Slaven Raguž: Rješenje za BiH je sporazumni razvod braka

0
Foto: Dnevnik.ba

Predsjednik Hrvatske Republikanske stranke Slaven Raguž na posljednjem je zasjedanju ušao u Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH. U intervjuu za Dnevnik.ba Raguž govori o aktualnim političkim problemima, odnosima među konstitutivnim narodima, potrebom izmjena Izbornoga zakona, ali i stanju unutar HNS-a.

Ovih dana BiH je proslavila 25. godišnjicu svoje neovisnosti. Ponovno je pola države slavilo Dan neovisnosti, pola nije. Kako to komentirate?

BiH ni po kojoj osnovi nije neovisna, niti suverena država. Država u kojoj jedna institucija, poput OHR-a, ima nadustavne ovlasti i država u kojoj demokratski i legitimno izabrana vlast strepi od reakcije nekakvog vijeća ambasadora PIC-a ni po čemu se ne može zvati suverenom. Mi zadovoljavamo sve kriterije jedne kolonije, protektorata inozemnih sila koje nad nama provode neke svoje interese. Prema tome govoriti o 25. godišnjici neovisnosti je laž. Radi se samo o 25. godišnjici referenduma na kojem su Hrvati u BiH prevareni, a posljedice te prevare živimo evo i danas.

Ali političari iz reda hrvatskog naroda su obilježili Dan neovisnosti. 1. ožujka je bio neradni dan u FBiH, pa i u županijama sa hrvatskom većinom.

Dovoljno je bilo pogledati informativne emisije na dan 1. ožujka. Usiljene predstave, mahanje zastavama sa reklamnim uzorkom „varta“ baterija, puštanje arhivskih snimaka sa Alijom Izetbegovićem kao „ocem nacije“. Svaka sličnost sa sletovima i predstavama iz bivše države kada se veličalo Tita nije slučajna. Sudjelovanje u tom kazalištu apsurda od strane hrvatskih političkih predstavnika pokazuje koliko su površni i nedosljedni u zastupanju svoga naroda i nedisciplinirani u obrani onoga za što ih je narod birao. Država koja institucionalno obespravljuje moj narod, koja institucionalno želi od nas stvoriti zločince i koja samim tim što se predstavljamo Hrvatima od nas radi radi fašiste nije moja država, niti će ikada biti. Tko je slavi, njemu na dušu. Ja je ne slavim.

BiH se trenutno nalazi u jednoj od najvećih kriza nakon Daytona zbog revizije tužbe protiv Srbije. Međunarodni sud pravde je poslao pismo u Predsjedništvo da se sva tri Člana Predsjedništva očituju. Koji bi po Vašem mišljenju trebao biti stav hrvatskog Člana? Koji je Vaš stav po pitanju Revizije općenito?

Ova revizija je isključivo odrađena za potrebe spašavanja političkog kredibiliteta Bakira Izetbegovića. Napuštaju ga parlamentarci, Rezolucijom o federalizmu izgubio je lobističku bitku u Parlamentu EU, uhitili su mu glavnog tajnika i optužili dvojicu visokih stranačkih dužnosnika, proces protiv Radončića ide u smjeru direktne kompromitacije njega kao političara, itd. Površno napisanom revizijom tužbe protiv Srbije, koja nema nikakve veze sa pravom i pravdom, namjera je kreirati krizu koja će preusmjeriti pozornost javnosti sa bitnih tema. Nitko tjednima ne spominje izmjene izbornog zakona i Ustava, propada aranžman sa MMF-om, samo se priča o reviziji. Revizija je isključivo politički čin. Što se tiče pisma Međunarodnom sudu pravde. Ja im ne bih ništa odgovarao. Ovdje je fokus na hrvatskom članu Predsjedništva. Kako god on odgovori, njemu će se fakturirati ishod ove revizije, jer se stavovi druge dvojice već unaprijed znaju. Tko je taj Sud pravde pa da im se uopće mora odgovoriti?

Neće li se to interpretirati kao podilaženje srpskoj strani i negiranje zločina počinjenih od strane JNA, kao što to pojedini hrvatski oporbenjaci tvrde?

