Pratite nas

Komentar

Služi li Goran Radman osobnim ili javnim interesima?

Objavljeno

na

Navodno se u zemljama članicama EU ubojstvo može naručiti već za 3.000 eura, iako profesionalno i kvalitetno obavljen posao može vrijediti i do 10.000, a ako se radi o visokopozicioniranom čovjeku, cijena može i vrtoglavo rasti (kako nas izvješćuje Ž. Cvrtila stručnjak za sigurnost). Analogijom s ovim cijenama, zaključujem kako bi cijene naručenih uništenja nekretnina i pokretnina bez ljudskih žrtava bile zasigurno upola manje, dakako, ovisno o navedenim parametrima, veličini objekta i kakvoći same eksplozivne naprave. Ostavimo se nakratko ove teme, ali zadržimo ovu misao u glavi sparenu sa scenom rušenja kakve velike zgrade koja čak i ako je učinak terorističkog čina plijeni našu pažnju uzvišenom elegancijom i profinjenom rušilačkom estetikom ružnog.

Népotisme à la Radman

HRT je tema samoj sebi barem jednom mjesečno, ako ne i češće. Svako malo pojavljuju se eklatantni slučajevi neodgovornosti, neprofesionalnosti, prekršaja, pa i kaznenih djela koji se neko vrijeme povlače po tom istom HRT-u, a zatim odu u medijski zaborav kao da se ništa nije zbilo dok sam HRT nastavlja živjeti vječno sretno.

Neki tamo tutlek Željko Rogošić (koji već iza sebe ima afera) neki dan je postao Pomoćnik ravnatelja za program HRT-a. Naime, imenovao ga je Glavni ravnatelj HRT-a, neki tamo žmukler Goran Radman (koji također iza sebe ima afera). Ne bi u tome bilo ništa sporno da se nad taj izbor, (a propos o natječaju ne znamo ništa, kandidatima, mjerilima izbora, samom izboru i obrazloženju istog), nisu nadvile dvije sukladne sjene sumnje (izvor).

(1) „Radmanov brat oženio se za Rogošićevu sestru.“

(2) „Radman je Rogošićev vjenčani kum.“

Pod natuknicom „Corruption and Bureaucracy“ (Encyclopedia of CSR, Springer, 2013.) natuknuo sam kako s nepotizmom postoje dvije poteškoće. Naime, ne treba ga ograničiti na „obiteljske sveze“. To je naime preširoko jer članovi obitelji mogu biti u dugogodišnjoj svađi i uopće ne komunicirati (kako to i pristaje dobrodržećim gradskim familijama), te je stoga potrebno uže odrediti odnos kao „bliske obiteljske sveze“. No, uz tu ogradu potrebno je i proširenje jer postoje i „čvrste i dugogodišnje prijateljske sveze“ koje su nerijetko jednako snažne, ako ne i snažnije od obiteljskih. Dakle, korekcije bi bile sljedeće.

(3) Nepotizam postoji u slučaju bliskih obiteljskih sveza.

(4) Nepotizam postoji u slučaju čvrstih dugogodišnjih prijateljstava.

Dakako, nepotizam se ovdje uzima u obzir kao ostvarivanje osobe koristi temeljem zlouporabe položaja u bilo kakvoj organizaciji (neprofitnoj, javnoj, miješanog vlasništva, privatnoj koja je društveno relevantna i sl.).

(5) U tom smislu Rogošić i Radman optuživi su po točki (3) jer su u odnosu (1), ali i po točki (4) jer su u odnosu (2).

Situacija ne može biti bjelodanija nego što jest. Štoviše, toplo se nadam kako će ovo postati udžbenički primjer, pa neka im se potomci desetljećima i stoljećima pokrivaju po glavi kad u udžbeniku vide ime i prezime omraženog pretka.

Kako HRT dovesti u red kad su već nesposobni to sami učiniti?

I što sad? Nikome ništa. Nisu ti ljudi krivi. Takva nam je kultura. Siva isto kao i ekonomija. Kultura primitivizma. Civilizacija neinteligencije sparene sa zvjerskom ambicijom koja se prije ili kasnije redovito pokaže šupljom i ni sa čime utemeljenom, a njihovi nositelji ljudima bez imalo vjerodostojnosti.

Uvjeravali su nas, temeljem objektivnih istraživanja, njihovih rezultata i interpretacija kako hrvatsko društvo tolerira određen stupanj korupcije, nepotizma i uopće sukoba interesa. Ako je tako, onda u redu. Očito rješavanje ovog slučaja neće odvesti nikamo. Za početak stoga što nije jasno tko to uopće može istražiti? Netko tko je izvan te mreže? Ali takvih osoba doslovno nema, jer racionalno je pretpostaviti kako se korupcija, nepotizam i sukob interesa podjednako šire svim segmentima i razinama društva. Zašto bi dakle kakav sud časti bio izuzet? Zašto bi bili izuzeti odvjetnički uredi? Banke? Sudovi? Državna tijela? Ne vidim razloga, a ako ga netko vidi, neka ga kaže (kako bi kazao Martin Heidegger „Dam se podučiti“).

Ljudi od akcije kazali bi da je pravo rješenje udariti na preduvjete takvih aktivnosti, a preduvjet je primjerice sama zgrada HRT-a na Prisavlju u Zagrebu. Načelo zaključivanja je jednostavno: nema zgrade, nema kriminala. Možda je trošak previsok? Dobro, što bismo zaista izgubili gubitkom HRT-a? Koji su to nacionalni interesi koje HRT ostvaruje? Pa nisu sposobni proizvesti najgledaniji središnji dnevnik u RH! Da skratim, zašto se tu zgradu ne bi sravnilo sa zemljom? Vjerojatno joj i treba neko ozbiljnije renoviranje. Naravski, ne sad divljački i teroristički, nego pristojno, uljuđeno i civilizacijski, onako kako Američani urušavaju svoje oblakodere u urbanim središtima velikih gradova. Tad bi birokratizacija, korupcija, nepotizam, sukob interesa, itd. biti doslovno fizički spriječeni na HRT-u, naime, ne bi se imali gdje provoditi. Ako to nije početak predivnog prijateljstva ne znam što jest.

Ako nekoga ovdje brine možebitan nemoral čina, onda se po tko zna koji put pozivam na argument Virginije Held koja:

(6) opravdava terorizam kao dopušten ukoliko ne postoje druga sredstva za borbu protiv dugotrajnog i snažnog uskraćivanja pravde što se u slučaju HRT-a može dokazati poredbom zakona o toj organizaciji i njezine djelatnosti.

Ako je moralno dopušteno, onda je OK. Ljudi od akcije kazali bi – Možemo prijeći na tehnička pitanja kao primjerice, sjeća li se itko gdje smo zakopali onaj ekploziv?

HRT je dio mreže sveopće kleptokracije

No HRT nije jedini problem u ovoj državi, ali je problem ukoliko je postala sama sebi svrhom i njome se manipulira sa ciljem ostvarivanja osobnih interesa pojedinaca i interesa skupina, a ne sa ciljevima koji su definirani u zakonu. HRT je samo dio kleptokratske mreže u kojoj živimo, matrice iz koje nema izlaska kao u preskupim holivudskim blockbusterima s happy endom.

Kleptokracija dolazi od starogrčkog κλέπτης, kleptēs = lopov i κράτος, kratos = moć, vladavina. Dakle, vladavina lopova (engl. kleptocracy, njem. Raubwirtschaft). Kleptokracija je oblik političke upravljačke korupcije koja potpuno ili totalno gospodari sustavom društva i načinom života. U doslovnom značenju znači vladavinu doslovnih lopova i kriminalaca (primjer političara i poslovnih ljudi osuđenih za kaznena djela koji i dalje djeluju), a u prenesenom vladavinu vladajućeg sloja društva koji polugom legalnosti i legitimnosti vlasti (koje su također redovito upitne) pod krinkom brige za opće dobro svime što čini doslovno pridonosi isključivo i samo sebi (korupcija, birokratizacija i nepotizam). Dakle, je li RH potpuno kleptokratsko društvo, u svim sektorima i na svim razinama?

Za ovu priliku, skladba Spanish Bombs grupe The Clash (London Calling, 1979.), ali ovdje u izvedbi meksičkog ska, punk, rock banda Tijuana no!

[ad id=”40551″]

Piše: Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Stevo Culej o Pupovčevim i Milakovićevim Srbima: Terorist križanci četnika

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej na društvenoj mreži podijelio je tekst iz novina, a koji se odnosi na, kako tamo piše, izvješće CIA-e.

Terorist križanci četnika, kratko je prokomentirao Culej.

 

facebook komentari

Nastavi čitati