Snovi u žabokrečini

4

Slušam reakcije hrvatskih navodno ljevičarskih političara, estradnjaka, ministara i raznih face book intelektualaca i ne mogu sakriti radost da su ovi naoko nevažni izbori tako prošli.

Posebnu bol navodnim ljevičarima, toleratorima i umjetnicima s beogradskom diplomom predstavlja uvjerenost da su imali navodno obrazovanog i najboljeg mogućeg kandidata.

lijeviDok je Ivo Josipović pokazao završnu korektnost u izričaju i svijest o svojoj stvarnoj snazi dotle se navodni ministri i komesar Zoki natječu u davanju što debilnijih, opasnijih i iritirajućih izjava. Oni se toliko duboko osjećaju poraženima da gube i onaj osnovni osjećaj za odgovornost prema instituciji koju predstavljaju pa se postavlja i realno pitanje odgovornosti naspram zakona i države.

Par primjera: Nakon izborne pobjede je gospoda predsjednica održala pomirljiv govor, a tako je nastupala i za vrijeme cijele kampanje. Za vrijeme kampanje je izbjegavala bilo kakve negativne konotacije, prozivanja ili bilo što što bi moglo zatrovati zajedništvo nakon izbora.

Al za njih i njihove sledbenike je zavladalo jednoumlje, strah i krađa. Oni koji su izrasli na korjenima jednoumlja se boje jednoumlja.

Dok govore o napretku države glavna eksponentica, planirano hrvatska minsitrica, izjavljuje da se radilo o povratku u 91. Drugi nam govore o ratu, a jedan harlekin bi zašivao svoje džepove da mu ne pokradu to njegovog jadnog sitniša koji dobiva od naroda po kojemu usrdno pljuje.

No njezina poruka je ostala za naše navodne ljevičare nerazumljiva. Umjesto da se ministri i glavni komesar prisjete svoje funkcije i izbjegavaju barem javno pokazivanje svoje moralne i ljudske golotinje, oni iz svojih zaprega vade one stare toljage i pile kojima su njihovi politički prethodnici nekad davno po selima sijali svoju demokraciju i ljubav.

Zahrđalim jugo komunističkim pilama pokušavaju prepiliti zdrav razum držeći pilu naopako.

Dok govore o napretku države glavna eksponentica, planirano hrvatska minsitrica, izjavljuje da se radilo o povratku u 91. Drugi nam govore o ratu, a jedan harlekin bi zašivao svoje džepove da mu ne pokradu to njegovog jadnog sitniša koji dobiva od naroda po kojemu usrdno pljuje.

U onoj fantastičnoj noći smo mogli biti svjedoci ponovljene sprege te lažne politike i uvezenih duhovnih prostitutki.

Predstavnici najslinavijeg sloja su bili neki novinari koji su se, ako da ih plaća partija, svom svojom snagom i nepostojećim ugledom bacili u naručje lažnim pobjednicima očekujući da je prvi šampanjac samo jedan od onih u predviđenom redu. Hrvatsko novinarsko društvo se niti ne oglašava povodom neviđenog usklađivanja njihvih novinara i crveno komunsitičke partije koja se zbog estetske ideološke kirurgije prozvala socijalističkom i demokratskom.

Iz žabokrečine hrvatskog novinarstva na podij preuranjenenog slavlja iskakale su uglanjcane žabe krastače i kreketale svoj srbo jugoslavenski kreket likovanja, a da niti jedan javni predstavnik toga navodno demokratskog društva niej rekao da je dosta.

Mali estradnjaci još uvijek koriste društvene mreže da bi dijelu pučanstva obznanili svoje gađenje nad cijelim dijelom naroda, dijaspore. Razlog njihovog prijezira je činjenica da nisu birali sina nekadašnjeg komunističkog ideološkog poglavice.

Usput: zamislite koji bi skandal nastao u Njemačkoj da navodna elita, intelektualci i umjetnici suze rone jer netko nije birao sina glavnog Adolfofov ideologa. Al ne, našim lažnim ljevičarima svaka duhovna pornografija je opravdana da bi zadovoljila njihove potrebe za okretanjem hrđave pile naopako.

Zašto naši lažni ljevičari imaju problem s demokracijom i svakim javnim izražavanjem domoljublja?

Zašto ih smeta i sam naziv hrvatski, a hrvatske ratne vojne invalide smatraju parazitima koji nelegalno ruše vlast? Zašto se oni solidariziraju s Francuzima i francuskim narodom koji je ovih dana izgubio dvadesetak svojih častnih sinova i kćeri, a ne mogu se solidarizirati s hrvatskim narodom kojega su na stotine tisuća poubijali njihovi ideološki začetnici, a na tisuće njihova dojučerašnja braća i sestre u jugoslavenskom bratsko jedinstvenom loncu obmane?

lijevi2Odgojeni u društvu u kojem postoje dobri dečki koji su toljagama i puškama uveli red i pravdu poubijavši pola milijuna ljudi, često i njihovih djedova, oni su se identificirali s nakaradnom ideologijom partizanštine i komunizma, koja navodno više ne postoji jer su oni promijenili ime, a zadržali zgrade, novce, stanove i vile.

U njihovom političkom i mentalnom svijetu je svaki onaj koji bi se usudio dovesti u pitanje njihovu neupitnost bio narodni neprijatelj. Tih narodnih neprijatelja je bilo puno. Oni su se svrstavali u različite skupine kao u nekakvoj loži crnila.

Najgornja loža u toj desetljetnoj obmani i lažima je bila rezrervirana za ustaše, onu vrstu neprijatelja koja vječito teži njihovom uništenju i razaranju njihove vlasti. Oni su odrasli u svijetu u kojemu im je od kolijevke do diplome inputiran strah od tih ustaša, a ustaša je po njihovom poimanju svatko onaj koji bi rekao da je Tito zločinac i svatko onaj tko se usudi njihov svijet praktičnog fašizma, iz kojega su definirali svoju moć, dovesti u pitanje.

Što se dogodilo na ovom izborima da su se toliko uznemirili?

Ništa strašno u nekom normalnom svijetu. Pobijedila je bolja kandidatkinja i to je to. No u svijetu munjenih balkanskih žaba i lažnih postjugoslavenskih socijalista se dogodio tektonski poremećaj.

Pusićevskih 200 obitelji su utrpali Tuđmanu, državu proglasili slučajnom, rat za slobodu građanskim, a sve domovinski orijentirano nazadnim, nepismenim i opasnim. Izmijenili su upravnu strukturu po agencijama i uredima i taman pomislili da su konačno prebrodili tu nesretnu epizodu odvajanja Hrvatske od njjihovog Balkana, kad ono narod pobrkao račune.

Najprije smo imali rat i predsjednika kojeg oni mrze više od najgoreg Boga. Nakon njega, partizanskog generala koji je imao više doktora u vladi nego su oni vidjeli u životu, došao je balkanski vodič medvjeda na brnjici, revolucionar i salonski borac za lažni antifašizam. Nakon njega dolazi uglađeni sin glavnog ideologa komunističke patije, skladatelj za katoličku hrvatsku kulturu značajnog djela “Ars diaboli”. No malo udaljen od ratobornog i primitivnog šumskog stila. Taman kad su pomislili da je njihova šapa sigurna na ovim izborima pobjeđuje osoba koja ima samo tanku vezu s njihovim svijetom i ima sposobnost da konačno ujedini narod.

To je njezin glavni crimen, to je glavni grijeh onih koje oni nazivaju ustašama i ne znajući da time nikome ne čine neku sramotu osim samima sebi. Oni su bili sigurni da je projekt pred završnom glazurom. Tuđmana su toliko obijedili da na njega pljuje svaki tifusar i svaka šuša.

munizaba_11012015_screenPusićevskih 200 obitelji su utrpali Tuđmanu, državu proglasili slučajnom, rat za slobodu građanskim, a sve domovinski orijentirano nazadnim, nepismenim i opasnim. Izmijenili su upravnu strukturu po agencijama i uredima i taman pomislili da su konačno prebrodili tu nesretnu epizodu odvajanja Hrvatske od njjihovog Balkana, kad ono narod pobrkao račune. Najprije im se u računicu upetljaše 100% ratni vojni invalidi koji su bili glavni kamen spoticanja na njihvom putu u mirnu budućnost, a onda se i narod priključio.
A onaj tko njima pobrka račune on je ustaša, a ustaša se oni boje.

Mali partizančići su tako odgojeni, oni su taj mentalitet prenijeli na sve munjene žabe i profesore s diplomom iz Dopizdine, na sve urbane intelektualce koji su dobili mjesto profesora pomoću spermatoidnog pečata na rodovnici.

Kad su nakon tri mandata izgubili, navodno svoj, šumski teritorij oni su se očito toliko uplašili da im je jedino preostalo vađenje zahrđalog oružja koje su im u nasljedstvo ostavili oni koji su tim oruđem oslobađali ualze u gradske vile po Zagrebu i drugdje.

I sad pile hrđavom pilom mržnje, okrenuli ju naopako i misle da će režu vrat ustaškoj zmiji.
Kao u nekom snu strave i užasa.

Kad se probude oni koji otvore oči vidjet će da je ustaška zmija u stvari bila grana na kooj su spavali. Ako budu pametni shvatit će da je već svanulo, da je malo svijetlo obasjalo pokoji ćošak ove streskane zemlje i naroda.

Ako ne otvore oči i ostanu zadojeni mržnjom onda nek i pored iskolačenih očiju i dalje sanjaju svoje partizanske snove u crvenoj žabokrečini.

Vinko Vukadin/Fb

Kamenjar.com

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • peppermintt

    🙂
    Josipović nam kao državnik i političar nije nepoznanica kroz političke poteze u petogodišnjem mandatu jako dobro smo ga upoznali. I nismo zadovljni. Zbog toga nije dobio povjerenje za drugi mandat.

    Kolinda je u jednom kratkom vremenskom periodu bila dio političke scene. Vrijeme Sanadera kojega je instalirao Mesić end co, to ne smijemo zaboraviti. Ona se isključila iz te i takve politike i krenula u drugom smjeru, sanader je završio u zatvoru, za mesića nije jasno kako još uvijek isto nije.

    Kolinda je odrasla na zapadu, nije kumrovečka škola što je zapravo od presudne važnosti .

    Moderna, školovana, kompetentna, lijepa, s dobrim diplomatskim vezama po svijetu.
    I to je dobro, to je jako dobro.
    Mi u BiH, mi Hrvati imamo zadatak koji nikako usuglasiti, politički uskladiti, naime nikako jasno kazati koji je minimum koji tražimo za sebe, na koji način, kako, kada ,s kim ?? Ja ne razumijem kako branimo svoja prava kada npr Dragan čović sudjeluje na proslavi dana i krsne slave entiteta rs ??

    osim što je politički jako negativno za Hrvate ,iskreno i s one ljudske strane nije u redu.

    mi Hrvati moramo natjerati svoje političke elite da jasno argumentiraju stavove na korist nama Hrvatima a ne da stalno daju potporu drugima btw za što ih i nismo ovlastili. A onda s tim stavovima traiti potporu predsjednice Kolinde, koju budemo posve sam sigruna i dobili. 🙂

    eto sad je i do nas 😉

    • EMINƎM

      treba izbaciti razne “Uljeze” lopove i lažove,kako god se oni zvali, pa bio on i dragan Čmarović