Slovenski povjesničar Jože Dežman: “U Teznom imamo barem dvije Srebrenice!“

6

U iskopanih sedamdesetak metara rova pronađeno je 1179 tijela ubijenih-prostrijeljene glave i ruku vezanih žicom, a tih sedamdesetak metara predstavlja tek oko 5 posto ukupne duljine rova, pa, pomnožimo 20 puta 1179 i dobit ćemo rezultat. Ljubljansko ‘Delo’ tako je procijenilo da bi broj žrtava mogao doseći i brojku od 60.000 ljudi.

…..“Reci im, da naše groblje
Ne krije struk krizantema;
Pokopani smo ko roblje,
Za kojeg cvijeća nema“…

(Janko Žanetić, 1942., epitaf)

[dropcap]O[/dropcap]vih dana medijski prostor, i pisani i elektronički, posvećen je s opravdanjem stravičnom zločinu koji se u srpnju 1995.g. dogodio u Srebrenici kada su Mladićevi krvnici pobili ca. osam tisuća nedužnih Bošnjaka, Muslimana….od tek rođene djece do staraca muškog spola. Apostrofira se kako je Srebrenica najveći pokolj nakon završetka drugog svjetskog rata što uopće nije povijesna istina! Pokolji koje je počinila Titova soldateska nakon 9. svibnja 1945. daleko nadmašuju Srebrenicu… Evo povijesne istine….
Lipanj, 2010.g, Josipović u Teznom, opet će netko primijetiti kako nikad nismo zadovoljni, čak ni onda kada naš Predsjednik posjeti antifašističko-partizanska stratišta kao ni onda ako ih zaobiđe. ‘U najmanju ruku’ deprimirala nas je njegova tadašnja izjava kod posjete groblju  Dobrava, Tezno kod Maribora: “Izražavam nadu da će se ovim činom zaključiti jedan krug (deveti krug pakla?) prijepora vezanih uz antifašističku povijest Hrvatske.“
A taj kratki isječak, ali ne hrvatske nego jugoslavenske povijesti, niti je antifašistički niti je hrvatski, jer Tezno je tek kamenčić mozaika jednog dobro smišljenog genocida nad hrvatskim narodom. Ali ne samo Tezno nego i Kočevski Rog Sime Dubajića, rudarska okna Barbarinog Rova, Maceljska šuma i brojna druga genocidna stratišta diljem bivše države; i to sve po završetku II.svj. rata, nad zarobljenim vojnicima, civilima uključivo i žene i djecu! I to treba javno reći kako bi se Mesić-Josipovićevi pakleni krugovi mogli smjestiti u pravi kontekst.
U svezi otkrića tenkovskog rova kod Teznog u njemačkom tjedniku ‘Der Spiegel’ objavljen je članak, u 37. broju tog političkog magazina iz 2007. g., koji govori o „otkriću najveće masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata u Europi.“ Članak iz ‘Der Spiegel’-a objavljen je pod naslovom ‘Spriječeno rasvjetljavanje’ (Aufklärung verhindert). Na tom groblju, Dobrava, pokopan je samo jedan mali dio neidentificiranih kostiju (odnosno 1179 bezimenih kostura) prenesenih iz obližnjih tenkovskih rovova u kojima su ostale zauvijek zatrpane kosti ljudi koji sigurno nikad neće biti identificirani, imenom i prezimenom, a njihov broj se samo može procijeniti.

Jednostavno ih je ‘progutalo’ novo, moderno doba razvoja – izgradnja autoceste!? „Poslije potopa u krvi titoisti su pokušali stvoriti novo društvo u kojem je novi bog Tito koji, uz manje bogove, određuje tko ide u pakao, a tko u nebesa. Nitko o tome nije ništa znao jer se nije usudio znati(čak ni Slavko Godstein jer je bio pod zavjerom šutnje!, nap. a.), strah je držao poklopac tajni. Elementarni tabu titoističkoga totalitarizma održao se uz tajnu policiju, OZNA-UDBA, koja je kontrolirala čak i to pali li netko svijeće i nosi li cvijeće na grob. No, bio je to prevelik zločin da bi se mogao sakriti.

Logistički, tu su jugoslavenski komunisti nadmašili naciste. Ubijanje 100-200 tisuća ljudi u dva mjeseca morala je pratiti golema logistika. To je golem logistički pothvat, najveći ‘pothvat’ yugo-partizana, to je Titovo ‘remek-djelo’. On je po zločinima uz bok Staljinu, Pol Potu, Mao Ce Dongu.“ Kad bi ovako pravdoljubivi Hrvat Ivo Josipović govorio u Teznom kao što govori Slovenac dr. Jože Dežman bili bi u cijelosti zadovoljni, jer govori pravu istinu, bez ikakvog uvijanja. Cijelu ‘stvar’ treba prepustiti povjesničarima, kaže Josipović.
Kojim to povjesničarima, zar Goldsteinima, Slavku i Ivi, ili onom žutokljuncu, Tvrtku Jakovini? U ovim ‘slučajevima’ mjerodavni su jedino speleolozi ili matematičari, speleolozi da bi iz jama i rudarskih okna izvadili kosti pobijenih, a matematičari da bi izračunali slijedeće, barem aproksimativno a evo kako:

Do procjene ukupnog broja žrtava ‘pokopanih’ u tenkovskim rovovima kod Teznog, koje je izgradila njemačka vojska, slovenski su istražitelji došli jednostavnom matematičkom računicom. U iskopanih sedamdesetak metara rova pronađeno je 1179 tijela ubijenih-prostrijeljene glave i ruku vezanih žicom, a tih sedamdesetak metara predstavlja tek oko 5 posto ukupne duljine rova, pa, pomnožimo 20 puta 1179 i dobit ćemo rezultat. Ljubljansko ‘Delo’ tako je procijenilo da bi broj žrtava mogao doseći i brojku od 60.000 ljudi.
Ali, po Josipoviću ‘krug je zaključan’, forenzičkog istraživanja više nema. Upitajmo se na kraju samo jedno, žalosno: Kako to da ovim parcijalnim iskapanjima tenkovskih rovova kod Teznog nije bio prisutan i neki službeni predstavnik Republike Hrvatske, Josipović, Mesić, Fumić i drugi ‘pljunuti’ antifašisti? Nije mi ni na kraj pameti niti u primisli povrijediti žrtve Srebrenice, ovo pišem jedino zbog povijesne istine koja se tako lako zaboravlja, namjerno iskrivljuje! Politički farizeji kažu da svaka žrtva zaslužuje dužan pijetet i barem označeno grobno mjesto a većina neiskopanih hrvatskih žrtava iz tenkovskih rovova kod Teznog umjesto groba počiva pod debelim slojem ….asfalta, poput stoke!

dnevno.hr

facebook komentari

  • kvot

    Od Vardara,
    pa do Triglava.
    Nema čega nema.
    Obavezno suditi Slovencima za ovaj genocid nad Srbima i Hrvatima.
    Drug Stane Dolanc je najodgovorniji.
    Lično je naređivao i nadgledao masovne egzekucije ustaša, domobrana i četnika.

  • kvot

    Od Vardara,
    pa do Triglava.
    Nema čega nema.
    Obavezno suditi Slovencima za ovaj genocid nad Srbima i Hrvatima.
    Drug Stane Dolanc je najodgovorniji.
    Lično je naređivao i nadgledao masovne egzekucije ustaša, domobrana i četnika.

  • Otporas

    Z A P I S N I K

    Sastavljen dana 20. jula 1945. u Suhopolju po potpisanim drugovima
    borcima, koji su iz jednica došli svojim kućama radi toga što im su
    ugrožene obitelji i roditelji zbog internacije.

    Mi potpisani došli smo svojim kućama u Suhopolje i došli u dodir sa
    ljudima ovog mjesta kao i iz drugih sela naročito sa drugovima:
    predsjednikom NOO Suhopolje Stipić Gjurom, bivšim tajnim predsjednikom
    Suhopolja Škvorc Josipom, Lisinski Ferdom, te mnogim drugima, pa smo
    ustanovili slijedeće:

    1./ POPIS OBITELJI KOJE IMAJU NJEMAČKA PREZIMENA.

    U Suhopolju je došlo do nervoze izmedju naroda zbog toga, jer su već u
    kratko vrijeme bili popisani svi oni koji imadu Njemačko prezime, bez
    obzira na to, što nisu nikada bili upisani u Njemačke organizacije. To
    je naišlo na nezadovoljstvo medju narodom, Hrvatima koji ovdje žive jer
    se uvidja da pravoslavci Srbi svoje provadjaju i ubacuju svoje srpstvo
    na svakom koraku.

    2./ PRESELJAVANJE I KOLONIZIRANJE NARODA

    Iz kotara Daruvar kolonizira se narod u kotar Viroviticu i to samo Srbi
    pravoslavci a najviše u okolicu Suhopolja. Oni svakako nastoje da ovdje
    dobiju apsolutnu prevlast pa zato ovo i čine. Hrvati koji se i nalaze na
    nekim malim dužnostima, moraju samo klimati glavama, nesmiju nigdje
    ništa govoriti, nalaze se samo na manjim sporednim mjestima gdje moraju
    šutjeti i gledati nepravdu koja se čini katoličkom narodu bez obzira na
    naciju. Zbog toga dolazi do velike reakcije medju narodom i veliko
    nezadovoljstvo se kuje, a to sve ide na šteu današnjeg poredka koji je
    krvavo stečen. Narod ništa ne radi zbog toga, svaki se pita što će dalje
    biti, dakle živi u neizvjesnosti.

    Prema ustanovljenju može se konstatirati da pravoslavci traže nešto
    treće jer provadjaju svoju srpsku nacionalnost i izgleda da hoće urušiti
    današnji poredak.

    Dobrovoljci koji su se iz Srbije povratili govore, da oni ovdje nisu
    došli raditi, već da će za njih drugi raditi /misle na Hrvate/ a oni će
    gotove crpiti plodove tuđih žuljeva.

    Isti Solunski dobrovoljci ispoljavaju se kao Veliko Srbi i neće da
    odgajaju jedinstvo medju narodom, već svakako nastoje svojim srpstvom
    razjediniti što sve koči radu današnjih probitaka.

    Pravoslavci govore, da će oni likvidirati i sa Hrvatima komunistima za probitak svojih ciljeva.

    3./ MASOVNO UBIJANJE HRVATA ZAROBLJENIKA

    Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina
    zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli. Iste
    su najprije izprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4.
    bataljona V. Proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u
    Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su
    ih klali.

