i danas.

Prates – Perkovićev “Boem” i “Stiv” – bio je najvažniji Perkovićev informator u Njemačkoj najkasnije do sredine 1978. godine. Dolaskom hrvatske države, 1991., Prates se aktivno uključio u prikupljanje humanitarne pomoći za Hrvatsku. Mrežu mu je organizirao – Perković.

NG/7Dnevno/Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Andrej Plenković s predstavnicima hrvatske zajednice u New Yorku

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković jučer se, prvoga dana svog boravka u New Yorku, sastao s predstavnicima hrvatske zajednice u SAD-u, gdje su njega i ministricu vanjskih poslova Mariju Pejčinović Burić došli pozdraviti Hrvati iz New Yorka, Los Angelesa, Houstona, Philadephie, Washingtona.

“Drago mi je da smo prilikom posjeta New Yorku u organizaciji našeg veleposlanstva i konzulata i stalnog predstavništva pri UN-u imali mogućnost susresti se s predstavnicima Hrvata koji žive u SAD-u i to ne samo ovdje u New Yorku nego i iz drugih država.

Čak su došli predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa iz Los Angelesa, Hrvati iz Washingtona, Philadelphie, Houstona, niza gradova”, rekao je Plenković.

“Ovo je trenutak kad želimo okupiti sve one koji žele dati doprinos svojoj domovini”, istaknuo je premijer dodajući kako američki Hrvati to doista čine s puno entuzijazma.

“Rijetke su hrvatske obitelji koje nemaju nekoga na nekom od kontinenata i zato mi je osobno uvijek drago vidjeti tu vrstu topline i želje da i oni više približe sebe domovini, a i da promoviraju Hrvatsku što je to moguće više ovdje u Americi”, rekao je premijer.

Podsjetio je na 25. godišnjicu hrvatskog članstva u UN-u i govor koji je tada održao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, dok su ministrica vanjskih poslova i hrvatski veleposlanik u Washingtonu Pjer Šimunović pozvali Hrvate u Americi na suradnju.

Upitan uoči govora američkog predsjednika Donalda Trumpa što očekuje od njegovog prvog nastupa u Općoj skupštini UN-a, Plenković je rekao kako bi govor trebao ukazati na glavne smjernice američke vanjske politike.

“Trebao bi pokazati na koji način on i njegova administracija vide multilateralizam, način na koji se prilagodio funkcioniranju međunarodnih odnosa i tu očekujem govor koji će nam u ovom trenutku otkriti glavne konture američke vanjske politike koja onda utječe i na sve ostale”, istaknuo je Plenković.

Dodao je kako je znakovito da ovoga puta u New Yorku neće biti njemačke kancelarke Angele Merkel koja je zauzeta izborima, kao ni ruskog i kineskog predsjednika, Vladimira Putina i Xi Jinpina, pa će tako, zaključio je, Trumpov govor biti dominantna tema i sljedećih nekoliko dana.

Obraćanje premijera Plenkovića Općoj skupštini UN-a predviđeno je za četvrtak.

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Damir Krstičević: Ponosan sam na našu pobjedničku Hrvatsku vojsku

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska ratna mornarica slavi 26. obljetnicu osnutka.

Današnji je datum izabran u spomen na slavnu pomorsku bitku 18. rujna 887. kada je hrvatska flota kneza Branimira pobijedila nadmoćnu mletačku flotu pred obalama Makarske.

U Splitu je danas, 18. rujna 2017., svečano obilježena 26. obljetnica Hrvatske ratne mornarice (HRM) Oružanih snaga RH (OS RH), a središnjem događaju na Obali kneza Branimira nazočili su predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop, zamjenik načelnika GS OS RH general-pukovnik Drago Matanović, direktor GS OS RH kontraadmiral Robert Hranj, zapovjednik HRM-a kontraadmiral Predrag Stipanović, vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, glavni inspektor obrane, general-bojnik Slaven Zdilar, savjetnici ministra i zapovjednici grana OS RH, predstavnici Splitsko-dalmatinske županije, grada Splita i drugi gosti.

Čestitke na obljetnici mornarima je uputila predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović istaknuvši kako su u obrani dalmatinskih gradova, obale i naših otoka tijekom Domovinskog rata presudnu ulogu imali upravo pripadnici HRM-a OS RH te je posebno zahvalila mornarima, braniteljima i dragovoljcima koji su u tome dali svoj doprinos.

Istaknula je kako će povećanjem obrambenog proračuna i Hrvatska ratna mornarica OS RH nastaviti podizati svoje sposobnosti. Posebno je istaknula doprinos HRM-a u spašavanju ljudskih života sudjelujući u misijama u Sredozemlju. Stalnim razvojem potrebnih sposobnosti i opremanjem suvremenim plovilima i opremom HRM će omogućiti djelatnu zaštitu RH na moru i učinkovitu integraciju u jedinstveni sustav sigurnosti EU, kazala je predsjednica.

U ime predsjednika Hrvatskog sabora, čestitke je uputio Ivan Šipić naglasivši kako je hrvatski mornar spreman za svoju domovinu ne samo služiti nego i umrijeti te kako nas njihova žrtva obvezuje.

Ministar obrane Damir Krstičević uputivši čestitke u ime predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića zahvalio je ponajprije pripadnicima Oružanih snaga RH na pomoći, brzoj reakciji i velikom angažmanu u sanaciji poplavljenih područja oko Zadra i Ogulina.

Podsjetio je kako je vojska ove godine vraćena u Sinj, te kako se očekuje i povratak pripadnika u Vukovar, Varaždin i Ploče, a upravo će vojarna u Pločama biti ključan izvor novih sposobnosti naše Hrvatske ratne mornarice. “Očekujem kvalitetnu postrojbu mornaričkog desantnog pješaštva u Pločama s mladim, dobro uvježbanim i pripremljenim vojnicima koji će biti južna okosnica naše Hrvatske” rekao je ministar dodavši kako očekuje i ubrzanje projekta izgradnje prototipa Obalnog ophodnog broda i “porinuće hrvatskog ratnog broda u naš Jadran nakon mnogo godina jer je nužno razvijati nove sposobnosti, graditi sustav sigurnosti kako bi bili još bolji i spremniji odgovoriti na izazove koji nam predstoje“. Istaknuo je kako očekuje u idućoj akademskoj godini prvi naraštaj kadeta vojnog pomorstva u Splitu te napomenuo kako je pokrenuta inicijativa povratka školskog broda “Jadran” Hrvatskoj ratnoj mornarici, kamo i pripada.

Ministar Krstičević također je naglasio kako smo okrenuti budućnosti, ali ne zaboravljamo naš temelj – Domovinski rat i naše branitelje te kako je današnje imenovanje vojarne po prvom zapovjedniku HRM-a spomen i zahvala na značaj naših branitelja, suboraca kojima dugujemo slobodu naše domovine. “Naša mornarica izrasla je u Domovinskom ratu, postala nositeljica i organizatorica pomorske obrane, a danas je vjerodostojna spona sigurnosti na Jadranu. Pokazali ste svoju stručnost i motiviranost razvijajući suradnju sa savezničkim mornaricama, a sudjelovanjem u međunarodnim operacijama dajete značajan doprinos izgradnji stabilnosti i sigurnosti. Želim da i u narednom razdoblju i dalje ulažete svoju energiju i motive u usvajanje znanja, sposobnosti i novih tehnologija. Neka vas vodi domoljublje, tradicija i čuvajte ovo naše najljepše more. Budite ponosni što ste dio vojske pobjednika, baš kao što se Hrvatska ponosi svojom ratnom mornaricom”, poručio je pripadnicima ratne mornarice, ministar Krstičević.

Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov u svom je obraćanju podsjetio na dane ustrojavanja Hrvatske ratne mornarice te istaknu kako je tijekom Domovinskog rata u obrani otoka, gradova i deblokadi Jadrana pokazala najviši stupanj pomorske vještine, borbene osposobljenosti i uvježbanosti što je bilo presudno u zaštiti Jadranskog mora. Naglasio je kako se danas HRM uspješno prilagodila novim zadaćama i novim potrebama.”Pripadnici HRM-a s ponosom osiguravaju vidljivost hrvatske zastave u međunarodnim operacijama i misijama potpore miru i u međunarodnim vježbama, s pripadnicima oružanih snaga naših saveznika i partnera, kao obučena i sposobna pomorska snaga”, rekao je general Šundov. Također, general je uz prioritet opremanja i modernizacije HRM-a te razvoj sposobnosti Obalne straže opremanjem obalnim ophodnim brodovima na kraju zaključio kako su ipak najveća vrijednost ljudi koji čine snagu naše mornarice te kako će ulaganje u razvoj sposobnosti mornara, časnika i dočasnika biti najviši prioritet.

Zapovjednik HRM-a kontraadmiral Predrag Stipanović osvrnuo se na dane stvaranja Hrvatske ratne mornarice podsjetivši kako je tijekom rujna 1991., zarobljeno 30-tak ratnih brodova i plovila iz šibenskog remontnog brodogradilišta čime su udareni temelji HRM-a. Istaknuo je doprinos pomorskih i mornaričko-desantnih snaga HRM-a u operacijama HV-a tijekom Domovinskog rata, a poglavito onih čija je hrabrost i žrtva upisana u povijest stvaranja naše ratne mornarice. Kontraadmiral Stipanović istaknuo je kako su današnje prijetnje pomorskoj sigurnosti složene i postavljaju nove izazove pred HRM i kako uspješna zaštita mora nije moguća bez nazočnosti ratnog broda na njemu te kako djelatnici HRM-a ulažu sva svoja znanja i vještine, kako bi održali i razvili nove sposobnosti, neophodne za izvršenje dodijeljenih zadaća i misija. Podsjetio je kako diljem svijeta pripadnici Hrvatske ratne mornarice kontinuirano sudjeluju u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda, Europske unije i NATO-a. I danas se oni nalaze u sklopu međunarodnih snaga u Afganistanu, Kuvajtu, Zapadnoj Sahari, Kosovu te ispred obale Libije. “Služeći svom narodu i svojoj domovini i dalje ćemo ulagati svoja znanja i sposobnosti u budućnost Hrvatske ratne mornarice. Mi smo njezini temelji i njezini stupovi, zahvaljujući kojima će i dalje uspješno izvršavati svoju misiju na dobrobit cijele zajednice”, kazao je na kraju kontraadmiral Stipanović.

Svečanost je završena uručenjem odlikovanja, promaknuća, nagrada i pohvala pripadnicima HRM-a OS RH.

U prigodi obilježavanja Dana HRM-a dan ranije u Katedrali Sv. Dujma služena je Sv. misa za poginule hrvatske branitelje, a na splitskoj rivi održan je Koncert klape HRM-a “Sveti Juraj”, Orkestra HRM-a i gostiju.

Hrvatska ratna mornarica slavi 26. obljetnicu osnutka

facebook komentari

Nastavi čitati