Pratite nas

Kultura

Smiraj duše – Istinita priča

Objavljeno

na

Taj dan je trebao biti kao i svaki drugi . Ništa nije naslućivalo da će taj dan ostaviti tako dubok trag u mom srcu, u mojoj savjesti.

Tog dana vraćajući se s posla susrećem jednog prijatelja, mog mještanina, koji upravo stiže iz dijaspore. Isti se nalazi već duži niz godina na radu u inozemstvu sa svojom obitelji.

Stajem, prilazim istom te se srdačno pozdravljamo.

Kada me je ugledao nasmija se te prozbori ,,pa gdje si Jole prijatelju “.
Zdrav osmijeh, krasni zubi, uglađenog izgleda što bi naš narod kazao ,,pravi gospodin“.

I prije rata isti je bio obrazovan čovjek, lijepo i  kulturno odgajan u duhu vjere te ga krasili maniri ,,dobrog momka “.

Dok smo se pozdravljali iz automobila izlazi njegova stara majka koja je preko zime boravila kod njega kako ne bi morala onako stara i iznemogla brinuti o kući, ogrevu, čišćenju snijega..
Lagano se izvlačila iz luksuzne limuzine s crnom maramom na glavi kakvu nose naše majke.

Lica blijedog, očiju udubljenih, pogleda uprtog u rođenu kuću .

Pomislih u sebi ,,Bože ,kako je ubila tuđina “.

Prilično narušenog zdravlja baka zastade, uzdahnu duboko te se koraka teškog, sporog uputi ka kućnom pragu.

Reče ,,Hvaljen Isus kućo moja i prekriži se ” te nastavi ,,sada mogu umrijeti “.

Ja i prijatelj se pogledašmo i zašutišmo.

Baka opet uzdahnu duboko.

Na starom napaćenom licu pokazaše se suze te rukama pokušava iste zaustaviti ali ne uspijeva .

Pogledam u prijatelja a u njegovim očima suze te mi kroz stisnute zube reče ,,e moj Jole ona je stalno pominjala kuću i sanjala kada će doći “.

U meni vulkan emocija, žalosti, tuge ni sam ne znam čega sve.
U grudima me steglo, riječi ne mogu reći, pokušavam sakriti emocije te samo dubuko uzdahnem.

Baka dolazi do kućnog praga te izusti ,, Majko Božija, neka sam samo kući došla “.
U drhtavoj ruci drži ključ na staroj šarenoj špagi, otvara vrata koja se uz škripu otvoriše, valjda od radosti da pozdrave domaćina .

Baka stade pred vratima, poljubi ista, te se opet triput prekriži kako to sveto Trojstvo nalaže.
Okrenu se prema nama a u očima neka druga svjetlost, valjda novog života te se pokaza i osmijeh na starom licu .

Promatram u nevjerici, rekao bih da se život vratio u to staro izmoreno tijelo.

Čuje se sada veseo glas domaćice do maloprije oronule tužne starice, ,,Josipe “ajde kod nas na kavu “.

Još uvijek pod dojmom događaja ja zahvali na pozivu te i u meni radost zaigra.
Pozdravih se s prijateljem koji crvenih očiju od suza u nevjerici gleda kako mu majka odjednom ozdravi i dobi volje za životom.

Sjedam u auto a u meni i radost i tuga, tisuća misli mi prolazi kroz glavu i postavljam pitanje sebi ,, zar se novcem može kupiti ovakva radost, zar se novcem može kupiti život“ ?

Doći ćemo i mi u starost te biti poput ove bake gdje nam svi zarađeni novci i bogastva svijeta neće nadomjestiti našu ,,avliju“ .

Možemo mi sebe ubjeđivati u suprotno ali kada dođemo do kraja ,,životne ceste“
tražit ćemo našu ,,avliju“ , našu staru kuću, našu rodnu grudu koja nas odhranila i u koju želimo otići na vječni počinak .

Baka je svoj san doživjela a hoćemo li mi?

Tekst napisao: Josip Lelić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

NOSTALGIJA

Objavljeno

na

Objavio

Čovjek ode iz rodnoga mjesta
I gdje dođe živi u spokoju
Al nemože zaboravit nikad
Rodnu kuću i rodbinu svoju.

Kad odlazi iz svog rodnog mjesta
Da je tužan to niko ne krije
U principu svi idu za boljim
Ali opet nikom lako nije.

Kad mu neko rodni kraj spomene
Glas zadrhti a duša ga boli
Pedeseta prođe kako ode
Al ga srce i sad jako voli.

Svako mjesto od Boga je dano
I slično je drugima u biti
Rodno mjesto svima je posebno
Ne može ga ništa zamjeniti.

Nostalgija to je teška bolest
Tu lijekovi nikakvi ne vrijede
Rodni kraj se u grudima nosi
Do starosti i do kose sijede.

To je teško objasniti onom
Koji nikud odlazio nije
Kada dođeš svome rodnom kraju
Drugačije pjeva se i smije.

  Ivan Čuljak, Rovišće / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati