Pratite nas

Herceg Bosna

Širokobriješka bajka

Objavljeno

na

Moji interni kritičari smatraju da su bajke najljepše što sam napisao za ovaj portal. Od svih bajki ostat će ipak naljepšom ova širokobriješka bajka jer prelazi u sferu neizrecivoga. Svi pokušaji da nešto kažem i napišem o tome ostat će bespomoćno kucanje na vrata neizrecivoga. «La bellissima fiaba», rekli bi moji talijanski prijatelji..

Održavanjem konferencije ugledne  Međunarodne Akademije za filozofiju znanosti iz Bruxellesa na Širokom Brijegu prekinuta je jedna tradicija odabira atraktivnih destinacija za filozofske simpozije koja je desetljećima bila tipična za prostore što ih danas nazivamo apstraktnim izrazom «Regija». Poznato je da su filozofi iz Regije svoje atraktivne simpozije u vruće ljetno doba organizirali nekoć na Korčuli i Dubrovniku, danas to čine na Cresu i u Splitu. Ni moja malenkost u tom pogledu nije nikakva iznimka jer već dvadesetak godina početkom rujna održavam s prijateljima iz Njemačke i Austrije međunarodni simpozij na Sveučilištu u Zadru. Tijekom održavanja simpozija na Širokom Brijegu novinari su mene i ostale sudionike bombardirali pitanjima kako je moguće da se tako nešto održava na Širokom Brijegu? U razgovoru s novinarom Večenjeg lista (BiH izdanje) Zoranom Krešićem rekao sam da je Široki Brijeg ipak bio  epicentar borbe protiv komunističkoga totalitarizma. S ovog područja potječu najznačajniji borci za demokraciju i očuvanje kulturne baštine, a tu su pale i najveće žrtve u borbi protiv komunističke diktature. Nikada pri organizaciji jednog znanstvenoga skupa nisam naišao na tako visok stupanj razumijevanja kao na Širokom. U civiliziranom svijetu je normalna pojava da ministarstva znanosti i kulture financiraju ovakve manifestacije koje se tiču očuvanja, kreiranja i promicanja vlastite kulture i kulturnog identiteta. Hrvatska, nažalost, nije takva država koja bi u Hegelovom smislu riječi vodila računa o vlastitoj supstancijalnosti, a BiH je to još manje.

Na Širokom je Brijegu ponovno izašao na vidjelo klasični renesansni fenomen mecenstva koji će sve više dolaziti do izražaja u budućnosti.  Ugledni širokobriješki poduzetnik Miro Gugić, glavni sponzor simpozija, bio je škrt na riječima, a velikodušan na djelima. U hercegovačkom stilu, koji dobrano podsjeća na spartanski žargon posebnosti,  rekao je: «Ti radi samo svoj posao, ostalo prepusti meni». Predsjednik Međunarodne Akademije, moj veliki prijatelj i jedan od najvećih živućih epistemologa i logičara, Evandro Agazzi ipak je najzaslužniji da se to sve odvijalo tamo gdje nitko nije mogao ni zamisliti da bi se moglo ostvariti. U razgovoru za  Večenjak  (BiH izdanje)  rekao  je kako je bio veoma iznenađen velikim odazivom članova Akademije na temu vezanu uz znanost, metafiziku i religiju jer Akademija u pravilu bira za simpozije  strogo specificizirane teme kao što je bila ona posljednja u Urbinu, 2012. godine o tvorcu umjetne inteligencije, Alanu Mathisonu Turingu povodom stote obljetnice njegova rođenja.  Poznato je  da je Turing bio osuđen zbog homoseksualnosti, a da bi izbjegao zatvor morao se podvrći psihijatrijskom liječenju. O  samome profilu Međunarodne Akademije za filozofiju znanosti Agazzi je rekao da zbog limita od 70 članova predlagači kao i članovi Akademije moraju biti veoma oprezni pri biranju potencijalnih kandidata iz različitih polja od kemije, filozofije, filozofije znanosti, matematike, fizike, itd. Interdisciplinarnost  je to što danas  Akademiju čini uspješnom, a objavljivanjem zbornika radova na engleskom jeziku omogućuje se ostatku akademske zajednice da stekne pravi uvid u rad Međunarodne Akademije za filozofiju znanosti. Radovi s kongresa AIPS-a  objavljuju se kod uglednih izdavača  i u pravilu izazivaju intenzivnu diskusiju kao što je bio slučaj sa simpozijem o darvinizmu u Milanu 2009. godine. S obzirom da je tema  širokobriješke konferencije  veoma zanimljiva i jako aktualna, nadam se da će i recepcija simpozija biti plodonosna.

Budući da nisam uspio preživjeti ovu konferenciju, ne mogu pisati o njoj kao što sam zadnji put obećao. No, ipak ću se marginalno osvrnuti na neka od događanja izvan samih predavanja koja su u pravilu najatraktivniji dio ovakvih znanstvenih druženja. Ugledni logičar i glazbenik Daniele Mundici sa sveučilišta iz Firence pokazivao mi je CD-ove hercegovačke gange i bećarca koje je kupio u nekom od širokobrijeških dućana.  Turkinja Miray Yazgan tresnula je stotinjak eurića za kupnju sakralnih suvenira u Međugorju za svoje  prijatelje, kršćane u Istanbulu. Kurdskom prijatelju iz Istanbula, Enveru Ormanu, vrsnom poznavatelju vina, kupio sam u Međugorju za poklon krunicu s križem ispričavši mu anegdotu  s potkovom koja je visjela na ulaznim vratima u vikendici Nielsa Bohra. Bohr je a propos bio član AIPS-a. Pitali prijatelji  Bohra, kada su vidjeli viseću potkovu na vratima,  «pa nije valjda moguće, da i Vi vjerujete u nadnaravnu moć djelovanja potkovice?». Bohr je poput našega  hercegovačkoga sponzora odgovorio koncizno i jasno: «Kažu da djeluje i kada ne vjeruješ». Kolega Enver Orman je dao zanimljiv intervju o sadašnjem stanju u Turskoj za Večernji list, također BiH izdanje. Prijatelj Hans-Peter Grosshans, luteranski protestant sa sveučilišta u Münsteru, i nadam se jednoga dana budući član naše Akademije, bio je impresioniran hercegovačkim voznim parkom, vrsnim vinima i profesionalnošću osoblja u hotelu koja ga podsjeća na onu u Njemačkoj. Pričam mu da smo mi Hercegovci uvijek voljeli dobre njemačke «pile», njemačku filozofiju i književnost. Valjda zato jer nam je i ime njemačkoga podrijetla. Grosshans je imao jedinu primjedbu da na Širokom nema taksija.

Moja simpatija je bila i ostala brazilska logičarka, pijanistica i dirigentica Itala d’Ottaviano, dobra prijateljica našega Željka Loparića. Ovu sam šarmantnu 67-ogodišnju Brazilijanku s impresivnom znanstvenom bibliografijom upoznao  prije dvije godine na konferenciji AIPS-a u Louvainu (2011.) kada se svojim izlaganjem prvi put predstavila  za prijem u našu Akademiju. Presidente je odredio mene za moderatora. Suvišno je isticati da i iskusnim igračima u takvim slučajevima zadrhti ruka. Sjećam se kako sam se preznojavao kad sam držao svoje ogledno predavanje što je predsjednika posebno dojmilo. Za one koji nisu bili primljeni izrekao je  duhovitu dosjetku  da će se «još morati malo oznojiti». Itala d’Ottaviano je u Louvainu nastupila suvereno i hladnokrvno, ipak je ona dirigentica orkestra.  Velikom većinom glasova izabrana je tada za dopisnoga člana. Na Širokom je izabrana u redovitoga člana (titulaire). Moira, Presidente ili ne znam tko drugi, odučio je da Itala d’Ottaviano moderira zadnji dan  naše konferencije i bude uvodničarka moga izlaganja. Zahvalila se članovima Akademije da je njezin izbor u redovitoga člana velika čast i nagrada za njezin osobni znanstveni rad, veliko priznanje za njezinu državu Brazil: «Široki Brijeg ostaje trajni spomen u mojoj duši».

Na svečanoj završnoj večeri gradonačelnik Širokoga, simpatični i dobroćudni Miro Kraljević, koji gudi već treći mandat, poklonio je svim sudionicima simpozija bocu Blatine i Žilavke s posebnom prigodnom naljepnicom na hrvatskom i engleskom jeziku «Godišnja konferencija Međunarodne akademije za filozofiju znanosti ‘Znanost, metafizika, religija’, Široki Brijeg 25.-27. srpnja 2013». Kao glavnoga zabavljača na visokoj razini angažirali smo popularnoga Ninu Raspudića koji je na tečnom talijanskom jeziku informirao sudionike konferencije o kompleksnom stanju u BiH-u, sklapao poznanstva i tražio saveznike za stvaranje hrvatskoga entiteta u BiH.

Moji interni kritičari smatraju da su bajke najljepše što sam napisao za ovaj portal. Od svih bajki ostat će ipak naljepšom ova širokobriješka bajka jer prelazi  u sferu neizrecivoga. Svi pokušaji da nešto kažem i napišem o tome ostat će bespomoćno kucanje na vrata neizrecivoga. «La bellissima fiaba», rekli bi moji talijanski prijatelji.

Jure Zovko

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati