Pratite nas

Smanjenja plaća političarima u BiH

Objavljeno

na

Do izbora u Bosni i Hercegovini ostalo je pola godine, a to vrijeme političari itekako koriste kako bi učvrstili svoje pozicije. Da bi dobili glasove puka smislili su da smanje javnu potrošnju, i to na državnom nivou. No to ne ide baš glatko, jer se ne slažu u kojem omjeru bi to trebalo biti. Analitičari ocjenjuju da se radi tek o “bacanju prašine u oči” građanima, jer je državni proračun jedna dvanaestina potrošnje na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

Podsjećanja radi, u bosanskohercegovačkoj administraciji je tri puta više zaposlenih nego prije rata. Plaće u općinama su nekada bile dva-tri puta manje nego u gospodarstvu, a danas su tri do četiri puta veće.

Podizanje popularnosti

Šest mjeseci uoči izbora, bosanskohercegovački političari su se sjetili kako bi popularnost kod glasača mogli dobiti i tako što će lansirati priču o smanjenju plaća svojim izabranicima u državnoj vlasti. Prvi prijedlog u parlamentarnu proceduru je uputio Milorad Živković iz SNSD-a, a nakon njega uslijedila su još četiri. No niti jedan nije naišao na odobravanje. Ovo pitanje, za parlamentarce iz Republike Srpske je zadiranje u entitetske nadležnosti. Poslanica Dodikovog SNSD-a Dušanka Majkić pojašnjava:

”Nijedan zakon koji regulira pitanje i nadležnost entiteta kao neustavan neće biti prihvaćen od strane poslanika iz RS.”

Osim što nekima i smanjenje plaća zadire u nadležnosti entiteta, ima i onih koji bi se cjenjkali. Za SDA poslaničke plate, ako već treba, bi mogle biti smanjene samo za 35 posto.

”Ostati će poslanik, po našem prijedlogu, na plati od 3.000, 3.200”, kaže poslanik Salko Sokolović.

Bacanje prašine u oči

I dok se čeka da Vijeće ministara BIH uputi prijedlog o smanjenju plaća u parlamentarnu proceduru, niko ne govori o tome kako se radi tek o ‘bacanju prašine u oči’ građanima. Naime, plaće poslanika u ukupnom proračunu su zastupljene u promilima. Kako kaže Adis Arapović, iz Centara civilnih inicijativa, one jesu nezaslužene, ali se ne radi o uštedama, već političkoj poruci i simboličnoj gesti:

”Ne zaboravite da je proračun institucija BiH otprilike 900 milijuna, a zbroj proračuna samo dvaju entiteta preko tri milijarde. U to ne ulaze županije ni općine. Od ukupne potrošnje od otprilike 12 milijardi, koliko iznosi ukupna potrošnja u BiH na godišnjem nivou, a to je zbroj svih proračuna, državni nivo sudjeluje sa manje od milijardu. To nije ni dvanaestina.”

I upravo je u tome problem. Sva zaduženja države kod MMF-a idu na javnu potrošnju entiteta, županija i općina. Ukupan vanjski i unutrašnji dug Federacije BiH početkom ove godine, primjerice, iznosio je oko 2,8 milijardi eura i samo za godinu dana povećan je za 115 milijuna eura. Federalni ministar financija Ante Krajina o tome kaže:

”Imamo već i zadane obveze po rashodima. I tu imamo poredane prioritete. Nulti prioritet je dug, nakon toga idu isplate za mirovine prema fondu mirovinskoga, nakon toge ratne invalidnine, nakon toga neratne invalidnine, i onda dolaze isplate za plaće”

Ništa bolja slika nije ni u Republici Srpskoj. U ovom bosanskohercegovačkom entitetu početkom travnja tamošnja Vlada je usvojila zakonska rješenja kojima je proračunskim korisnicima plaće uvećala za pet posto, odnosno, šest mjeseci uoči izbora vratila ih na nivo od prije dvije godine. Tamošnja predsjednica Vlade Željka Cvijanović najavila je i da će se razmatrati odluka prema kojoj direktori javnih poduzeća, ustanova, fondova i agencija, treba da se odluče u kojim upravnim i nadzornim odborima ostaju, odnosno koje napuštaju. Praksa je, naime, da partijski kadrovi popunjavaju posljednjih dvadesetak godina ta mjesta.

O tome Ivan Šijaković, profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu, kaže:
”Postoji jedna zabluda: nije samo problem nepotizma i zapošljavanja partijskih drugova, rodbine, kumova itd. zbog njihovih plaća, nego je to mehanizam da se preko njih izvlači mnogo veći novac nego što su njihove plaće i honorari. Različitim uplatama, različitim donacijama, tenderima i na mnoge druge načine jednostavno se izvlači novac iz javnih poduzeća i presipa iz proračuna preko javnih poduzeća, ili iz proračuna i javnih poduzeća preko privatnih. Zbog toga su ti partijski ljudi tamo. Nisu oni samo zbog svog osobnog bogaćenja.“

BiH je opljačkana

Sociolog Esad Bajtal dodaje: ”Ova zemlja je opljačkana i o tome se radi. Tu pljačku treba konačno istražiti. Vidjeti tko i kako je došao do enormnog bogatstva. Na koji način i kojim oblicima pljačke je ovaj narod srozan, tako da BiH danas ima najmanju kupovnu moć u Europi i spada u 13 najjadnijih, u ekonomskom smislu standarda zemalja svijeta. Ko je za to odgovoran? Samo politika. Ovi koji nas i dalje zadužuju. Oni rješavaju svoje, a nama nameću nove probleme, nove dugove.”

Podaci govore kako je Bosna i Hercegovina prije rata bila društvo proizvodnje, a danas potrošnje i rasipništva. Pokazatelji su da je u privredi radilo oko 84 posto , a danas radi 30 posto ljudi. U administraciji je tri puta više zaposlenih nego prije rata. Plate u općinama su nekada bile dva-tri puta manje nego u gospodarstvu, a danas tri do četiri puta veće. Ono što posebno zabrinjava je preko 50 posto nezaposlenih, ali i to da jedna četvrtina zaposlenih u Bosni i Hercegovini mjesečno živi od minimalca koji iznosi 185 eura.

Radio slobodna europa

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Danas su američki bombarderi letjeli najbliže sjevernokorejskoj obali u 21. stoljeću!

Objavljeno

na

Objavio

Getty Images AsiaPac

WASHINGTON – Američki bombarderi letjeli su u subotu vrlo blizu sjevernokorejske istočne obale kako bi demonstrirali vojne opcije koje imaju na raspolaganju u slučaju bilo kakve prijetnje, objavio je Pentagon.

Pentagon je istaknuo da je let obavljen u sjevernom dijelu demilitarizirane zone između Koreja u kojem još nijedan američki mlažnjak ili bombarder nije letio u ovom stoljeću.

“Radi se o najsjevernijem području demilitarizirane zone u kojem je u 21. stoljeću letio neki američki zrakoplov ili bombarder uz sjevernokorejske obale što potvrđuje do koje mjere uzimamo za ozbiljno opasno ponašanje Sjeverne Koreje”, napisala je u priopćenju glasnogovornica Pentagona Dana White.

“Ova misija demonstracija je američke odlučnosti i jasna poruka da predsjednik raspolaže s brojnim vojnim opcijama kako bi se suočio sa svakom prijetnjom”, naglasila je u priopćenju.

Dodala je kako je Washington spreman “koristiti čitavu lepezu naših vojnih kapaciteta kako bi branili SAD i naše saveznike”.

NEW YORK  – Prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa potpunim uništenjem Sjeverne Koreje dodatno su učinile neizbježnim napad raketama Pjongjanga na američko kopno, zaprijetio je u subotu u govoru pred Općom skupštinom UN-a sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong Ho.

Trumpove ‘uvrede’ “nepovratna su pogreška zbog koje je postalo neizbježno” da sjevernokorejske rakete pogode američko tlo, rekao je Ri.

Osuđujući izjave američkog predsjednika, nazvao ga je “poremećenom osobom i  megalomanom” koji je u današanje doba “jedna od najvećih prijetnji miru”.

Agencija France presse prenosi da je Ri rekao da je njegova zemlja samo nekoliko koraka udaljena od toga da postane nuklearna sila, te naglasio da Pjongjang neće ustuknuti niti promijeniti svoje stajalište zbog sankcija “neprijateljskih snaga”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Što Stjepan Mesić i Budimir Lončar znaju o aktivnostima OSA-e BiH u Republici Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ljevičari diljem svijeta su cijelo 20. stoljeće uprezali svoje ograničene mentalne i kognitivne snage kako bi pojam “nacionalizam” zadobio nekakvo “negativno” ili politički i društveno neprihvatljivo značenje. Zaista, ne treba posebno objašnjavati što se događalo u Jugoslaviji onomu tko je bio etiketiran kao “nacionalist”, kao ni što se događa kad danas nekoga “liberalni” mediji proglase “nacionalistom”.

Međutim, licemjerje, neobrazovanost i nepismenost ne poznaju samosvijesti ni samokritike.

U nas je jugoslavenski nacionalizam potisnuo i proganjao sve ostale nacionalizme kao što suvremeni liberalizam sve svoje neistomišljenike i protivnike proglašava – fašistima i/ili nacionalistima.

Nažalost, pseudonacionalizmi kao što su sveslavenstvo i jugoslavenstvo preživješe raspad kako SSSR-a tako i SFRJ-a, te se iznova javljaju, ovoga puta u izmijenjenom obliku pod imenima europejstva, balkanizma ili nadnacionalnih regionizama, piše Josip Gajski/Hrsvijet.net

Svaki od tih “izama” je u pravilu najčešće tek zavjesa iza koje se krije interes; nacionalni, geopolitički ili ini, ali uvijek svediv na financijski interes. Ipak, najneutemeljeniji, najviše “veštački”, rekli bi prekodrinci, odnosno najbizarniji pseudonacionalizam suvremenog doba jest onaj islamski, odnosno muslimanski. Koju god vjeroispovijest pogledamo na kugli zemaljskoj, vidimo “razdor”, odnosno podjele među katolicima, pravoslavcima, protestantima, hindusima, budistima. U biti, vidimo “zajedništvo” koje nema nadnacionalne (antinacionalne) pretenzije, za razliku od muslimana (preko 85% sunita) koji se poistovjećuju i povezuju diljem svijeta.

Identitet se u svih muslimana ne nalazi u naciji, nego njegovoj vjeri; bez nje, on (p)ostaje ništa. Promotrimo li stanje na bliskom istoku, vidimo razne arapske (!) države u međunarodnopravnom smislu i njihove državljane, ali ne vidimo narode, odnosno etnos. Ne postoje Sirijci, Libanonci, Iračani, Jordanci; postoje Arapi, odnosno Muslimani, kojima je u širem smislu svejedno kako se njihova država zove i dokle seže, dok se god nalazi unutar granica nekog od povijesnih kalifata.

Ovo je važno znati zbog stanja u susjednoj BiH. U određenom smislu, Bosna i Hercegovina od 1945. godine je jedina jugoslavenska zemlja u kojoj žive, u pravom smislu, Jugoslaveni. S jedne strane imamo Hrvate, s druge Srbe, koji se nikad u potpunosti nisu izjašnjavali Jugoslavenima, no što je s trećim “narodom”? Mi ćemo za Bošnjake tvrditi da su to Hrvati koji su prešli na islam; Srbi će tvrditi da su to, pak, Srbi koji su prihvatili islam, a ovi se treći odbijaju izjasniti kao pripadnici dvaju spomenutih naroda – i zato su u najvećoj mjeri postali Jugoslaveni – mogli su prihvatiti nepostojeću narodnosti jer sami svoju nisu imali.

Popis stanovništva iz 1953. godine u BiH nije dopuštao narodnost Muslimana, stoga imamo brojku 891.800 (31.32%) Jugoslavena. Na sljedećem popisu iz 1961. godine, kad je ta narodnost dopuštena, imamo 842.248. (25.29%) Muslimana. Štovatelji, apologeti i nasljednici Josipa Broza nisu nikad shvatili zašto je u pokretu “Nesvrstanih” bilo toliko arapskih zemalja, kao ni zašto je Jugoslavija imala “dobre” veze s Arapima, zašto su šeici i arapski dužnosnici hodočastili u Beograd i trpili polupismenog Broza. No, brojke govore same za sebe; pokret “Nesvrstanih” je prvu značajnu konferenciju imao 1961. godine. Usporedimo li broj Muslimana iz popisa stanovništva iz 1961. s onim iz 1971. vidimo rast za 640.182. Dakle, u jedno desetljeće je broj Muslimana porastao za više od pola milijuna ljudi! Vidimo da su Arapi već onda počeli sa svojim strateškim prodorom u BiH, a današnja militantna islamizacija Bosne i Hercegovine nije ništa drugo do li realizacija dugo pripremanog plana.

U jugoistočnoj Europi postoji enklava s gotovo 2 milijuna registriranih (!) muslimana koji svoj identitet vežu isključivo uz svoju vjeru, bez koje, zapravo, ne postoje. Hrvati su Hrvati, bili oni katolici, pravoslavci, agnostici, ateisti i t.d., a jesmo li ikada čuli za Muslimana agnostika ili ateista? Nismo i ne ćemo, jer bi to bilo nešto poput okruglog kvadrata.

Danas se diljem Zapada koristi izraz “moderate muslim”, odnosno umjereni ili progresivni musliman, za razliku od muslimanskih fundamentalista (terorista). Međutim, opet u samom pojmu imamo sve rečeno – fundamentalizam – dakle fundament, ono što je u temelju, jezgra, počelo – islam je (u temelju) najopasniji suvremeni pseudonacionalizam.

Upravo na tom tragu treme tumačiti i navode pisma reis-a Kavazovića, upućenog kardinalu Bozaniću, koji nerješena nacionalna pitanja u BiH pokušava staviti u kontekst religijskih.

II.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, izdaje publikacije te vrši nekakvu medijsko-političku (projugoslavensku) ulogu.

Svakom upućenijem je jasno o čemu se radi kad je počasni predsjednik IFIMES-a Stjepan Mesić, a predsjednik savjetodavnog odbora Budimir Lončar. Zanimljivo je, pak, što su predsjednici IFIMES-aZijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf (rođen u Iraku). Također, o izvrsnoj međunarodnoj umreženosti govori i činjenica da je predsjednik vijeća IFIMES-a Craig T. Smith, bivši politički ravnatelj Bijele kuće u Clintonovoj administraciji, ali i direktorica za euro-mediteransku diplomaciju i međukulturalne odnose njezino visočanstvo nadvojvotkinja Austrije i toskanska princeza Camilla Habsburg-Lothringen.

Vrlo je zanimljivo što je 16. rujna 2017. godine objavljena opsežna „analiza“ odnosno projugoslavenski, a kako se ispostavlja, promuslimanski pamflet „Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“.

Na podmukao se način u tom pamfletu izjednačava djelovanje Predsjednice RH te srbijanskog predsjednika Vučića, pritom insinuirajući politike tih dvaju država spram Hrvata, odnosno Srba u BiH, a protiv muslimana Bakira Izetbegovića: „Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.“

Najzanimljiviji je zaključak ovog pamfleta, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bivše jugoslavenske strukture (Mesić, Lončar) itekako umrežene s islamskim interesima, još od razdoblja „Nesvrstanih“ te neviđene muslimanizacije započete 60-ih godina prošlog stoljeća: „Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.“

Istaknut ćemo još jednom, da je ovaj pamflet objavljen 16. rujna, dakle samo dva dana prije no što je „Nacional“ objavio dokumente koji potvrđuju da agenti Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike. Upravo je glede bošnjačke obavještajne službe napisano: „Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.“

Dakle, osim što se (ne)izravno zaprijetilo RH i njezinim građanima, pokušalo se, koliko je moguće, preventivno sanirati štetu koja će nastati nakon objave dokumenata u „Nacionalu“. Kad su već jako zabrinuti za hrvatski turizam, ne treba isključiti ni ulogu bosanskog parasustava, o kome je pisao Nacional, u brojnim požarima kakvima smo svjedočili posljednjih tjedana.

Uzmemo li u obzir da su bivša dva jugoslavenska dužnosnika (Stjepan Mesić i Budimir Lončar) vrlo bliska tom institutu, bilo bi razumno pretpostaviti da i oni imaju neka saznanja o bošnjačkim obavještajcima i prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, čime bi se trebala pozabaviti i naša SOA.

Zaključno, radikalizacija Muslimana u BiH predstavlja konačni krah i propast ideje jugoslavenstva, zbog čega su možda mnogi toliko skloni unitarnoj BiH, jer je to Jugoslavija nakon Jugoslavije, međutim, kao i svaka Jugoslavija u povijesti – nefunkcionalna i neodrživa. S druge strane, trebalo bi istražiti koliko se na islamizaciji BiH radilo tijekom druge polovice 20. stoljeća, za vrijeme i nakon raspada bivše države. Beograd je do ’90-te godine bio terorističko središte Europe i sjedište PLO-a te svih muslimanskih terorističkih organizacija, a danas je to Sarajevo, što ne može biti slučajnost, budući su ostali isti ljudi i iste strukture. Trebalo bi ih, prije nego odu Bogu na ispovijed, nešto o tomu – priupitati.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati