Connect with us

BiH

Slaven Raguž: Fundamentalizam naš svagdanji

Published

on

„Srebrenica je pala, Stolac ne smije pasti!“, „U Stocu se osvaja, u Srebrenici brani država“, „Borba za Stolac se nastavlja“. Nisu ovo naslovi partizanskih filmova, nego samo dio brojnih izjava i naslova kojih su ovih dana puni federalni i ini mediji.

Autori su redom političari, novinari, neovisni analitičari i intelektualci, poklonici fundamentalističke ideje BiH. Kod jednih (SDA i sateliti) je to fundamentalizam otvorenih karata, umotan u begovski celofan zlatnih kašika, kod drugih (SDP i derivati) on je skriven iza tobožnjih univerzalnih vrijednosti i ljudskih prava.

I jedni i drugi su isključivi vlasnici jedne i jedine istine, jao onim fašistima, nacionalistima koji se usude i pomisliti dovesti je u pitanje.

Obratimo pozornost na izjave nekakvog Kongresa Bosanskih intelektualaca: „Kada su shvatili da ove godine nema otimačine u Stocu, HDZ-ovi kriminalci su krenuli i fizički na gosp. Kaplana. Sada se napadač izležava u bolnici, nastojeći da pomoću nečasnih HDZ doktora dobiju lažne nalaze o povredama, da bi na taj način HDZ eliminisala Kaplana.“

Što se dogodilo u Stocu?

Dogodilo se isto što i u svim drugim sredinama. Velike stranke, u konkretnom slučaju, SDA, SDP & co i HDZ BiH, putem biračkih odbora, biračkih popisa, općinskih izbornih povjerenstava i dr., pripremali su se mjesecima kako bi namjestili što bolji izborni rezultat.

Odavno su u nas izbori više-manje borba sa vjetrenjačama, jer po onoj Staljinovoj „nije bitno tko glasuje, nego tko broji“. Ovi što se ovih dana međusobno časte uvredama i optužbama, prije nekoliko mjeseci izglasovali su „reforme“ izbornog zakona koje nisu ništa reformirale, dapače, zacementirale su „brojački“ duh izbora. No, vratimo se Stocu.

Više od godinu dana traje „bošnjačka“ ofanziva na Stolac. Izbora u Mostaru nema, nije ih bilo, neće ih biti, zašto ne prijaviti ljude iz Mostara prebivalištem u Stolac? Prijave prebivališta su plaćane novcem, uslugama, obećanjima (mrtvima je sve bilo gratis). Sadašnje traženje alibija za Kaplanovo nasilje preko svih medija u vidu tobožnje obrane legitimiteta samog izbornog procesa mogu komotno zavezati mačku o rep. Sve što govore da je HDZ radio, radili su i oni, i to u znatno većoj mjeri.

Kaplan je sa ekipom izabrao nasilje kao sredstvo kada je shvatio da gubi, unatoč mjesecima priprema.

Plan B u vidu stolice preko leđa i šutanja biračkih kutija je krenuo u trenutku kada se shvatilo da „Stolac, kao Srebrenica pada“. Uzalud prijave prebivališta, uzalud zombiji. Sad su sve snage i resursi uključeni u traženje alibija i stvaranje heroja novog „bosanskog“ doba.

„Bosanski“ fundamentalizam na djelu

SDA/SDP i kompanija očigledno nas drže niže inteligentnim bićima pa nam po tko zna koji put prodaju gluposti (da ne iskoristim vulgarniji, ali primjereniji, izraz) pod istinu.

Pravdaju Kaplana i zlostavljače, javno ih i medijski podržavaju, jerbo noga u glavu i šaka u vrat su suvremena sredstva širenja demokracije. Drže kako je „Inicijativa za Stolac“ inicijativa svih građana Stoca, iako je na njoj od 21 kandidata, 20 Bošnjaka i jedan „Ostali“, a Hrvata nema. Podsjeti me to na sastav Kluba „Ostalih“ Doma Naroda gdje sjede Aner, Rasim, Emir, Edin, Sejo, Amil i Segmedina. Sve redom Poljaci, Česi, Talijani, itd.

Prešutnu potporu ovom fundamentalističkom pristupu dali su OSCE, OHR i slične međunarodne organizacije. Govore o incidentu, reakciji ugnjetavanog, skoro pa „opravdanom građanskom neposluhu“. Incident u Stocu, uopće nije incident, nego posljedica godina i godina prodavanja gluposti (opet bi primjereniji bio vulgarniji izraz) pod istinu, uz potporu svih ovih organizacija.

Pitam se samo kakva bi reakcija bila da je neki Hrvat u Travniku, ili Srbin u Srebrenici napravio isto što Kaplan sa „momcima“ u Stocu. Čemu otvaranje ureda OSCE-a u Stocu nakon izbora? Nije sporna eventualna međunarodna supervizija izbornog procesa, ali zašto samo u Stocu?

Izborne malverzacije su rađene praktično u svim općinama, bez iznimke, jer jednostavno takav je izborni zakon i sustav da te tjera na varanje ako želiš rezultat. K’o Mujo kad je u Japanu igrao turnir u pokeru, pa gubio sve redom ruke, dok nije shvatio da se u njih poker igra „na povjerenje“, pa ga najednom krenula karta.

Kada se radilo na nedavnim izmjenama izbornog zakona, bio je prijedlog video nadzora biračkih odbora, prozirnih kutija, elektroničnog načina glasovanja, ali je sve to, uz prešutnu suglasnost OSCE-a, glatko odbijeno, jer u tada ne bi izbore odlučivali brojači, nego glasači.

S druge strane, za čudo, po prvi put smislena reakcija iz Republike Hrvatske. Mislim prvenstveno na Božu Petrova. Hrvatska je potpisnica Daytonskog sporazuma i to je legitimira da se informira i zauzima o događanjima u ovoj zemlji.

Nemoguće je da netko opravdava bilo čime nasilje i ne osuđuje ga, a sve kao posljedica begovske i „patriotske“ sarajevske politike, što je Petrov izvrsno naglasio. Kovač, s druge strane, je pokazao tipično hdzovsku površnost i neinformiranost u BH prilike, spominjući u istom kontekstu Referendum u RS-u i slučaj u Stocu.

Koje pouke izvući iz cijelog ovog cirkusa?

Najvažnije je to da bošnjački politički establishment, mora shvatiti da ne postoji univerzalna „bosanska“ istina i apsolutno vlasništvo nad njom, u čiju službu se moramo staviti svi koji živimo u BiH (u protivnom smo fašisti).

Taj fundamentalizam nas vuče ka dnu i pitanje je dana kada će eskalirati. Uzmimo slučaj Stoca.

Stolac je jedno od mjesta, ne samo u BiH, nego i šire sa najvećim povijesno turističkim potencijalom. U samo nekoliko četvornih kilometara mogu se naći povijesne lokacije od perioda paleolitika (Badanj), antike (ostaci Daorsona, ilirske gomile), preko srednjeg vijeka i nekropola, do ostavština Turaka, te znakovitih lokacija Prvog i Drugog Svj. rata.

Po broju sunčanih dana, stolački kraj je dar od Boga za sve kulture autohtonog ljekovitog bilja i vinove loze, itd. Da je ta „inicijativa za Stolac“ uistinu to za što se predstavlja, u kampanji bi razradila programe za realan razvoj ovih resursa, koje lokalna vlast godinama zanemaruje, a ne retoriku 1993., logora i zločina.

Ako ćemo se sjećati zločina, možemo se vratiti i više desetljeća unatrag kad su neki drugi činili daleko masovnije i krvoločnije zločine, ali čemu sve to? Umjesto da se traže stvari na kojima graditi i razvijati zajedništvo i budućnost, traže se isprike u prošlosti za rušenje i ovo malo zajedništva što imamo. Zašto ne gledati u budućnost? Traženjem alibija za nasilje „patriote“ negiraju institucije zemlje za koju se tobože grčevito bore. Da stvar bude tragikomičnija, ovih dana žale što institucije „najednom“ rade svoj posao i dižu optužbe protiv nasilnika. Ne valja im kad rade, ne valja kad ne rade. Sami oni ne znaju što bi.

Stočani su ostali tako zarobljeni na ničijoj između u prošlosti zarobljenih fundamentalista i autistično samodopadnih hdz-ovskih struktura koji od Stoca prave grad duhova. A paradigmatski, paralela se može povući i na cijelu BiH, iz čega bi Hrvati morali izvući pouku.

I mi smo zarobljeni na istoj ničijoj zemlji između istih aktera, istih osobina, dok se ubrzanim korakom približava 2018. Ukoliko ne dođe do ustavnih promjena i izmjena izbornog zakona, a Bakir Izetbegović otvoreno govori kako do toga neće doći, širom su otvorena vrata za neke nove Platforme i Alijanse. Prošle su dvije godine ove HNS-ovske legitimne vojske, a da se ništa po ovom pitanju uradilo nije. Prođu li još dvije u neradu, nema tih mrtvih koji bi nas svojim glasovima i živih koji bi svojim prebrojavanjima mogli spasiti.

Piše: Slaven Raguž, HSPF

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading