Pratite nas

Kultura

Slavonija raširila krila uvijek je Herceg zemlji kao sestra bila

Objavljeno

na

Davno reče meni baka
“sinko glad očiju nema”
ja još dobro pamtim
ta nesretna i gladna vremena.

Poharala škrtu zemlju suša,
tokom onog prvog svjetskog rata
kao da je tad i dragi Bog
digao ruke od roda Hrvata!

Gori zemlja, sivi kamen gori,
smrt se sa životom bori,
pa posrću i stari i mladi
počelo se umirat od gladi!

Čini mi se da smrt biješe jača
kosi djecu poput oštra mača,
na sve strane teški uzdisaji,
ne može se ostati od plača.

Herceg zemlja na koljena pade
zadnji uzdah prema nebu dade,
suze teku i krvavi znoj,
uslišaj Bože i spasi narod svoj!

Zadnji vapaj stig’o je do Boga
i Bog šalje vjernog slugu svoga,
reče mu što treba da radi,
Slavonija djecu spasit će od gladi!

Sedamnaest tisuća izgladnjelih usta
ostade zemlja spržena i pusta,
uplakani i teška koraka,
koračaju iza fra Didaka!

Koračaju iza anđela svoga
što bi poslan od samoga Boga,
prema svojoj zemlji spasa
prema poljima zlatnoga klasa.

Slavonija raširila krila
uvijek je Herceg zemlji kao sestra bila,
spasi gladna usta kao vjera jaka
u božijeg sluge fra Didaka.

Evo sto godina prođe
a i danas često je tema
ono što mi davno reče baka
“sinko glad očiju nema” !!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

3. veljače 1922. Preminuo Fra Didak Buntić najveći sin Hercegovine

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati