Slučaj ‘sisačkog zeta’: Vrijeme je da kažemo ‘To nije naš rat’

0

Ratnohuškačka propaganda ima svoja pravila. Kampanja koju neki mediji, prije svega oni iz EPH grupe, vode protiv islamista, slijedi sva ta pravila.

Sotoniziranje neprijatelja, stvaranje iluzije ugroženosti uz jasno upiranje prstom u “ugrozu”, katastrofični scenarij ako mrski neprijatelj nadvlada, sve smo to već gledali i znamo kako ide. “Krvoločni džihadisti ubili sisačkog zeta”; “Britanija kreće u lov na sisačkog zeta”, “Bijes zbog ubojstva sisačkog zeta”, “Moj otac je heroj – Životna priča Davida Hainesa, sisačkog zeta kojeg su likvidirali džihadisti”, “Kolega sisačkog zeta sljedeći je na popisu nemilosrdnih džihadista”.

Sve su to naslovi objavljeni u nepunih tjedan dana u istoj dnevnoj novini. Primijetite da se ritimički, gotovo hipnotički, ponavlja sintagma “sisački zet”: ona je tu da stvori dojam da je ubijen jedan od nas, naš čovjek. I mi ga trebamo osvetiti. A takvih članaka ima još desetke: Zar je ubojstvo britanskog humanitarca najveći problem ove države, u vrijeme kad je zemlja poharana poplavama, kad oba krila partije zajedno suspendiraju Ustav, što bi svugdje drugdje bio prvorazredni politički skandal, kad se osuđena kriminalka iz zatvora vraća u saborske klupe? A ne.

isil-kalifat-plan-kamenjar

Da biste nahuškali narod, morate ih zastrašiti. Treba širiti paranoju, sotonizirati islamiste. “ISIL u idućih pet godina planira osvojiti i Hrvatsku”, kaže jedan od debilnijih naslova. Jutarnji je pisao i o tome kako “Islamska država” uključuje i Hrvatsku te to potkrijepio “mapama” iz nekog mračnog kutka interneta, iako je sam ISIL jasno rekao dokle seže njihov kalifat. “ISIL prijeti Hrvatskoj”, kaže jedan drugi naslov. Čime? Epidemijom ušiju iz njihovih bradurina? A onda se desio slučaj da je stradao jedan Britanac u Iraku, koji je igrom slučaja bio oženjen Hrvaticom. Što je krunski dokaz da nas islamisti ugrožavaju, samo što eto horde bradatih džihadista nisu navalile na granice Hrvatske! Paranoja se širi i preko ono šake jada iz Maoče: istina, tamo živi par stotina ekstremista, no, realno, oni Hrvatskoj predstavljaju prijetnju koliko i “Vlada RSK u egzilu” koja još uvijek ratuje na internetu za srpski Knin. Zapravo, kad razmislim, i manju.

Radi se dakle o čistoj propagandi. O, ne nisam nikakav antiamerički nabrijan lik, naprotiv. Nisam od onih koji Ameriku smatraju zemljom kretena. To je vodeća zemlja zapadnog svijeta, zemlja kojoj dugujemo većinu tehnologije i znanstvenih otkrića zadnjih sto godina, zemlja koja je dva puta u prošlom stoljeću morala spašavati Europu od vlastite gluposti i vaditi je iz svjetskih ratova koje je sama zakuhala. Bio sam strahovito bijesan zbog “tako im i treba” reakcija u Hrvatskoj nakon 9/11, i teoretičara zavjera koji su koristili ljudsko neznanje da bi dokazali da avioni nisu pali nego valjda još uvijek lete. Da, čak sam podržao njihovu intervenciju protiv Sadama, jednostavno zato jer je on bio masovni ubojica koji se služio bojnim otrovima, i koji je prouzročio dva gadna rata u susjedstvu – onaj s Iranom, na koji mu je Amerika progledala kroz prste po sistemu “neprijatelj našeg neprijatelja je naš prijatelj”, i onaj protiv Kuvajta, na koji mu nije progledala kroz prste jer je dirao u njihovu naftu. Da, smatram da je Amerika dala Europi i svijetu jako mnogo toga, od krumpira, rajčica i graha do moderne demokracije, televizije i serijskih, jeftinih automobila. Ne, ne smatram da je Amerika naš neprijatelj, iako se ne slažem s gay-agendom i istospolnim brakovima, niti nametanjem vlastitih rješanja drugima kao jedino ispravnih.

Ali njihova politika na bliskom istoku je čista katastrofa, i mi je ne trebamo slijediti. Amerika je prvo aktivno podržavala “freedom fightere” protiv tamošnjih diktatora, iako su od početka mnogi upozoravali da su oni obična pljačkaška i koljačka bagra, a ne romatnični heroji koji se bore za slobodu. To ne znači da imam simpatija za tamošnje diktatore poput Asada. Ali, eto, nemam ni za njegove suparnike. Podržati bilo koju stranu tamo ima smisla koliko je imalo i podržati Staljinove armije u borbi protiv Hitlera, i obratno.

Ukratko, ono što se događa u Siriji i u Iraku nije naš rat. Mi ga nismo zakuhali. Da, to je grozno, ali to se nas ne tiče. Da, islamisti su okrutni, oni bi nas vjerojatno sve povješali na bandere da mogu – ali ne mogu. Mi nemamo milijune imigranata iz Pakistana koji bi svake godine slavili 9/11, poput Britanaca, niti izravne interese na bliskom istoku. Hrvatska se islamiste zapravo ne tiče kao takva, niti se oni tiču nas. Ne, nisam naivan što se tiče islamskog terorizma, sjećam se jako dobro kad je tada još nepoznati Osama Bin Laden poslao dvojicu svojih bradonja da se zabiju auto-bombom u policijsku stanicu u Rijeci davne ratne 1993., jer je Hrvatska izručila jednog njegovog terorista Egiptu, gdje su ga čekala vješala. I to je u redu, s teroristima treba tako postupati, poslati ih tamo gdje ih čekaju vješala. Ne treba strahovati pred prijetnjom terorizma, jer strah više nego išta izaziva predatore.

No, ne trebamo se niti petljati u ono što se nas zapravo ne tiče. Opasnost od islamskog terorizma se preuveličava iz očitih političkih i politikantskih ciljeva, pa iako ona postoji u Hrvatskoj, zapravo je minimalna. Misli li stvarno itko pri zdravoj pameti da će sto bradatih polupismenih šehida iz Maoče zajedno sa svojim kozama i ovcama navaliti na granice Hrvatske? Misli li itko da će islamisti iz Sirije u pet godina pregaziti Tursku, Grčku, Bugarsku, Srbiju, i doći na granice Hrvatske? Naravno da ne. Nisu u stanju osvojiti niti Damask. A kako stvari stoje neće ni biti.

Amerika opasno luta u svom odnosu prema islamistima, koji je u kratko vrijeme skliznuo od pune podrške “freedom fighterima” i njihovog podučavanja i organiziranja do potpunog sotoniziranja istih. Slično se događa u odnosu s Rusijom: Putin svakako nije cvijeće, ali njegovo sotoniziranje na zapadu prelazi granice razuma. Kissinger je jasno rekao da to nije politika, nego alibi za nemanje politike. Trebamo li mi, iz tko zna čijih interesa, slijediti američku politiku u njenim lutanjima i zabludama? Naravno da ne. Ne dijelim stavove pacifista i “Occupy Croatia”, na kraj pameti mi nije demonstrirati protiv “američkog imperijalizma” koji je po njima korijen svega zla na svijetu, ali jesam pobornik toga da gledamo svoja posla i ne petljamo se u što se ne trebamo petljati. Ne smatram da se Hrvatska treba braniti na avnojskim granicama, naprotiv: pobornik sam aktivnog pristupa, ali hrvatski interesi se u ovom trenutku sasvim sigurno ne brane ni u Siriji ni u Iraku. Možda tek u Ukrajini, a i to je pitanje. Prijetnju našem načinu života i kulturnom identitetu ne predstavljaju islamisti, a prijetnja našoj slobodi i demokraciji ne dolazi s bliskog istoka nego iz saborskog Odbora za Ustav, gdje su se slizali Peđa, Vlado, Dragan i Ivo u namjeri da ukinu demokraciju u Hrvatskoj. Pitanje ostaje, tko i zašto želi uvući Hrvatsku u jedan sasvim nepotreban križarski rat?

izvor:dnevno.hr, autor Marcel Holjevac

facebook komentari