Pratite nas

BiH

Sjeme džihada zasijano u središnjoj Bosni

Objavljeno

na

Počelo je kod Viteza kada su mudžahedini pregazili hrvatsko selo

[ad id=”93788″]

U rujnu 1993. bataljun stranih islamskih boraca pregazio je jedno selo u blizini grada Viteza, većinom nastanjenog Hrvatima, u središnjoj Bosni i Hercegovini. Na jedno su mjesto skupili sve zatvorenike i ranjene i ubili ih po prijekom sudu. Čak i u ratu koji je bio zloglasan po pokoljima, bio je to posebno okrutan moment. Ti mudžahedini, koji su netom bili stigli iz afganistansko-ruskog rata, počeli su se slijevati u Bosnu godinu dana prije. Nadali su se da će izvesti širi džihad u ratu koji je počeo raspadom Jugoslavije i rasplamsao se u sukob između pravoslavnih, katolika i muslimana.

Jeff Swicord

https://i2.wp.com/gdb.voanews.com/9E26CB35-34D9-433A-9FB0-68BB55E5F29E_mw1024_s_n.jpg?resize=342%2C193

Za njima su stigli i drugi borci regrutirani iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka. Među njima je bio i saudijski državljanina Aiman Dean. „Mnogi mudžahedini iz Afganistana osjetili su se otuđenima od onoga što se događalo u Afganistanu. Stoga kada je počeo rat u Bosni, u njemu su vidjeli odušak kojim bi mogli kanalizirati svoje džihadističke ambicije.” Dean, koji se kasnije pridružio Al-Kaidi da bi potom razočaran napustio terorističku skupinu, kaže da je mudžahedinska jedinica osnovana u vidu nekoliko desetaka stranih boraca. Kasnije su od bosanske vlade zatražili da postanu službenim dijelom redovne vojske. „Razlog zbog kojeg su mudžahedini željeli službeno priznanje bio je to što su željeli među sebe uvrstiti i Bošnjake”, kaže Dean.

Profesor političkih znanosti sa Sveučilišta u Sarajevu Vlado Azinović ima drugačiji pogled na strane islamističke borce koji su došli u Bosnu. On kaže da su neki od boraca bili povezani s nastojanjem muslimanskih zemalja da zaobiđu tadašnji embargo na uvoz oružja u organizaciji Ujedinjenih naroda i steknu utjecaj u regiji. „Vodstvo Bosne i Hercegovine od početka je tvrdilo da ne treba nikakve strane borce. Ono što im je bilo potrebno bilo je oružje, no s obzirom da dio tih u to vrijeme nezakonitih pošiljki oružja bio je povezan s poslom olakšavanja priljeva mudžahedina.”

Smaknuća po prijekom sudu; odrubljivanja glava

Mudžahedinska jedinica 1993. je službeno stavljena pod nadzor 3. korpusa Armije Bosne i Hercegovine i generala Envera Hadžihasanovića. Njihov je broj narastao na gotovo 1500 uglavnom bošnjačkih postrojbi. Poznati po surovosti, strani islamistički borci bili su mnogo agresivniji od redovnih vojnika Armije. Mučenja i smaknuća po prijekom sudu bila su uobičajena, uključujući odrubljivanja glava, što je danas prepoznatljiv znak skupine Islamska država. „Svjedočio sam smaknuću srpskih zarobljenika po prijekom sudu. Iskreno govoreći, svi su bili vojno osoblje ili pripadnici četničkih (srpskih) paravojnih postrojbi”, rekao je Aiman Dean.