    Ovi isti drugovi koji su bili u V. Prolet.[erskoj] Crnogorskoj brigadi
    govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u
    partizane.

    Iz toga se može zaključiti, da ovi Srbi sada kao četnici pod drugom firmom /maskom/ ubijaju nemile Hrvate.

    Na ovo narod ne gleda dobro, time je takodjer krnjen današnji probitak.

    Prije nego što su prešli na klanje zarobljenika brusili su noževe po kućama i kupili štrikove.

    Zbog toga je došlo do kritike na sastanku AFŽ. U Suhopolju dana 1. VII. 1945.

    Došla je jedna drugarica iz Kotarskog AFŽ. I kritizirala radi toga što
    drugarice ne dolaze na sastanak, a predsjenica AFŽ. Drugarica Micika
    Huber odgovorila joj, da je narod nezadovoljan zbog ubistava masovnog
    koji se vrši oko Suhopolja, jer su vidjeni mrtvi kojima je vadjeno srce i
    razni djelovi tjela, pa su govorili da nije to možda moj brat, sin i
    t.d. a zašto da onda idemo na sastanke i t.d.

    Drugarica iz Kotara pitala i dala pozvati Komandanta 4. Bataljona V.
    Prol.[eterske] Crn.[ogorske] Brigade i istoga pitala “kakvo se ovo
    klanje vrši” a on je govorio, da to nije istina, medjutim u suočenju sa
    drugaricom Huber Micikom predsjednicom AFŽ. Isti nije to mogao poreći,
    već pocrvenivši odgovorio, nasotjati ćemo, da se ovo više ne dogodi.

    Kada su prolazili domobrani /zarobljenici/ kao i ustaše nisu dozvolili
    da im narod nosi bilo kakvu hranu i ako je kotar odredio da se hrana
    pripravi za zarobljenike koji imadu doći, već su bili tučeni i dalje
    tjerani, a kada su naišli četnici dobili su oni jesti, dapače su neki
    Srbi iz općine išli i ljubili zarobljenike četnike.

    Ovo je kritizirala drugarica Micika Huber na masovnom sasanku 1. VII. 1945.

    Sve ovo bilo je na željezničkom transportu zarobljenika koji je prolazio kroz Suhopolje.

    Zbog toga je ova drugarica Micika Huber skinuta sa dužnosti predsjednice
    AFŽ. Kao i izbačena iz Mjesnog NOO Suhopolje, a ne obazirajući se na to
    da je njezin drug Zdenko još i danas kao stari borac u NOV.

    Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmedju Pitomače i Sladojevaca 1416 ljudi.

    4./ INTERNIRANJE HRVATA U MADJARSKU.

    Još u jeseni 1944. mjeseca studena bilo je internirano u Madjarsku oko
    15 obitelji koji nisu bili presudjeni niti po narodnom niti po vojnom
    sudu.

    Medju istima bio je interniran i Mijo Fett nekada načelnik općine
    Suhopolje. On je sa obitelji bio dignut iz kuće i pred večer pušten
    kući, istoga dana na večer bio je masovni sastanak u Suhopolju na kojemu
    je govorio predsjednik Okružnog NOO Virovitica Latinović /Mili/ i rekao
    je na tome sastanku da je Fett Miju oslobodio jer su mu okolišni ljudi
    iz drugih sela kao i pravoslavci rekli, da je Fett ispravan čovjek i da
    mu se neće niša dogoditi. Došlo je drugi dan u jutro pa je Fett ponovno
    bio dignut i otjeran u Madjarsku.

    Dakle oni su govorili narodu ovako, a provelo se opet drugačije.

    Znade se točno, da su ove familije još 1942. pomagale narodni pokret, i
    ako je bilo u pitanju život njihov i njihovih familija, a ako su već
    bili internirani onda je to trebao presudi[ti] narodni sud, dok je narod
    javno vikao na masovnom sastanku, da nije zato, da se isti interniraju
    jer nisu krivi pa su svejedno bili prebačeni u Madjarsku protiv narodne
    volje. Sva njihova imovina pokradena odmah iste noći bila je razvučena
    po selima tako da vlast uopće nije imala nikakav pregled a niti izvršen
    popis. Nakon 14 dana došao je izaslanik iz kotara da vrši popis, ali u
    kućama nije ništa nadjeno. Protiv krivaca ovog razvlačenja nije ništa
    poduzeto.

    Fetta Miju dao je internirati neki Crnja iz Okružnog NOO. Virovitica
    radi rakije koja je 1941. god. bila zaplenjena po financima u Suhopolju i
    pohranjena u općinu na čuvanje, a kada je naišla Njemačka vojska istu
    rakiju je razvukla, pa je radi toga Fett bio kriv sada zbog nestanka
    rakije i radi toga bio po istome Crnji interniran u Madjarsku.

    Ista rakija bila je vlasništvo nekog Kuprešana iz okolice Požege koji je
    ovdje bio u Suhopolju i govorio, da je on sve uredio kod njegovoga
    rodjaka Crnje u Okružnom NOO. I da će Fetta radi toga udesiti. To su
    stvarno i proveli.

    Na masovnom sastanku rekao je predsjednik /Mili/ Latinović, da je
    dozvoljeno svakome braniti, a neka se svaki pazi koji brani bandita.
    Time je odmah utukao svakoga poštenog čovjeka koji pošteno misli i radi.

    Vukelić Nikola koji je još 1942. bio predsjednik opštinskog NOO
    Suhopolje /u šumu/ branio je Fetta jer je snjime suradjivao za pokret,
    pa ga je poznavao kao dobrog i poštenog čovjeka, pa je isti Vukelić radi
    toga nedavno kažnjen na gubitak časnih prava kroz 2 godine.

    U to vreme baš kada je bilo dizanje tih ljudi bio je takodjer zatvoren i
    bivši predsjednik Mjesnog NOO. Škvorc Josip samo radi toga da nemože
    braniti ljude koji su pravedni.

    5./ OMALOVAŽAVANJE MJESNOG NOO SUHOPOLJE.

    U mjesni NOO. Suhopolje birani su ljudi koji su bili predloženi po predstavnicima Srba iz općine Suhopolje.

    Isti drugovi u mjesnog NOO. Nemaju nikakva prava već samo dužnosti.

    Na primjer: Mjesni odbor u Suhopolju izdao je potvrdu drugarici Rak
    Heleni, kojoj se drug nalazi u NOV da nije bila u Njemačkoj skupini, i
    tu potvrdu trebao je potpisati tajnik opć.[inskog] NOO. Ogrizović, ali
    ju nije htjeo prijepis već ju poderao govoreći “vi bi svakome krvniku
    izdali potvrdu”. Takvih slučajeva je bilo mnogo, jer svaku potvrdu koju
    je izdao mjesni NOO Suhopolje nije općina htjela potpisati.

    Niti jednu napuštenu kuću u Suhopolje nemože mjesni NOO. Suhopolje
    nikome podjeliti pa makar to bio i borac NOV. Hrvat, već Srbi iz
    općinskog NOO. Suhopolje naguravaju svoje Srbe.

    Svaki drug brani se biti biran u mjesni NOO. Jer kaže “zašto da budem
    figura i da izvršavam naredjenja kao kakav bandit, a prava nemam
    nikakva”.

    Dana 16. VII. biran je na masovnom sastanku odbor Mjesnog NOO.
    Suhopolje. Birano je 5 odbornika od toga 3 Hrvata i 2 pravoslavca.
    Pravoslavac Obrad Stojanović rekao je, da nemože biti Hrvat predsjednik,
    pa se postavlja pitanje, dali mogu biti birani oni koji su davali i
    radili na NOP. Ili oni koji su kao što i sam Stojanović i drugi
    pravoslavci koji su došli sada iz Srbije, a nisu niti poznati kakvi su.
    Sami Srbi koji ovdje žive kao starosjedioci i pomagali pokret kroz 4
    godine govore da kako dolaze do toga oni koji se vraćaju iz Srbije i
    hoće imati ovdje veliko pravo, a uopće se nezna što su tamo radili i
    kakovi su bili.

    Oni Srbi koji se vraćaju kažu i ovdašnjim Hrvatima i Srbima, kako mogu
    doći u odbor kada su svi ustaše, dok se iz toga može vidjeti da se svi
    iz Srbije vraćaju do jednoga, jer su si tamo sačuvali glave, a da su se
    tukli i borili kao ovaj narod ovdje nebi se svi mogli vratiti.

    U Suhopolju imade 36 kuća pravoslavaca a preko 150 kuća katolika, pa
    nije moglo biti birano u odbor 2 pravoslavca koji su jedan
    podpredsjednik a drugi tajnik /naprama 3 trojice katolika/. To nisu
    starosjedioci već dobrovoljci.

    Znade se da dobrovoljci iz Soluna nisu nikakvi gospodari seljaci, jer su
    većinom svoju zemlju davali obrađivati na pola domaćim ljudima koji
    imadu malo zemlje.

    6./ ISTJERIVANJE ZAGORACA.

    Godine 1941. naseljeni su po NDH. Zagorci koji su ovdje dobili agrarnu
    zemlju /podkućnice/ i na tim zemljama načinili kuće i gospod. zgrade. Ti
    Zagorci su sve svoje prodali što su imali u Zagorju i krvlju i znojem
    došli do krova nad glavom, pa sada hoće ovi Srbi koji se vraćaju /samo
    radi zemlje/ da ih iz kuća iztjeraju i da se oni usele u ove kuće. Narod
    govori, da imadu apsoluno veće pravo na ove kuće oni koji su ih znojem i
    žuljevima sagradili, negoli lijeni dobrovoljci koji bi htjeli sve
    dobiti gotovo i uvijek samo državne pomoći. Neke Zagorce su potpuno
    očistili oteli marvu i hranu i sve što su imali i na čisto ih preselili i
    poslali u Hrastovac kotar Daruvar na praznu i golu zamlju, ne čekajući
    niti dok si pokose i skinu usjeve koje su zasijali na zemljištu.

    Ako je već to moralo ovako biti, onda je to trebalo da odredi narod i da
    se pravedno izvrši, a ne da ovakove činjenice provadjaju samo pojedinci
    na štetu jednoga naroda, a ne misleći nato, da se time dolazi do
    nacionalnog neprijateljstva.

    U komisiji za preseljavanje nalaze sami pravoslavci, koji bez ikakvih
    naredjenja dolaze i naredjuju zaplašenom narodu, da mora seliti, a nitko
    se neće potpisati po čijem se naredjenju ovo radi, već samo dolaze sa
    oružjem i govore seli tamo i tamo.

    Takvim načinom preseljeno je do sada iz kotara Virovitica oko 1.700
    obitelji. Jedni se vraćaju i nazad u stari kraj Zagorje, pa makar da i
    nemaju tamo više ništa, ali ih tamošnji NOO. Vraćaju nazad ovamo, jer
    tamo nemaju ništa pošto su prodali, a kada se ovamo ponovno vrate,
    dolaze u logore.

    Narod priznaje i znade, da su pravoslavci stradali, pa bi im priskočio u
    pomoć u izgradnji domova na lijepi pravedni i pošteni način, ali se ta
    metoda nije upotrebila, već terorom i nasiljem hoće doći do svojih
    ciljeva i do onoga što su izgubili za vrijeme rata.

    Srbi koji se vraćaju traže i zadnji čavao kojega su ostavili u kućama,
    pa kada im se kaže neka budu zadovoljni što su našli čitave kuće oni
    kažu “bolje da u njoj nije nitko stanovao i da je izgorila”.

    ________

    Mi domaći borci vidjevši nepravde i patnje kojega proživljava narod u
    ovome kraju boreći se za probitke Srbskog i Hrvatskog naroda i kovali to
    naše jedinstvo, pa zato ovo opisujemo i pitamo se, gdje su one naše
    žrtve koje su pale za ovu borbu kao i oni drugovi koji su bili po
    tamnicama, sigurno su vodili računa i mislili na izgradnju takve države i
    domovine, koja će biti svakome gradjaninu osigurana, dobar i česti
    život, a tako isto i za njegova pokoljenja. A ne sada nakon toliko
    godina borbe krvlju stečeno traži nešto treće i očito se vidi po raznim
    pjevanjima poznate već pjesme “Nećemo Tita hrvatskog bandita- Hoćemo
    Kralja ako ne valja”.

    Stečeno je uvjerenje, da pravoslavci pojedine njihove reakcije koje su
    ubačene medju narod i čine razdor traže nešto treće što se vidi po tome,
    što je pred kratko vreme došao kod predsjednika Mjesnog NOO. Stipić
    Gjuru jedan drug Srbijanac i rekao “bio sam zarobljen u Sloveniji kao
    četnik a sada sam dobio pušku i partizan sam. Kada sam bio kao četnik sa
    Njemcima imao sam sve bolje nego sada i radio što sam htjeo.”

    Da se to u buduće ne dogadja bilo bi poželijo da se poduzmu koraci da se
    to ovo suzbije, jer se traži, da se zaštiti sav pošteni živalj bez
    obzira na vjeru i naciju i jedino time će se očuvati tekovine naše
    borbe, koje su tako krvavo stečene.

    Smrt Fašizmu – Sloboda Narodu!

    _____________

    Izvornik, strojopis

    HDA, Zagreb, 1561/1, spis br. 309

    Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima

    Autor: Insomnia na 31 Kolovoz 2008, 14:07:19

    1945., lipanj 20. – kolovoz 18

    Zagreb

    Vojni sud II. JA odobrava smrtnu presudu, trajan gubitak građanskih
    časti i konfiskaciju imovine katoličkom svećeniku dr. Ivanu Šimunoviću
    iz Ivanić Grada, Vojnog suda Vojne oblasti zagrebačke JA

    Saznajte više: Partizansko antifašistički zločini nad hrvatskim narodom http://slobodni.net/t111559/#ixzz2YvHOyI6k

    • Sinovi_Oluje

      Čista ,,demokracija,, koju zdušno brani Josipović i kukurikavci .

  • Otporas

    Z A P I S N I K

    Sastavljen dana 20. jula 1945. u Suhopolju po potpisanim drugovima
    borcima, koji su iz jednica došli svojim kućama radi toga što im su
    ugrožene obitelji i roditelji zbog internacije.

    Mi potpisani došli smo svojim kućama u Suhopolje i došli u dodir sa
    ljudima ovog mjesta kao i iz drugih sela naročito sa drugovima:
    predsjednikom NOO Suhopolje Stipić Gjurom, bivšim tajnim predsjednikom
    Suhopolja Škvorc Josipom, Lisinski Ferdom, te mnogim drugima, pa smo
    ustanovili slijedeće:

    1./ POPIS OBITELJI KOJE IMAJU NJEMAČKA PREZIMENA.

    U Suhopolju je došlo do nervoze izmedju naroda zbog toga, jer su već u
    kratko vrijeme bili popisani svi oni koji imadu Njemačko prezime, bez
    obzira na to, što nisu nikada bili upisani u Njemačke organizacije. To
    je naišlo na nezadovoljstvo medju narodom, Hrvatima koji ovdje žive jer
    se uvidja da pravoslavci Srbi svoje provadjaju i ubacuju svoje srpstvo
    na svakom koraku.

    2./ PRESELJAVANJE I KOLONIZIRANJE NARODA

    Iz kotara Daruvar kolonizira se narod u kotar Viroviticu i to samo Srbi
    pravoslavci a najviše u okolicu Suhopolja. Oni svakako nastoje da ovdje
    dobiju apsolutnu prevlast pa zato ovo i čine. Hrvati koji se i nalaze na
    nekim malim dužnostima, moraju samo klimati glavama, nesmiju nigdje
    ništa govoriti, nalaze se samo na manjim sporednim mjestima gdje moraju
    šutjeti i gledati nepravdu koja se čini katoličkom narodu bez obzira na
    naciju. Zbog toga dolazi do velike reakcije medju narodom i veliko
    nezadovoljstvo se kuje, a to sve ide na šteu današnjeg poredka koji je
    krvavo stečen. Narod ništa ne radi zbog toga, svaki se pita što će dalje
    biti, dakle živi u neizvjesnosti.

    Prema ustanovljenju može se konstatirati da pravoslavci traže nešto
    treće jer provadjaju svoju srpsku nacionalnost i izgleda da hoće urušiti
    današnji poredak.

    Dobrovoljci koji su se iz Srbije povratili govore, da oni ovdje nisu
    došli raditi, već da će za njih drugi raditi /misle na Hrvate/ a oni će
    gotove crpiti plodove tuđih žuljeva.

    Isti Solunski dobrovoljci ispoljavaju se kao Veliko Srbi i neće da
    odgajaju jedinstvo medju narodom, već svakako nastoje svojim srpstvom
    razjediniti što sve koči radu današnjih probitaka.

    Pravoslavci govore, da će oni likvidirati i sa Hrvatima komunistima za probitak svojih ciljeva.

    3./ MASOVNO UBIJANJE HRVATA ZAROBLJENIKA

    Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina
    zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli. Iste
    su najprije izprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4.
    bataljona V. Proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u
    Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su
    ih klali.

    Ovi isti drugovi koji su bili u V. Prolet.[erskoj] Crnogorskoj brigadi
    govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u
    partizane.

    Iz toga se može zaključiti, da ovi Srbi sada kao četnici pod drugom firmom /maskom/ ubijaju nemile Hrvate.

    Na ovo narod ne gleda dobro, time je takodjer krnjen današnji probitak.

    Prije nego što su prešli na klanje zarobljenika brusili su noževe po kućama i kupili štrikove.

    Zbog toga je došlo do kritike na sastanku AFŽ. U Suhopolju dana 1. VII. 1945.

    Došla je jedna drugarica iz Kotarskog AFŽ. I kritizirala radi toga što
    drugarice ne dolaze na sastanak, a predsjenica AFŽ. Drugarica Micika
    Huber odgovorila joj, da je narod nezadovoljan zbog ubistava masovnog
    koji se vrši oko Suhopolja, jer su vidjeni mrtvi kojima je vadjeno srce i
    razni djelovi tjela, pa su govorili da nije to možda moj brat, sin i
    t.d. a zašto da onda idemo na sastanke i t.d.

    Drugarica iz Kotara pitala i dala pozvati Komandanta 4. Bataljona V.
    Prol.[eterske] Crn.[ogorske] Brigade i istoga pitala “kakvo se ovo
    klanje vrši” a on je govorio, da to nije istina, medjutim u suočenju sa
    drugaricom Huber Micikom predsjednicom AFŽ. Isti nije to mogao poreći,
    već pocrvenivši odgovorio, nasotjati ćemo, da se ovo više ne dogodi.

    Kada su prolazili domobrani /zarobljenici/ kao i ustaše nisu dozvolili
    da im narod nosi bilo kakvu hranu i ako je kotar odredio da se hrana
    pripravi za zarobljenike koji imadu doći, već su bili tučeni i dalje
    tjerani, a kada su naišli četnici dobili su oni jesti, dapače su neki
    Srbi iz općine išli i ljubili zarobljenike četnike.

    Ovo je kritizirala drugarica Micika Huber na masovnom sasanku 1. VII. 1945.

    Sve ovo bilo je na željezničkom transportu zarobljenika koji je prolazio kroz Suhopolje.

    Zbog toga je ova drugarica Micika Huber skinuta sa dužnosti predsjednice
    AFŽ. Kao i izbačena iz Mjesnog NOO Suhopolje, a ne obazirajući se na to
    da je njezin drug Zdenko još i danas kao stari borac u NOV.

    Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmedju Pitomače i Sladojevaca 1416 ljudi.

    4./ INTERNIRANJE HRVATA U MADJARSKU.

    Još u jeseni 1944. mjeseca studena bilo je internirano u Madjarsku oko
    15 obitelji koji nisu bili presudjeni niti po narodnom niti po vojnom
    sudu.

    Medju istima bio je interniran i Mijo Fett nekada načelnik općine
    Suhopolje. On je sa obitelji bio dignut iz kuće i pred večer pušten
    kući, istoga dana na večer bio je masovni sastanak u Suhopolju na kojemu
    je govorio predsjednik Okružnog NOO Virovitica Latinović /Mili/ i rekao
    je na tome sastanku da je Fett Miju oslobodio jer su mu okolišni ljudi
    iz drugih sela kao i pravoslavci rekli, da je Fett ispravan čovjek i da
    mu se neće niša dogoditi. Došlo je drugi dan u jutro pa je Fett ponovno
    bio dignut i otjeran u Madjarsku.

    Dakle oni su govorili narodu ovako, a provelo se opet drugačije.

    Znade se točno, da su ove familije još 1942. pomagale narodni pokret, i
    ako je bilo u pitanju život njihov i njihovih familija, a ako su već
    bili internirani onda je to trebao presudi[ti] narodni sud, dok je narod
    javno vikao na masovnom sastanku, da nije zato, da se isti interniraju
    jer nisu krivi pa su svejedno bili prebačeni u Madjarsku protiv narodne
    volje. Sva njihova imovina pokradena odmah iste noći bila je razvučena
    po selima tako da vlast uopće nije imala nikakav pregled a niti izvršen
    popis. Nakon 14 dana došao je izaslanik iz kotara da vrši popis, ali u
    kućama nije ništa nadjeno. Protiv krivaca ovog razvlačenja nije ništa
    poduzeto.

    Fetta Miju dao je internirati neki Crnja iz Okružnog NOO. Virovitica
    radi rakije koja je 1941. god. bila zaplenjena po financima u Suhopolju i
    pohranjena u općinu na čuvanje, a kada je naišla Njemačka vojska istu
    rakiju je razvukla, pa je radi toga Fett bio kriv sada zbog nestanka
    rakije i radi toga bio po istome Crnji interniran u Madjarsku.

    Ista rakija bila je vlasništvo nekog Kuprešana iz okolice Požege koji je
    ovdje bio u Suhopolju i govorio, da je on sve uredio kod njegovoga
    rodjaka Crnje u Okružnom NOO. I da će Fetta radi toga udesiti. To su
    stvarno i proveli.

    Na masovnom sastanku rekao je predsjednik /Mili/ Latinović, da je
    dozvoljeno svakome braniti, a neka se svaki pazi koji brani bandita.
    Time je odmah utukao svakoga poštenog čovjeka koji pošteno misli i radi.

    Vukelić Nikola koji je još 1942. bio predsjednik opštinskog NOO
    Suhopolje /u šumu/ branio je Fetta jer je snjime suradjivao za pokret,
    pa ga je poznavao kao dobrog i poštenog čovjeka, pa je isti Vukelić radi
    toga nedavno kažnjen na gubitak časnih prava kroz 2 godine.

    U to vreme baš kada je bilo dizanje tih ljudi bio je takodjer zatvoren i
    bivši predsjednik Mjesnog NOO. Škvorc Josip samo radi toga da nemože
    braniti ljude koji su pravedni.

    5./ OMALOVAŽAVANJE MJESNOG NOO SUHOPOLJE.

    U mjesni NOO. Suhopolje birani su ljudi koji su bili predloženi po predstavnicima Srba iz općine Suhopolje.

    Isti drugovi u mjesnog NOO. Nemaju nikakva prava već samo dužnosti.

    Na primjer: Mjesni odbor u Suhopolju izdao je potvrdu drugarici Rak
    Heleni, kojoj se drug nalazi u NOV da nije bila u Njemačkoj skupini, i
    tu potvrdu trebao je potpisati tajnik opć.[inskog] NOO. Ogrizović, ali
    ju nije htjeo prijepis već ju poderao govoreći “vi bi svakome krvniku
    izdali potvrdu”. Takvih slučajeva je bilo mnogo, jer svaku potvrdu koju
    je izdao mjesni NOO Suhopolje nije općina htjela potpisati.

    Niti jednu napuštenu kuću u Suhopolje nemože mjesni NOO. Suhopolje
    nikome podjeliti pa makar to bio i borac NOV. Hrvat, već Srbi iz
    općinskog NOO. Suhopolje naguravaju svoje Srbe.

    Svaki drug brani se biti biran u mjesni NOO. Jer kaže “zašto da budem
    figura i da izvršavam naredjenja kao kakav bandit, a prava nemam
    nikakva”.

    Dana 16. VII. biran je na masovnom sastanku odbor Mjesnog NOO.
    Suhopolje. Birano je 5 odbornika od toga 3 Hrvata i 2 pravoslavca.
    Pravoslavac Obrad Stojanović rekao je, da nemože biti Hrvat predsjednik,
    pa se postavlja pitanje, dali mogu biti birani oni koji su davali i
    radili na NOP. Ili oni koji su kao što i sam Stojanović i drugi
    pravoslavci koji su došli sada iz Srbije, a nisu niti poznati kakvi su.
    Sami Srbi koji ovdje žive kao starosjedioci i pomagali pokret kroz 4
    godine govore da kako dolaze do toga oni koji se vraćaju iz Srbije i
    hoće imati ovdje veliko pravo, a uopće se nezna što su tamo radili i
    kakovi su bili.

    Oni Srbi koji se vraćaju kažu i ovdašnjim Hrvatima i Srbima, kako mogu
    doći u odbor kada su svi ustaše, dok se iz toga može vidjeti da se svi
    iz Srbije vraćaju do jednoga, jer su si tamo sačuvali glave, a da su se
    tukli i borili kao ovaj narod ovdje nebi se svi mogli vratiti.

    U Suhopolju imade 36 kuća pravoslavaca a preko 150 kuća katolika, pa
    nije moglo biti birano u odbor 2 pravoslavca koji su jedan
    podpredsjednik a drugi tajnik /naprama 3 trojice katolika/. To nisu
    starosjedioci već dobrovoljci.

    Znade se da dobrovoljci iz Soluna nisu nikakvi gospodari seljaci, jer su
    većinom svoju zemlju davali obrađivati na pola domaćim ljudima koji
    imadu malo zemlje.

    6./ ISTJERIVANJE ZAGORACA.

    Godine 1941. naseljeni su po NDH. Zagorci koji su ovdje dobili agrarnu
    zemlju /podkućnice/ i na tim zemljama načinili kuće i gospod. zgrade. Ti
    Zagorci su sve svoje prodali što su imali u Zagorju i krvlju i znojem
    došli do krova nad glavom, pa sada hoće ovi Srbi koji se vraćaju /samo
    radi zemlje/ da ih iz kuća iztjeraju i da se oni usele u ove kuće. Narod
    govori, da imadu apsoluno veće pravo na ove kuće oni koji su ih znojem i
    žuljevima sagradili, negoli lijeni dobrovoljci koji bi htjeli sve
    dobiti gotovo i uvijek samo državne pomoći. Neke Zagorce su potpuno
    očistili oteli marvu i hranu i sve što su imali i na čisto ih preselili i
    poslali u Hrastovac kotar Daruvar na praznu i golu zamlju, ne čekajući
    niti dok si pokose i skinu usjeve koje su zasijali na zemljištu.

    Ako je već to moralo ovako biti, onda je to trebalo da odredi narod i da
    se pravedno izvrši, a ne da ovakove činjenice provadjaju samo pojedinci
    na štetu jednoga naroda, a ne misleći nato, da se time dolazi do
    nacionalnog neprijateljstva.

    U komisiji za preseljavanje nalaze sami pravoslavci, koji bez ikakvih
    naredjenja dolaze i naredjuju zaplašenom narodu, da mora seliti, a nitko
    se neće potpisati po čijem se naredjenju ovo radi, već samo dolaze sa
    oružjem i govore seli tamo i tamo.

    Takvim načinom preseljeno je do sada iz kotara Virovitica oko 1.700
    obitelji. Jedni se vraćaju i nazad u stari kraj Zagorje, pa makar da i
    nemaju tamo više ništa, ali ih tamošnji NOO. Vraćaju nazad ovamo, jer
    tamo nemaju ništa pošto su prodali, a kada se ovamo ponovno vrate,
    dolaze u logore.

    Narod priznaje i znade, da su pravoslavci stradali, pa bi im priskočio u
    pomoć u izgradnji domova na lijepi pravedni i pošteni način, ali se ta
    metoda nije upotrebila, već terorom i nasiljem hoće doći do svojih
    ciljeva i do onoga što su izgubili za vrijeme rata.

    Srbi koji se vraćaju traže i zadnji čavao kojega su ostavili u kućama,
    pa kada im se kaže neka budu zadovoljni što su našli čitave kuće oni
    kažu “bolje da u njoj nije nitko stanovao i da je izgorila”.

    ________

    Mi domaći borci vidjevši nepravde i patnje kojega proživljava narod u
    ovome kraju boreći se za probitke Srbskog i Hrvatskog naroda i kovali to
    naše jedinstvo, pa zato ovo opisujemo i pitamo se, gdje su one naše
    žrtve koje su pale za ovu borbu kao i oni drugovi koji su bili po
    tamnicama, sigurno su vodili računa i mislili na izgradnju takve države i
    domovine, koja će biti svakome gradjaninu osigurana, dobar i česti
    život, a tako isto i za njegova pokoljenja. A ne sada nakon toliko
    godina borbe krvlju stečeno traži nešto treće i očito se vidi po raznim
    pjevanjima poznate već pjesme “Nećemo Tita hrvatskog bandita- Hoćemo
    Kralja ako ne valja”.

    Stečeno je uvjerenje, da pravoslavci pojedine njihove reakcije koje su
    ubačene medju narod i čine razdor traže nešto treće što se vidi po tome,
    što je pred kratko vreme došao kod predsjednika Mjesnog NOO. Stipić
    Gjuru jedan drug Srbijanac i rekao “bio sam zarobljen u Sloveniji kao
    četnik a sada sam dobio pušku i partizan sam. Kada sam bio kao četnik sa
    Njemcima imao sam sve bolje nego sada i radio što sam htjeo.”

    Da se to u buduće ne dogadja bilo bi poželijo da se poduzmu koraci da se
    to ovo suzbije, jer se traži, da se zaštiti sav pošteni živalj bez
    obzira na vjeru i naciju i jedino time će se očuvati tekovine naše
    borbe, koje su tako krvavo stečene.

    Smrt Fašizmu – Sloboda Narodu!

    _____________

    Izvornik, strojopis

    HDA, Zagreb, 1561/1, spis br. 309

    Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima

    Autor: Insomnia na 31 Kolovoz 2008, 14:07:19

    1945., lipanj 20. – kolovoz 18

    Zagreb

    Vojni sud II. JA odobrava smrtnu presudu, trajan gubitak građanskih
    časti i konfiskaciju imovine katoličkom svećeniku dr. Ivanu Šimunoviću
    iz Ivanić Grada, Vojnog suda Vojne oblasti zagrebačke JA

    Saznajte više: Partizansko antifašistički zločini nad hrvatskim narodom http://slobodni.net/t111559/#ixzz2YvHOyI6k

    • $28092260

      Čista ,,demokracija,, koju zdušno brani Josipović i kukurikavci .