Pratite nas

Herceg Bosna

Slaven Raguž: Naše ideje su naša snaga, a ne propaganda

Objavljeno

na

Slaven Raguž je predsjednik najmlađe političke stranke koja će se pojaviti na listopadskim izborima.

Evo što o svojoj stranci, očekivanjima od izbora, Martinu Ragužu, te o svekupnoj situaciji u BiH dva dana uoči izbora kaže za portal hercegovina.info. Gospodine Raguž ima li mladost šanse na ovim izborima?

Mi smo svojim djelom pokazali da ima. Kada smo krenuli s projektom HRS-a bili smo predmetom podsmijeha. Nitko nije vjerovao u nas osim nas samih. U samo par mjeseci isključivo svojim znanjem, idejama i resursima nametnuli smo se kao nezaobilazan politički faktor u hrvatskom političkom korpusu. Ljudi su jednostavno umorni od uvijek istih lica koji svaki put govore iste stvari. Mi smo ponudili nešto novo, novi vid politike i političkog djelovanja po mjeri čovjeka i hrvatskog naroda u cjelini, a ne po mjeri interesnih grupacija, stranačkih elita i društvenih kasta. Ankete nam daju izvrsne najave, ali mi stojimo sa obje noge na zemlji. Ne opterećujemo se izbornim rezultatom jer mi nismo tu u cilju dolaska na vlast, nego u cilju mijenjanja društva u kojem živimo.

Koliko ste zadovoljni predizbornom kampanjom svoje stranke?

Već sam spomenuo da po predizbornim anketama stojimo iznenađujuće dobro, ali ponavljam isto da uzimamo te ankete sa ogromnom dozom rezerve. Uspjeli smo se nametnuti kod mlađe populacije što nam je i bio cilj: probuditi mlađe kategorije ljudi, neovisno o ideološkoj pripadnosti, kako bi jednostavno rekli „dosta” politici uhljebljenja, korupcije i nepotizma koju propagiraju ljudi koje smo naslijedili iz prošlih vremena i evo 15 i 20 godina nikako da sjaše. Stranke su uložile milijune u ovu predizbornu kampanju, kad bih vam rekao koliko smo mi uložili ne biste mi vjerovali, nakon izbora ćemo javno objaviti troškove naše kampanje. Hoće li ijedna druga stranka objaviti podatak od kuda silni milijuni za zakup javnih oglasnih površina? Mi smo krenuli iskreno, dokazali smo svoju iskrenost i ostat ćemo dosljedni u tome. Naše ideje su naša snaga, a ne propaganda.

Odaslali ste neke ideje za bolje sutra, koliko su one prihvaćene od naroda?

To ćemo vidjeti u nedjelju. Činjenica je da u narodu postoji jedna ogromna doza straha i bojazni od vodećih struktura. Kad bih vam samo citirao neke od poruka koje smo dobivali od običnih ljudi, poput onih koji nas podržavaju i koji govore da će glasovati za nas, ali ne žele to javno iskazati jer bi to značio gubitak posla, a ako si nezaposlen, značilo bi da posao nikada nećete dobiti jer ne podržavate one koji vladaju i diktiraju svaki aspekt života već 20 godina. Riječi ne mogu opisati u kakvom novom jednoumlju i partitokraciji živimo. Šutljiva većina se ne želi zamjeriti, ali svojom šutnjom tjeraju vodu u mlin licemjerima koji nas vode. Mi u HRS-u smo dokazali da ne znamo ni šutjeti, ni mirovati skrštenih ruku.

Koji rezultati na izborima bi zadovoljili HRS na izborima u nedjelju?

Budući da smo krenuli od nule, bilo kakav rezultat je za nas uspjeh. Ponavljam, nismo opterećeni rezultatom jer mi imamo ono što drugi nemaju: pamet, ideje, dosljednost i vrijeme koje dolazi. Ostalim stranačkim strukturama izbori su biti ili ne biti, zato se grebu do krvi za svaku mrvu vlasti, jer znaju da se približava njihov istek roka trajanja. Mi smo tek izišli na tržište i tu planiramo još dugo ostati. Nigdje nam se ne žuri.

Sa skupa u Širokom ste poručili Hrvatima da ne biraju one koji se dodvoravaju Bošnjacima?

Poruka je ta da ukoliko želimo društvo jednakopravnosti i demokratskog reciprociteta, onda se u skladu s tim moramo i ponašati. Živimo u državi u kojoj žive tri konstitutivna naroda i koja mora funkcionirati na način da se moraju sustavno poštovati prava svakog pojedinog naroda i svakog čovjeka, a ne većine. BiH nije talac nacionalnih politika, nego je talac politike koja umjetno i silom, kroz možebitni građanski model, želi stvoriti od BiH centralizirano i unitaristički diktirano društvo vladavine većine. Ako se kao Hrvati želimo suprotstaviti tome i od BiH stvarati društvo po mjeri čovjeka i naroda kojem pripadamo, onda na izborima moramo birati između ljudi koji se retorikom i ponašanjem nama obraćaju i od nas žele glas. Ja u predsjedništvu želim čovjeka koji će poštivati moje ustavno pravo kao čovjeka Hrvata i predstavljati me kao takvog. Ja želim svoga kandidata, a ne nekog kome je nacionalna pripadnost paravan kako bi zasjeo i zadovoljio osobne apetite, apelirajući više na bošnjačku većinu da glasuju za njega, nego na svoj narod.

Bili ste ne tako davno član HDZ-a 1990. Da li su tada Bošnjaci podržavali tu stranku i Martina Raguža?

Predznak sve govori. Gdje se u međuvremenu zagubio taj predznak, ne znam niti me zanima. Činjenica je da sam bio u pravu u vremenu kada sam upućivao na opasnost ideološkog zaokreta ove stranke koja nas Hrvate baca u ralje političkog jednoumlja. Krivnja i odgovornost za to ne leži u Martinu Ragužu, nego u vodećim strukturama HDZ-a1990 koji su do njegovog preuzimanja vodili tu stranku. Bez ispaljenog metka i podvijenog repa samo je predana dirigentska palica, ostavivši dosta čestitih ljudi koji su ginuli za dotadašnja načela na milost i nemilost licemjerstvu i egoizmu ljudi koji danas vode tu stranku. Meni je savjest čista, ja sam dao svoj maksimum da sačuvam svoj obraz. Od početka sam javno govorio i djelovao, zašto su drugi u određenom trenutku šutjeli, ne znam, niti me zanima. Trenutno me zanima isključivo HRS.

Otkuda tako nagla promjena u ponašanju Martina Raguža i koji to bošnjački krugovi žele njega za člana predsjedništva?

To može iznenaditi samo one koji ne poznaju ili slabo poznaju političke okolnosti kod nas. Vrlina koja krasi svakog od naših političara je savršenstvo u lakoći političko ideološke mimikrije, a Martin Raguž je samo ogledni primjerak. Od komunističkog omladinca, liberalnog demokrate, hercegbosanskog ministra, preko hdzovskog kadrovika i feudalca, do bh patriote i novog Željka Komšića. Ono što je najgore, bez obzira na njegov kurikulum, kad bi danas on rekao „dragi Bošnjaci hvala vama na podršci, ali ja svoju podršku tražim i želim od svoga naroda i dobit ću je, kako bih ga s ponosom mogao predstavljati u Predsjedništvu. Ovo je interna hrvatska stvar i nemojte glasovati za mene”, on bi pobijedio na izborima. Ja bih prvi za njega glasovao. Međutim, umjesto ovoga, on klima glavu Seferu Haliloviću i udvara se efendiji Ceriću. Ne znam koji krugovi ga guraju, niti me to zanima, znam samo da ga ja osobno takvog ne želim kao člana predsjedništva.

Izbori su za dva dana, zbijaju se redovi. Da li će HRS pozvati svoje glasače da glasaju za nekog od kandidata u predsjedništvo, ali i na onim razinama na kojima nemate svoje kandidate?

Mi nećemo javno davati podršku bilo kome od kandidata, ali smo zato postavili načela na osnovu kojih je vrlo lako ljudima glasovati po svojoj savjesti. Razlog tome je taj što po tko zna koji put Hrvati nemaju izbor birati između više kandidata onog koji je bolji, nego onoga koji je manje loš. Što se tiče ostalih razina, mi podržavamo listu HNS-a i podržati ćemo pojedince sa te liste.

Mikrofon je Vaš. Završna poruka biračima i ljudima u BiH pred izbore?

Ono što je najbitnije jeste da ljudi iziđu na izbore, jer jedino na taj način se mogu spriječiti izborne makinacije. Ne dopustite da drugi za vas glasuju. Ne postoji način da netko sazna za koga ste glasovali, može samo vidjeti jeste li izišli na izbore ili niste, prema tome ne bojte se glasovati po svojoj savjesti. Iziđite na izbore, makar pošarali izborne listove ili poderali ih. Što se tiče HRS-a, naš program i naše ideje su naša najglasnija poruka. Birači će u nedjelju pred sobom imati četiri velika lista, po jedan za županiju, federaciju, državu i predsjedništvo. HRS ova lista se nalazi na županijskoj listi i to između dva HDZ-a. Prema tome, u županiji, između dva HDZ-a, izaberite HRS!

hercegovina.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

dr. sc. Denis Radoš tvrdi: Blidinjsko jezero nije glacijalno, napravili su ga ljudi prije 140 godina

Objavljeno

na

Objavio

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, piše Večernji list BiH. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Jezero je na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće oko 3,5 km2. Najveća dubina jezera je 4,5 metara, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore, zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan.

Blidinje jezero

Blidinje jezero umjetno je jezero kojeg su napravili ljudi prije 140 godina, a teza o glacijalnom postanku jezera može se u potpunosti odbaciti. Zaključak je to opširnog istraživanja kojeg je proveo dr. sc. Denis Radoš, znanstvenik sa Sveučilišta u Zadru, a koje je objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria (Vol. 22, No. 1), pod naslovom “Povijest nastanka Blidinjskog jezera”. Iako godina nastanka jezera niti u jednom izvoru nije izričito spomenuta, nju je bilo moguće rekonstruirati te je nastanak smješten u razdoblje između 1881. i 1885. Do tada je Blidinje (polje) redovito plavilo u proljeće svake godine nakon topljenja snijega, a voda bi otjecala u ponore u blizini Ivan Doca. Zbog velike potrebe za vodom, ljudi su odlučili začepiti ponore i stvoriti lokvu koja bi zadržavala vodu tijekom ljeta, piše Večernji list BiH. No, zbog plitke depresije polja, voda se razlila puno većim područjem i potopila obradive površine na kojima su uzgajane uglavnom žitarice i krumpir. Lokalni stanovnici koji su živjeli na Blidinju (Blidinjama) oduvijek su tvrdili da su jezero napravili ljudi, no čini se da je nedostajala znanstvena potvrda ovih tvrdnji. Istraživanje je podijeljeno na tri temeljna poglavlja kroz koje se detaljno analizira nastanak jezera: narodna predaja i pisani izvori, stare karte i geomorfologija.

Pisani izvori i narodna predaja

Prve spomene nastanka jezera u zapisanoj narodnoj predaji donosi duvanjski učitelj Stojan Rubić 1899. godine. On navodi kako je to nekada bilo polje na kojemu je nastalo jezero kada su se začepili ponori. Sličnu priču ispričao je i kazivač, bivši lovočuvar na Čvrsnici i Prenju, Andrija Jurić iz Jablanice (1921. – 2017.), zaključivši kako “od blinje (lokve) nasta Blidinje”. Pisci koji su prolazili područjem Blidinja ili su o njemu pisali u prvoj polovici 20. st., redovito spominju narodnu priču da je jezero nastalo začepljivanjem ponora, a Đorđe Protić zabilježio je i postojanje kamenog nasipa koji je zadržavao jezersku vodu da ne oteče u ponore, što je jedini spomen postojanja takve brane na Blidinju do izgradnje današnje brane 1990. godine. O začepljivanju ponora i svjedočenju ljudi o nastanku jezera pisali su i agronom Jovo Popović te etnograf i arheolog Vejsil Ćurčić. Oni navode da su u vrijeme njihova boravka na Blidinju još uvijek postojali živi svjedoci tih događaja, a da se jezero iz godine u godinu sve više širilo.

Raniji izvori, iz 19. stoljeća, pogotovo radovi franjevaca fra Petra Bakule (Šematizam) i fra Ivana Franje Jukića (“Zemljopis i poviestnica Bosne”), nigdje ne spominju postojanje jezera na Blidinju, kao ni ranija izvješća o biskupskim pohodima na ovo područje. Istovremeno, Bakula, koji je inače bio iz Posušja, znao je za postojanje jezera na vrhu Čvrsnice, vjerojatno jezera (lokve) Crljenak.

Stare karte

Stare karte iznimno dobro dokumentiraju pojavu jezera. Iako sve do 1870-ih godina nema dobrih kartografskih prikaza područja Blidinja, zanimanje Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu rezultiralo je izradom do tada najboljih i najpreciznijih karata ovog područja od Vojnogeografskog instituta iz Beča. Prije ulaska Austro-Ugarske u BiH (1878.), godine 1876. izdana je generalna karta na kojoj je prvi put prikazano Blidinje, i to kao poplavno polje (blato), na isti način kao i druga poplavna polja: Duvanjsko polje, Buško blato, Prološko blato i dr. Zapravo i sami toponim blidinje potječe od blinje, koja označava poplavnu ravnicu na kojoj se zadržava voda.

Godine 1881. izlazi nova detaljnija karta, koja područje Blidinja prikazuje iznimno detaljno i na kojoj su, među ostalim, prikazana naselja, ceste, toponimi i izvori. To je dakle zadnja karta (sa sadržajem iz 1880.) na kojoj se prikazuje područje Blidinja bez jezera. Prvi prikaz jezera potječe iz austrijske topografske karte 1:75.000, nastale na temelju geodetske izmjere BiH od 1880. do 1884. Tada kartirano jezero bilo je 5 puta manje od današnjeg i nalazilo se uz istočni rub polja podno Jelinka, odnosno istočno od ceste koja je nekada prolazila sredinom polja, od Barzonje prema Dugom polju, a koja je danas potopljena jezerom.

Postojanje ove ceste potvrdile su Kata Petrović i Luca Šarić iz Rakitna, što je zabilježio turizmolog Ljubo Mihić 1973. godine. Tom cestom određena je nekadašnja granica između kotareva Županjac i Mostar, a danas predstavlja granicu između općina Tomislavgrad i Posušje, koja jezero administrativno dijeli na dva dijela. Ostatak polja, danas potopljen jezerskom vodom plavio je samo u proljeće, što je izričito navedeno na karti.

Takvu situaciju donose i katastarske karte u mjerilu 1:6.250 iz 1882. godine, na kojima su prikazane parcele unutar poplavne površine jezera. Sve kasnije karte ovog područja, ovisno o mjerilu, nastavile su prikazivati Blidinje jezero na tri različita načina: kao jezero na cijelom poplavnom području, kao malo jezero podno Jelinka i kao poplavno polje (blatište). Zbog toga je nejasno kada je došlo do širenja jezerske površine i poplavljivanja oranica koje je uzrokovalo probleme, budući da ljudi više nisu mogli obrađivati zemlju od koje su i do tada vrlo oskudno živjeli. Zbog toga su početkom 20. st. započeli radovi na ponovnom otvaranju ponora i puštanju vode u njih, koje je predvodio fra Jozo Bencun.

Jedno takvo iskopavanje fotografirao je liječnik i planinar Radivoj Simonović 1907. godine, a fotografija se čuva u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Odbacivanje glacijalne teorije

U poglavlju o geomorfološkoj analizi područja, autor zaključuje da se jezero nalazi na propusnom krškom području, i to na dijelu na kojemu su taloženi sitniji mlađi sedimenti koji usporavaju, ali ne sprečavaju otjecanje vode u podzemlje. Također, zaključuje kako je glavni razlog gubitka jezerske vode otjecanje prema ponornoj zoni Ivan Dolac, a ne procjeđivanje na cijeloj površini jezera. Detaljnom geomorfološkom analizom u potpunosti odbacuje glacijalnu teoriju o postanku Blidinjskog jezera, koja nije zapravo ni zaživjela, ali se nerijetko spominjala u različitim publikacijama. Istovremeno ne odbacuje mogućnost da je na ovom području moglo postojati jezero u kasnom pleistocenu ili mlađem holocenu, ali takvo paleo-jezero, ukoliko je postojalo, nije u nikakvoj vezi s današnjim jezerom. Današnje jezero opstaje isključivo zahvaljujući nasipu izgrađenom 1990. godine ispred ponorne zone Ivan Dolac, čime je spriječeno otjecanje jezerske vode. Nasip je izgrađen nakon što je tijekom ljeta 1990. godine Blidinje gotovo u potpunosti presušilo. Rad je moguće preuzeti na stranicama časopisa Geoadria: https://hrcak.srce.hr/geoadria.

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati