Siječanj je napredovao

2

Ugostitelji iznose stolce i stolove na terase čak i na sjeveru Hrvatske, hotelijeri i mali pansioneri u Gorskome kotaru hvataju se glavu, snijega nema, pa su članovi Vlade i gornjih stotinu tisuća građana unaprjeđivali zimski turizam u Austriji, Italiji i Švicarskoj, što bi doduše radili i da je bilo snijega u Hrvatskoj. Dotle se množe prosjaci pred robnim kućama, domovima zdravlja, na semaforima, na ulicama, na trgovima.

Portalima se širi tekst Augusta Šenoe o stanju u Hrvatskoj – sve isto, kao da je pisan u siječnju 2014. A i u njegovo je vrijeme Hrvatska bila na stanovit način u Europskoj uniji, i u njegovo je vrijeme hrvatska politika bila nikakva, a gospodarsko stanje tmurno. I njegovo financijsko stanje bez obzira na uredničke poslove, književničke i vijećničke. Uštedjeti je mogao samo na nekim slovima jer je pisao korienskim pravopisom.

Gdje smo sada

Jedino što pouzdano znamo jest da smo u 2014. godini, stotinu godina nakon početka Prvoga svjetskog rata. Znamo i da smo u samostalnoj hrvatskoj državi, ali to je već upitno jer državi rade o glavi i izvana i iznutra, institucije ne funkcioniraju, narušena je trodioba vlasti, Ustav se smatra bezvrijednim spisom, hrvatska vlast nije hrvatska. Jedino što još dobro funkcionira jest Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara koji se u nacionalnim pitanjima oblikuje kao jedina relevantna točka.

Što je s ostalima?

 [pullquote_right]Vidjevši da će Kukuriku koaliciju odnijeti gnjev naroda, Josipović se od nje distancirao i posegnuo za putinovskim iznašašćem predsjedničke stranke koju bi prema javnosti trebao voditi nesretni Gabrić. S prvim danima siječnja počela je predsjednička kampanja, bez obzira na još dalek datum i činjenicu da će biti prekidana europarlamentarnim i izvanrednim hrvatskim parlamentarnim izborima.[/pullquote_right] Predsjednik države Ivo Josipović ima suženo vidno polje koje se ne može izliječiti nikakvim operacijama. To vidno polje o kojemu govorim nema nikakve veze sa zdravstvenim problemom, nego isključivo s teškoćama da se vidi široko polje hrvatskoga nacionalnog bića, njegovi osjećaji i zahtijevanja. Ispao iz kaputa sustava koji je odnio đavo, hereditarno opterećen komunističkim mitovima, došao je na položaj kao projekt ne toliko SDP-a koliko vanjskih čimbenika koji su se od Tuđmanove smrti trudili da na to mjesto ne dođe tko sličan Franji pa za tu ideju pridobivali i (ili) plaćali u ključnom

izbornom trenutku i osobe iz stranke pokojnoga Tuđmana, što je uspijevalo prema predviđanjima londonskih šahista.

Vidjevši da će Kukuriku koaliciju odnijeti gnjev naroda, Josipović se od nje distancirao i posegnuo za putinovskim iznašašćem predsjedničke stranke koju bi prema javnosti trebao voditi nesretni Gabrić. S prvim danima siječnja počela je predsjednička kampanja, bez obzira na još dalek datum i činjenicu da će biti prekidana europarlamentarnim i izvanrednim hrvatskim parlamentarnim izborima. Spekulira se s protukandidatskim imenima (Kolinda, Željka, Ante, Milan), no bit će i drugih, a nekih od njih ne će.

Vlada je na izdisaju i samo još nedostaje okidač za njezino odstranjenje u vidu velike afere ili širokih socijalnih nemira. Posve marginalni i nedorasli Zoran Milanović baulja po Banskim dvorima bez ikakva plana i smisla, sjedi osamljen u izoliranoj sobi i gleda na sat kada će mu isteći radno vrijeme.

Njegove ministre napuštaju svi koji nešto znaju. Stari partijski kadar Slavko Linić zadužuje državu za krupne svote i guli građane do besvijesti, Jovanović sustavno uništava hrvatsko školstvo i znanost s neprikrivenom mržnjom i prijezirom ne samo prema resoru koji mu nije nikada smio biti povjeren jer se i prije znalo o kakvom se drskom političkom razbojniku radi, nego i šire. Njih se dvojica barem ističu, ako i po skaradnim karakteristikama, od ostatka Vlade koja je puna anemičnih balavaca od kojih Hrvatska ima samo štetu.

Kukuriku koalicija više ne postoji, premda će se još neko vrijeme praviti živom. Minorna stranka HNS koja se ponašala i ponaša kao da je dobila pedeset posto glasova na izborima, uskoro će se raspasti na dva podjednaka dijela i nestati s političke scene. SDP-u će ostati samo laburisti koji bi mogli igrati sadašnju ulogu haenesovaca, ali i njima rejting pada. IDS koji gleda samo svoje interese, promatrat će do zadnjega časa i onda se odlučiti.

[pullquote_right]Prijevremeni bi izbori u situaciji u kojoj se zemlja nalazi, bili najnormalnija stvar u svakoj demokratskoj državi. Hrvatska to očito nije, te je potreban mnogo jači pritisak nego do sada. Ne može šef najveće oporbene stranke zazivati rekonstrukciju Vlade jer se u tu nema što rekonstruirati, on mora zazivati, kao i svi ostali u oporbi, samo i jedino prijevremene izbore.[/pullquote_right] Politička sudbina HDSSB-a ovisi o razvoju za sada neuspjele sage o promjeni Ustava. Dotle se malo-pomalo formira domoljubni blok od stranaka čiji čelnici namjerno i svjesno stavljaju na stranu svoje ne baš povoljno mišljenje o HDZ-u, dajući do znanja da im je prvenstveno do Hrvatske a ne do sebe samih i da je sada najvažnije rušenje protuhrvatske vlasti predvođene SDP-om i HNS-om, a što će poslije donijeti budućnost ovisi o novom shvaćanju partnerstva koje možda zaživi u HDZ-u. Takav blok u kojemu je uz HDZ, HSS, vjerojatno Hrast i HSP-AS još nekoliko stranaka, vjerojatno “nosi” trideset i pet posto glasova već u ovom trenutku.

Prijevremeni bi izbori u situaciji u kojoj se zemlja nalazi, bili najnormalnija stvar u svakoj demokratskoj državi. Hrvatska to očito nije, te je potreban mnogo jači pritisak nego do sada. Ne može šef najveće oporbene stranke zazivati rekonstrukciju Vlade jer se u tu nema što rekonstruirati, on mora zazivati, kao i svi ostali u oporbi, samo i jedino prijevremene izbore.

A da su ovi bijednici na vlasti iole svjesni da moraju otići, učinili bi to sada i odmah. Eto baš čitam zanimljivu knjigu o aferama iz prošlih (europskih) stoljeća, jednu posebno poznatu o markizi trovačici koja je završila na panju, ali se dobro držala. Pisac lijepo kaže: “Ako je nedostojno živjela, ona je barem znala dobro umrijeti.” Za takvu ocjenu i Kukuriku koalicija još ima šansu.

Bosna i Hercegovina

Ova je godina definitivno godina Bosne i Hercegovine, ne samo zbog općih, parlamentarnih izbora. Postoje znakovi da se i SAD i Europa namjeravaju jače angažirati, a slabašni su, ali vidljivi i znaci o [pullquote_left]SAD se za sada protivi samostalnoj RS i pripajanju Srbiji, kao što se protivi uspostavi hrvatskog entiteta. Svi dakle nešto podržavaju ili se nečemu protive, ali u zbilji nitko ne pokušava riješiti pitanje BiH, te unutar (i izvan) toga hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Hrvati, kojih ima gotovo 15 posto, a vjerojatno i više, sada pokušavaju ići zajedno pod kapom Hrvatskoga narodnog sabora, no jedan od najvećih protivnika im je, kao i u Hrvatskoj, SDP.[/pullquote_left] angažiranju Hrvatske. Srbija i Turska toliko su već snažno angažirane da im snažniji angažman nije ni potreban. Europa kao i obično ne misli poduzimati ništa značajnije, osim što europski povjerenik za proširenje podržava tv-kanal na hrvatskome jeziku.

Dotle srbijanski povjerenik za proširenje Srbiji ima manje posla jer je lavlji dio obavljen u ratu pa genocidna tvorevina srpska u BiH, sada već s lijepom tradicijom, samo čeka povoljan trenutak da se fuzionira s genocidnom Srbijom. Kao i civilizirana Europa, tako i civilizirani SAD nema ništa protiv “Republike srpske” i rezultata etničkoga čišćenja, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, nitko ne pita o povratku Hrvata i Bošnjaka, sve je u najboljem redu.

No, SAD se za sada protivi samostalnoj RS i pripajanju Srbiji, kao što se protivi uspostavi hrvatskog entiteta. Svi dakle nešto podržavaju ili se nečemu protive, ali u zbilji nitko ne pokušava riješiti pitanje BiH, te unutar (i izvan) toga hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Hrvati, kojih ima gotovo 15 posto, a vjerojatno i više, sada pokušavaju ići zajedno pod kapom Hrvatskoga narodnog sabora, no jedan od najvećih protivnika im je, kao i u Hrvatskoj, SDP.

U RS-u ih nema jer su pobijeni ili prognani, u FBIH ih ima i pet stotina tisuća, ali im muslimani zavrću ruku opijeni brojnošću i idiotskom idejom “međunarodne zajednice” da s Hrvatima u svome sastavu Federacija BiH nije muslimanska država na tlu Europe. Pod tom agendom muslimani vrlo dobro oblikuju upravo muslimansku državu, što je vidljivo ali se patroni prave blesavima.

Osim toga, europski patroni imaju problema u svojim zemljama gdje su muslimani široke ruke primani u multikulturalnom zanosu, sve dok se nije vidjelo (ili se sada tek vidi) da oni tu plemenitu ideju ignoriraju i žive po svome, čekajući izglednu budućnost koja će biti otprilike slična sadašnjoj situaciji u FBiH, a patroni će se naći u situaciji Hrvata, što je strašno.

Izlaz je naravno u novom dogovoru o BiH na najvišoj međunarodnoj razini, a to se treba obaviti što žurnije jer je alternativa zabrinjavajuća. BiH je i nadalje bure baruta kao što je oduvijek bilo u novijoj povijesti. Mogući sukobi, ratni sukobi, opasnost su i za Hrvatsku u koju će se preliti prirodom stvari, u Hrvatsku koja tek pomalo razumijeva drugi srbijanski memorandum pa joj patrijarh Irinej i SPC u Hrvatskoj (što tu radi?) moraju objašnjavati da je za njih i Srbiju samostalna hrvatska država samo privremena nepogoda i da srpska manjina u Hrvatskoj treba vriskati od silne ugroženosti kao i devedesetih, kako bi sve opet počelo kao i onda, ali se sretnije završilo.

Zato je 2014. godina i planirana godina nove velikosrpske ekspanzije koja bi, po Beogradu, trebala završiti snažnom državom Srbijom proširenom na dobar dio bosanskoga teritorija, a ona bi zatim bez velike nervoze destabilizirala izmišljenu hrvatsku državu dugoročnom strategijom i – ako ne aneksijom – onda na druge civilizirane načine širila trajni utjecaj na “one dijelove koji ne pripadaju Hrvatskoj” (Dalmacija, Slavonija, Banovina itd.), zašto ne i u okviru Europske unije ili bilo kojem drugom okviru, nije važno, glavno da uspije.

Može se to zvati i Europom regija, pa “naša” Regija već postoji i samo “treba politički da se unapredi”. Postoje i saveznici u Hrvatskoj, eto su upravo na vlasti, “uvek se među njiima nađe izdajnika”, plus “svesni pripadnici sadašnje takozvane srpske manjine u Hrvatskoj koja ne može nigde da bude manjina jer joj to nije normalno.”

Tako je to, poštovani čitatelji i čitateljice. Nije 2014. izabrana slučajno, ne samo zato što je prošlo stotinu godina od Prvoga svjetskog rata, nego i zato što je memorandumskim mudracima sinulo da je prošlo dosta vremena i od Domovinskoga rata (ne će reći srpske agresije), a Hrvati su kratke pameti i sve su već zaboravili, skijaju se i brane svoj pršut, što je jedina obrana na koju sada pomišljaju. Nije im jasno da se ništa nije promijenilo i da se ne će promijeniti, da je srbijanski Drang nach Westen i dalje živ i opet u zaletu, da su u Hrvatskoj na ključnim političkim i medijskim mjestima oni koji su i postavljeni da Drangu pomognu, da ga omoguće, postavljeni da Hrvatsku oslabe u svakome smislu kako bi postala lakim plijenom.

Što je alternativa? Pa, kao u uvijek: snažna hrvatska država. Ako si slab i glup onda te svatko lako šutne (rečeno Milanovićevim rječnikom), kao što Hrvatsku šutaju i sada, ako u državi imaš idiote koji su i dalje zaraženi jugoslavenskom idejom kao sifilisom, onda je loše. Ako se takve stavi pod nadzor, a prvi mogući koraci su izvanredni izbori , referendum o dvojezičnosti i svi dobri prijedlozi Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara koji će pridonijeti narodnom zdravlju, onda ima nade.

[pullquote_right]Što je alternativa? Pa, kao u uvijek: snažna hrvatska država. Ako si slab i glup onda te svatko lako šutne (rečeno Milanovićevim rječnikom), kao što Hrvatsku šutaju i sada, ako u državi imaš idiote koji su i dalje zaraženi jugoslavenskom idejom kao sifilisom, onda je loše. Ako se takve stavi pod nadzor, a prvi mogući koraci su izvanredni izbori , referendum o dvojezičnosti i svi dobri prijedlozi Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara koji će pridonijeti narodnom zdravlju, onda ima nade.[/pullquote_right] I da završim vraćajući se na Šenou kojega sam spomenuo u uvodu: jest da je on točno opisao stanje u svoje doba koje je istovjetno s današnjim (osim što navodno imamo samostalnu nacionalnu državu hrvatskoga naroda, ali u zbilji to nikako ne možemo vidjeti), jest da zvuči strašno, ali na neki perverzan način i optimistično. Jer ako Hrvatska tada nije propala, ako nije propala ni u cijelom stravičnom dvadesetom stoljeću, ako nije propala čak ni onda kada su poklane stotine tisuća Hrvata po svršetku Drugoga rata, ako se uspjela održati u obje srpske hegemonije, pa onda još i stvoriti i obraniti modernu hrvatsku državu, znači da Bog nešto drži do nje, da ju ne da vragovima. Zato, bez ironiziranja Starčevića, doista mislim da Hrvatska ima lijepu budućnost, ali – kada već spominjem Boga – postoji poslovica “Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći”.

Opasan život kazališta

Tek što je nedavno završila jedna kazališna afera (a ni ta nije, riječ ima Ustavni sud), dok je još u tijeku druga afera (Osijek) u kojoj stradaju glumci, otvorena je u Zagrebu nova afera Bandićevom zabranom svega i svačega u gradskim kazalištima. Dok je jedan dio te zabrane (koja se baš tako i službeno zove) u ovim teškim vremenima razumljiv, dio je potpuno besmislen: zabranjuje se sklapanje autorskih ugovora.

Naime, kazališta nemaju stalno zaposlene redatelje, scenografe, kostimografe, glazbene autore, a bogme ni autore kazališnih djela, pa Bandićeva zabrana u stvari znači ukidanje profesionalnih kazališta. Kazalište slovom zabrane ne smije ni povremeno zaposliti glumca (glumicu) koji nije stalni član ansambla, što naizgled nije problem, ali ako imate projekt za koji nemate glumca u ansamblu, onda ste u problemu. I tako dalje. Sindikati su već podigli glas, a ravnatelji zagrebačkih kazališta igraju ruski rulet.

Grujić

Danima se igralo s neobaviještenom javnosti u Pitalici: je li Grujić pukovnik Udbe ili nije. Nisam ni ja bio siguran je li bio baš pukovnik, znao sam samo da je bio udbaš. Na kraju se ispostavilo da je ipak bio pukovnik Udbe. No kako je mogla Hrvatska televizija bez provjere objaviti Grujićevo “priopćenje” da nije bio pukovnik Udbe (nego da je pukovnik HV-a )? I zašto se nitko s ekrana nije ispričao zbog propusta provjere u ime Informativnoga programa koji je pun stare i nove Udbe, pa bi netko morao znati znanje. Ako nisu znali, mogli su pitati KOS u istoj zgradi. Ili rade po onoj: Služba je Služba, a družba je družba.

Javke s križnih puteva

U početku bijaše OZNA, koja je obavljala posao po šumama, gorama, selima i gradovima kojih su se partizani dočepali, na Bleiburgu i stratištima u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje, na Križnim putovima – naravno uz pomoć širih postrojba komunističke jugoslavenske vojske i svjesnih omladinaca.

Svršetkom skijaškoga tjedna održana je u Zagrebu promocija knjige Josipa Palade “Javke s križnih puteva ili Majke su nas oplakale”, istodobno dok su se skijaši vraćali sa slovenskih planina cestama koje prekrivaju palada2kosti ubijenih Hrvata u svibnju i lipnju 1945.

Josip Palada je istaknuti književnik i domoljub, u Domovinskom ratu zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika. U knjizi, u stvari poemi koja se sastoji od 14 pjesama, Palada govori i pjeva o sudbinama četvorice likova koji su imali rijetku sreću preživjeti Križni put, sačuvali život ( i ime, za razliku od pobijenih bezimenih). Njegovi su junaci Miro, Ruda, Jive i Ivica, 1945. vrlo mladi ljudi, gotovo još djeca, domobranski kadeti koji su se po zapovijedi povlačili prema Austriji i bili svjedocima bleiburškoga martirija, strijeljanja po šumama, poljima i nad jamama u Sloveniji i Hrvatskoj, neopisivih patnja na Križnim putovima, bešćutnosti “saveznika”, iživljavanja posebno onih koji su kokarde u zadnji čas zamijenili crvenim zvijezdama.

Kadet Ruda igrom slučaja nije završio u “trinaestom bataljonu”, vukli su ga do Beograda, batinali bolesnog i gladnog, a kada je nakon prisilnoga rada napokon pušten “baciše ga u ralje slobode” – uspio je doći do kući, majci koja ga je već bila oplakala, te mislila da pred njom stoji sablast. Preživjeti je uspio i Ivica iz Komareva, u čijem liku prepoznajemo slikara Ivicu Antolčića, koji je knjigu “Javke…” i ilustrirao.

Dramatična je pjesma o “Jivi”, dječaku sa Sutle osuđenom na strijeljanje: nad jamom se onesvijestio i pao u rov prije paljbe, pokrila su ga tijela ubijenih, a ni bombe koje su bačene nisu mu naudile, izvukao se poslije iz jame i stigao kući gdje su ga godinama skrivali od zlotvora. Spominje Palada i masovna grobišta kod Maribora, u polju kod Sutle, šljunčari kod Prudnica i Savskog Marofa, u zabačenim predjelima Slovenije, a ljudske zvijeri ni do danas nije stigla pravda.

Bezimeni Hrvati vape iz jama i rudnika, jer “mrijeti je čovjeku ali i groba imati, bar groba imati” – stihovi su koje je izdvojio predstavljač knjige dr. Ivan Jurišić.

Na kraju: recenziju Paladine poeme ne ćete sigurno naći u hrvatskim medijima jer njih vode oznaški sinovi koji se brinu za sigurnost roditelja.

Državna matura

Idiotski eksperiment s državnom maturom doživljava predvidljiv krah, o čemu je govorio Neven Budak, ali ga je odmah poklopio cinični gad Jovanović, njegov šef, koji pati od toliko broja sindroma da će vjerojatno uči u medicinske enciklopedije, da ne govorim o drugoj dimenziji.

Zamislite samo đaka neke srednje, recimo umjetničke škole, koji već dvije godine nema nikakvih dodira s matematikom, a nije ni prije previše razumijevao jer nema talent za tu disciplinu, nego za umjetnost. Pa će sada rješavati testove, možete si misliti…

Ono o čemu govori Budak jest povratak na sustav koji je funkcionirao, zajedno s prijemnim upisom na fakultete koji na mnogima nije ni ukidan. I najveća drska glupost prema mladim ljudima – ako se dvije godine ne upišu na fakultet (ili akademiju) a željeli bi se upisati, opet moraju polagati blesavu državnu maturu, što je protuzakonito i neodrživo, naravno.

Takva i bilo kakva slična državna matura je od početka bila osuđena na propast. Čim maknemo ovu vlast, i to ćemo urediti kako treba. Jedina državna matura koja je potrebna jest ona na kojoj će maturirati država Hrvatska, koja očito tek treba položiti ispit zrelosti.

Hrvoje Hitrec/hkv

facebook komentari

  • S prvim danima siječnja počela je predsjednička kampanja, bez obzira na još dalek datum i činjenicu da će biti prekidana europarlamentarnim i izvanrednim hrvatskim parlamentarnim izborima. Da, i ja mislim da će biti Izvanrednih izbora

  • S prvim danima siječnja počela je predsjednička kampanja, bez obzira na još dalek datum i činjenicu da će biti prekidana europarlamentarnim i izvanrednim hrvatskim parlamentarnim izborima. Da, i ja mislim da će biti Izvanrednih izbora