Pratite nas

Kultura

ŠIRI BARJAK MOJA SLAVONIJO

Objavljeno

na

U sjećanje hrabrim slavonskim sinovima – braniteljima, koji braniše rodnu grudu u Agresorskom ratu, 1991 – 1995. Preživjelima hvala, a pokojnima neka je vječna slava!

[ad id=”68099″]

ŠIRI BARJAK MOJA SLAVONIJO

[gap height=”21″]

Mlad Slavonac s pismom u rat hrli

Milu majku na rastanku grli.

Majko moja roda hrvatskoga,

Blagoslovi bećarinu svoga.

Na srcu mi ti i Domovina

Rodna gruda jedna i jedna.

Za nju naši vojevali stari,

Pradjedovi slavni graničari.

Za nju i ja neću žalit krvi

Slavonci su na bojištu prvi.

Nemoj majko za mnom uzdisati,

Od puške me nemoj otimati

Jer Slavonac kukavica nije

U njem kuca srce Slavonije.

Uzmi na dar moju tamburicu

Objesi je na zid u sobicu.

Ako žice netko noću dira,

To ti ruka milog sina svira.

[gap height=”21″]

Mlad Slavonac na bojištu mrio

Staroj majci pismo ostavio.

Stara majko, slavna graničarko

Nemoj mi se rastužiti jako.

Tvoj jedinac Bogu dušu daje

Sa ravnicom zlatnom se rastaje.

Nemoj mila suze prolivati

Za dušu mi svetu misu plati.

Reci svima – zadnja mi je želja –

Imala si sinka branitelja.

Tamburaši u našemu kraju

Drmež stari nek mi odsviraju.

Sarani me kraj šljive i žita

Di no rodi brazda plemenita.

Kad moj vranac bude oro brazdu

Spominjat će svog bećara gazdu.

On će njištat, ja o njivi snivat

Tilo moje mirno će počivat.

Na grobak mi tamburu postavi

I trobojku crven bili plavi.

Nek se znade da sam slavna grana

Da sam sjeme Zrinskih Frankopana.

Širi barjak moja Slavonijo,

Slavonac te krvlju obranio.

[gap height=”21″]

Marija Dubravac Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati