Slučaj Predsjednikova desnog kapka usporediv samo s istegnućem gležnja Luke Modrića

2

Što je sve to trebalo Ukrajincu Viktoru Janukoviču? Prigrabio je sve ovlasti i svu moć, pa navukao na sebe kozački bijes naroda, koji ga smatra odgovornim i krivim za sva zla ovoga svijeta, na što je on bio prisiljen uzvratiti snajperskim hicima, riskirajući vrlo vjerojatno suđenje i zatvor u bliskoj perspektivi, ako se prije toga na skloni kod svog prijatelja, velikog malog Vladimira. A mogao se ugledati u našega Ivu Josipovića, koji djeluje po starom oprobanom sistemu: trla baba lan da joj prođe dan.

[dropcap]S[/dropcap] vremena na vrijeme popije kavicu s građanima i građankama, okupi uzvanike i neko od svojih vijeća, podijeli nagrade i priznanja, prokomentira situaciju, skokne do Beograda, u Bosnu se više ne bi štel mešati, ode na Olimpijadu i tako skok na skok, teče vrijeme, prođe rok. On mirno, lagano sjedi u svom predsjedničkom uredu koji svake godine porezne obveznike, o kako to gordo zvuči, košta pedeset milijuna kuna (a ured onoga bivšeg još dva milijuna).

Tamo se, kao na kakvom ladanju, opušteno šeću brojni službenici, savjetnici i tajnici, koji bi svi skupa mogli otići na dvanaestomjesečni godišnji odbor, a da država nastavi jednako (ne)funkcionirati. I, naravno, uživa sedamdesetpetpostotnu popularnost puka, mirno čekajući svoj drugi predsjednički mandat kada će ponovno slavodobitno proglasiti crvenu Hrvatsku i pobjedu svjetla nad tamom. Malo komu je zasmetala afera ZAMP i privatizacija pozicije predsjednika Društva skladatelja, nikome manje-više nije sumnjiva ni njegova imovina od nekih pet milijuna kuna i pet-šest stanova, što je stekao svojim radovima, predavanjima i skladbama. Pa neka još netko kaže kako su u nas znanost, umjetnost i prosvjeta podcijenjeni i slabo plaćeni.

Strano je uvijek bolje

Javnost se najviše zanimala slučajem Predsjednikova desnog kapka, u mjeri koja je usporediva samo s istegnućem gležnja Luke Modrića. Mjesecima su ljudi sa zabrinutošću promatrali prvoga građanina kako gleda samo na jedno, i to lijevo oko, a onda se princ s Pantovčaka odlučio u pomoć na «Rebro» pozvati svog prijatelja, liječnika iz Njemačke, naše gore list, koji nije uspio pomoći pokojnom Ivici Račanu. I nacija je odahnula. Operacija živca u pokrivalu desnog Ivina oka uspješno je izvršena. I što je najvažnije, nije bilo, zaključilo je nadležno povjerenstvo, sukoba interesa, pa sada s oba oka naš predsjednik može gledati u svijetlu budućnost i u nadolazeće izbore.

«Niškorisno» Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, čije odluke i zaključci ne proizvode nikakve ni pravne ni moralne ni političke posljedice, i koje uglavnom služi za medijsku promociju svoje ljepuškaste predsjednice, mudro je zaključilo kako nema ništa sporno u tome što je predsjednik države u državnu bolnicu, uz suglasnost liječničkog konzilija i odobrenje ravnatelja bolnice te Ministarstva zdravlja ili HZZO-a, o svojem trošku koji je iznosio pišljivih dvije tisuće kuna pozvao liječnika iz inozemstva. O, tko bi rekao da su tako jeftini ti švapski doktori? Ništa nije sporno jer, kaže nam Dalija Orešković, to što je tražio i dobio predsjednik države može, možeš misliti, svaki građanin ove zemlje, koji ima dopunsko zdravstveno osiguranje!? Imam jednog prijatelja stomatologa u Frankfurtu, pa ću ga baš pokušati dovesti na neku domaću kliniku čim me zaboli zub.

No, šalu na stranu. U ovoj višestruko isforsiranoj i u biti banalnoj temi krije se jedan nedovoljno naglašen i puno važniji aspekt. Operaciju nad Predsjednikovim kapkom obavio je strani liječnik, iako su istu stvar mogli na jednako kvalitetan način učiniti i brojni domaći liječnici. Predsjednik države u krajnjoj liniji nema povjerenja u domaće snage, u domaće znanje i stručnost, a u krajnjom liniji, to je poruka, koja se da iščitati, nema povjerenja ni u vlastitu državu. To je inače jedno karakteristično, provincijsko mentalno stanje našeg prosječnog čovjeka, kojemu su draža strana imena firmi i djece, koji će radije posegnuti za talijanskom nego omiškom tjesteninom ili za markom neke razvijene europske modne kuće nego za kaputom proizvedenim u «Varteksu», koji će prije staviti svoju štednju u Hypo banku nego u HPB. No što očekivati od prosječnog kad je takav prvi.

Skupi konzultanti

I tako kako se ponio predsjednik države, sistematski se ponaša Vlada u puno važnijim i skupljim projektima. Opravdanost izgradnje pelješkoga mosta morala je utvrditi komisija francuskih stručnjaka iako su radovi na tome mostu praktički već bili počeli, što je svakako moralo pretpostavljati i građevinske dozvole i ekološke i financijske studije. Ta je komisija utvrdila ono što svi građani u ovoj zemlji, naročito oni na njezinu jugu, znaju i govore već godinama. Strani konzultanti pozvani su u pomoć izračunati po kojoj bismo cijeni trebali dati u koncesiju ili prodati autoceste. 
U nas to nitko ne bi mogao napraviti. Strane se konzultante pitalo i onda kad su prodavane banke i telekomunikacije. A ti savjetodavci ne samo da stoje milijune eura nego obično rade i za one koji kupuju, vjerojatno za investitore iz svojih zemalja. I možda najeklatantniji primjer totalnog apsurda pružilo nam je istraživanje mogućih izvora nafte i plina u jadranskom podmorju. Bez natječaja je Ministarstvo gospodarstva angažiralo norveške istraživače uz visoku cijenu, a rezultati do kojih su oni došli već su od ranije poznati stručnjacima Ine. Ovdje, po svemu sudeći, nije samo riječ o nepovjerenju u vlastite ljude i državu.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

  • Priloženi
    citat je za sve vrsti Hrvata: fašista i natifašista, komunista i anti
    komunista, dobrih i loših, zlih i poganih, ustaških ili partizanskih
    stremljenja, Poglavnikovih ili Titinih Hrvata, Tuđmanovih ili Maksa
    Luburića Hrvata, svim onima koji dobro žele svojoj Domovini Hrvatskoj, a
    ne kroz mržnje i ratove uništavati još ono što je od Hrvatske ostalo.
    Otporaš.

    “Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat,
    proslijediti u ustaško partizanski rat među našim sinovima, su IZDAJNICI
    HRVATSKE STVARI!”,

    kaže genera DRINJANIN u svojem povijestno govoru Hrvatima prigodom dana hrvatske državnosti DESETOG TRAVNJA 1968. godine.

  • Priloženi
    citat je za sve vrsti Hrvata: fašista i natifašista, komunista i anti
    komunista, dobrih i loših, zlih i poganih, ustaških ili partizanskih
    stremljenja, Poglavnikovih ili Titinih Hrvata, Tuđmanovih ili Maksa
    Luburića Hrvata, svim onima koji dobro žele svojoj Domovini Hrvatskoj, a
    ne kroz mržnje i ratove uništavati još ono što je od Hrvatske ostalo.
    Otporaš.

    “Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat,
    proslijediti u ustaško partizanski rat među našim sinovima, su IZDAJNICI
    HRVATSKE STVARI!”,

    kaže genera DRINJANIN u svojem povijestno govoru Hrvatima prigodom dana hrvatske državnosti DESETOG TRAVNJA 1968. godine.