General Hadžihasanović odbio je zahtjev Voice of America za snimani intervju i ispričao se svojim trenutačnim sudskim problemima, no pristao je razgovarati s nama neslužbeno u jednome sarajevskom kafiću. Hadžihasanović je osuđen za ratne zločine povezane s mudžahedinskom jedinicom pred Međunarodnim kaznenim sudom i odslužio je dvije godine zatvora u Haagu. Poetska je ironija života što je u zatvorskoj ćeliji do njegove boravio Slobodan Milošević, srbijanski čelnik koji je poticao antimuslimansku mržnju. Dvojica dužnosnika postali su prijatelji i zajedno su često pili čaj. „Iskreno, mislim da mu nije bilo stalo do toga kakvog je netko etničkog ili vjerskog podrijetla”, rekao je Hadžihasanović. „No ako ste mu se ispriječili u njegovoj grabeži za moći, ubio bi vas za sekundu.”

Hadžihasanović je ponovio ono što je kazao i u Haagu, odnosno da nije imao pravog nadzora nad mudžahedinskom jedinicom. Aiman Dean s tim se slaže. „Oni su vodili glavnu riječ”, kaže Dean, misleći na strane islamističke zapovjednike. „U konačnici oni nisu bili samo vođe svoje skupine, nego su i savjetovali druge bošnjačke čelnike i njihove zapovjednike.”

Uvoz ideologije

Strani islamistički borci sa sobom su donijeli i radikalniju salafističku interpretaciju islama u Bosnu, prema kojoj se zagovara koncept globalnog džihada. „Smatrali su Bosnu vrlo dobrom prilikom da uvedu tu vrstu rigidne religije – rigidno razumijevanje i tumačenje islama”, kazao je bošnjački stručnjak za islam Hajrudin Somun. „Uključili su se u rat s izričitom namjerom da preobrate mlade bošnjačke muslimane.” Većina Bošnjaka slijedi umjeren europski oblik sunitskog islama, objašnjava Somun. „Dobar je bošnjački musliman onaj koji dolazi na molitvu u džamiju petkom i potom odlazi kući na šljivovicu.”

https://i2.wp.com/radiosarajevo.ba/upload/images/HARD_BIH_2013/krizancevo_selo_1.jpg?resize=396%2C267

Spomenik pobijenim Hrvatima u Križančevu Selu kod Viteza od strane prethodnika onih koji danas ubijaju po Parizu, Bruxellesu, Toulouseu…

Nakon rata, bošnjačka vlada zatražila je da svi strani borci napuste zemlju. Neki su od njih ostali i uspostavili salafističke zajednice u planinama s drugim državljanima Bosne i Hercegovine iz mudžahedinske jedinice. „Po našim podacima, oko 5000 ljudi ušlo je u Bosnu i Hercegovinu i izašlo iz nje tijekom rata”, kazao je za VOA-u pomoćnik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Vjekoslav Vuković. „Gotovo 1000 njih bilo je prisutno nakon rata i naše procedure pregleda. Uskratili smo državljanstvo za otprilike pet stotina njih i izbacili ih zemlje.” Više od 200 bošnjačkih boraca pridružilo se skupini Islamska država u Siriji, a dio njih stigao je iz izoliranih salafističkih zajednica u Bosni i Hercegovini. U veljači 2014. na jednoj se kući u selu Gornja Maoča pojavila zastava Islamske države. Enklavu je nekoliko puta u posljednjih deset godina pretresla policija Bosne i Hercegovine istražujući terorističke aktivnosti.

Učinak bošnjačke mudžahedinske brigade osjeća se diljem svijeta više od 20 godina. Među njima je bio Halid Šeik Mohamed, mozak operacije terorističkih napada u Sjedinjenim Državama 2001, ali i glasoviti pripadnici saudijske zajednice u Al-Kaidi, kao i Ramzi Bin al-Šib, dio hamburške ćelije koja je pripremala teren za napade u Americi. Stotine drugih pridružili su se Al-Kaidi u Afganistanu ili su se borili u Čečeniji ili Pakistanu. A sada se pridružuju skupini Islamska država. „Bosna je bila samo jedna epizoda u dugom nizu džihadističkih sukoba koji će se proširiti cijelim muslimanskim svijetom”, kazao je Aiman Dean, „čime se širi muslimanski svijet priprema za džihad za osnivanje kalifata.”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati