Pratite nas

Herceg Bosna

Slaven Raguž: Sjaši Patrick, da uzjaše Cormack

Objavljeno

na

Više od godinu dana je trebalo da nam u BiH stigne Ambasadorica SAD-a Maureen Cormack, kao nasljednica Patricka Moona.

Slaven Raguž: Sjaši Patrick

Sudeći po njenim prvim izjavama, akteri različiti, scenarij identičan.

Patrick Moon je bio još jedan u nizu inozemnih diplomata koji su došli iz ničega u BiH i otišli u ništa iz BiH, kontaminirajući svakim svojim istupom i pojavom medijski , politički i društveni prostor tijekom svoga mandata.
”Osvetnici”

Dovoljno je malo pretražiti izjave koje je on davao i priopćenja koja su izlazila iz američke ambasade tijekom njegovog mandata. Krajnje arbitrarni i subjektivni zaključci, koji nikad nisu ulazili u meritum stvari, nego su odisali crnobijelim mitološkim predrasudama težnji ka nekim apstraktnim demokratsko-građansko-civilnim društvom u kojem zli nacionalisti tlače jadne „anacionalne” građane, ne birajući ni prigode ni sredstva.

U tim okolnostima tlačenja, Moon je sebi, posebice pred kraj mandata, pripisao ulogu kapetana Amerike, samo bez štita, koji bi tu građansku nejač trebao obraniti od zlikovaca. Svi se sjećamo kako je okupio svoj svoju verziju marvelovskih „Osvetnika”, dream tim eksperata koji su izradili svoj prijedlog preustroja Federacije o kojem su pričali svi mogući mediji, ali od svega ostade samo još jedan u nizu propalih projekata stranih diplomacija, poput Alijanse i Platforme.

Zašto su propali? Iz prostog razloga što ne poznaju i ne žele upoznati srž odnosa koji vrijede i vladaju ovom državom, nego se postavljaju kao neka vrsta superiornih prosvjetitelja/učitelja koji su, eto, napravili žrtvu te iz komfora svojih zemalja došli u BiH učiti demokraciji nas primitivna domorodačka plemena.

Otišao on, došla Maureen Cormack. Sudeći po njenim izjavama izgleda da će nastaviti tamo gdje je Moon stao.

U svom prvom obraćanju javnosti na svom blogu Cormack je pokazala kako je sve prolazno, ali kao konstanta ostaje taj misionarski crno-bijeli arbitrarni pogled na bh stvarnost. Prvo radi diplomatski lapsus nazivajući Čovića, Izetbegovića i Ivanića „predsjednicima”, a ne članovima Predsjedništva.

Lapsus nije veliki, ali je dovoljan za zaključiti kako „ogromno iskusan tim iz ambasade” na kojeg se oslanja radi površan posao. No, pogledajmo malo što nam poručuje Cormack.

Tvrdi kako će se „fokusirati da ova zemlja postane u potpunosti funkcionalno i demokratsko društvo”, te će raditi sa svojim timom da „ova zemlja iz faze stabilnosti pređe u fazu prosperiteta”, što u biti „većina nas želi, jer to ankete pokazuju”.

Zašto bi se uopće jedna inozemna ambasadorica trudila da BiH iz faze stabilnosti pređe u fazu prosperiteta?
Lekcije

Prema definiciji, ambasada je diplomatsko predstavništvo tzv. države „pošiljateljice” unutar države „primateljice”, u službi branjenja interesa države i državljana iz koje dolazi. Ambasadorica se „bori za demokratsko društvo”, a u biti udara u temelje demokratičnosti jer nitko od nas koji živimo u BiH joj nismo demokratskim izbornim procesom dali taj mandat.

Zar najbolja anketa i jedina relevantna nisu izbori? Ako je narod izabrao vlast koju je izabrao, kakva god da jeste, plod je demokratskog procesa. Hoćemo li mi biti „stabilni i prosperitetni” ovisi isključivo o nama, ako ćemo o demokraciji. Međutim, ambasadorica ne staje na toj svojoj demokratičnosti, nego uz prosvjetiteljske i misionarske vrline sebi dodaje i one terapeutske, pa kaže kako „želi čuti što nas brine”.

Nastavlja Cormack u lekciji demokracije govoreći da će se truditi svim silama „promovirati toleranciju i raznolikost ove zemlje”, jer „čvrsto vjeruje kako djeca trebaju pohađati školu zajedno i prema jedinstvenom planu i programu”.

To tvrdi žena koja dolazi iz SAD-a, gdje ne samo da svaka država, nego i gradski okrug imaju ingerencije definiranja zasebnog nastavnog plana i programa.

U skladu sa NCLB (No Child Left Behind ) zakonom usvojenim 2001. postavljeno je kao obveza osigurati provedbu nastavnog plana i programa usklađujući i standardizirajući ga sa nacionalnim, vjerskim i drugim različitostima.
Očigledno godine i godine propalih projekata međunarodne zajednice, na čijem čelu je SAD, nisu nikakva pouka, pa se nastavlja sa krajnje subjektivnom i irealnom utjecanju na društvene i političke tijekove u BiH koji nam nisu i neće donijeti ničega dobroga.

Uz sve to, ako roditelji smatraju kako ni NCLB nije dovoljan, SAD poznaje pojam „home schooling” gdje roditelji imaju zakonsku mogućnost učenja svoje djece kod kuće, ukoliko smatraju da se nastavni plan i program ponuđen od strane države kosi sa njihovim moralnim i vjerskim načelima. Procent djece koja pohađa školu kod kuće je oko 2,9%, što je daleko veći prosjek od onih koji u BiH pohađaju tzv. dvije škole pod jednim krovom. Toliko o toleranciji „jedinstvenoga programa”.

Zaključuje Cormack svoje izlaganje obećanjem kako će pomoći razvoju „civilnog društva”, tako što će se voditi „ogromnim iskustvom tima iz ambasade”, a to će značiti podršku „velikom broju talentiranih građana, intelektualaca, NVO, novinara itd.”

(Ne)razumijevanje bh. društva

Ako pogledamo tko je sve koristio i kako iskoristio grantove američke ambasade, što direktno, što posredstvom, onda nisu baš pogriješile pojedine općine u HNŽ-u i Kantonu Sarajevo što su uložile u vatrogasna vozila, jer je gro sredstava tog „civilnog društva” u BiH prošle godine otišlo na lako zapaljiva sredstva.

Sudeći po željama i prognozama „velikog broja, talentiranih građana, intelektualaca, NVO-a” i ostalih po medijima, nije rečeno da neće i ove godine u iste ili slične svrhe otići ta sredstva.

Očigledno godine i godine propalih projekata međunarodne zajednice, na čijem čelu je SAD, nisu nikakva pouka, pa se nastavlja sa krajnje subjektivnom i irealnom utjecanju na društvene i političke tijekove u BiH koji nam nisu i neće donijeti ničega dobroga.

Pogotovo kad se na BiH gleda kao „ovu i onu zemlju” kako više puta ponavlja Cormack, promovirajući i propagirajući neku svoju demokraciju koja sa demokracijom nema nikakve veze. Nije to odlika samo najviše diplomatske predstavnice SAD-a, nego međunarodne zajednice općenito.

Ukoliko žele pridonijeti razvoju i prosperitetu bh društva prvo što bi morali napraviti jeste shvatiti što to bh društvo uopće jeste sa svojom složenošću odnosa i svojom povijesću.

Ono što je najvažnije, moraju poštovati demokratsku volju tog istog društva, a ne potkopavati demokratska načela idejama koja više zajedničkih točaka imaju sa totalitarnim i feudalnim društvima, nego suvremenim demokratskim kojem tobože težimo.

[ad id=”40551″]

Piše: Slaven Raguž, predsjednik HRS BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati