Slaven Letica: Povratak Vojislava Šešelja u četničku Srbiju

1

Prije svega, bez trunke ironije ili cinizma, može se kazati da se četnički vojvoda i neosuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj nakon punih 12 godina vratio u zemlju koju je, zapravo, sanjao. Dakako, ne u teritorijalnom, već u duhovnom smislu.

Naime, kako sam to pokazao u knjižici Mala povijest Velike Srbije: Četnička Srbija na našem Bliskom Istoku (usput: knjižica je tiskana i prodana u 7.000 primjeraka, a znam malo ljudi koji su je kupili, pa ostaje pitanje nije li ju „druga strana“ kriomice pokupovala i uništila), četništvo je postalo dijelom „korisne prošlosti“ današnje Republike Srbije, a gorljivi pristaše teritorijalnih osvajanja i četništva, a možda i „psi rata“ danas su na čelu te države.

 

Pitanje je, dakle, da li su hrvatski vrhovnici adekvatno reagirali na povratak Vojislava Šešelja u Srbiju? Mislim da nam u konkretnom slučaju nisu potrebne i korisne burne reakcije, već jasna svijest i znanje o tome što se zapravo događa u nama susjednoj i donedavno neprijateljskoj zemlji, u čijem ćemo susjedstvu vječno živjeti i zato moramo poštovati volju tamošnjeg naroda i građana da biraju vođe kakve god hoće i žele.

Dosta je kazati da je predsjednik tamošnje vlade Aleksandar Vučić dok je Šešelj bio u haškom pritvoru, 2008. godine (!), ovako javno zborio o granicama Velike Srbije: „Hoće nas, srpske radikale uvjeriti da to nije srpstvo, da smo mi govorili gluposti, da mi nismo znali šta je naše. A mi ni tada ni danas nismo htjeli i nećemo ništa što je tuđe. Hoćemo samo ono što je naše, srpsko. A to jesu i Karlobag i Ogulin i Karlovac i Virovitica. I sve te srpske zemlje. I to moraju znati.“

Tamošnji predsjednik Republike Tomislav Nikolić prije samo nešto više od dvije godine ovako je siktao o Vukovaru i Srebrenici:

O Vukovaru: „Vukovar je bio srpski grad, tamo se Hrvati nemaju što vraćati.“ ( intervju Frankfurter Allgemeine Zeitunga, svibanj 2012.).

O Srebrenici i genocidu: „U Srebrenici nije bilo genocida. U Srebrenici se dogodio veliki zločin koji su počinili neki pripadnici srpskog naroda, koje treba pronaći, izvesti pred sud i kazniti.“ (intervju  RTV Crne Gore 31. svibnja 2012.).

mala_povijest_velike_srbije_korice_finU spomenutoj knjižici pokazujem kako četništvo nije postalo samo dijelom državotvorne misli u današnjoj Srbiji, već i opisujem zašto su Srbi proveli čistke i u Nebeskoj Srbiji: umanjujući važnost Svetoga Save i Cara Lazara i promovirajući četničkog ideologa, danas Svetoga Nikolaja (Velimirovića) u najvažnijeg sveca današnje Srbije?

Pitanje je, dakle, da li su hrvatski vrhovnici adekvatno reagirali na povratak Vojislava Šešelja u Srbiju?

Mislim da nam u konkretnom slučaju nisu potrebne i korisne burne reakcije, već jasna svijest i znanje o tome što se zapravo događa u nama susjednoj i donedavno neprijateljskoj zemlji, u čijem ćemo susjedstvu vječno živjeti i zato moramo poštovati volju tamošnjeg naroda i građana da biraju vođe kakve god hoće i žele.

Hrvatska kao članica NATO-a i EU-a treba aktivno pratiti sve procese u Srbiji i sudjelovati u definiranju EU i NATO-ovih politika prema Srbiji i drugim zemljama koje trenutno muči problem podijeljene lojalnosti i interesa: okrenuti se EU i Zapadu ili Vladimiru Putinu i „majci“ Rusiji (kako traži Šešelj i veliki dio građana Srbije.

Dakle, koliko se vama može činiti čudnom moja ocjena, mislim da je daleko najgluplje reagirao predsjednik Republike dr. Ivo Josipović koji je komentirajući Šešeljevo puštanje na slobodu zbog navodne skore smrtonosne bolesti iskoristio za dovođenje u pitanje legitimiteta  samog suda. A to je, kad su hrvatski nacionalni interesi u pitanju, s onu stranu zdravoga razuma, nekmoli razumnog državništva.

Njegova izjava novinarima u Osijeku – “Vrlo je žalosno i obeshrabrujuće da Sud, u kojeg su toliki vjerovali, nije bio u stanju kroz te silne godine, dovesti postupak (protiv Šešelja) do kraja” – bila bi potpuno razumna i opravdana da ju je izrekao samo profesor međunarodnoga kazneno-procesnog prava, ali je nerazumna kad je izriče predsjednik države čije je generale, ali i samu državu taj isti sud (doduše drugo sudsko viječe) oslobodio od odgovornosti za najteže ratne zločine.

Čuvanje autoriteta suda, čak i onda kad donosi odluku koja je svakome od nas mrska, morao bi biti aksiom prosvijećenog predsjedništva.

Zaključit ću onim što sam kazao na početku: četnički vojvoda i ratni zločinac Vojislav Šešelj vratio se je na izvor sviju zala i zločina: u četničku Srbiju u kojoj pojmovi „četnik“ i „četništvo“ znače sasvim druge stvari nego kod nas na – Zapadu. 

(Sleven Letica/Politika+)

facebook komentari

  • peppermintt

    Neka valja što je na površinu izvukao fašističku četničku ideologiju, možda će ono zdravo tkivo Srbije za koje se iskreno nadam kako postoji, možda će krenuti u konačan interni obračun…