Slabije narode gušili su i dijelili razni sustavi – nacionalsocijalizam, fašizam i drugi totalitarizmi

0
Teži se da se hrvatski nacionalni korpus razbije i usitni stvaranjem novih nacija – Bunjevci i Šokci. Sa Šokcima stvar nije uspjela ali s Bunjevcima jest. Nemam ja ništa protiv onih ljudi koji se izjašnjavaju kao Bunjevci.
https://i0.wp.com/www.intermagazin.rs/wp-content/uploads/2013/12/bn-nismo-copy-620x330-01.jpg?resize=599%2C320
Nacionalizam je alatka kojom se služi elita jedne nacije. Pripadnici elite jedne nacije čine oko 10 % ljudi te nacije. Preostalih 90 % ljudi živi od svog rada i nemaju nikakve koristi od nacionalizma, samo štete. Pripadnici elite su bogati i upravljaju nacijom. Moraju ponuditi nešto onima kojima su dosta toga uzeli a to je nacionalizam. Nacionalizam ništa ne košta a može biti prihvaćen od izvjesnog postotka onih koji rade. Neki od tih 90 % žele preći u elitu a neke opije mogućnost da nešto zarade na račun neke druge nacije.
Ovo su poznate stvari i nisam napisao ništa novo. Dobro je podsjetiti uvijek na ove stvari. Treba podsjetiti ljude na razliku između patriotizma i nacionalizma. Patriot je čovjek koji voli svoju nacije i spreman je da je brani od nasrtaja drugih nacija. Nacionalizam je kad se prijeđe tanka crvena linija i počnu se ugrožavati pripadnici neke druge nacije. Tu drugu naciju elita prikaže kao neprijateljsku.
Elita jedne nacije pokušava ostvariti nadmoć nad drugom nacijom. Komunisti su koristili izraz postići hegemoniju a taj izraz je dobar. Elita neprijateljske nacije se eliminira a pripadnici neprijateljske nacije se stavljaju u podređen položaj. Elita nadmoćne nacije se bogati i zauzima sve značajnije položaje u nekoj državi. Elita neprijateljske nacije se u potpunosti eliminira, politički, ekonomski, kulturno pa čak i fizički. Pripadnici neprijateljske nacije postaju sve siromašniji. Obavljaju poslove koje pripadnici nadmoćne nacije ne žele da obavljaju.
Pojava nacionalizma u svijetu je redovna. Povijesno gledano, ratovi i sukobi su isključivo posljedica težnje za hegemonijom neke elite ili istaknutog pojedinca, cara, kralja, imperatora, sultana, kana, bana i njihove svite kojom su okruženi. Nekad nacionalizam poprima čudovišne razmjere pa se ide u osvajanje čitavih kontinenata pa i cijelog svijeta. Primjer za to imamo u nedavnoj prošlosti a to je pojava nacionalsocijalizma, fašizma i drugih totalitarnih sustava. Nacionalsocijalizam i fašizam su slomljeni 1945. godine a povijesno gledano to je bilo nedavno. Poslije 1945. godine totalitarni sustavi nisu iščezli već su poprimili druge oblike. Komunizam se često nametao nacijama silom kao idealni društveni sustav. Imperijalizam i kolonijalizam su se takođe nametali drugim nacijama na razne načine i u raznim oblicima.
https://i0.wp.com/i331.photobucket.com/albums/l447/djjaquanix/BokciBaka-1.jpg?resize=605%2C404
Nacionalizam kao pojava se pojavio i u Jugoistočnoj Europi. Tu živi jedna grupa naroda koju povjesničari nazivaju Južnim Slavenima jer su po jeziku i mentalitetu srodni. Poslije Prvog svjetskog rata stvorena je zajednička država Južnih Slavena – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije preimenovana u Jugoslaviju. Vlast u toj državi je uzela srpska dinastija Karađorđevića. Ta dinastija je formirala elitu od srpske ekonomske i vojne vrhuške stvorene u Prvom svjetskom ratu i ratovima za oslobođenje od Turaka. Srpska srednjovjekovna elita dinastija Nemanjića i srpskih feudalaca pred Turcima izbjegla je u Ugarsku i tamo su asimilirani. Pripadnici drugih južnoslavenskih elita su sustavno potiskivani od strane Karađorđevića i novostvorene srpske elite.
Elitu je teško definirati
Pripadnost eliti se mijenja. Samu elitu je teško definirati i povući granicu. Elita Kraljevine Jugoslavije je potpuno razbijena i razvlašćena politički i ekonomski od strane jugoslavenskih komunista 1945. godine. Kralju je zabranjen povratak u zemlju a imovina im je sva nacionalizirana.
Za vrijeme Titina komunističkog režima vršena je borba protiv nacionalizma svih vrsta. Takođe je vršena borba protiv imperijalizma, kolonijalizma i staljinizma. To služi na čast Titovom režimu. Čudno je za mene da je u relativno povijesno kratkom vremenu od 1945. do 1980. stvorena oligarhija političko-vojna. Vrijeme je povijesno gledano kratko, svega 35 godina. Po mome mišljenju političko-vojna beogradska oligarhija u sprezi sa srpskim nacionalizmom je izazvala rat od balvana do Daytona (1990.-1995.). U dublje ocjene tog rata neću ulaziti jer je radi objektivnosti potrebna povijesna distanca. Kao posljedica rata od SFRJ je stvoreno 6 novih država.
Težak položaj Hrvata u Srbiji
Hrvati u Srbiji su postali nacionalna manjina a to nisu bili u SFRJ. Položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji objektivno je vrlo težak. Hrvati u Srbiji nemaju svoju manjinsku infrastrukturu kao što to imaju recimo Mađari ili Slovaci. Teži se da se hrvatski nacionalni korpus razbije i usitni stvaranjem novih nacija – Bunjevci i Šokci. Sa Šokcima stvar nije uspjela ali sa Bunjevcima jeste. Nemam ja ništa protiv onih ljudi koji se izjašnjavaju kao Bunjevci. Izjašnjavanje mora biti slobodno i iskreno bez negativnih posljedica za onoga koji se izjašnjava. U tom grmu leži zec. Izjašnjavanje kao Hrvat u Srbiji nosi niz negativnih posljedica za tog čovjeka koji se izjasnio kao Hrvat. Osobno sam na svojoj koži osjetio mržnju i progon 18 godina (1983.-2001.) jer sam se izjašnjavao kao Hrvat. Proganjanje se sprovodilo u radnoj organizaciji koja se zvala „Geodetski zavod Vojvodina“. Za vrijeme Tite proganjanja nije bilo iako je bilo verbalnih ispada.
https://i1.wp.com/i331.photobucket.com/albums/l447/djjaquanix/BokiceizBake-1.jpg?resize=605%2C403
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941.) Srbi su asimilirali veliki broj ljudi. Jednostavno isplatilo se tada biti Srbin. Za Hrvate i Slovence je korišćem termin „Srbi katolici“. Za Bošnjake je korišćen termin „Srbi muslimani“, a za Mekedonce „Južni Srbijanci“. Crnogorci su bili regionalni termin za Srbe. Srba katolika ima i danas. To što se ne izjašnjavaju zvanično kao Srbi katolici za mene nema veliki značaj. Govore srpskim jezikom i stalno ističu da ne vole Hrvate. Nekoliko ikavskih riječi koje koriste rijetko i samo kad su jako koncentrirani ne dokazuje da to nije srpski jezik.
Nacionalizam je luksuz za male narode zvane zbirno „Južni Slaveni“. To je štetno za 90 % pripadnika sedam naroda u jugo-istočnoj Europi: Hrvata, Bugara, Srba, Bošnjaka, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Ali je unosno za 10 % pripadnika tih sedam naroda. Na žalost tih 10 % određuju kakva će se politika voditi u ovih sedam država.

Mladen Šimić, Hrvatske novine

facebook komentari