Služi li Goran Radman osobnim ili javnim interesima?

0

Navodno se u zemljama članicama EU ubojstvo može naručiti već za 3.000 eura, iako profesionalno i kvalitetno obavljen posao može vrijediti i do 10.000, a ako se radi o visokopozicioniranom čovjeku, cijena može i vrtoglavo rasti (kako nas izvješćuje Ž. Cvrtila stručnjak za sigurnost). Analogijom s ovim cijenama, zaključujem kako bi cijene naručenih uništenja nekretnina i pokretnina bez ljudskih žrtava bile zasigurno upola manje, dakako, ovisno o navedenim parametrima, veličini objekta i kakvoći same eksplozivne naprave. Ostavimo se nakratko ove teme, ali zadržimo ovu misao u glavi sparenu sa scenom rušenja kakve velike zgrade koja čak i ako je učinak terorističkog čina plijeni našu pažnju uzvišenom elegancijom i profinjenom rušilačkom estetikom ružnog.

Népotisme à la Radman

HRT je tema samoj sebi barem jednom mjesečno, ako ne i češće. Svako malo pojavljuju se eklatantni slučajevi neodgovornosti, neprofesionalnosti, prekršaja, pa i kaznenih djela koji se neko vrijeme povlače po tom istom HRT-u, a zatim odu u medijski zaborav kao da se ništa nije zbilo dok sam HRT nastavlja živjeti vječno sretno.

Neki tamo tutlek Željko Rogošić (koji već iza sebe ima afera) neki dan je postao Pomoćnik ravnatelja za program HRT-a. Naime, imenovao ga je Glavni ravnatelj HRT-a, neki tamo žmukler Goran Radman (koji također iza sebe ima afera). Ne bi u tome bilo ništa sporno da se nad taj izbor, (a propos o natječaju ne znamo ništa, kandidatima, mjerilima izbora, samom izboru i obrazloženju istog), nisu nadvile dvije sukladne sjene sumnje (izvor).

(1) „Radmanov brat oženio se za Rogošićevu sestru.“

(2) „Radman je Rogošićev vjenčani kum.“

Pod natuknicom „Corruption and Bureaucracy“ (Encyclopedia of CSR, Springer, 2013.) natuknuo sam kako s nepotizmom postoje dvije poteškoće. Naime, ne treba ga ograničiti na „obiteljske sveze“. To je naime preširoko jer članovi obitelji mogu biti u dugogodišnjoj svađi i uopće ne komunicirati (kako to i pristaje dobrodržećim gradskim familijama), te je stoga potrebno uže odrediti odnos kao „bliske obiteljske sveze“. No, uz tu ogradu potrebno je i proširenje jer postoje i „čvrste i dugogodišnje prijateljske sveze“ koje su nerijetko jednako snažne, ako ne i snažnije od obiteljskih. Dakle, korekcije bi bile sljedeće.

(3) Nepotizam postoji u slučaju bliskih obiteljskih sveza.

(4) Nepotizam postoji u slučaju čvrstih dugogodišnjih prijateljstava.

Dakako, nepotizam se ovdje uzima u obzir kao ostvarivanje osobe koristi temeljem zlouporabe položaja u bilo kakvoj organizaciji (neprofitnoj, javnoj, miješanog vlasništva, privatnoj koja je društveno relevantna i sl.).

(5) U tom smislu Rogošić i Radman optuživi su po točki (3) jer su u odnosu (1), ali i po točki (4) jer su u odnosu (2).

Situacija ne može biti bjelodanija nego što jest. Štoviše, toplo se nadam kako će ovo postati udžbenički primjer, pa neka im se potomci desetljećima i stoljećima pokrivaju po glavi kad u udžbeniku vide ime i prezime omraženog pretka.

Kako HRT dovesti u red kad su već nesposobni to sami učiniti?

I što sad? Nikome ništa. Nisu ti ljudi krivi. Takva nam je kultura. Siva isto kao i ekonomija. Kultura primitivizma. Civilizacija neinteligencije sparene sa zvjerskom ambicijom koja se prije ili kasnije redovito pokaže šupljom i ni sa čime utemeljenom, a njihovi nositelji ljudima bez imalo vjerodostojnosti.

