“Skromna partizanska djeca i neskromni unuci”

0

Odgovarajući Tomislavu Josiću na njegovu izjavu u Nu2 da je on, Stipe Milanović, bio veleposlanik u Parizu u vrijeme atentata na Brunu Bušića, otac aktualnog premijera RH nije ostao kod ideoloških i političkih diskvalifikacija svog protivnika, nego je išao protiv Josića osobno, navodeći da se Josić u Njemačkoj “oženio Njemicom poljskog podrijetla, koja se pak zaljubila u drugog pa je i taj brak propao”.

stipe milanovićMožda Stipe Milanović nije bio udbaš, ali Tomislavu Josiću pripisuje negativnosti na udbaški način. Kao i Aleksandar Stanković, Stipe Milanović providno naglašava da je Tomislav Josić bio snajperist, bez da to eksplicitno i afirmativno veže uz obranu Vukovara, ostavljajući da na gledatelja/čitatelja djeluju negativnosti koje vežemo za kompromitirane snajperiste ovog prostora, baš za one kretene koji su kao mete preferirali nevinu djecu i civile. “Gađa premijera, a zapravo želi ubiti demokraciju”, veli nam Stipe Milanović. Znači li to da je Tomislav Josić u Vukovaru pucao na demokraciju?

Djed Zorana Milanovića bio je partizan

“Josić je doživio tragediju Vukovara”, kaže nam Stipe Milanović, a Ivica Radoš stavlja tu izjavu jednako pod navodnike, kao citat. Taj detalj, tako iskazan, ostavlja određenu dvojbu, pa više govori o Milanoviću i redakciji intervjua, nego o Tomislavu Josiću. Ipak, o Stipi Milanoviću najviše govori ono što ne kaže o Tomislavu Josiću. Stipe Milanović nije u ovome tekstu iskazao sućut za tragediju Tomislava Josića i njegove obitelji. Stipe Milanović propušta naglasiti da je Tomislav Josić bio zatočenik srbijanskog logora, i da se njegova sveukupna vukovarska epopeja i vukovarska trauma odrazila na njegov privatni život i sam brak.

Umjesto da branitelji Vukovara kao potvrđeni domoljubi popune sve državne institucije, sklonjeni su u stranu, među prognanike, gdje su bili osuđeni na dosadu, nezahvalnost struktura i filozofsko razmišljanje o promašenosti domoljublja. Tomislav Josić pokušao se izvući iz te generirane latergije, ali Stipe Milanović ima drugu interpretaciju: nakon drugog propalog braka, “Josić se vratio u Vukovar sam, pun tjeskoba i frustracija. Kao takav on je (Josić) na javnoj sceni izmanipuliran ili je pristao na to. Josića loše savjetuje njegov glavni pravnik Stožera Iljkić, on ga uči kako će u zatvoru završiti”. Kako to protumačiti, nego kao prijetnju osobe koja je obiteljski i osobno povezana sa strukturama?

“Jedan moj poznanik kopao je po Udbinim dosjeima pa mi je rekao što za mene piše: odbija suradnju!”, nabacuje nam Stipe Milanović. Bojim se da to nema nikakvu težinu, jer “nepoznati” najvjerojatnije isto veli svima, u direktnoj komunikaciji. Zašto taj njegov poznanik ne istupi javno? Neka se zabilješke Udbe o Stipi Milanoviću objave! To postaje interes nacije! Stipe Milanović, sin partizana, zasigurno je pripadao strukturama, pa njegovo pozivanje na Vladu Veselicu kao prijatelja ne daje nikakvu garanciju za obojicu njih. Otac Marka i Vlade Veselice i otac Stipe Milanovića bili su zajedno u partizanima. Sin sinjskog partizana uvjerava nas da nije dobio studentsku stipendiju niti studentski dom, u smislu da nije bio protežiran! “Otac (partizan) se vratio iz rata ranjen u tijelo i u dušu (PTSP).” Jeli možda prošao zatočeništvo srbijanskog logora? Možda je prošao maltretiranje na Križnom putu?

Krasno je vidjeti u jednom tekstu toliko sućuti za vlastitog oca partizana i toliko teških riječi o jednom istinskom branitelju Vukovara. Zamislim Tita kako prelazi most na Neretvi zajedno s djedom Zorana Milanovića i nakon toga most minira, ostavljajući svoje ostale suborce na milost nacistima. Nikakvo čudo da je partizan Milanović dobio PTSP! Pa još ako je ranjen kod Bleiburga! Sreća je za samopoštovanje ove nacije da Stipe Milanović može potvrditi da je otac braće Veselica poginuo prije partizanskog genocida kod Bleiburga i na Križnom putu, u borbama za Knin.

Skromna partizanska djeca i neskromni unuci

Kako to piše u priloženoj biografiji, Stipe Milanović je ipak osjetio povlaštenost partizanskog djeteta. Vlado Veselica i Stipe Milanović potkraj 1961. upućeni su u Francusku poradi učenja francuskog jezika. Stipe je vojni rok započeo u Sarajevu, u Školi rezervnih oficira JNA. Mika Tripalo postao je 1964. šef zagrebačke Partije, a Stipe Milanović pojavio se kao šef njegovog kabineta! I sada dolazi to svjedočanstvo Stipe Milanovića za svjetske anale. “Brzo sam odstupio i rekao Miki: Ma neću ja ovdje s fakultetom 20 godina nakon rata primati prvoborce NOR-a koji nešto traže za sebe i govore zašto sam se ja borio i bio ranjavan?!” Bio je i tajnik Komisije za privredu u Gradskoj konferenciji SK. Nije mogao napredovati, pa je magistrirao! Veli da je njegov partijski staž prekinut 1984. Nije objasnio što se dogodilo. Bio je direktor Prvog računalnog centra, direktor zagrebačkog Centra za ekonomski razvoj i predsjednik Odbora za izgradnju koncertne dvorane Lisinski (projekt se neobjašnjivo oduljio), a nakon “demokratskih” promjena pojavljuje se kao pomoćnik za financije ministra prosvjete Vlatka Pavletića. Saznajemo da se na nagovor Stipe Mesića učlanio u HDZ. Možda je prethodno Stipe Milanović nagovorio Stipu Mesića da se učlani u HDZ? Koji Tomislav Josić, branitelj je Stipe Milanović! Dežurao je u Vladi i u Saboru!

U vrijeme Bušićeva ubojstva pokojni Rudeš i ja sreli smo se u Skupštini grada i komentirali: “Mater im njihovu, ubiše Bušića”. Nije to ništa – eto osobno pamtim kako sam vikao na pokojnog Antu Pavelića i kasnije na pokojnog Josipa Broza! Jednom sam prilikom pljunuo u lice pokojnom Aleksandru Rankoviću! Tako sam se izderao na pokojnog Josipa Staljina da je nesretniku pozlilo! Na našu žalost, tako se kod nas piše povijest. Kako se odnosi redizajniraju, nisu problem partizanska djeca, nego partizanski unuci. Zamislite taj hod po Trnju u jednoj zanemarenoj partizanskoj obitelji, koja tiho oplakuje Brunu Bušića. Dok je trebao studirati, Zoran Milanović prodavao je usisače, kako svjedoči njegov skromni i zanemareni otac Stipe, kojega je sklonost drugarskoj zlobi i nekontroliranoj psovci koštala veće partijske karijere. Jasno je da Zoran Milanović, koji je obijao tuđa vrata da preživi, nije mogao postati dobar pravnik. Već je Aristotel u svojoj Nikomahovoj etici spomenuo uvjet dokolice, da ovdje preskočimo dosadu u izbjegličkim kampovima Domovinskog rata. Da je Tomislav Josić bio partizan a ne branitelj, država bi se pobrinula da odmah po povratku iz borbe završi partijske tečajeve i fakultete. Dosađivao bi se progoneći svoje političke protivnike. Dobro, a zašto se onda poduzetni Zoran Milanović ne snalazi u ekonomiji?

Možete li zamisliti šok u poplavljenoj Slavoniji kada se Zoran Milanović kao neupitni unuk partizana pojavio s jeftinim usisačima?

Današnji intervju Stipe Milanovića mnogima je otvorio oči.

 

 Tvrtko Dolić/dnevno.hr

facebook komentari