Pratite nas

BiH

Slično kao i u Fatimi, Guadalupeu, pa i Lourdesu, vjerojatno je da i za Međugorje neće biti donesen sud za života vidjelaca.

Objavljeno

na

Medicina bez odgovora na 600 međugorskih čudesnih ozdravljenja 

U predvečerje Ivandana (24. 6. 1981.), na današnji dan prije 33 godine, šestero djece tvrdilo je da je na brdu iznad Međugorja vidjelo Gospu.

Vidioci

Sutradan, 25. lipnja, opet su doživjeli ukazanje. Taj dan slavi se kao godišnjica. Deseci tisuća hodočasnika iz cijelog svijeta proslavit će ga u molitvama i zavjetima. Impresivne su brojke koje ilustriraju veličinu ovoga maloga hercegovačkog mjesta. Među tridesetak milijuna hodočasnika koji su ga posjetili čak je 600 onih koji su čudesno ozdravili, a za koje medicina nema objašnjenje. Tisuće je onih koji su se obratili. Dogodile su se stotine raznih čuda. Prijatelja Međugorja ima posvuda. Stotine tisuća ih je po cijelom svijetu. Svih boja, rasa, vjera…

Tijekom jednog od boravaka u američkoj državi Minnesoti radio sam priče o njima. Bio mi je upečatljiv susret s Indijancima. Njihov poglavica Paul Michael Daugherty u svojoj ispovijesti priznao je da je bio dotakao dno života. Droga, alkohol, kocka… I onda je došao s lulom mira u Međugorje. Obratio se. S Paulom bila je i gospođa Doris Schulte. Također, prijateljica Međugorja. Ona je sa sobom donijela hrpu medicinskih dokumenata kojim je ilustrirala svoje čudesno ozdravljenje. Ispričala je kako su liječnici od nje bili digli ruke. Dali su joj najviše devet mjeseci života. Prijatelj joj je predložio da ode na zavjet u Međugorje. U vrlo emotivnom iskazu opisivala je svaki trenutak. Osobito susret s fra Jozom Zovkom. Kada se vratila u Ameriku, liječnik je ostao u šoku. Nakon svih pretraga, na rendgenskoj snimci raka pluća više nije bilo.

One koji su čudesno ozdravili previše ne zanima priznanje Međugorja

Bezbroj je ovakvih svjedočenja. One koji su čudesno ozdravili ili su se obratili previše ne zanima crkveno priznanje Međugorja. Oni su već uvjereni kako se tamo Gospa ukazuje. Međutim, Crkva je oprezna. Posebno Međunarodna komisija pri Svetoj Stolici u kojoj su sudjelovala i dvojica hrvatskih kardinala Vinko Puljić i Josip Bozanić. Tri godine istraživali su vjerodostojnost međugorskog fenomena. Objava rezultata mogla bi biti do kraja godine.

Priznanja vjerojatno neće biti. Pretpostavlja se da će Vatikan otići korak dalje od zaključaka biskupa koji su davne 1991. zaključili kako se “na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama”. Tada se dalo iščitati kako će Crkva nastaviti pratiti “čudo”. Prešutno je poručeno vjernicima da mogu hodočastiti u Međugorje, a biskupima da ih njihove župe i biskupije ne mogu službeno organizirati.

“Gospa nije poštar da svaki dan šalje poruke”

Može se očekivati da će se u pogledu kanonskog statusa legalizirati hodočašća i rad s vjernicima. Crkva ne može zatvarati oči pred činjenicom da tamo dolaze milijuni vjernika koji trebaju organiziranu pastoralnu skrb. Čak je ona potrebna i vidiocima. “Solirajući” upadaju u “ovozemaljske” zamke koje se ponekad doimaju senzacionalističkim. Nikako Međugorju nije usluga svjetleća Gospa i slični “čudesni slučajevi”. Dapače! Takva “čuda” protivnicima su idealna za ismijavanje. Čak je i papa Franjo na to upozorio: “Gospa nije poštar da svaki dan šalje poruke”. Hiperinflacija čuda?!

Crkva je uspjela ostati dva tisućljeća autoritet jer je i s pitanjima čuda pristupala s posebnim oprezom. Slično kao i u slučajevima Fatime, Guadalupea, pa i Lourdesa, pretpostaviti je da i za Međugorje neće biti donošen definitivni sud za života vidjelaca.

I dok Sveta Stolica strpljivo traži rješenja za pastoral, civilne vlasti nikako shvatiti da i oni imaju goleme obveze prema ovom svjetskom brendu. Infrastruktura u samom mjestu je kaotična. Zračna luka u Mostaru nikako da profunkcionira. Turistima se ne znaju prezentirati običaji, kultura, izletišta… Hodočasnicima nije ponuđeno ništa ili malo nakon “duhovne okrijepe”. Lokalno stanovništvo zahvatila je pohlepa za bogatstvom. U utrci za novcem dosta toga je u suprotnosti od onoga što bi trebalo biti u mjestu gdje se propovijeda skromnost, pobožnost i molitva. U takvom ambijentu 33 godine je preživjelo Međugorje. Možda je baš najveće čudo što su unatoč svim protivnicima, osobito u vrijeme komunizma preživjeli kao čudo. 
Ipak, (ne)dovoljno za službeno priznanje?! Ponajviše zato što je Crkvi čudno otkud toliko čuda na jednom mjestu.

JozoPavković/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Mosoru obilježena 71. obljetnica smrti „Škripara“

Objavljeno

na

Objavio

Svetom misom zadušnicom i polaganjem vijenaca na Mosoru (široki Brijeg) je u nedjelju, 17. rujna, obilježena 71. obljetnica smrti  „Škripara“ koji su mučki ubijeni 18. rujna 1946.

Marijofil Mandić, Zlatko Ćavar, Jure Zovke, Božo Hrkać, Jakiša Alpeza, Vidak Prskalo, Veselko Rezić, Ivan Jurčić, Ivan Kolobarić i Ivan Katura imena su ubijenih “Škripara”, za čije ubojstvo nitko nikada nije procesuiran.

Prije služenja svete mise, održana je procesija do groba pobijenih “Škripara”.

Na grob stradalih Škripara vijenac je položilo izaslanstvo Grada Širokog Brijega, Gradski vijećnici Stjepan Marić i Vlado Ćorić, zastupnik u Skupštini ŽZH Ivan Damjanović i Marko Ćavar.

Vijenac su također položili članovi navijačke skupine “Škripari” koji ponosno nose njihove ime.

Nakon svete mise domaćini i njihovi gosti uživali su u prigodnome druženju.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Krešić: Vehabijske zajednice u BiH su mnogobrojne

Objavljeno

na

Objavio

Pokazalo se da su vehabijske zajednice u BiH mnogobrojne, umrežene, s tisućama članova i sljedbenika te s mnogostruko više simpatizera među “običnim”, autohtonim stanovništvom u BiH.

”Činjenica je da je tema radikalizacije u Bosni i Hercegovini svakodnevna i da se o tome govori svakojako.

U više navrata upozoravao sam na taj problem te smo ga i prepoznali kroz strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma”, kazao je Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine u intervjuu za Hrvatski medijski servis.

Dodao je kako i isto tako i činjenica da i ”naši partneri vode računa o stanju u Bosni i Hercegovini, tako da vrlo često imamo različite informacije o tome”.

”Pojavom tzv. Islamske države na prostoru Iraka i Sirije, to je pitanje u Bosni i Hercegovini vrlo brzo artikulirano u velikom kapacitetu.

Pokazalo se, naime, da su vehabijske zajednice u Bosni i Hercegovini mnogobrojne, umrežene, s tisućama članova i sljedbenika te, što je najopasnije, s mnogostruko više simpatizera među “običnim”, autohtonim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Tako se gotovo neosjetno težište sa stranaca prenijelo na domaće stanovništvo koje je konvertiralo u radikalnu ideologiju”, rekao je Krešić.

Krešić je upozorio na visinu kazni za osobe optužene zbog odlaska na strana ratišta na Bliski istok.

”U ovom dijelu postoje velika nesnalaženja u kojem smjeru treba ići i poduzimati aktivnosti. Neki od njih će izdržati svoje kazne na koje su osuđeni, a da nisu prošli kroz programe deradikalizacije. Činjenica je da će po odsluženju kazne te osobe biti slobodni građani i idoli za sljedbenike ideologija koje su u nastajanju, a koje ne uvažavaju različitosti Bosni i Hercegovini. To je ono što ne bismo trebali nikako ignorirati”, kazao je Krešić.

facebook komentari

Nastavi čitati