Uvjeravali su nas, temeljem objektivnih istraživanja, njihovih rezultata i interpretacija kako hrvatsko društvo tolerira određen stupanj korupcije, nepotizma i uopće sukoba interesa. Ako je tako, onda u redu. Očito rješavanje ovog slučaja neće odvesti nikamo. Za početak stoga što nije jasno tko to uopće može istražiti? Netko tko je izvan te mreže? Ali takvih osoba doslovno nema, jer racionalno je pretpostaviti kako se korupcija, nepotizam i sukob interesa podjednako šire svim segmentima i razinama društva. Zašto bi dakle kakav sud časti bio izuzet? Zašto bi bili izuzeti odvjetnički uredi? Banke? Sudovi? Državna tijela? Ne vidim razloga, a ako ga netko vidi, neka ga kaže (kako bi kazao Martin Heidegger „Dam se podučiti“).

Ljudi od akcije kazali bi da je pravo rješenje udariti na preduvjete takvih aktivnosti, a preduvjet je primjerice sama zgrada HRT-a na Prisavlju u Zagrebu. Načelo zaključivanja je jednostavno: nema zgrade, nema kriminala. Možda je trošak previsok? Dobro, što bismo zaista izgubili gubitkom HRT-a? Koji su to nacionalni interesi koje HRT ostvaruje? Pa nisu sposobni proizvesti najgledaniji središnji dnevnik u RH! Da skratim, zašto se tu zgradu ne bi sravnilo sa zemljom? Vjerojatno joj i treba neko ozbiljnije renoviranje. Naravski, ne sad divljački i teroristički, nego pristojno, uljuđeno i civilizacijski, onako kako Američani urušavaju svoje oblakodere u urbanim središtima velikih gradova. Tad bi birokratizacija, korupcija, nepotizam, sukob interesa, itd. biti doslovno fizički spriječeni na HRT-u, naime, ne bi se imali gdje provoditi. Ako to nije početak predivnog prijateljstva ne znam što jest.

Ako nekoga ovdje brine možebitan nemoral čina, onda se po tko zna koji put pozivam na argument Virginije Held koja:

(6) opravdava terorizam kao dopušten ukoliko ne postoje druga sredstva za borbu protiv dugotrajnog i snažnog uskraćivanja pravde što se u slučaju HRT-a može dokazati poredbom zakona o toj organizaciji i njezine djelatnosti.

Ako je moralno dopušteno, onda je OK. Ljudi od akcije kazali bi – Možemo prijeći na tehnička pitanja kao primjerice, sjeća li se itko gdje smo zakopali onaj ekploziv?

HRT je dio mreže sveopće kleptokracije

No HRT nije jedini problem u ovoj državi, ali je problem ukoliko je postala sama sebi svrhom i njome se manipulira sa ciljem ostvarivanja osobnih interesa pojedinaca i interesa skupina, a ne sa ciljevima koji su definirani u zakonu. HRT je samo dio kleptokratske mreže u kojoj živimo, matrice iz koje nema izlaska kao u preskupim holivudskim blockbusterima s happy endom.

Kleptokracija dolazi od starogrčkog κλέπτης, kleptēs = lopov i κράτος, kratos = moć, vladavina. Dakle, vladavina lopova (engl. kleptocracy, njem. Raubwirtschaft). Kleptokracija je oblik političke upravljačke korupcije koja potpuno ili totalno gospodari sustavom društva i načinom života. U doslovnom značenju znači vladavinu doslovnih lopova i kriminalaca (primjer političara i poslovnih ljudi osuđenih za kaznena djela koji i dalje djeluju), a u prenesenom vladavinu vladajućeg sloja društva koji polugom legalnosti i legitimnosti vlasti (koje su također redovito upitne) pod krinkom brige za opće dobro svime što čini doslovno pridonosi isključivo i samo sebi (korupcija, birokratizacija i nepotizam). Dakle, je li RH potpuno kleptokratsko društvo, u svim sektorima i na svim razinama?

Za ovu priliku, skladba Spanish Bombs grupe The Clash (London Calling, 1979.), ali ovdje u izvedbi meksičkog ska, punk, rock banda Tijuana no!

[ad id=”40551″]

Piše: Kristijan Krkač

facebook komentari