Pratite nas

BiH

Sodomizacija i gomorizacija

Objavljeno

na

david_mixner_1Sodomizacija i gomorizacija

Lezbijski, homoseksualni, biseksualni i transseksualni (‘LGBT’) glas vrlo je važan: teži dva puta više i od židovskoga’, izjavio je trijumfalno ovih dana 67-godišnji David Mixner, u tekstu najutjecajnijega talijanskog dnevnika Corriere della sera od 30. svibnja. Najavljujući ga u naslovu kao ‘najmoćnijega homoseksualca u Americi’, list dodaje njegove izjave: ‘Naš je glas sada već odlučujući’ i ‘Hillary Clinton je naša kandidatkinja’ na predstojećim američkim predsjedničkim izborima 2016. godine (pod uvjetom da se ona odluči natjecati).

U spomenutome tekstu novinarka Corrierea Elena Tebano tvrdi dalje da je u SAD-u ‘put homoseksualnome pokretu širom otvoren’. To potvrđuju i riječi samouvjerenoga Davida Mixnera, koji već više od pola stoljeća ratuje s nekad kršćanskom Amerikom, za se i za svoju homoseksualnu bratiju, a najveće uspjehe postigao je usponom na vlast obitelji Clinton prije dva desetljeća: ‘Homoseksualni brakovi bit će ozakonjeni i u SAD-u i pitanje više nije ‘hoće li’, nego ‘koliko brzo’. Mnogi vjeruju da bi se Vrhovni sud mogao izjasniti sljedeće godine. Oni, kao što je poznato, traže ‘bračnu jednakost’ (‘marriage equality’).

Prema onome što se može zaključiti iz uglavnom neopredijeljenoga i na činjenice usredotočenoga teksta milanskoga dnevnika, strategija i taktika homoseksualnoga pokreta u ‘sodomizaciji i gomorizaciji’ Amerike i svijeta počiva na kupovanju lijevo-liberalnih političara, pritisku na niže, više i najviše suce te na medijskome ispiranju mozgova, posebno mladih naraštaja.

Primarnu ulogu odigrali su tako, po logici stvari, ‘pederski dolari’: sam Mixner tvrdi da je ‘u svojoj karijeri uspio prikupiti 40 milijuna dolara kao potporu kandidatima sklonima homoseksualcima’. Čini se da je u svemu tomu, barem među političarima, bitnu ulogu odigrala obitelj Clinton – predsjednik Bill i državna tajnica (i možda buduća predsjednica) Hillary – koji su i sami, kao što je poznato, bili protagonisti ‘nekonvencionalnoga spolnog ponašanja’ (slučaj Lewinsky) pa njegove čari očito ne žele uskratiti ni drugima.

Oni su na samom početku 1992. godine Mixnera prihvatili kao ‘prvoga homoseksualca koji je postao javnom osobom u predsjedničkoj kampanji’ (usput, u hrvatskoj javnosti gotovo je neprimjetno svih proteklih godina prolazila činjenica da je pred svake izbore SDP, prije diskretno, a potom na sav glas, reklamirao sebe kao ‘pedersku stranku’, slijedeći tako ‘najnaprednije’ svjetske uzore).

Clintonovi, i ona i on, u početku nisu slijedili baš sav homoseksualni avangardizam: Bill je, recimo, potpisao zakon s poznatim načelom ‘Ne pitaj – ne odgovaraj’, po kojem su homoseksualci u američkoj vojsci mogli služiti samo ako bi zatajili svoj identitet, a ona koju godinu potom nije htjela povući Zakon o obrani braka. Ali onda je prije godinu dana u igru uletio američki Vrhovni sud, koji je taj zakon proglasio neustavnim. Po logici američkoga pravnog sustava to bi moglo postati presudno. Ili, kao što je utvrdila talijanska novinarka Tebano, ‘vrlo je vjerojatno da će se predstojeće promjene dogodili sudskim, a ne izbornim putem’.

Vrlo zastrašujuća tvrdnja: ne će, dakle, odlučivati narod, nego umrežena oligarhija. Već sada možete vidjeti u kakve sudske nevolje može uletjeti svaki Amerikanac koji se usudi nešto ‘loše’, a to znači nešto kršćanski, reći o homoseksualnoj praksi – recimo, ako na Wikipediji otvorite stranice Američke obiteljske udruge ili American Family Association, AFA. Dio toga ugradio je i ‘agent spavač’ Ivo Sanader u hrvatski ‘antidiskriminacijski zakon’, ali vidjet ćete kakvog će sve biti tragigrotesknoga cirkusa kad se on počne doista primjenjivati!

Homoseksualne jurišne postrojbe, za koje radi američki Vrhovni sud i cijelo tamošnje sudstvo, upravo su u postupku ‘čišćenja terena’ od posljednjih džepova otpora (Mixner posebno spominje Sjevernu Dakotu, u kojoj su još zabranjeni pederski brakovi). ‘Uskoro će svih pedeset (američkih) država imati ‘bračnu jednakost”, autoritativno proriče on. ‘Prošlogodišnja odluka Vrhovnoga suda dala je putokaz sucima ostalih sudova’.

Poluga zvana UN

Posljednjih godina Clintonovi su, posebno aktivna gospođa Hillary, u punome iznosu utjerani u stado sa svima ostalima, a glavna poluga, kao i u nizu drugih slučajeva, bili su – Ujedinjeni narodi. Za jedan potez u toj organizaciji i sam ‘najmoćniji peder’ Mixner potapšao ju je po kosici: ‘Njezin govor u Ujedinjenim narodima u Ženevi 2011. godine koji je po prvi put povezao američku vanjsku politiku s pravima LGBT-osoba smatra se povijesnim trenutkom ove (homoseksualne) zajednice’. Drugim riječima, svi oni koji ne budu poštivali ta ‘prava’ naći će se na meti moćne Amerike! Valjda je sad jasnije i zašto hrvatska država za zaštitu pederskih parada angažira cijele do zuba naoružane bataljune interventne policije.

Homoseksualni lobi je, dakle, ‘smotao poda se’ vrh američke politike i sudstva, ali budućnost je osigurana samo ako se osvoje i mladi naraštaji, a to se radi medijskom hegemonijom. Time se očito presudno osiguralo da se dvotrećinsko protivljenje američkih glasača pederskim brakovima tijekom proteklog desetljeća pretvorilo u samo trećinsko (pod pretpostavkom da tamošnje agencije za ispitivanje javnoga mišljenja ne lažu onoliko koliko ove u Hrvatskoj).

‘Glasačka dob se smanjuje, a mladi su većinu skloni ‘bračnoj jednakosti”, kaže Mixner – čak 60 posto mladih od 18 do 29 godina iz Republikanske stranke su im, navodno, skloni. Zapravo, jedino područje na kojem homoseksualni lobi ima problema je u svijetu rada: kako kaže Mixner, ‘u čak 37 (američkih) država još je zakonito dati nekome otkaz samo zbog toga što je homoseksualac’.

Naravno, postoji i četvrti čimbenik, koji Mixner spominje kao sam pojam moći u američkom društvu – tamošnju židovsku zajednicu – od koje su homoseksualci, po njemu, ‘dvostruko’ moćniji (to je, naime, stvarno značenje one formulacije ‘naš glas vrijedi dvostruko više i od židovskoga’: naravno, ne vrijedi on dvostruko na samim izborima, nego u cijelom ‘demokratskom’ postupku, čega su izbori tek konačni ishod).

Prema poznatome i utjecajnome evangelističkom pastoru i javnome djelatniku Davidu Pikeu, vođi brojnoga Američkog molitvenog saveza, upravo su se dužnosnici židovske Antidifamacijske lige hvalili da su oni glavna poluga koja je u američkome društvu, od 1964. godine naovamo, iznijela ‘antidiskriminacijsko zakonodavstvo’ ili zakonodavstvo protiv (kršćanskoga) ‘govora mržnje’. O odgovarajućoj medijskoj moći ne treba ni trošiti riječi.

Najizravnije objašnjenje planetarne moći homoseksualnog lobija našao sam pak na stranicama 246. i 247. knjige ‘Vladari iz senke’ (Beograd, 1999.) srpskoga autora Dejana Lučića, među ostalim i izrazito protuhrvatske knjige dokumentarno-fikcijske naravi. Ona se tamo, preko Drine, prodavala i čitala u desetinama tisuća primjeraka, a očito je dijelom izišla i iz radionice tamošnje Službe državne bezbednosti (među savjetnicima se, recimo, spominje i zloglasni pukovnik Dušan Vilić, dobro znan i iz vremena jugokomunizma).

U njoj jedan fikcijski visoki časnik njemačke vojske i homoseksualac ovako objašnjava planetarnu moć svoga lobija: ‘Zbog svoje sklonosti u mnogim sredinama homoseksualci su proganjani, izbacivani iz službe, izolirani ili ponižavani. Oni to doživljavaju kao nezasluženu diskriminaciju i normalno je što imaju želju da se brane. Prije svega, pomažu jedni druge… Ima nas u svim strukturama – u kulturi, medijima, politici, obavještajnim službama, diplomaciji, NATO-savezu, a nekolicina su čak i šefovi država. Povezani – mi smo sila po sebi, svojevrstan svjetski lobi… Možemo učiniti više nego BND ili CIA… Faktički mi smo jedan od centara internacionalne moći s kojim je korisno biti u dobrim odnosima’.

Naravno, ishod tolike količine dobro organiziranih i zakonski posebno štićenih manjina je da na razvijenom i ‘civiliziranom’ Zapadu narodne većine zapravo postaju manjinama, koje će uskoro trebati posebnu zakonsku zaštitu, ako im to stvarne manjine dopuste (i u Hrvatskoj, kad većinski katolik dobije batine, onda su to obične batine, a kad ih dobije pripadnik homoseksualne ili koje druge manjine onda je to ‘zločin iz mržnje’ – kao da postoji ‘zločin iz ljubavi’ – koji se, taj ‘iz mržnje’, višestruko strože kažnjava).

„Najbolji liberali”

Hrvatska javnost razmjerno kasno, možda tek posljednje desetljeće, snažno proživljava ovakve (‘LGBT’) strane ‘kulturnog rata’, koje su u jugokomunizmu bile gotovo nepostojeće – naravno, ne stoga što ta stvarnost nije postojala, već zato što nije bila pripuštana u javni prostor. Nekadašnji ljuti komunisti, na vlasti i onda, a uvelike i danas, koji su svojedobno ovim pojavama pristupali i vrlo drastično, u međuvremenu su se preobratili u ‘najbolje liberale’ (‘moji najbolji demokrati’, rekao je već na samom početku devedesetih George Soros). Tako je sada, osobito posljednjih godina, Hrvatska prisiljena ubrzano učiti lekcije i prolaziti poglavlja, koja su ‘napredne europske zemlje’ – Corriere ističe ‘Nizozemsku i Dansku’ – a potom i SAD već odavno ostavile za sobom.

U Hrvatskoj pak (većinski katolički) narod još razmjerno uspješno izlazi na kraj s otuđenom, ali moćnom oligarhijom, koja je shvatila golemu planetarnu moć rečenoga ‘lobija’, a koja se vidi i iz Mixnerovih izjava. O hrvatskim prilikama pak najrječitije govori ishod referenduma o ustavnome određenju braka kao veze muškarca i žene, održan lani 1. prosinca – golema dvotrećinska pobjeda kršćanskoga svjetonazora – ali i ono što joj je uslijedilo: Zakon o životnom partnerstvu, kojim su rečeni planetarni i domaći lobiji te vladajući ‘najbolji demokrati’ gotovo u potpunosti i, naravno, protuustavno poništili narodni pravorijek. Bit će zanimljivo vidjeti kako će ta stvar završiti, ali i kako će se demokršćanski i narodnjački HDZ, kada dođe na vlast, nositi s ovim zakonom, kao i s cijelim zakonodavstvom ‘protiv mržnje’, koje mu je u ‘dotu’ ostavila vladavina njegova otpadnika, zloglasnoga Dragoga Ive’ (Sanadera).

Zbog svega ovoga treba vrlo pozorno promatrati što se događa u SAD-u, jer pitanje je samo vremena kada će se ono što se ozakoni u središtu Imperija silom stvari prenijeti i na njegov rub.

Joško Čelan
Hrvatski tjednik

facebook komentari

BiH

Čović: Aferu prisluškivanja treba raščistiti do kraja!

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Komentirajući aferu prisluškivanja i praćenja političkih predstavnika i gospodarstvenika iz Hrvatske od Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović izjavio kako se ta priča mora raščistiti do kraja.

– Predsjedništvo i ja osobno imamo značajnu ustavnu obvezu oko toga svega i to ćemo pitanje vrlo brzo staviti na dnevni red. Mislim da tu ima puno galame, i da se stane na kraj špekulacijama treba tu stvar raščistiti – poručio je Čović u Mostaru gdje je nazočio manifestaciji početka berbe grožđa.

Dodao je kako Bosna i Hercegovina ne može zaživjeti kao normalna država, ako policijski, sigurnosni i sudski sustav “ne funkcioniraju do kraja”.

– Ja osobno ne dvojim prisluškuje li mene netko ili ne prisluškuje, ali mene to ne opterećuje. Ja živim normalno, jer sve ono što mogu kazati vama, mogu kazati negdje u zatvorenom prostoru. S te strane nisam opterećen, ali institucije države moraju raditi svoj posao isključivo po zakonu – kazao je Čović, prenosi Fena.

Osvrnuo se i na svoj nedavni posjet Sjedinjenim Američkim Državama, ocijenivši ga iznimno uspješnim i višestruko korisnim za Bosnu i Hercegovinu.

– Imali smo susrete s barem petnaestak državnika i kroz te bilateralne susrete poslali smo vrlo jasnu poruku našeg europskog puta. Mi moramo raditi da se sve to realizira i u našem je interesu stabilnost i nedjeljivost države – istaknuo je Čović, najavivši niz sastanaka u sljedećih dvadesetak dana na kojem će se razgovarati o europskom putu Bosne i Hercegovine.

Dodao je kako su Bosni i Hercegovini vrata Europske unije širom otvorena, ali da domaći lideri moraju pokazati ozbiljnost, odraditi svoj dio posla, a ne baviti se sami sobom i voditi izborne kampanje godinu dana prije izbora.

Čović je pozdravio izbornu pobjedu Angele Merkel u Njemačkoj te je najavio da će njemačku kancelarku pozvati u službeni posjet Bosni i Hercegovini.

– Njemačko gospodarstvo, njemačka politika ostaju mjera stabilnosti u čitavom svijetu. Ja ću vrlo brzo, u dogovoru s dvojicom kolega, pozvati Merkel i vjerujem da će ona vrlo brzo doći u službeni posjet Bosni i Hercegovini – kazao je Čović.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

NATO-ova vježba kod Tuzle u dvorištu vehabijskih uporišta

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od najvećih NATO-ovih vježbi kojim će se BiH još više, barem simbolično, približiti Sjevernoatlantskome savezu, a koja počinje danas, održava se na osam lokacija Tuzlanske županije.

Izbor lokacija ove vježbe nije slučajan, piše Večernji list BiH.

Najprije jer se nalazi uz samu granicu dvaju entiteta i Distrikta Brčko, a što je puno važnije, ta vježba pokazuje i jasan odgovor na rastuću radikalizaciju koja je poseban problem, i to upravo u ovome dijelu zemlje. Iako je vježba zamišljena kao odgovor na prirodne katastrofe, jasno je da ima i brojne druge poruke.

Naime, vježbe se održavaju doslovno pred nosom vehabijsko-selefijskih zajednica i otkuda se novačio najveći broj ratnika koji su odlazili u redove terorističke organizacije Islamske države.

NATO-ovi vojnici, što uključuje i pripadnike partnerskih država, će na udaljenosti od dva do deset kilometara provoditi vježbe spremnosti za odgovor kod naselja u Živinicama u mjestu Gračanica, zatim Gornjoj Maoči, Gornjoj Dubnici, Kalesiji te u Ošvama kod Maglaja, zatim Petrovcima, Miljanovcima , Pascima kod Tuzle, gdje je nedavno ponovno istaknuta zastava koja izgledom podsjeća na terorističke organizacije. 
Prema ranijim obavještajnim podacima, upravo je područje Tuzlanske županije područje na kojemu se nalazi najveći broj zajednica u kojima su nastali i tzv. paradžemati koji nisu prihvatili poslušnost Islamskoj zajednici BiH.

Uz to, iz ovoga područja je u Siriju otišao najveći broj džihadista, ali su se i vratili u zemlju nakon sloma terorističke organizacije Islamske države. U središnjoj Bosni te na području Zenice je nakon Tuzlanske županije najveći broj pripadnika radikalnih pokreta. Prema izvješću hrvatske Sigurnosno obavještajne agencije, od početka rata u Siriji i osnivanja ISIL-a, njegovim redovima se priključilo tisuće Europljana, dok se s područja jugoistočnog susjedstva ISIL-u priključilo skoro 1000 osoba, uglavnom sljedbenika džihadističkog selefizma. SOA ni na jednom mjestu u tome izvješću ne spominje BiH.

Inače, prema najavama, NATO-ovi i drugi vojnici će zajedno s pripadnicima Civilne zaštite provoditi vježbe spašavanja na vodi, spašavanja pod vodom, potom odgovor u slučaju potresa te u slučaju potraga za preživjelima u ruševinama. U vježbi će sudjelovati oko 1300 osoba, od kojih će njih oko 500 biti sudionici iz 30-ak zemalja. Bit će tu 35 timova. Skupina subjekata koji će sudjelovati u vježbi vrlo je raznolika, počevši od timova za potragu i spašavanje koji donose različite sposobnosti, kapacitete i iskustva, objasnili su organizatori ove vježbe.

facebook komentari

Nastavi čitati