Slaven Raguž: U umjetno skrojenoj BiH pobjeda na izborima je ravna pobjedi na turniru pokera u salonu na Titaniku

1

Predsjednik Hrvatske Republikanske Stranke Slaven Raguž dao je opširan intervju za portal Hercegovina.info. Što kaže o izborima, stranci kojoj je na čelu, europskom putu BiH, Zrinjskom itd pročitajte u nastavku:

Izbori su prošli. Tko je po tebi dobitnik, tko gubitnik izbora?

Nema pobjednika izbora. U ovoj umjetno skrojenoj i nimalo suverenoj BiH pobjeda na izborima je ravna pobjedi na turniru pokera u salonu na Titaniku. Ovi koje mi nazivamo pobjednicima izbora više liče na stečajne upravitelje, nego vlast. Dovoljno je analizirati izlaznost, recimo, u hrvatskim krajevima. Kreće se od 30ak postotaka u Grudama, Livnu, Posušju, do nekih 40ak% u Širokom Brijegu, Čapljini i Ljubuškom. Izlaznost je porazna, a rezultat je masovnog odlaska ljudi i apatije onih koji su ostali. Dokaz da se sustav urušava. Svi smo gubitnici, a najveći gubitnik je u svakom slučaju narod koji ovaj put snosi i najveću odgovornost. Ogorčeni smo zbog umrlih beba u SKB Mostar, zbog ubojice dvoje djevojaka u Sarajevu, ogorčeni zbog upošljavanja bez natječaja na stotine stranački, tajkunski i rodbinski odanih u javna poduzeća, škole, bolnice, dok djeca „običnih” ljudi i branitelja svoju sreću traže u inozemstvu. Ogorčeni smo zbog milijun stvari, ali na kraju na izborima sve to blagoslovimo, jer biramo one koji stoje na izvoru našeg ogorčenja. Onda krenemo kukati, u čemu smo najbolji. Gubitnici su i ovi što slave pobjedu, samo što to oni toga u svojoj ograničenosti nisu svjesni. Ne može se živjeti u suvremenom svijetu sa mentalnim sklopom i navikama iz komunizma. Zaduživati se i živjeti na dug, bez kreiranja novih vrijednosti. I komunisti su u Jugoslaviji mislili da su vječni pobjednici, pa znamo kako je završila.

HRS je izišao na izbore u nekoliko općina. Kako ste u stranci zadovoljni rezultatima?

Mi smo svjesni da narod sa nevjericom gleda na političke stranke, da vlada apatija. Svjesni smo da stranke poput HDZ-a BiH, HDZ1990, raspolažu sa biračkom mašinerijom uposlenom u javnim poduzećima i institucijama koje im u začetku daju prednost od nekih 20% do 40% biračkog potencijala u odnosu na nas. Svjesni smo da ti isti kontroliraju birački proces koji se događa nakon zatvaranja biračkih mjesta. Svjesni smo i da ostale stranke raspolažu stotinama tisuća KM poreskih obveznika za kampanju, dok se mi financiramo isključivo članarinom. Dakle vrlo dobro smo znali u što se upuštamo ulaskom u izborni proces, tako da smo kao primarni cilj zacrtali smo osvajanje makar jednog mandata koji bi nam bio ulaznica u HNS. To smo i ostvarili. Da je moglo bolje, naravno da jeste. U Tomislavgradu nam je nedostajalo desetak glasova za mandat. Desetak glasova koji su nam „čudom” nestali u OIP-u pri brojanju. Pravovaljano smo, pa i prije izbora, reagirali prema nadležnim institucijama, ali vjerojatno od toga neće biti ništa, jer iz istih kuća dolaze i oni koji rade izborne malverzacije i oni koji bi o prigovorima trebali odlučivati. Dakle, cilj nam je bio ulazak u HNS, u tome smo uspjeli i to je za nas izlazak na pozornicu realne politike. Sad je na nama da se dokažemo i na tome gradimo svoj ugled.

Opća je konstatacija da se pojavljuju nove opcije i neovisne liste kao pobjednici izbora. Da li je možda to i očekivano?

To su tipične sarajevske medijske floskule koje se pripremaju kao uvod za izbore 2018.g. Svi ti tzv. nezavisni kandidati su bili članovima SDA, te su na izborima nastupili potpomognuti i financijski i na svaki drugi način od te stranke na lokalnoj razini. Ne radi se ni o kakvim neovisnim kandidatima, nego se radi o plodovima podjela unutar SDA. Međunarodna zajednica priprema projekt “ujedinjene ljevice” s kojom se planira ponovno po nekom novom receptu na sljedećim Općim izborima dovršiti započeto Platformom i Alijansom. U SDA se sprema podjela na dva dijela, od kojih će jedan imati potporu Međunarodne zajednice. Ukoliko podjela ne uspije, kao što vjerujem da i neće, alternativa je ova tzv. „neovisna” lista koja će biti prostor za nastup nezadovoljnicima iz SDA. Oni nisu, dakle, ništa drugo nego otkidanje izbornog kolača od aktualnog SDA, kako bi se amortiziralo u javnosti kasnije planirano koaliranje bošnjačkih radikala iz „ujedinjene ljevice” sa tzv. nacionalnim korpusom u novu Platformu.

Tema svih tema su ipak izbori u Stocu. Možeš li nam to malo prokomentirati?

Kao što sam ranije govorio kod nas se cijeli izborni proces radi po Staljinovom načelu: „nije bitno tko glasuje, nego tko broji”. Sve veće stranke su više orijentirane na namještanje rezultata, nego na kreiranje realne biračke mase, pa tako i u Stocu. Sve to što ta nekakva „Inicijativa za Stolac” govori da je radio HDZ BiH, radili su oni i to u većoj mjeri. Više od godinu dana traje „bosanska ofanziva” na Stolac u vidu prijave ljudi iz Mostara, gdje nije bilo izbora, prebivalištem u Stolac. Kaplan i ekipa su se okrenuli nasilju u trenutku kada se vidjelo da je cijeli posao bio uzalud, kako HDZ dobiva izbore unatoč svemu i kada je bilo očigledno da „Stolac poput Srebrenice pada”, pa je proradio bosanski fundamentalizam. Sve upregnulo u traženje alibija za nasilje i ganjanje poništavanja izbora po istim gabaritima kao i 02.10., a u tome im pomažu svi sarajevski mediji i međunarodna zajednica. Doći će do ponavljanja izbora, no ne smije se dopustiti ponovno kandidiranje ijednom kandidatu za kojeg se dokaže da je sudjelovao u nasilju. S druge strane, moram napomenuti kako je simptomatično kako se, uz Mostar, želi i od Stoca praviti „slučaj”. Budući da recimo Bugojno, Konjic, Jablanica i slična mjesta nisu toliki „slučajevi”, postoji opravdana sumnja kako netko želi postići u miru ono što nije u ratu. To je međutim za jedne šire analize, drugom prigodom.

S obzirom da ste dobili mandat, automatski ulazite u HNS. Za što će se Republikanci zauzimati u tom tijelu Hrvata u BiH?

Prva stvar na kojoj ćemo inzistirati jeste da se krene u intenziviranje razgovora oko izmjena Izbornog zakona. Ukoliko dočekamo 2018. godinu sa postojećim Izbornim zakonom, to će biti ogromna opasnost za poštivanje legitimnosti hrvatskoga naroda na sljedećim izborima. Imate situaciju da aktualno vodstvo SDA smatra kako Hrvati imaju i višak prava, a s druge strane bošnjački radikalisti iz SDP-a, DF-a i sličnih stranaka praktično smatraju da nam nikakva prava i ne trebaju. Svi oni zajednički već dobrano pripremaju strategiju za sljedeće izbore, s toga pitanje izmjena Izbornog zakona mora što prije doći na dnevni red. HRS je prije dvije godine objavio dokument svoga prijedloga, koji uz izmjene Izbornog zakona uključuje i teritorijalno administrativni preustroj BiH. Naš prijedlog je ocijenjen kao do sada najbolji i od predstavnika najjače hrvatske stranke, ali i od ne baš nama naklonjenih predstavnika međunarodne zajednice. Zalagat ćemo se za njega. Pored toga, zalagati ćemo se za zajedništvo hrvatskog političkog korpusa po načelnim pitanjima za hrvatski narod i otklon od međusobnog prepucavanja na osobnoj razini. Budemo li opet u kampanji osuđeni na samodopadni i egocentrični politički autizam HDZ-a BiH i suludi fanatizam tipa „Kim Jong Un” ili „vitezova i sila tame” kampanje koju provodi tzv. alternativa HDZ-u, izlaznost bi mogla biti i manja od 30%. U ljudima se mora probuditi i gajiti nada, a ne apatija, zato je zajedništvo bitno.

Hoće li se išta promijeniti nakon ovih izbora u BiH?

Naravno da neće. Iz više razloga. Prvi je taj da su isti koji su do sada vladali dobili mandat vladanja i dalje, po starim navikama. Kontinuitet politike osobnih i stranačkih interesa. Drugi je taj da bez sveopće promjene društvenih vrijednosti i bez istinskog orijentiranja pravim moralnim i ljudskim vrijednostima, nema promjena bez obzira tko vladao. Pa mi smo imali Platformu, sada imamo legitimne predstavnike, a ništa se apsolutno nije promijenilo. Ovi su nastavili gdje je Platforma stala. Način djelovanja, rezultati djelovanja i plodovi rada su ostali isti. Moramo čovjeka staviti u prvi plan. Dok god su stranke i stranačke elite prioritet, nauštrb društvenog dobra i dobra svakog pojedinog čovjeka, nema nikakvih promjena.