Najodgovorniji za činjenicu da će se srpski agresor vrlo vjerojatno provući su Stjepan Mesić i Republika Hrvatska, koji su od 2000. g. do danas više napora uložili u kriminaliziranje HVO-a i uloge RH u Domovinskom ratu, nego u dokazivanju krivnje za silne zločine protiv svoga naroda. Koliko se sadašnja vlast uključila u suđenje Stanišiću i Simatoviću? Što se čeka sa pokretanjem procesa protiv Atifa Dudakovića i ostalih koji su za vrijeme svog službovanja u JNA direktno bili uključeni u agresiju na RH? Je li dokumentacija prikupljena od strane generala Praljka još uvijek šund? Aktualnu hrvatsku vlast u BiH se mora prozvati zbog činjenice da Tužiteljstvo BiH i dan-danas ponajviše radi na dokazivanju teorije UZP od strane Hrvatske, amnestiranju uloge bliskoistočnih ratnika i njihovih zapovjednika u ratu, relativiziranju i individualizaciji zločina počinjenih od strane Armije BiH, te nametanju epiteta zločinačke organizacije HVO-u.

Nakon posljednjeg zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora postali ste član Predsjedništva HNS-a i to kao predsjednik Hrvatske republikanske stranke. Kakvi su dometi HNS-a, tj. je li HNS tijelo preko kojeg se Hrvati u BiH zaista mogu izboriti za jednakopravnu političku i ustavnu poziciju s druga dva naroda?

HNS je okvir političke strategije i vizije hrvatskog naroda u BiH. Gledano s tog aspekta HNS je iznjedrio niz strateških dokumenata koji ne osiguravaju jednakopravnu poziciju hrvatskog naroda, ali čine jedan smjer koji bi doveo ovu zemlju u situaciju da pozicija svakog naroda ovisi o legitimno izabranim predstavnicima. U tom kontekstu treba gledati i domete samog HNS-a. Dometi ovise o zastupnicima u vlasti i njihovom umijeću utjelovljenja u praksi strategija donesenih na tijelima HNS-a. Po tom pitanju HNS nije opravdao očekivanja svojih birača, naprotiv, često su odluke i praksa hrvatskih predstavnika u vlasti u direktnoj koliziji sa dokumentima HNS-a. No, tu vidim misiju Hrvatske republikanske stranke u sklopu HNS-a: unutarnacionalni beskompromisni korektiv.

HNS-u se iz Sarajeva lijepi etiketa kako je to „organizacija HDZ-a BiH“.

Ne lijepi se samo takva etiketa iz Sarajeva, nego to često biva slučaj i sa akterima samog HNS-a. Često se i pod krinkom HNS-a provodi politika koja je u biti politika najjače hrvatske stranke, samo pod denominacijom HNS-a. No, to nije posljedica neke dominacije ili nametanja HDZ-a BiH, nego razloge treba tražiti u nepostojanju artikulirane i smislene alternative unutar samog hrvatskog političkog korpusa. Ta tzv. oporba čim su kamere upaljene udaraju drvljem i kamenjem po HDZ-u BiH, no kada se kamere ugase i kada se igra preseli u institucije, apsolutno ni čim se ne razlikuju od samog HDZ-a. Dapače, kad se o politici radi, kako HDZ BiH svira, svi oni plešu. HNS se identificira sa HDZ-om ne radi HDZ-a, nego radi ostalih stranaka koje se kriju iza njega. No, i to će se promijeniti.

Je li moguć politički pluralizam među bh. Hrvatima izvan okvira HNS-a?

Kategorički: ne. Mi smo najmalobrojniji narod u BiH i svako strateški neartikulirano djelovanje nas može itekako koštati. Alijansa i Platforma su dokaz tome. Uostalom, tko misli drugačije, neka se politički organizira i iziđe na izbore, pa ćemo vidjeti koliki će izborni legitimitet dobiti.

Očekujete li da će se tijekom ove godine dogoditi izmjene Izbornoga zakona kao što to najavljuje hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović?

Nisam optimističan da će se to dogoditi, što ne znači da mi s naše strane ne trebamo učiniti sve u svojoj moći da se to dogodi. Razlog leži u tome što nemamo konstruktivnog sugovornika u iznalaženju rješenja za problem izmjena izbornog zakona. Još od 2013. godine do danas, nakon brojnih razgovora u Sarajevu, Bruxellesu i drugdje, bošnjačka strana je uvijek odbijala sve prijedloge i dogovore. Sjetite se bruxelleskog dogovora kada je tamo bilo sve dogovoreno i praktično je za vrijeme leta do Sarajeva Bakir Izetbegović odustao od tog. Bez vanjskog utjecaja teško da će se riješiti ovaj gordijski čvor i tu ne dijelim nimalo optimizam g. Čovića.

Što ako ne dođe do izmjena Izbornog zakona? Mislite li da ćemo u Mostaru imati izbore do 2018. godine?

Ako ne dođe do izmjena zakona, 2018. ćemo imati krizu vlasti jer se neće moći formirati vlast. Moći će se birati samo zastupnici koji se biraju direktnim izborom. Domovi naroda i izvršna vlast se neće moći formirati jer je Ustavno sud proglasio neustavnim dosadašnji izbor tih razina vlasti. Dogodit će se još jedan slučaj grada Mostara, samo na višim razinama. Što se pak Mostara tiče, iz istog razloga ni Mostar neće doživjeti lokalne izbore.

Prema Vašem mišljenju, što su glavni razlozi činjenice da i Banja Luka i Sarajevo odbijaju bilo kakve ustavne reforme?

Srbi imaju svoj entitet i njima je u interesu kontinuirano govoriti kako ova BiH nije moguća, najavljivati kojekakve referendume, a u biti Boga moliti da se ovakvo stanje održi. Za katastrofalnu socio-ekonomsku situaciju u RS-u uvijek mogu okrivljivati Sarajevo. Iz sličnih razloga bošnjačka politička elita odbija razgovore oko ustavnog preustroja. Bošnjaci praktično imaju svoj entitet u kojem institucionalno kontroliraju praktično sve, s tim da uz RS i politiku separatizma, za sve nedaće imaju opravdanje „Trećeg entiteta“. Eventualne ustavne promjene i preustroj koji bi iznjedrio neki „Treći entitet“ značio bi uvođenje reda u ovu zemlju i značio bi da bi svatko mogao živjeti od svoga rada i umijeća, bez prodavanja magle. Ruku na srce i hrvatske političke elite u svemu tome su našle svoju nišu za plijen, tako da nije samo problem Banja Luke i Sarajeva, nego općenito političkih elita koje su stvorile društvo po svojoj mjeri, tobože se slomiše tražeći izlaz iz krize, a u biti ništa ne rade da ga uistinu nađu.

Nedavno je EU Parlament usvojio Rezoluciju o napretku BiH u kojoj je pozvao BiH da provede reforme koje se temelje na principima federalizma, legitimnog zastupanja, decentralizacije i supsidijarnosti. Zbog čega je bošnjačka medijska i politička elita tu rezoluciju dočekala „na nož“?

Razlog je jednostavan. Monopol nad istinom i stvarnošću ima političko Sarajevo. Oni su isključivi vlasnici BiH. Tko god se ne slaže s njihovom verzijom istine biva okarakteriziran neprijateljem, fašistom ili nekim drugim pogrdnim imenom, ma koliko god bio iskren u namjerama. Oni su jednostavno zaslijepljeni teorijom BiH kao države ugušenih nacionalnih identiteta i umjetno generiranih nacionalnosti Bosanaca i Hercegovaca. Ako se prisjetimo bivše države, u Jugoslaviji se patilo od slične vrste političkog autizma. Jednostavno, postoje samoproglašeni isključivi vlasnici BiH i ako nisi s njima, protiv njih si, pa makar se ti zvao Europski Parlament.

Koje je rješenje za BiH?

Rješenje sam spomenuo na zasjedanju HNS-a, a to je sporazumni razvod braka. Očigledno je da ovo ne ide. To ne znači da netko želi dijeliti BiH ili priklanjati se Hrvatskoj ili Srbiji, nego jednostavno prihvatiti činjenicu da svi polažemo jednako povijesno, ali različito emotivno i kulturološko pravo na BiH i da se teritorijalno i administrativno podijelimo unutar četiri bh zida. Razvod nikada nije bezbolan, ali može biti pošten i ako želimo funkcionalnu BiH moramo sebi priznati da je to jedino rješenje. Ovaj cirkus traje predugo, a cijena koju svakim danom plaćamo postaje sve veća i veća. Demografija nam to potvrđuje.

Razgovarao Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

facebook komentari