Mostar je još uvijek bez izbora. Hoće li građani Mostara ikako biti u prigodi izaći na izbore?

Hoće, ako ništa, 2018. godine kada budu Opći izbori. Priča oko Mostara je toliko puta prožvakana i diskutirana da smo svi akteri uključeni u istu dosadili samima sebi, a ne usudim se ni pomisliti koliko smo svime dosadili tzv. običnom čovjeku. Pitanje koje bi se danas moralo postaviti je sljedeće: zašto Tužiteljstvo BiH ne iskoristi zakonske mogućnosti i zašto ne osumnjiči nekoga zbog neprovedbe Odluke Ustavnog suda? Ako je samo nekoliko dana trebalo za identificirati osumnjičene zbog provedbe referenduma u RS-u, kako je moguće da se niti nakon 5 godine ne zna tko je odgovoran za neprovedbu Odluke Ustavnog suda po pitanju izbora u Mostaru. Vraćam se na tezu od maloprije: želi li netko želi možda postići u miru ono što nije uspio u ratu?

Većina vladajućih struktura u BiH spominje ubrzani put ka EU. Da li će to baš biti ubrzano?

To su notorne gluposti. „Reformska agenda” i sve tobožnje aktivnosti u cilju „ubrzanog puta ka EU” nisu ništa drugo nego strategija održavanja kvalitete života vladajućih elita. Oni nisu sposobni stvoriti ništa novoga, neku novu vrijednost koja bi u budućnosti donijela nečega dobroga za opću zajednicu. Sposobni su samo zadužiti se, tražiti nove kredite, kako bi vraćali postojeće i kako bi od ostatka novaca održavali svoje privatne životne navike. Samo u 2015. 1,6 milijardi je otišlo za javnu upravu, a mi se zadužujemo ovih dana dodatno kako bi mogli servisirati administrativni aparat. Nama se to prodaje putem plaćeničkih medija kao da je to sve za naše dobro. Bilo kakve reforme koje ne uključuju administrativno teritorijalnu reformu BiH su varanje naroda, pa tako i ove kojih su puna usta ovih dana. Istinske reforme moraju krenuti od temelja, a taj temelj je suštinska reorganizacija BiH i u ustavnom, teritorijalnom i administrativnom smislu. Tek tada BiH može postati suverena država i tek tada možemo ozbiljno govoriti o EU integracijama. Do tada, ovo je samo predstava koja se prodaje od izbora do izbora.

Poznato je da ste veliki navijač Zrinjskoga, pa možete li komentirati situaciju oko prvaka BiH?

HŠK Zrinjski je nakon osvojene titule postao i statistički najbolji klub u povijesti u BiH. Trenutna situacija na tabeli, ostanak trenera i većine igračkog kadra od prošle sezone, sa nekoliko pojačanja dokazuje kako postoji jedan kontinuitet rezultata, što je plod dobrog rada aktualne Uprave. Ono na čemu se mora poraditi jeste na sustavnosti rada kluba, na infrastrukturi koja je očajna i na Zrinjskome kao brandu. Po pitanju sustavnosti, moraju se kreirati uvjeti rada Uprave koja neće ovisiti o entuzijazmu i angažmanu pojedinaca, nego sustava kao takvog. Poput tvrtke koja nastupa na tržištu, sa jasno izgrađenom dugoročnom misijom i vizijom. Titule se osvajaju, vrijeme je za europski napredak. Tu dolazimo do infrastrukture. Siguran sam da bi i više ljudi dolazilo na utakmice kada bi infrastruktura bila uljuđenija i u skladu s vremenom u kojem živimo. Siguran sam da bi i igrači dali puno više na psihološkom planu u europskim utakmicama kada bi znali kako će jače utakmice odigrati pod Bijelim Brijegom, a ne negdje drugdje. Postoji milijun načina kako zatvoriti financijsku konstrukciju za ovo, stvar je samo volje. I konačno, HŠK Zrinjski mora postati marketinški brand i klub mora od toga zarađivati. Predispozicije su sve tu. Nerazumljivo mi je da se u službenim prostorijama ne mogu kupiti dresovi, nego se mora proći kalvarija da se kupi originalni dres. Da se u klubu ne mogu kupiti predmeti sa klupskim znakovljem ili da nemamo svoj muzej gdje bi dovodili turiste. Sve je dobro sada kada se rezultatski na vrhu, ali činjenično je da se ne može biti vječno prvi, a kada jedan takav period dođe ne smijemo ovisiti o nečijem entuzijazmu, nego o sustavu koji funkcionira autonomno i sa financijske, i sa upravljačke strane.

Hercegovina.info

facebook komentari

  • Tyrex Rex

    “U umjetno skrojenoj BiH pobjeda na izborima je ravna pobjedi na turniru pokera u salonu na Titaniku.”
    I to dok Titanik tone.